Iz arhive GK 2004.
U današnjem vremenu čovjek je šestu Božju zapovijed preoblikovao sam po sebi. Sve je tako »uskladio« da ta zapovijed odgovara trenutnoj »modi«, to jest onako kako čovjek to sam hoće. Takav se stav, jasno, odnosi i na ostale Božje zapovijedi, ali šesta je čovjeku »posebna«. Na poslu, u noćnoj smjeni, kolege skraćuju vrijeme gledajući pornografiju na računalu. Oni pornografiju smatraju nečim »sasvim normalnim«, modernim i - »bezgrešnim«. Ja sam se bunio i govorio da ne gledaju pojašnjavajući im da je to grijeh, ali sam svojim razmišljanjem ispao čovjek »u svome svijetu«, izvan vremena; čovjek koji je primitivac i koji živi u srednjem vijeku. Među kolegama koji smatraju da je pornografija nešto »sasvim normalno« i da u njoj nema grijeha ima i vjernika koji redovito idu na misu, koji su rimokatolici. I naša domovina je sva oblijepljena raznim golišavim reklamama, kiosci i štandovi s novinama »okićeni« su pornografskim časopisima, a i mnoge djevojke iz naše domovine - iz pristojnih obitelji, kažu mi - bave se prostitucijom i pornografijom. Naravno da ja sve te ljude ne sudim niti osuđujem, nego mi je žao što su prigrlili taj »duh bludnosti« kao nešto što je normalno i nešto u čemu nema grijeha. Čini mi se da su i naše vlasti previše tolerantne prema tim problemima. Pitam se, posvećuje li Crkva dovoljno pozornosti tom problemu? Bi li Crkva mogla utjecati na vlast da zakonom zabrane prostituciju i pornografiju? Čitatelj iz Zagreba
Kao što su moraliste proteklih stoljeća optuživali da nerazmjerno veliku pozornost obraćaju spolnim grijesima protiv čistoće, tj. šeste Božje zapovijedi i da su previše rigorozni, tako i danas Vaši kolege optužuju Vas da »živite u srednjem vijeku«, a to što oni gledaju pornografiju »normalnim ponašanjem«. Već i same takve prilike govore o tome da, dok se govori o grijesima protiv čistoće - a pornografija je upravo to, bez obzira na to kako se Vaši kolege, katolici ili ne, opravdavali - treba govoriti istom staloženošću kao i o ostalim grijesima. Čini se da uvijek ista istina vrijedi i ovdje: ni na jednom području kršćanin ne bi smio misliti da Božju zapovijed smije »prilagođivati« ili prekršiti do neke točke do koje on misli da to ipak nije grijeh.
Velik problem danas doista predstavlja cijela »pornoindustrija« koja na svojim proizvodima zarađuje velike svote novaca, računajući na ljudsku slabost i nesavršenost upravo na spolnome području. Puno toga, čak previše, danas ovisi o kulturnom kontekstu i samom našem okruženju, koje često može poticati upravo na takvo nemoralno i neodgovorno ponašanje kojemu ništa nije sveto, pa ni najintimniji ljudski život. Svaki čovjek treba prepoznati i izbjegavati sve ono u njegovu ponašanju što bi moglo raniti njega ili druge. Zato se u svakoj prilici, pa i u slučaju gledanja pornografije, ne može prihvatiti dvostruk život, ni dvostruk govor: gledanje pornografije i odlazak na misu. Živjeti kao vjernik, u čistoći i opirati se svakoj vrsti bluda, zahtijeva postizanje gospodstva nad sobom, što nije jednostavno, ali znači odgajati se zapravo - za slobodu. Alternativa je tu jasna: ili čovjek zapovijeda svojim strastima i postiže mir, ili pušta da ga one zarobe i postaje nesretan.
Vjerujemo da su i Vaši kolege upravo u tim svojim činima nesretni, i da znaju da izdaju i sebe same i one koji su im dragi. Kod gledanja pornografije na računalu zapravo gube svoje dostojanstvo, a kao vjernici ne ostaju vjerni zapovijedima koje bi trebali držati. Valja reći da gospodariti sobom, vladati svojim strastima i jakim osjećajima nije »trenutak« već je djelo duga nastojanja. Nikada čovjek ne može za sebe reći da je to gospodstvo nad sobom stekao jednom zasvagda. Da bi vodio krepostan i čist život, čovjek se mora iz dana u dan izgrađivati, i to brojnim slobodnim opredjeljenjima. Tako se iz dana u dan mora opredjeljivati protiv bludnosti kao neuredne želje ili razuzdane naslade spolnoga užitka. Isto tako, mora se opredjeljivati protiv pornografije, bilo one koja je izložena na raznim kioscima, kao i one koju mu po visokoj cijeni prodaju preko računala. Pornografija je uvijek grijeh, a sastoji se u izvlačenju spolnih čina, stvarnih ili glumljenih, iz intimnosti partnera da se - s namjerom - pokažu trećim osobama. Ona vrijeđa gore spomenutu čistoću jer izopačuje bračni čin, intimni dar supružnika jednog drugome. Ona isto tako teško povređuje dostojanstvo onih koji joj se predaju, bilo da je riječ o sudionicima, prodavačima ili gledateljima, jer svatko postaje za drugoga objekt, »predmet« rudimentarne naslade i nedopuštenog probitka. Ona gura i jedne i druge u iluziju jednoga nestvarnog svijeta i teški je prijestup.
Jasno je da bi građanske vlasti, bez obzira na crkveni pritisak ili ne, morale spriječiti proizvodnju i širenje pornografskih proizvoda koje Vaši kolege gledaju i čine grijeh. I prostitucija jednako tako vrijeđa dostojanstvo osobe koja se prostituira svodeći je na spolni užitak što ga nudi. Onaj tko plaća teško griješi protiv sebe samog, oskvrnjuje čistoću i kalja svoje tijelo. Prostitucija je društvena rana koja obično pogađa žene, a u manjoj mjeri muškarce, djecu i mlade i protiv nje bi se trebalo boriti svim dopuštenim sredstvima, a demokratska je društva poput hrvatskoga i zabranjuju.
Svakome pak vjerniku uzor čistoće je Isus Krist. Svaki je krštenik pozvan voditi čisti život, svatko prema svome životnom stanju. Čistoća pak znači integraciju spolnosti u osobi, i uključuje osobno vladanje samim sobom. Kada će biti - ili - ako će biti više kršćana kao što ste Vi koji će upozoravati na to da vjernik katolik mora slijediti Krista kao uzor te živjeti u skladu s dostojanstvom što mu ga je Bog dao i u skladu s činjenicom da je njegovo tijelo hram Duha Svetoga - onda će se i na društvenoj razini kršćani moći još jače zalagati za promicanje ispravnih vrijednosti i pravi odnos prema svom i tuđem tijelu, pa i glede šeste Božje zapovijedi."
Glas Koncila 2004
Pornografijasri 29 kol 2007, 00:26