Povratak prvoj ljubavi je igranje s vatrom.....

<BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>

Adolescentni hormoni urezuju te prve ljubavi u naš mozak, ISTINA
Glas ili dodir izgubljene ljubavi pokreće želju, potrebu, žudnju u istim područjima mozga kao i kokain - ISTINA
Studija Izgubljeni i pronađeni ljubavnici, koju je Kalish objavila 1997., otkriva da se udovice i raspuštenice obično vraćaju svojim prvim prinčevima ako postoji i najmanja šansa se opet sretnu - ISTINA
Izgleda da ljudi iz skupine 'izgubljenih ljubavi' imaju nevjerojatni osjećaj kako im pripada neotuđivo pravo da učine što žele i zaborave sve ostale -ISTINA
To vam je kao izbjegavanje prve kocke čokolade - dakle TO zbjegavanje je- NEMOGUĆE!!!?!šmrc




Kako bi se trebao ponasati ,jedan pravi krscanin u takvoj situaciji,u pitanju su uglavnom skolske ljubavi,koje se evociraju na maturalnim jubilejima,kako shvatiti i prihvatiti cinjenicu da je proslo mnogo godina,od zadnjeg vidjenja,da su u pitanju bracni partneri,djeca,imetak,i zivot do 45 jubileja mature,i onda susret sa skolskom ljubavi,da li stvarno jedan krscanin i krscanka ,u tim trenucima mogu zaboraviti,svoj identitet,pogotovu,ako su oboje sretno ozenjeni?Sto mislite o ovome.</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Uf,škakljiva tema.Pročitah to danas i pomislih da zalijepim ovdje na forum,ali Dina me preduhitrila Prve ljubavi,hm hm,one se nikad ne zaboravljaju.Mislim da nitko ne može kontrolirati svoje osjećaje,ali zato može postupke.To bi bio moj komentar ukratko.

Ja zaista nikad nisam imala s tim problema. Ja vise ne volim ni bivseg, a za prvog sam vec odavno zaboravila da je ikad postojao. Nikad nisam imala taj osjecaj. Kad jednog prebolim i zavolim drugog vise nikada, nikada se ljubav prema prvom nanovo ne desi. Kod mene vise vrijedi ona: klin se klinom izbija.
Mene je vise strah npr da ako bih bila u vezi i da dode do svada i da se ljubav malo ohladi kako je opet zagrijat, a ne da imam problem da nesto sto je vec godinama hladno moze ponovo ozivjeti.

prva ljubav zaborava nema !,
ja znam svoju prvu ljubav ,naravno školsku , uh ! to je bila ljubav kad misliš da si umro bez nje ...ali nisi živiš dalje .
vidim je jednom sedmično u centru sa drugaricama,ona me ne pozna zaboravila mi lice ,neznam al ja je poznam , vidim je sa nekim starijim od nje bar 20 godina , boooogaaaat !!!
ali ......... povodom onog što si pisala citiram Dinu :
da li stvarno jedan krscanin i krscanka ,u tim trenucima mogu zaboraviti,svoj identitet,pogotovu,ako su oboje sretno ozenjeni?Sto mislite o ovome. MISLIM nemože da se zaboravi ko si i šta si pogotovo ako si Adventista !

Ljudi su najčešće robovi svojih emocija. Dopuštaju da ih upravo emocije vode kroz život. Svoje životne odluke donose upravo u trenucima kada su emotivno uzbuđene ili oduševljene nečim. Ali kada oduševljenje prođe - tada se najčešće kaju zbog odluka.

Zato čovjek mora donositi odluke kao razumno biće, a ne kao emotivno (reći ću čak i izraz: nerazumno biće). Emocije imaju vrlo važnu ulogu u našem životu, ali ako im dopustimo da nas one vode kroz život - teško nama!!! A teško i drugima, koji žive s nama (djeca, bračni drug, roditelji ...)
Danas je vrlo popularno (čak i u psihologiji) nagovarati ljude da "slijede svoje srce", da se "prepuste svoji osjećajima", da "dopuste srcu da ih vodi". Sve to je pokazatelj da ljudi žive kao bića vođena (trenutnim) emocijama, a ne kao bića vođena (vječnim) načelima, pravilima, savjetima!!! Na taj način ugađaju zlim sklonostima svog grešnog srca!!! Bitnija im je ugoda i trenutni osjećaj, nego smisao i vječno zadovoljstvo!!! Oni polažu "sve karte" na osjećaje sreće, dok oni drugi - na stanje sreće!!!
Bog nas je stvorio kao razumna bića (jedina na planeti). A često ljudi rade poput nerazumnih životinja. Tu je problem!

citat :
Zato čovjek mora donositi odluke kao razumno biće, a ne kao emotivno
ovo sam prošle sedmice propovedao u crkvi baš ovo da smo mi stvoreni kao inteligentna bića od strane apsolutne inteligencije tj. Boga i da se trebamo vladati po intelektu tj .razumu ili Duhu kako to piše apostol Pavle 
ali da se naše inteligentne odluke donose unutar apsolutne inteligencije tj.Boga i u skladu sa njom !

Sve je to ok,ali zašto opet toliki naglasak na razum i inteligenciju,a osjećaji kao da su nešto loše.Pa nismo roboti.Bog nam je ipak dao emocije iz nekog određenog razloga.Čak i moj kućni ljubimac ima emocije,kad me vidi da se vratim kući njegovom veselju nikad kraja.Ne tvrdim da emocije trebaju zauzimati prvo mjesto u našim životima,ali nemamo ugrađen čip ili dugme kojim po potrebi možemo utrnuti osjećaje.Slažem se da smo razumna bića i sukladno sa time treba odlučivati,pogotovo kad su u pitanju navedene situacije opisane u ovoj temi.

govorim da su naši osećaji iskvareni grehom samo to

Joshua,
drago mi je da to pitaš ako nisi do kraja razumio ono o čemu pišem. Ponavljam: nije problem u našim emocijama (koje su divan Božji dar), nego u tome da nas naše emocije ne mogu VODITI kroz život. Ne smijemo radi toga što sada, trenutno, ovog momenta nešto osjećamo - donositi odluke čije posljedice ćemo nositi dugo, dugo. Upravo nam je Bog dao još jedan divan dar (koji nema tvoj pas ljubimac) - a to je RAZUM!!!

Emocije jesu divne, ali one su vrlo, vrlo promjenive i nestabilne. Čovjek lako promjeni pet raspoloženja i emocija u samo dvije minute!!! A to je nešto vrlo labilno i promjenjivo!!! Za razliku od emocija, puno su stabilnija i dugotrajnija: načela, pravila, propisi, zakoni. Njih učimo i prihvačamo razumom. Oni postaju dio naše svijesti. I tada razum mora kontrolirati naše emocije.
Kada vidiš religiozno čudo (npr. kip plaće krvavim suzama) - kome češ vjerovati: svojem trenutnom doživljaju ili Božjoj vječnoj riječi??? Tvoji trenutni doživljaj je da je to čudo, "Božje djelo"!!! Ali onda te korigira tvoj razum koji je poučen da Bog zabranjuje pravljenje kipova!!! Da postoji i đavo koji može činiti čuda!!! I da ne smiješ vjerovati svojim trenutnim osjećajima i doživljajima - jer bi mogao biti zaveden!!! Sve ti to govori tvoj razum (poučen kroz Božju riječ). Tada pokazuješ da više vjeruješ Bogu (kojeg si spoznao razumom), nego sebi (svojim trenutnim osjećajima)!!!

Razum nam je Bog dao da ne budemo prevareni onim što trenutno osjećamo ili vidimo!!! (Osim toga, razum nam je divan dar da bismo mogli vjerovati u ono što trenutno ne vidimo!!!)
Pozdrav

Ipak sam odlucila napraviti copy pyste,cjelog clanka.Zasto da bi potvrdila ono sto simply,kaze,osjecajima se vlada razumom.Vidite vi u kojoj su dobi ovi ljudi.Ali sad cu vam otkriti jos nesto,mislim da jednom Izrael rece,profit,da na zapadu,je sve to,ne birajuci,koga i kad ce.Postoje organizirani,i posebni hoteli za maturalne jubilej,koji nude sve komplet usluge,covjek se opusti,a istini za volju,u 60 vec kod nekih ljudi pocinje demencija,zmaci slaba,kontrola emocija,a u pitanju je i zal za mladoscu,a i to su godine kad su ljudi,vec skoro sve zivotne zadace ispunili,i sad,kako je paleta ponuda velika,slaba kontrola emocija,dodje do splet okolnosti,i evo posljedica.Ali jedan krscanin koji je navikao kontrolirati,svoje emocije u razumu,nece niti ovdje pokleknuti.Jer ce prvo pomisliti na vrijednosti,svoga zivota dotle,a konacno,pravi krscanin,se uvijek pita,da li bi moj Krist,ovo napravio.Kako bi se ja osjecala,da moj suprug ovo meni uradi,i mislim da simply negdje na forumu spomenu,odgajanje emocija razumom.

moki72 je napisao/la:

govorim da su naši osećaji iskvareni grehom samo to

a mislis razum nije? ?? ?? ? ???

Dina je napisao/la:

<BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>

Adolescentni hormoni urezuju te prve ljubavi u naš mozak, ISTINA
Glas ili dodir izgubljene ljubavi pokreće želju, potrebu, žudnju u istim područjima mozga kao i kokain - ISTINA
Studija Izgubljeni i pronađeni ljubavnici, koju je Kalish objavila 1997., otkriva da se udovice i raspuštenice obično vraćaju svojim prvim prinčevima ako postoji i najmanja šansa se opet sretnu - ISTINA
Izgleda da ljudi iz skupine 'izgubljenih ljubavi' imaju nevjerojatni osjećaj kako im pripada neotuđivo pravo da učine što žele i zaborave sve ostale -ISTINA
To vam je kao izbjegavanje prve kocke čokolade - dakle TO zbjegavanje je- NEMOGUĆE!!!?!šmrc




Kako bi se trebao ponasati ,jedan pravi krscanin u takvoj situaciji,u pitanju su uglavnom skolske ljubavi,koje se evociraju na maturalnim jubilejima,kako shvatiti i prihvatiti cinjenicu da je proslo mnogo godina,od zadnjeg vidjenja,da su u pitanju bracni partneri,djeca,imetak,i zivot do 45 jubileja mature,i onda susret sa skolskom ljubavi,da li stvarno jedan krscanin i krscanka ,u tim trenucima mogu zaboraviti,svoj identitet,pogotovu,ako su oboje sretno ozenjeni?Sto mislite o ovome.</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Ja jos uvek imam problem sa ovim, jer sam bas bio zaljubljen u jednu devojku, a ono na kraju nista.... Tesko sve to prolazim, no nemam izbora... Gorko je bilo razocarenje, ali sto je tu je....

Sjećanja na prvu ljubav stvaraju veću ovisnost od bilo koje droge i mnogi odrasli se ne mogu oduprijeti kad iskre opet polete i ponovno se zaljubljuju u svoje mladenačke ljubavi.




Prva ljubav je neizbrisiva iz sjećanja, tvrde znanstvenici i upozoravaju da ponovno potpirivanje stare vatre može izazvati nepovratne posljedice, upropastiti brak i "ostaviti za sobom tragove uništenja".

"To nije poput normalne veze", naglašava Nancy Kalish, psihologinja sa Sveučilišta Sacramento, koja je 14 godina proučavala tu vrstu odnosa. "Nakon telefonskog razgovora, odmah se ide u hotel. Tako se to brzo odvija."

Jeannie T. poznaje taj osjećaj. "Kao da me pogodio grom kad smo se opet vidjeli", rekla je nakon proslave 40-godišnjice mature na kojoj je srela svoju mladenačku ljubavi Bena.

Oni se nisu vidjeli od 1965. godine, kad se Ben oprostio od nje na željezničkom peronu i otišao u Vijetnamski rat.

No, kad su se opet sreli, stari je plam buknuo.

"Kleknuo je pored mene i rekao mi da je odlazak od mene bila najteža stvar koju je napravio u životu", rekla je 60-godišnja Jeannie, koja sada živi na Floridi i agentica je za prodaju nekretnina.

Jeannie priznaje da je u svojevrsnom napadu panike osjećala kako mu jednostavno mora reći što joj znači.
No, ona je svoju priliku na godišnjici mature propustila jer je u ispovijed uletjela Benova 37-godišnja žena. Tu u igru ulazi internet.

Mike T., koji je 13 godina u braku s Jeannie, kaže da su odmah po povratku s godišnjice njegova žena i Ben "pržili internet", najprije e-mailom, a onda i tekstualnim porukama.

Istraživači kažu da je njihovo iskustvo tipično za mladenačke ljubavi, nakon više desetljeća opet se zaljubljuju preko ušiju.

"Adolescentni hormoni urezuju te prve ljubavi u naš mozak", kaže antropologinja sa Sveučilišta Rutgers Helen Fisher, autorica knjige Why We Love.

Glas ili dodir izgubljene ljubavi pokreće želju, potrebu, žudnju u istim područjima mozga kao i kokain.

Zvuči kao ovisnost?

"To je snažnije od droge", tvrdi Fisher.

I Donna Hanover zna o čemu se radi. Nakon što ju je njezin suprug Rudolph Giuliani, kandidat za predsjedničke izbore 2008. u SAD-u, odbacio "kao staru krpu", ona je pronašla novu ljubav ponovno oživjevši mladenačku ljubav nakon 30 godina.

Kaže da je "odmah osjetila kemiju" između njih, "baš kao kada smo bili djeca".

Ona je svoju priču objavila u knjizi Moj se dečko vratio, u kojoj je svoja iskustva podijelila s još 49 drugih žena, uključujući modnu dizajnericu Nicole Miller i glumice Carol Channing i Suzanne Pleshette.

"No, povratak starim ljubavima ubrzo postaje nepodnošljivo gorak, pogotovo ako su oba partnera u drugim vezama", rekla je Kalish, upozoravajući da najčešće ispaštaju supružnici.

A internet samo pogoršava već dovoljno tešku situaciju.

Studija Izgubljeni i pronađeni ljubavnici, koju je Kalish objavila 1997., otkriva da se udovice i raspuštenice obično vraćaju svojim prvim prinčevima ako postoji i najmanja šansa se opet sretnu.

Tu dolazi svemoćni web. Sada poplavu izvanbračnih avantura i krah mnogih brakova obilno potpomažu jeftini letovi i specijalizirane internetske tražilice.

Sve što treba je kliknuti – s namjerama ili bez njih – na listu kandidata bilo koje stranice specijalizirane za pronalazak davno izgubljenih ili novih ljubavi.

"On piše, tada piše ona – i već imate problem", kaže Kalish.

U studiji koju je provodila 2004. i 2005. godine na 1600 parova koji su opet pronašli svoju prvu ljubav, otkrila je da je 62 posto njih bilo udano za druge ljude. U vrijeme prije interneta taj broj nikad nije prelazio 30 posto.

I Jeannien suprug Mike se okrenuo internetu kad je saznao za avanturu te je otkrio kako nije usamljen.

"Izgleda da ljudi iz skupine 'izgubljenih ljubavi' imaju nevjerojatni osjećaj kako im pripada neotuđivo pravo da učine što žele i zeznu sve ostale", kaže 58-godišnji Mike.

Mike i Jeannie se slažu da su prije samo godinu dana imali skladni brak, a sada redovito posjećuju bračnog savjetnika kako bi ga i očuvali. No, Jeannie priznaje da je još uvijek rastrgana između dvojice muškaraca.
Jedino osiguranje protiv takvih emocionalnih lomova je izbjeći prvi e-mail. "To vam je kao izbjegavanje prve kocke čokolade", kaže Kalish.

Što se, pak, tiče godišnjica mature, Jeanniein savjet supružnicima je: "Pođite s njima."





Net.hr

31.05.2007.

<BLOCKQUOTE>

No Nick je napisao/la:

moki72 je napisao/la:

govorim da su naši osećaji iskvareni grehom samo to

a mislis razum nije? ?? ?? ? ???

Pa zato ga i imamo da ga mozemo kontrorilati ili,zapravo ovisi kako ga je netko odgajao,znaci razum se moze odgajati,kako se ja sjecam,a simply,molim te ispravi me ako se varam.</BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>

No Nick je napisao/la:

Dina je napisao/la:

<BLOCKQUOTE>


<BLOCKQUOTE>

Adolescentni hormoni urezuju te prve ljubavi u naš mozak, ISTINA
Glas ili dodir izgubljene ljubavi pokreće želju, potrebu, žudnju u istim područjima mozga kao i kokain - ISTINA
Studija Izgubljeni i pronađeni ljubavnici, koju je Kalish objavila 1997., otkriva da se udovice i raspuštenice obično vraćaju svojim prvim prinčevima ako postoji i najmanja šansa se opet sretnu - ISTINA
Izgleda da ljudi iz skupine 'izgubljenih ljubavi' imaju nevjerojatni osjećaj kako im pripada neotuđivo pravo da učine što žele i zaborave sve ostale -ISTINA
To vam je kao izbjegavanje prve kocke čokolade - dakle TO zbjegavanje je- NEMOGUĆE!!!?!šmrc




Kako bi se trebao ponasati ,jedan pravi krscanin u takvoj situaciji,u pitanju su uglavnom skolske ljubavi,koje se evociraju na maturalnim jubilejima,kako shvatiti i prihvatiti cinjenicu da je proslo mnogo godina,od zadnjeg vidjenja,da su u pitanju bracni partneri,djeca,imetak,i zivot do 45 jubileja mature,i onda susret sa skolskom ljubavi,da li stvarno jedan krscanin i krscanka ,u tim trenucima mogu zaboraviti,svoj identitet,pogotovu,ako su oboje sretno ozenjeni?Sto mislite o ovome.</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Ja jos uvek imam problem sa ovim, jer sam bas bio zaljubljen u jednu devojku, a ono na kraju nista.... Tesko sve to prolazim, no nemam izbora... Gorko je bilo razocarenje, ali sto je tu je....

Iz ovoga te moze samo izbaviti da brzo porastes. I okrenes se realno zivotu,ostaviti se fantomske ljubavi. </BLOCKQUOTE>

Ma ne mora znaciti da je to fantomska ljubav, postoji mnogo toga sto nisam kazao u vezi toga, ali sto je Adam mogao uciniti kada je vidio Evu? Da padne sa njom ili da poslusa Boga? I sto je ucinio?? Mislim...kako god da izgleda, nekad je tesko tek tako proci i preci preko ljubavi kojoj si nekome pruzio. Naravno da je potrebno vreme i vera u Boga (mozda to Adam nije imao), no ja drugoga izbora nemam. Za sada.

Pozdrav.

ma ja nikad nisam kužio te kojekakve spike psihologa i njihove analize,uvijek sam se klonio toga