Duhovan ili religiozan

Kako bi opisali pojam biti kršćanin?

mislio sam da si htjela objasniti pojam duhovan ili religiozan...moraš onda mijenjati naslov teme...

Biti kršćan a ne biti religiozan.
Biti duhovan a ne religiozan.
Biti religiozan sa ili bez duhovnosti.

To ćemo razrađivati postepeno, svi zajedno, na temelju Biblije.
Kad se danas spomene riječ kršćanin, to ljude asocira na nešto.

Ne znam da li ste imali prilike da čujete nekog kršćanina da kaže: ja sam duhovan, imam vjeru u Bogu, ali ne prihvaćam religije koje su nanijele zla.

Ja sam čula takvih i sličnih komentara. Mi moramo znati da svaki čovjek ima svoj način izražavanja religioznosti ili vjerovanja.
Da li je , po vama religioznost i vjerovanje jedno te isto?
Pokušala sam da ralučim te stvari kod sebe, proučavajući Bibliju.
Ono što sam zapazila u Bibliji, kao poantu kršćanskog života jest POVJERENJE u Boga.
Mnogi vjeruju u Boga, ali nemaju povjerenje u njega.
Mnogi koji idu u crkvu, smatraju se duhovnima. No, jedino što ih čini različitim od nevjernika, jest to što ovi idu u crkvu a oni ne idu u crkvu. Život im ima sličnosti i kad bi stavio jednog pored drugog, ne vidi se razlika.

Pa, što je to što vjernika čini duhovnim. Da li duhovan čovjek jest religiozan.
Pokušala sam i to kroz Bibliju dokučiti. jedino mjerilo mi je riječ božja da bih sebe izgrađivala i Duh Sveti da mi otvori oči. Tako da sam analizirala u detalje, jer me vodio unutarnji nemir. Nije mi bilo jasno, ispočetka, kako to da su u ime Biblije vođeni teški ratovi, pa kako to da se crkva strahovito miješala u politička kretanja, kako to da su crkve tako bogate, da svećenici voze skupe automobile kupljene od darova vjernika. A među tim vjernicima je sigurno bilo siromaha koji su odvojili od sebe da daju u službu Bogu, a i njihov mali darak je pribrojan u kupnju skupog auta.

Kako to da vjernici - kršćani-religiozni ljudi psuju, tuku žene i djecu, siluju djevojčice, piju, plaću ostave na kockarskom stolu ili u kladionici, a za Božić ili Uskrs odu u crkvu na ispovijed, sve je oprošteno i ajmo dalje živjeti kako smo dosad, izmolio sam tri krunice i deset Očenaša i pet Zdravomarija, uzeo hostiju i otišao nakon toga na pivo.

Tako živi veliki broj ljudi koji se nazivaju kršćani, ili vjernici ili religizni.

Zato me uhvatio duhovni nemr. Što je to u današnje vrijeme kršćanin, duhovan,religiozan.? I, shvatih da je duhovnost sasvim drugi pojam od ostalih pojmova.

Večeras sam razgovarala sa jednim čovjekom. Ustvari, za njega bi se mogla reći da je to biblija koja je u ljudskom tijelu. Čovjek isključivo razgovara kroz citate. To je nešto nevjerovatno! A ja zanijemila.
Sad se ja pitam....mora biti da je to prava duhovnost, jer ne bi uzalud netko znao bibliju maltene napamet a da ne živi po njoj. I dobijem večeras u svojoj glavi da je to duhovnost, kada se poznaje božja riječ i živi po njoj. Jesam li u pravu?
Je li to jedina ispravna duhovnost znati što je Bog rekao i toga se držati, ili imajoš nešto?

ajaj...sva sam se upetljala

Biti krscanin znaci slijediti Krista. Nista vise - nista manje. Najveci izazov u nasem zivotu.

Bila sam ateista, Titov pionir i omladinka. Nakon djevojaštva sam se prvi put srela sa vjernicima, naučila da se slavi Božić i Uskrs, vidjela različite crkve, katoličku,pravoslavnu i nekoliko protestantskih. Bavila se jedno vrijeme yogom, vježbe disanja, meditacija.....sve usput, traganje,traganje,traganje......iz crkve u crkvu sa prijateljicama.
Nisam htjela u disko, na ples, na korzo, nisam htjela u noćni život. Taj dio života me nije zanimao. Tražila sam uvijek nešto što bi me ispunilo, jer sam se osjećala prazna.
Jednog dana,prijateljica i ja s djecom odosmo u jednu katoličku crkvu, tamo su karizmatici. Svećenik nije stojao za oltarom, nego ispred.I dok je držao misu, šetao je i govorio. Prije mise, molile su žene na sav glas krunicu.
Atmosfera je bila divna i svečana. No, djeca mala, njima dosadno, odosmo kući. Iduće nedjelje padne dogovor: ajmo sad ovamo, pa odosmo u jednu evanđeosku crkvu. Tamo je isto bilo jako lijepo, velika, prekrasna crkva, ali dosta mirno. Skoro sam zaspala, dugo je trajala propovijed.
No, hajde, nekako je tu govoreno samo iz biblije, nije bilo onako ustaljeno ka u katoličkoj, jedno te isto. Velim ja,nema veze što je tako dugačko, tu se priča direkt iz biblije, tu ćemo ići.

Što sam primjetila? Primjetila sam da se gdje god sam bila, održavala služba božja po istom kalupu. Dođeš u crkvu, skineš kaput, s nekim se rukuješ, s nekim ne, u katoličkoj s nikim. Onda sjedneš. Kad bude točno u minut vrijeme da se počne, glavni dođe i započne s nekom pjesmom. Pozdrav, pjesma, pjesma. Onda nekad omladina pjeva. Nakon pjesme čitanje biblije, al tada se ustane pa se sjedne. I, onda propovijed...traje,traje pa traje...za to vrijeme nekad mi se oči sklapaju, uspava me jednoličan, mirni glas.

E, kad je konačno hvala Bogu, gotova propovijed, kaže: ustanimo. Ustanem se, utrnila od sjedenja, jer sad bude molitva. Započne se molitva. Ja malo pokušam istegnit leđa i noge, dugo je to sjediti sat-dva. I, onda molitva-dvoje-troje mole se. To je priča za sebe. Nekad mi se čini da malo fali da pobjegnem. Jer, nekad to pređe u recitaciju: o, Bože, ti si stvorio ovaj svijet, ti sve vidiš i znaš, ti si nas spasio, o, molimo te za...

I, tako se ja pitam, treba li vikati, jel Bog gluh. Treba li podsjetiti Boga da je poslao Isusa na svijet, treba li Bogu citirati Bibliju? Jer, upravo takve budu molitve.

Nisam glupa, znam prepoznati kada se netko iskreno moli.

I, onda , nakon molitve, još i propovijednik, kao da je malo pričao pomoli i on. I, onda Oče naš i blagoslov, i ajmo kući.
Dođem kući umorna, moram se onda odmoriti jer me bole leđa i noge. A unutra u meni bijes neki duhovni, jer opet ponovo moje srce ostalo zakinuto, nisam čula ništa o Isusu, čula sam porpovijed o nečemu iz Biblije, ali nije me dotaklo, nije mi gladno srce nasitilo, ostala prazna.

Gdje si, Isuse? Gdje si Isuse moj ljubljeni?

I, onda, kod svoje kuće vidim da mi je najslađe moliti se. Osjetiti kako kupa moju dušu, kako suze koje krenu peru moje srce, čiste moje osjećaje. Tražim Boga da ga dotaknem, da mu kažem da ga volim, da mi treba....želim ga u svom ovom jadnom, zemaljskom životu. U crkvi ja to nemam kome reći.
Sad mi recite, jeli to kršćanstvo, ili je to religija, ili je to duhovnost?

Kršćanstvo bi trebalo podrazumijevati duhovnost,a religija sama po sebi je jedna tradicija.Žao mi je što nisam više teološki obrazovan da bi ti to mogao malo bolje pojasniti.Bogu hvala da je admin puno više upućen pa nek on malo bolje obrazloži.Noemi nemoj se zamarati sa nebitnim stvarima,slijedi Riječ Božju i drž'mo se zajedno kao istinski braća i sestre po Kristu.

Izmedju duhovan (po Kristu naravno) i religiozan,ja biram bez sumnje duhovan.Šta ostali kažu na to?

Noemi je napisao/la:

Večeras sam razgovarala sa jednim čovjekom. Ustvari, za njega bi se mogla reći da je to biblija koja je u ljudskom tijelu. Čovjek isključivo razgovara kroz citate. To je nešto nevjerovatno! A ja zanijemila.
Sad se ja pitam....mora biti da je to prava duhovnost, jer ne bi uzalud netko znao bibliju maltene napamet a da ne živi po njoj. I dobijem večeras u svojoj glavi da je to duhovnost, kada se poznaje božja riječ i živi po njoj. Jesam li u pravu?
Je li to jedina ispravna duhovnost znati što je Bog rekao i toga se držati, ili imajoš nešto?

ajaj...sva sam se upetljala

Draga sekice koliko ja znam.. i đavo poznaje Sveto Pismo i to jako dobro.. i vrlo rado ce ti ga citirati
Bibliju treba zivjeti. a to đavo ne moze

Noemi je napisao/la:

Sad se ja pitam....mora biti da je to prava duhovnost, jer ne bi uzalud netko znao bibliju maltene napamet a da ne živi po njoj. I dobijem večeras u svojoj glavi da je to duhovnost, kada se poznaje božja riječ i živi po njoj. Jesam li u pravu?

Uglavnom nisi!


Jer, piloti ona dva aviona što su srušili nebodere u NY su znali Kuran napamet. I mnogi muslimani još znaju cijeli Kuran napamet koji je sadržajem opsežniji od Biblije. Ima ljudi koji i cijelu Bibliju znaju napamet. No, pitam te čemu to?
Možeš snimiti sadržaj Biblije na CD, pa te pitam je li i CD duhovan?

Poznavati Božju riječ znaći znati smisao Pisma, a taj smisao se može otkriti Milošću i iz jedne jedine rečenice Ivanovog Evanđelja(ili bilo kog drigog), a znati znači utkati taj smisao u samu srž duše kada nam više ne treba strah da bismo slijedili Zapovijedi, već one, cijeli Zakon postane sama naša narav, stil življenja. Prirodnost, spontanost, to su odlike duhovne osobe, onoj kojoj ne trebaju citati jer svojim riječima ima snagu kroz koju progovara Bog.

Čovjek i da nauči Bibliju napamet,ne mora nužno značiti da je duhovan,ali može biti duhovan i znati Bibliju napamet.Sve ovisi o tome da li taj čovjek živi prema Božjoj Riječi.
Mali princ,mislim da si djelomično u pravu kad kažeš da su odlike duhovne osobe te da ne treba citate jer Bog sam nam progovara kroz svoju Riječ,a to čini naše zajedništvo s Bogom.Mi se Njemu obraćamo molitvom,slavljenjem Boga,a On nama kroz svoju Riječ.

Ja rekoh : ...i živi po njoj!

Isus nas je naučio da riječ koju smo primili od njega jest istina, koja nas oslobođa, riječ njegova nas posvećuje ako jesmo u njegovom nauku.
Riječ njegova je duh i život onima koji vjeruju.
Svetp Pismo nosi duhovniautoritet i riječi koje je Isus uputio imaju snagu da prmijene čovječju narav.
Kaže Sveto Pismo da Riječ dopire i prodire do najdubljih dijelova ljudske nutrine, psihe,podsvijesti i radi u čovjeku.
Ako netko tko vjeruje Bogu i ljubi ga, poznaje Sveto Pismo i ŽIVI po riječji božjoj, tada se u njemu prepoznaje narav djeteta božjega. Takav čovjek djeluje po volji božjoj. I ne čini djela iz grijevne naravi, nego čini djela ljubavi i milosrđa.

Nisam u pravu ako poznajem bibliju da bih se pred ljudima pravila mudra. No, ako poznajem bibliju zato da bih živjela po duhovnom zakonu slobode , tada jesam dijete božje, makar i najslabije od svih.Jer, Bog će me tada jačati u svakodnevnom rastu i posvećenju u naravi, karakteru i stanju duhovne dimenzije.

Ako samo citiram bibliju da bi se što bolje prepucavala, tada sam kruti farizej, izvana mudar a iznutra licemjer.

Čovjek je živo biće i ako čita bibliju, ta riječ će u njemu raditi.
Tako i musliman , čita Kuran, u kojem piše :uništi nevjernika, i ta riječ radi i čovjek uništava.

Pa da!

Noemi je napisao/la:

Ja rekoh : ...i živi po njoj!

A ja rekoh da i onaj koji nikad nije vidio Biblije može živjeti po Božjoj riječi! Liepo je kad je to dvoje spojeno ali nije nužno.

Bez Duha i vjere se ne moze ugoditi Bogu.

<BLOCKQUOTE>

Noemi je napisao/la:

Da li je , po vama religioznost i vjerovanje jedno te isto?

Nije.
Samo je jedna vjera, a ostalo su religije ili filozofije.</BLOCKQUOTE>

Samo je jedna vjera i jedan put prema Bogu,kao što naš Spasitelj Isus Krist kaže : "Ja sam put,istina i život."

NAČELA IGNACIJANSKE DUHOVNOSTI
Ad maiorem Dei gloriam - Sve na veću slavu Božju Životom i djelima očituj slavu Božju.

Magis - Više
Teži za najboljim kako bi postigao bolje i više.

Tantum quantum - Toliko koliko
Daj mjesta samo onom što te vodi svrsi radi koje si stvoren.

Discernere - razlikovanje
Stvari shvaćaj iznutra. Ne zadržavaj se na formi.

De duobus vexillis - Dvije zastave
Odaberi Božje, makar to bilo teže.

Agere contra - Djeluj suprotno
Uvijek čini ono što te čini boljim.

Indifferentia - Raspoloživost
Sloboda duha prema svemu stvorenom.

Contemplatio ad amorem - Kontemplacija o ljubavi
Neka ti srce uvijek gori ljubavlju