evo jedne zanimljive teme...anabaptisti su prvi naučavali dogmu o krštenju odraslih, te su kao takvi bili progonjeni i od strane katolika i protestanata (luterana, kalvina, posebno pristalica Cvinglija)....no evo što o njima kažu neki reformirani i katolički teolozi koji su živjeli u to vrijeme...
Kapito (Capito), vodeći propovjednik reformirane crkve u Stasburgu napisao je: "Otvoreno priznajem da kod najvećeg dijela (anabaptista) postoje znaci odanosti i predanja, kao i iskrene revnosti u koju ne može biti sumnje. Uostalom, kakvoj zemaljskoj predanosti su se i mogli nadati? Zaradili su samo progonstvo, mučenja i neizrecivo zlostavljanje tijela. Svjedočim pred Bogom, ne mogu reći da su ravnodušni prema zemaljskim stvarima zbog nedostatka mudrosti; njih vode božanski motivi".
Franjo Agrikola, rimokatolički teolog, koji je pisao oko pedeset godina kasnije, svjedoči o anabaptistima: "Što se tiče njihovog vanjskog, javnog života, oni su besprijekorni. Kod njih se ne može naći laž, prevara, psovanje, tuča, grub jezik, nikakvo prkomjerno žderanje, a poštenje je kod njih zastupljeno do te mjere da bi čovjek mogao pretpostaviti da imaju Svetoga Duha".
Evo kako je jedan anabaptist završio zato što je naučavao krštenje odraslih; optužen je i za neke ostale točke...Jednog proljećng dana, svibnja 1527. godine Mihel Satler je u carskom gradu Rotenburgu osuđen na smrt. Smrtna presuda je glasila: Mihael Satler treba da se preda krvnicima. Oni treba da ga povedu na trg. Tamo treba prvo da mu istrgnu jeziik, zatim da ga prikuju za kola i usijanim kliještima da kidaju meso sa njegovog tijela. Zatim na putu ka gubilištu treba još pet puta ovo da ponove, i da tamo konačno njegovo tijelo spale u prah i pepeo, kao i tijelo svakog heretika...
Slobodno možete pisati dalje o anabaptizmu kao pokretu...za sada toliko...
Zadnja promjena: ; uto 16 lis 2007, 21:21; ukupno mijenjano 1 put.
Kapito (Capito), vodeći propovjednik reformirane crkve u Stasburgu napisao je: "Otvoreno priznajem da kod najvećeg dijela (anabaptista) postoje znaci odanosti i predanja, kao i iskrene revnosti u koju ne može biti sumnje. Uostalom, kakvoj zemaljskoj predanosti su se i mogli nadati? Zaradili su samo progonstvo, mučenja i neizrecivo zlostavljanje tijela. Svjedočim pred Bogom, ne mogu reći da su ravnodušni prema zemaljskim stvarima zbog nedostatka mudrosti; njih vode božanski motivi".
Franjo Agrikola, rimokatolički teolog, koji je pisao oko pedeset godina kasnije, svjedoči o anabaptistima: "Što se tiče njihovog vanjskog, javnog života, oni su besprijekorni. Kod njih se ne može naći laž, prevara, psovanje, tuča, grub jezik, nikakvo prkomjerno žderanje, a poštenje je kod njih zastupljeno do te mjere da bi čovjek mogao pretpostaviti da imaju Svetoga Duha".
Evo kako je jedan anabaptist završio zato što je naučavao krštenje odraslih; optužen je i za neke ostale točke...Jednog proljećng dana, svibnja 1527. godine Mihel Satler je u carskom gradu Rotenburgu osuđen na smrt. Smrtna presuda je glasila: Mihael Satler treba da se preda krvnicima. Oni treba da ga povedu na trg. Tamo treba prvo da mu istrgnu jeziik, zatim da ga prikuju za kola i usijanim kliještima da kidaju meso sa njegovog tijela. Zatim na putu ka gubilištu treba još pet puta ovo da ponove, i da tamo konačno njegovo tijelo spale u prah i pepeo, kao i tijelo svakog heretika...
Slobodno možete pisati dalje o anabaptizmu kao pokretu...za sada toliko...
Zadnja promjena: ; uto 16 lis 2007, 21:21; ukupno mijenjano 1 put.
)