Korupcija je pojava koja ne pozna politiËke i
zemljopisne granice, istiËe se to u najnovijem
dokumentu Papinskog vijeÊa za pravdu i mir
objavljenog u povodu meunarodne konferencije
odræane 2. i 3. lipnja ove godine u Vatikanu na temu
“Borba protiv korupcije”, koju je priredilo to
Papinsko vijeÊe.
Korupcija je, kaæe se u dokumentu objavljenom
pod istim naslovom, prisutna u bogatim i
siromaπnim zemljama. Teπko je precizno utvrditi
razmjere korupcije i o tome postoje razliËiti podaci.
RijeË je, meutim, o veoma velikim sredstvima koja
se zahvaljujuÊi toj zlokobnoj pojavi uskraÊuju
ekonomiji, proizvodnji i druπtvenim politikama.
Cijenu toga plaÊaju sami graani, jer se izdaπna
sredstva namjesto legitimnom troπenju troπe za
korupciju.
Korupcijom su zahvaÊeni svi sektori druπtva i
ne moæe se pripisivati samo poduzetnicima niti
samo javnim sluæbenicima. Ni samo graansko
druπtvo toga nije liπeno. To je pojava koja zahvaÊa
kako pojedine dræave tako i meunarodna tijela.
©irenju korupcije pogoduje slaba transparentnost
meunarodnih financija, postojanje “poreznih
rajeva” (zemalja s niskim poreznim stopama) kao i
razlike izmeu podruËja na kojima se vodi borba
protiv korupcije, Ëesto skuËena unutar granica
pojedine dræave, te podruËja djelovanja aktera
korupcije, koji obiËno djeluju na nadnacionalnoj i
meunarodnoj razini. Pogoduju joj i drugi faktori
poput manjkave suradnje dræava na polju borbe
protiv korupcije, prevelika neujednaËenosti
zakonskih normi u razliËitim pravnim sustavima,
nedostatna osjetljivost medija prema toj pojavi u
odreenim dijelovima svijeta kao i nerazvijena
demokracija u razliËitim zemljama. Korupciji
pogoduje jednako tako odsutnost slobodnog tiska
te demokratskih sustava kontrole i transparentnosti.
Korupcija danas pobuuje veliku zabrinutost, jer
SVETA STOLICA
SVETA STOLICA O BORBI PROTIV KORUPCIJE
Dokument Papinskog vijeÊa za pravdu i mir “Borba protiv korupcije” u
kojem je sadræana sveobuhvatna i stručna analiza uzroka i posljedica
korupcije te pružene smjernice za borbu protiv te zlokobne pojave
je povezana također s trgovinom opojnih droga,
pranjem prljavog novca, nezakonitom trgovinom
oruæja te drugim oblicima kriminaliteta.
Ako korupcija nanosi veliku štetu u
materijalnom pogledu i usporava gospodarski rast,
joπ su teæe njezine posljedice po nematerijalna dobra,
koja su vezana uz kvalitetnu i ljudsku dimenziju
društvenog života. Korupcija u politici, kao što uči
Kompendij Katekizma Katoličke crkve,
kompromitira ispravno funkcioniranje države
negativno utječući na odnos između vladajučih i
podanika; uvodi sve veće nepovjerenje prema
javnim ustanovama, uzrokujuči postupno
pomanjkanje povjerenja građana prema politici i
njezinim predstavnicima, zbog Ëega dolazi do
slabljenja ustanova.
Dokazano je kako postoji jasna povezanost
između korupcije i krnje kulture, između korupcije
i nefunkcioniranja institucionalnog sistema, između
korupcije i ljudskog razvoja, između korupcije i
društvenih nepravdi. Nije samo riječ o nećemu što
slabi ekonomski sistem, već korupcija
onemogučava promicanje osobe, a društva čini
manje pravednima i manje otvorenima.
Crkva korupciju smatra nečim što veoma
ozbiljno narušava politički sustav. Isti Kompendij
ističe: Korupcija iskrivljuje ulogu zastupničkih
ustanova u korijenu, jer se njima koristi kao terenom
političke razmjene između klijentelističkih zahtjeva
i usluga vladajučih. Na taj način, politički odabiri
pospješuju uske ciljeve onih koji imaju sredstva da
na njih utječu te sprječavaju ostvarenje općeg dobra
svih građana. Korupcija se ubraja među uzroke koji
najviše utječu na nerazvijenost i siromaštvo.
Korupcija lišava narode temeljnog općeg dobra
- zakonitosti koja obuhvaća poštivanje pravila,
ispravno funkcioniranje ekonomskih i političkih
institucija, te transparentnost. A zakonitost je doista
istinsko opće dobro namijenjeno svima. Ona, naime,
predstavlja jedan od ključeva razvoja, jer omogućuje
uspostavu ispravnih odnosa između društva,
ekonomije i politike i rađa povjerenjem da će se
ekonomske aktivnosti ispravno odvijati. »čovjek ima
pravo na zakonitost svih poslova.
Da bi se pobijedilo korupciju nuđno je priječi s
autoritativnog društva na demokratsko društvo, sa
zatvorenih društava na otvorena, s vertikalnih
društava na horizontalna društva, s centralističkih
društava na društvo u kojem vlada sudioništvo. No,
to ne znači da su ti prijelazi automatski pozitivni.
Tako primjerice valja pozorno paziti da otvaranje
ne naškodi čvrstoći moralnih uvjerenja i da
pluralnost ne priječi čvrste društvene veze. U
pomanjkanju točno određenih normi na određenim
područjima u naprednim društvima krije se velika
opasnost korupcije, i to ništa manje no u rigidnosti
mnogih arhaičnih društava. Korupcija, jednom
riječi, može biti svagdje prisutna.
Da bi se izbjeglo te opasnosti društveni nauk
Crkve predlaže pojam “ljudske ekologije” (usp.
Centesimus annus, 38) koji se itekako može
primijeniti i na polju borbe protiv korupcije.
Korupciju kao vladanje moguće je shvatiti samo ako
se ta vladanja promatra kao plod razdora u ljudskoj
ekologiji. Ako obitelj ne može ostvarivati svoju
odgojnu zadaću, ako zakoni koji se protive
istinskom Čovjekovom dobru, poput onih koji su
upereni protiv života, uče čovjeka zlu, ako se pravda
pretjerano sporo provodi, ako se temeljnu moralnost
slabi toleriranjem prijestupa, ako su životne prilike
pogoršane, ako škola nije mjesto prihvaćanja i
stjecanja istinske slobode, tada “ljudska ekologija”
jednostavno nije moguća, a u njezinoj odsutnosti
stvara se prostor u kojem svoje zle izdanke pušta
također pojava korupcije. Ne treba isto tako
zaboraviti da korupcija za sobom povlači odnose,
ortaštva, pomračenje savjesti, ucjene i prijetnje,
nepisana pravila koja, prije nego strukture,
pogađaju osobe i njihovu moralnu svijest. Stoga je
od neizmjerne važnosti opči i moralni odgoj
građana, a i sama Crkva može odigrati važnu ulogu
u sprječavanju korupcije. Crkva može njegovati i
promicati moralne resurse koje pomažu izgradnji
“ljudske ekologije” u kojoj korupcije neće nači
plodno tlo. Društveni nauk Crkve u borbi protiv
korupcije uključuje sva svoja temeljna načela, koja
ona predlaže kao smjernice za osobno i kolektivno
vladanje. To su dostojanstvo osobe, opće dobro,
solidarnost, supsidijarnost, povlašteno opredjeljenje
za siromašne, sveopća namjena dobara. Korupcija
se duboko suprotstavlja svim tim načelima. Ona
instrumentalizira osobu koristeči je s prijezirom za
sebične interese, sprječava postizanje općeg dobra
jer tomu suprotstavlja individualistička mjerila,
egoistični cinizam i nedopuštene pristrane interese.
Proturječi solidarnosti, jer rađa nepravdu i
siromaštvo, te supsidijarnosti, jer ne samo da ne
poštuje različite društvene i institucionalne uloge,
več ih upravo rastače. Protivi se i povlaštenom
opredjeljenju za siromašne, jer sprječava da dobra
koja su im namijenjena dospiju u prave ruke. Ona
se, na kraju, protivi sveopčoj namjeni dobara, jer je
i zakonitost, kao što se vidjelo, jedno čovjekovo
dobro i dobro za čovjeka, namijenjeno svima.
Borba protiv korupcije zahtijeva da poraste kako
uvjerenje tako i svijest da se tom borbom postižu
važne društvene blagodati. Crkva uči da će
društveni poredak biti to čvrπšći ako se ne bude
osobne interese suprotstavljalo drušvenim već se
radije tražilo načine njihove plodonosne suradnje.
Veoma je važno da se iznesu na vidjelo
odgovornosti za nezakonite radnje, da se krivce
izvede pred lice pravde te da ih se pravično kazni
za drušveno neodgovorno vladanje.
Na međnarodnom planu borba protiv
korupcije nužno je raditi na povečanju
transparentnosti ekonomskih i financijskih
transakcija te da se zakoni koji uređju to područje
u različitim zemljama usklade odnosno izjednače.
Danas se može bez ikakvih problema zatrti trag
sredstvima koja su stečena korupcijom odnosno koja
potječu iz korumpiranih vlada, koji uz pomoć svojih
ortaka lako mogu svoj nezakoniti stečeni izdaπi
kapital prebaciti u inozemstvo.
Kako organizirani kriminal ne zna za granice,
potrebno je takođr povečati međnarodnu
suradnju među vladama, bar na pravnoj razini te
po pitanju izručenja. Ratificiranje konvencija protiv
korupcije veoma je važno i poželjno je da se poveća
broj potpisnika UN-ove Konvencije protiv
korupcije. Treba poraditi i na tome da se te
konvencije uistinu i primjenjuje, jer se to u mnogim
zemljama, pa i potpisnicama, ne čini dosljedno i u
dovoljnoj mjeri. Mnogi su uz to izrazili želju i za
osnivanjem jednog stalnog međnarodnog tijela za
borbu protiv korupcije.
Potrebno je također pomoči siromašπe zemlje
koje nemaju dovoljno uređene zakone na tome
području odnosno nemaju još uvijek pravne
ustanove za borbu protiv korupcije.Korupciju u
zemljama u razvoju ponekad uzrokuju zapadne
kompanije ili čak državna ili međunarodnim tijela,
a svakako i korumpirane mjesne oligarhije.
Samo dosljednim i discipliniranim stavom
bogatih zemalja bit će moguće pomoči vlade
siromašnih zemalja da dobiju na vjerodostojnosti.
Poželjno je stoga da se u tim zemljama na putu
demokratskih promjena promiće sloboda tiska i da
u njima zaživi građansko društvo.
zemljopisne granice, istiËe se to u najnovijem
dokumentu Papinskog vijeÊa za pravdu i mir
objavljenog u povodu meunarodne konferencije
odræane 2. i 3. lipnja ove godine u Vatikanu na temu
“Borba protiv korupcije”, koju je priredilo to
Papinsko vijeÊe.
Korupcija je, kaæe se u dokumentu objavljenom
pod istim naslovom, prisutna u bogatim i
siromaπnim zemljama. Teπko je precizno utvrditi
razmjere korupcije i o tome postoje razliËiti podaci.
RijeË je, meutim, o veoma velikim sredstvima koja
se zahvaljujuÊi toj zlokobnoj pojavi uskraÊuju
ekonomiji, proizvodnji i druπtvenim politikama.
Cijenu toga plaÊaju sami graani, jer se izdaπna
sredstva namjesto legitimnom troπenju troπe za
korupciju.
Korupcijom su zahvaÊeni svi sektori druπtva i
ne moæe se pripisivati samo poduzetnicima niti
samo javnim sluæbenicima. Ni samo graansko
druπtvo toga nije liπeno. To je pojava koja zahvaÊa
kako pojedine dræave tako i meunarodna tijela.
©irenju korupcije pogoduje slaba transparentnost
meunarodnih financija, postojanje “poreznih
rajeva” (zemalja s niskim poreznim stopama) kao i
razlike izmeu podruËja na kojima se vodi borba
protiv korupcije, Ëesto skuËena unutar granica
pojedine dræave, te podruËja djelovanja aktera
korupcije, koji obiËno djeluju na nadnacionalnoj i
meunarodnoj razini. Pogoduju joj i drugi faktori
poput manjkave suradnje dræava na polju borbe
protiv korupcije, prevelika neujednaËenosti
zakonskih normi u razliËitim pravnim sustavima,
nedostatna osjetljivost medija prema toj pojavi u
odreenim dijelovima svijeta kao i nerazvijena
demokracija u razliËitim zemljama. Korupciji
pogoduje jednako tako odsutnost slobodnog tiska
te demokratskih sustava kontrole i transparentnosti.
Korupcija danas pobuuje veliku zabrinutost, jer
SVETA STOLICA
SVETA STOLICA O BORBI PROTIV KORUPCIJE
Dokument Papinskog vijeÊa za pravdu i mir “Borba protiv korupcije” u
kojem je sadræana sveobuhvatna i stručna analiza uzroka i posljedica
korupcije te pružene smjernice za borbu protiv te zlokobne pojave
je povezana također s trgovinom opojnih droga,
pranjem prljavog novca, nezakonitom trgovinom
oruæja te drugim oblicima kriminaliteta.
Ako korupcija nanosi veliku štetu u
materijalnom pogledu i usporava gospodarski rast,
joπ su teæe njezine posljedice po nematerijalna dobra,
koja su vezana uz kvalitetnu i ljudsku dimenziju
društvenog života. Korupcija u politici, kao što uči
Kompendij Katekizma Katoličke crkve,
kompromitira ispravno funkcioniranje države
negativno utječući na odnos između vladajučih i
podanika; uvodi sve veće nepovjerenje prema
javnim ustanovama, uzrokujuči postupno
pomanjkanje povjerenja građana prema politici i
njezinim predstavnicima, zbog Ëega dolazi do
slabljenja ustanova.
Dokazano je kako postoji jasna povezanost
između korupcije i krnje kulture, između korupcije
i nefunkcioniranja institucionalnog sistema, između
korupcije i ljudskog razvoja, između korupcije i
društvenih nepravdi. Nije samo riječ o nećemu što
slabi ekonomski sistem, već korupcija
onemogučava promicanje osobe, a društva čini
manje pravednima i manje otvorenima.
Crkva korupciju smatra nečim što veoma
ozbiljno narušava politički sustav. Isti Kompendij
ističe: Korupcija iskrivljuje ulogu zastupničkih
ustanova u korijenu, jer se njima koristi kao terenom
političke razmjene između klijentelističkih zahtjeva
i usluga vladajučih. Na taj način, politički odabiri
pospješuju uske ciljeve onih koji imaju sredstva da
na njih utječu te sprječavaju ostvarenje općeg dobra
svih građana. Korupcija se ubraja među uzroke koji
najviše utječu na nerazvijenost i siromaštvo.
Korupcija lišava narode temeljnog općeg dobra
- zakonitosti koja obuhvaća poštivanje pravila,
ispravno funkcioniranje ekonomskih i političkih
institucija, te transparentnost. A zakonitost je doista
istinsko opće dobro namijenjeno svima. Ona, naime,
predstavlja jedan od ključeva razvoja, jer omogućuje
uspostavu ispravnih odnosa između društva,
ekonomije i politike i rađa povjerenjem da će se
ekonomske aktivnosti ispravno odvijati. »čovjek ima
pravo na zakonitost svih poslova.
Da bi se pobijedilo korupciju nuđno je priječi s
autoritativnog društva na demokratsko društvo, sa
zatvorenih društava na otvorena, s vertikalnih
društava na horizontalna društva, s centralističkih
društava na društvo u kojem vlada sudioništvo. No,
to ne znači da su ti prijelazi automatski pozitivni.
Tako primjerice valja pozorno paziti da otvaranje
ne naškodi čvrstoći moralnih uvjerenja i da
pluralnost ne priječi čvrste društvene veze. U
pomanjkanju točno određenih normi na određenim
područjima u naprednim društvima krije se velika
opasnost korupcije, i to ništa manje no u rigidnosti
mnogih arhaičnih društava. Korupcija, jednom
riječi, može biti svagdje prisutna.
Da bi se izbjeglo te opasnosti društveni nauk
Crkve predlaže pojam “ljudske ekologije” (usp.
Centesimus annus, 38) koji se itekako može
primijeniti i na polju borbe protiv korupcije.
Korupciju kao vladanje moguće je shvatiti samo ako
se ta vladanja promatra kao plod razdora u ljudskoj
ekologiji. Ako obitelj ne može ostvarivati svoju
odgojnu zadaću, ako zakoni koji se protive
istinskom Čovjekovom dobru, poput onih koji su
upereni protiv života, uče čovjeka zlu, ako se pravda
pretjerano sporo provodi, ako se temeljnu moralnost
slabi toleriranjem prijestupa, ako su životne prilike
pogoršane, ako škola nije mjesto prihvaćanja i
stjecanja istinske slobode, tada “ljudska ekologija”
jednostavno nije moguća, a u njezinoj odsutnosti
stvara se prostor u kojem svoje zle izdanke pušta
također pojava korupcije. Ne treba isto tako
zaboraviti da korupcija za sobom povlači odnose,
ortaštva, pomračenje savjesti, ucjene i prijetnje,
nepisana pravila koja, prije nego strukture,
pogađaju osobe i njihovu moralnu svijest. Stoga je
od neizmjerne važnosti opči i moralni odgoj
građana, a i sama Crkva može odigrati važnu ulogu
u sprječavanju korupcije. Crkva može njegovati i
promicati moralne resurse koje pomažu izgradnji
“ljudske ekologije” u kojoj korupcije neće nači
plodno tlo. Društveni nauk Crkve u borbi protiv
korupcije uključuje sva svoja temeljna načela, koja
ona predlaže kao smjernice za osobno i kolektivno
vladanje. To su dostojanstvo osobe, opće dobro,
solidarnost, supsidijarnost, povlašteno opredjeljenje
za siromašne, sveopća namjena dobara. Korupcija
se duboko suprotstavlja svim tim načelima. Ona
instrumentalizira osobu koristeči je s prijezirom za
sebične interese, sprječava postizanje općeg dobra
jer tomu suprotstavlja individualistička mjerila,
egoistični cinizam i nedopuštene pristrane interese.
Proturječi solidarnosti, jer rađa nepravdu i
siromaštvo, te supsidijarnosti, jer ne samo da ne
poštuje različite društvene i institucionalne uloge,
več ih upravo rastače. Protivi se i povlaštenom
opredjeljenju za siromašne, jer sprječava da dobra
koja su im namijenjena dospiju u prave ruke. Ona
se, na kraju, protivi sveopčoj namjeni dobara, jer je
i zakonitost, kao što se vidjelo, jedno čovjekovo
dobro i dobro za čovjeka, namijenjeno svima.
Borba protiv korupcije zahtijeva da poraste kako
uvjerenje tako i svijest da se tom borbom postižu
važne društvene blagodati. Crkva uči da će
društveni poredak biti to čvrπšći ako se ne bude
osobne interese suprotstavljalo drušvenim već se
radije tražilo načine njihove plodonosne suradnje.
Veoma je važno da se iznesu na vidjelo
odgovornosti za nezakonite radnje, da se krivce
izvede pred lice pravde te da ih se pravično kazni
za drušveno neodgovorno vladanje.
Na međnarodnom planu borba protiv
korupcije nužno je raditi na povečanju
transparentnosti ekonomskih i financijskih
transakcija te da se zakoni koji uređju to područje
u različitim zemljama usklade odnosno izjednače.
Danas se može bez ikakvih problema zatrti trag
sredstvima koja su stečena korupcijom odnosno koja
potječu iz korumpiranih vlada, koji uz pomoć svojih
ortaka lako mogu svoj nezakoniti stečeni izdaπi
kapital prebaciti u inozemstvo.
Kako organizirani kriminal ne zna za granice,
potrebno je takođr povečati međnarodnu
suradnju među vladama, bar na pravnoj razini te
po pitanju izručenja. Ratificiranje konvencija protiv
korupcije veoma je važno i poželjno je da se poveća
broj potpisnika UN-ove Konvencije protiv
korupcije. Treba poraditi i na tome da se te
konvencije uistinu i primjenjuje, jer se to u mnogim
zemljama, pa i potpisnicama, ne čini dosljedno i u
dovoljnoj mjeri. Mnogi su uz to izrazili želju i za
osnivanjem jednog stalnog međnarodnog tijela za
borbu protiv korupcije.
Potrebno je također pomoči siromašπe zemlje
koje nemaju dovoljno uređene zakone na tome
području odnosno nemaju još uvijek pravne
ustanove za borbu protiv korupcije.Korupciju u
zemljama u razvoju ponekad uzrokuju zapadne
kompanije ili čak državna ili međunarodnim tijela,
a svakako i korumpirane mjesne oligarhije.
Samo dosljednim i discipliniranim stavom
bogatih zemalja bit će moguće pomoči vlade
siromašnih zemalja da dobiju na vjerodostojnosti.
Poželjno je stoga da se u tim zemljama na putu
demokratskih promjena promiće sloboda tiska i da
u njima zaživi građansko društvo.
