2 Korinćanima 13,5
"Sam sebe ispitaj da vidiš stojiš li u vjeri.Istraži sebe!"
25 upozoravajućih znakova religioznosti!
1.Oni s duhom religije često vide svoju primarnu misiju u rušenju svega što vjeruju da je loše.Takva služba više rezultira razdorom nego trajnim djelima koja donose plod za Kraljevstvo.
2.Oni nisu u stanju prihvatiti ukor, napose od osobe koju drže manje duhovnom od sebe samih.Porazmisli kako si ti reagirao posljednjih nekoliko puta kada te je netko nastojao korigirati.
3.Njihova je filozofija:"Ja ne slušam ljude,nego samo Boga".Budući da Bog najčešće govori preko ljudi, to je očita zabluda i pokazuje ozbiljan duhovni ponos.
4.Skloni su u drugima vidjeti više loših nego dobrih stvari.Ivan je iz doline vidio Babilon, ali kada je bio podignut na višu planinu, vidio je novi Jeruzalem (vidi Otkrivenje 21,10).Ako mi vidimo samo Babilon - to je zbog naših stavova.Oni koji su na mjestu prave vizije držat će svu pozornost na onome što Bog čini, a ne što ljudi čine.
5.Prožeti su osjećajem krivnje da ne ispunjavaju Božje standarde.Tu je korijen duha religije koji nas tjera da odnos s Bogom temeljimo na našim dostignućima, a ne na Križu.Isus je već dovršio djelo koje je Otac tražio da dovrši za nas.Naš cilj u životu trebao bi biti da jednostavno prebivamo u Njemu.
6.Oni boduju svoj duhovni život.Bolje se osjećaju jer čine ono što smatraju duhovnim.Primjerice: što više sastanaka-to bolje, više čitaju Bibliju i više rade za Gospodina.To su plemenita nastojanja, ali prava mjera duhovne zrelosti nije u njima, nego u našoj prisnosti s Bogom.
7.Vjeruju da su poslani da svakog dovedu u red.Takve osobe postaju samoimenovani posrednici ili šerifi u Božjem Kraljevstvu.Rijetko su uključeni u gradnju, ali su predani službi da sačuvaju Crkvu u poziciji iritiranosti i huškanja ako ne i razdora.
8.Njihov je stil vođenja šefovski, nadmoćan i netolerantan prema slabostima ili propustima drugih. Međutim Jakov kaže drugačije
(Jakov 3,17-18).
9.Oni misle da su bliži Bogu nego drugi ljudi ili da su njihovi životi, odnosno službe ugodnije Bogu.Naznaka je to teške obmane ako mislimo da smo prisniji s Bogom zbog onoga tko jesmo, a ne zbog Isusa.
10.Ljudi s duhom religije ponosni su na svoju duhovnu zrelost i disciplinu napose pošto se usporede s drugima.Kada se otpočnemo uspoređivati s drugima, bjelodano je da smo izgubili pogled na pravi cilj-Isusa.
11.Oni vjeruju da su na rubu onoga što Bog čini.Misle da su uključeni u najvažnije stvari koje Bog čini.
12.Mole mehanički.Ako osjetimo olakšanje( u smislu: ispunio sam obavezu) što je naše molitveno vrijeme završeno ili ako smo izmolili sve prema popisu koji smo pripremili, potrebno je da razmotrimo naše nutarnje stanje.Nikada ne bismo trebali osjetiti takovo "olakšanje" kada je okončan naš razgovor s Onim kojeg ljubimo.
13.Oni rade da bi ih drugi primjetili.To je simptom idolatrije: strah od ljudi nadmašuje strah od Boga što rezultira religijom putem služenja ljudima a ne Bogu.
14.Reagiraju pretjerano prema onomu što je emotivno.Kada se osobe podređene duhu religije susretnu s istinskim životom Božjim,njima se to učini pretjeranim; emotivnim i tjelesnim.Istinska strast za Bogom je često emotivna i vidljiva baš kao što je Davidov primjer kada su nosili Kovčeg saveza u Jeruzalem.
15.Koriste emocije u zamjenu za djelovanje Duha Svetoga.Čini se kao da je ovo u suprotnosti s prethodnom točkom, ali duh religije često zauzima kontradiktorne pozicije u svom samouzdizanju i samozaštiti.Naglašavanje emocija zahtijeva plač ili jadikovanje kao potvrdu pokajanja ili "padanja pod silom" kao potvrdu Božjeg djelovanja.I jedno i drugo mogu biti dokazi istinskog djelovanja Duha Svetoga.Ako, međutim zahtijevamo takve manifestacije, onda se počinjemo kretati u drugom duhu.
16.Ohrabreni su kada njihovi službenici izgledaju bolje nego neki drugi.Katkad smo obeshrabreni kada nam se čini da drugi izgledaju bolje ili da rastu brže nego mi.
17.Više veličaju Božje djelo iz prošlosti nego ono što On danas čini.Bog se ne mijenja-On je isti jučer, danas i zauvjek.Veo je uklonjen i danas možemo biti bliže Bogu nego itko prije u prošlosti.Duh religije uvijek traži da našu pozornost držimo na činjenju dobrih djela i usporedbi, a ne na jednostavnoj prisnosti s Bogom.
18.Sumnjičavi su ili se suprotstavljaju novim pokretima, novoj crkvi i drugim novim stvarima koje Bog donosi u naše živote.To je čisti simptom ljubomore, primarnog ploda duha religije ili ponosa koji tvrdi kako Bog bez nas, ne bi učinio ništa novo.Naravno, takav mentalitet Gospodin rijetko upotrebljava da rodi novo djelo.
19.Skloni su odbacivanju duhovne manifestacije koju ne razumiju.To je simptom ponosa i drske arogancije koja izjednačuje naš i Božji uvid.Prava poniznost nas drži poučljivima i otvorenima, te strpljivo čekamo plodove prije nego što donesemo sud.
20.Ljudi s duhom religije pretjerano reagiraju na tjelesnost u crkvi.Točno je da u Crkvi vjerojatno postoji više tjelesnosti i manje Duha Svetoga nego što čak najkritičnija osoba može i misliti.Važno je da učimo razaznavati tjelesno i ono što dolazi od Duha Svetoga kako bismo bili oslobođeni od naše tjelesnosti i urasli u potpuno predanje Duhu Svetomu.Umjesto kritizerstva trebali bismo prepoznavati ljude koji napreduju i činiti ono što im na tom putu pomaže.
21.Pretjerano reagiraju na nezrelost u Crkvi.Postoji nezrelost koja je prihvatljiva Gospodinu.Duh religije-idealist vidi samo nezrelost, a ne promatra druge važne čimbenike.
22.Pretjerano su skloni nadnaravnim manifestacijama kao potvrdi Božje suglasnosti.To je samo drugi oblik bodovanja i uspoređivanja sa drugima.
23.Ne pridružuju se ničemu što ne smatraju savršenim ili skoro savršenim.Gospodin se pridružio, čak je dao svoj život palom ljudskom rodu.Takva je i narav onih koji prebivaju u Njemu.
24.Oni su u prekomjernom strahu od duha religije.Mi se ne oslobađamo nečega bojeći se toga, nego nadvladavajući to vjerom u Krista.
25.Skloni su proslavljati sve osim križa Isusova, onoga što je On učinio i tko On jest.
Ako gradimo naše živote, službe ili crkve na nečem drugom osim na tome, onda gradimo na skliskom terenu koji neće izdržati.
Bog želi da nadvladamo duh religije!To činimo najprije držeći se najvažnijeg - ljubeći Boga i ljubeći bližnjega!
Odlomak iz knjige "Sloboda od duha religije" , C.Petar Wagner.
"Sam sebe ispitaj da vidiš stojiš li u vjeri.Istraži sebe!"
25 upozoravajućih znakova religioznosti!
1.Oni s duhom religije često vide svoju primarnu misiju u rušenju svega što vjeruju da je loše.Takva služba više rezultira razdorom nego trajnim djelima koja donose plod za Kraljevstvo.
2.Oni nisu u stanju prihvatiti ukor, napose od osobe koju drže manje duhovnom od sebe samih.Porazmisli kako si ti reagirao posljednjih nekoliko puta kada te je netko nastojao korigirati.
3.Njihova je filozofija:"Ja ne slušam ljude,nego samo Boga".Budući da Bog najčešće govori preko ljudi, to je očita zabluda i pokazuje ozbiljan duhovni ponos.
4.Skloni su u drugima vidjeti više loših nego dobrih stvari.Ivan je iz doline vidio Babilon, ali kada je bio podignut na višu planinu, vidio je novi Jeruzalem (vidi Otkrivenje 21,10).Ako mi vidimo samo Babilon - to je zbog naših stavova.Oni koji su na mjestu prave vizije držat će svu pozornost na onome što Bog čini, a ne što ljudi čine.
5.Prožeti su osjećajem krivnje da ne ispunjavaju Božje standarde.Tu je korijen duha religije koji nas tjera da odnos s Bogom temeljimo na našim dostignućima, a ne na Križu.Isus je već dovršio djelo koje je Otac tražio da dovrši za nas.Naš cilj u životu trebao bi biti da jednostavno prebivamo u Njemu.
6.Oni boduju svoj duhovni život.Bolje se osjećaju jer čine ono što smatraju duhovnim.Primjerice: što više sastanaka-to bolje, više čitaju Bibliju i više rade za Gospodina.To su plemenita nastojanja, ali prava mjera duhovne zrelosti nije u njima, nego u našoj prisnosti s Bogom.
7.Vjeruju da su poslani da svakog dovedu u red.Takve osobe postaju samoimenovani posrednici ili šerifi u Božjem Kraljevstvu.Rijetko su uključeni u gradnju, ali su predani službi da sačuvaju Crkvu u poziciji iritiranosti i huškanja ako ne i razdora.
8.Njihov je stil vođenja šefovski, nadmoćan i netolerantan prema slabostima ili propustima drugih. Međutim Jakov kaže drugačije
(Jakov 3,17-18).
9.Oni misle da su bliži Bogu nego drugi ljudi ili da su njihovi životi, odnosno službe ugodnije Bogu.Naznaka je to teške obmane ako mislimo da smo prisniji s Bogom zbog onoga tko jesmo, a ne zbog Isusa.
10.Ljudi s duhom religije ponosni su na svoju duhovnu zrelost i disciplinu napose pošto se usporede s drugima.Kada se otpočnemo uspoređivati s drugima, bjelodano je da smo izgubili pogled na pravi cilj-Isusa.
11.Oni vjeruju da su na rubu onoga što Bog čini.Misle da su uključeni u najvažnije stvari koje Bog čini.
12.Mole mehanički.Ako osjetimo olakšanje( u smislu: ispunio sam obavezu) što je naše molitveno vrijeme završeno ili ako smo izmolili sve prema popisu koji smo pripremili, potrebno je da razmotrimo naše nutarnje stanje.Nikada ne bismo trebali osjetiti takovo "olakšanje" kada je okončan naš razgovor s Onim kojeg ljubimo.
13.Oni rade da bi ih drugi primjetili.To je simptom idolatrije: strah od ljudi nadmašuje strah od Boga što rezultira religijom putem služenja ljudima a ne Bogu.
14.Reagiraju pretjerano prema onomu što je emotivno.Kada se osobe podređene duhu religije susretnu s istinskim životom Božjim,njima se to učini pretjeranim; emotivnim i tjelesnim.Istinska strast za Bogom je često emotivna i vidljiva baš kao što je Davidov primjer kada su nosili Kovčeg saveza u Jeruzalem.
15.Koriste emocije u zamjenu za djelovanje Duha Svetoga.Čini se kao da je ovo u suprotnosti s prethodnom točkom, ali duh religije često zauzima kontradiktorne pozicije u svom samouzdizanju i samozaštiti.Naglašavanje emocija zahtijeva plač ili jadikovanje kao potvrdu pokajanja ili "padanja pod silom" kao potvrdu Božjeg djelovanja.I jedno i drugo mogu biti dokazi istinskog djelovanja Duha Svetoga.Ako, međutim zahtijevamo takve manifestacije, onda se počinjemo kretati u drugom duhu.
16.Ohrabreni su kada njihovi službenici izgledaju bolje nego neki drugi.Katkad smo obeshrabreni kada nam se čini da drugi izgledaju bolje ili da rastu brže nego mi.
17.Više veličaju Božje djelo iz prošlosti nego ono što On danas čini.Bog se ne mijenja-On je isti jučer, danas i zauvjek.Veo je uklonjen i danas možemo biti bliže Bogu nego itko prije u prošlosti.Duh religije uvijek traži da našu pozornost držimo na činjenju dobrih djela i usporedbi, a ne na jednostavnoj prisnosti s Bogom.
18.Sumnjičavi su ili se suprotstavljaju novim pokretima, novoj crkvi i drugim novim stvarima koje Bog donosi u naše živote.To je čisti simptom ljubomore, primarnog ploda duha religije ili ponosa koji tvrdi kako Bog bez nas, ne bi učinio ništa novo.Naravno, takav mentalitet Gospodin rijetko upotrebljava da rodi novo djelo.
19.Skloni su odbacivanju duhovne manifestacije koju ne razumiju.To je simptom ponosa i drske arogancije koja izjednačuje naš i Božji uvid.Prava poniznost nas drži poučljivima i otvorenima, te strpljivo čekamo plodove prije nego što donesemo sud.
20.Ljudi s duhom religije pretjerano reagiraju na tjelesnost u crkvi.Točno je da u Crkvi vjerojatno postoji više tjelesnosti i manje Duha Svetoga nego što čak najkritičnija osoba može i misliti.Važno je da učimo razaznavati tjelesno i ono što dolazi od Duha Svetoga kako bismo bili oslobođeni od naše tjelesnosti i urasli u potpuno predanje Duhu Svetomu.Umjesto kritizerstva trebali bismo prepoznavati ljude koji napreduju i činiti ono što im na tom putu pomaže.
21.Pretjerano reagiraju na nezrelost u Crkvi.Postoji nezrelost koja je prihvatljiva Gospodinu.Duh religije-idealist vidi samo nezrelost, a ne promatra druge važne čimbenike.
22.Pretjerano su skloni nadnaravnim manifestacijama kao potvrdi Božje suglasnosti.To je samo drugi oblik bodovanja i uspoređivanja sa drugima.
23.Ne pridružuju se ničemu što ne smatraju savršenim ili skoro savršenim.Gospodin se pridružio, čak je dao svoj život palom ljudskom rodu.Takva je i narav onih koji prebivaju u Njemu.
24.Oni su u prekomjernom strahu od duha religije.Mi se ne oslobađamo nečega bojeći se toga, nego nadvladavajući to vjerom u Krista.
25.Skloni su proslavljati sve osim križa Isusova, onoga što je On učinio i tko On jest.
Ako gradimo naše živote, službe ili crkve na nečem drugom osim na tome, onda gradimo na skliskom terenu koji neće izdržati.
Bog želi da nadvladamo duh religije!To činimo najprije držeći se najvažnijeg - ljubeći Boga i ljubeći bližnjega!
Odlomak iz knjige "Sloboda od duha religije" , C.Petar Wagner.