Obraćenje

Kada ste se prvi put sreli s Bogom, kako je to bilo?
Mislim da ćemo imati što čitati i pisati.

Pa evo ovako.Prvi put sam čuo uopće za obraćenje i Kristovu spasonosnu žrtvu,ali u pravom smislu 1995,kad sam imao 19 godina.Obratio sam se,ali nisam shvaćao ono što shvaćam sada.Otišao sam ponovo u svijet,nakon toga u vojsku,susretao se sa puno toga,služio raznoraznim porocima,a jedan od njih me još uvijek drži,a to su cigarete.Bog me nikada nije napustio,uvijek me je zvao nazad,ali ja tvrdoglav,svojeglav u tim godinama sam htio iskusiti još puno toga,tako da sam često znao pokajat se,obratit,pa opet se vratit natrag i stalno tako.Eto sad sam ponovo sretan što me Gospod prihvatio i želim Mu služiti onako kako to do sada nisam.

Samo budi strpljiv, najvažnije da si se vratio svome Ocu, a za cigarete ćemo lako...znam jednog brata koji je pušio 4 kutije na dan, pa je prestao...molitva je moćna...doživjet ćemo i mi čuda na forumu...postit ćemo i moliti za naše potrebe, kušnje, loše navike...samo trebamo biti odlučni i dogovoriti se...

A ja znam moga dedu koji je doslovce jeo duhan,jer mu nije bilo dosta pusiti,i Kristovom pomoci preko noci je prestao pusiti u mladosti i dozivio u mudrosti svoju 91 god.Josua,idemo hrabro naprijed.Postoje,tecajevi za samo 5 dana slobodan si covijek...........

Kad sam se obratila, kad sam osjetila Dodir u sebi.....Bila sam se paralizirala i bila u tom stanju od prilike jedan sat. Nisam mogla hodati niti ruke pokrenuti, otvoriti usta niti oči..u meni je On nešto silno pokrenuo i to je bilo silovito..oko mene bili su ljudi kojima se slično dogodilo, npr. jedan muškarac je pao u nesvijest..bili su zli duhovi i molitva oslobođenja..sve se dogodilo spontano...od tada sam s Njim i vjera je jaka...

Mozes li reci vise o tome. Kako i gdje i povodom cega to se dogodilo? Jako me zanima.

Mene također zanima.
Dominik, i ti nam piši svoje iskustvo.

Bit će nam zanimljivo čitati obraćenja, jer smo ovdje sa raznih strana, katolici, adventisti, evanđeoski kršćani,..i svima nam je zajednički Isus. Mi smo na ovm forumu čudo ljudi, pišemo svaki svoje iskustvo bez da nas netko napada za uvjerenje.

Neka nas Bog blagoslovi.

Naš forum bi trebao se zvati; Kršćanski forum ljubavi

Da, znam da vas zanima..ali crkva nam je zabranila da govorimo dalje, makar je bilo i o svećeniku i o tom događaju u novinama..ja sam samo dala ovdje sliku onoga što se meni dogodilo..ja sam tek nakon dvije godine saznala detalj po detalj što se sa kime tamo događalo..jer ja nisam mogla vidjeti, zbog kapaka koje nisam mogla otvoriti. nisam bila u nesvijesti niti u histeriji, bila sam svijesna ljudi i glasova, svega što sam čula..također tamo su bile i dvije liječnice-vjernice..koje su bile pod punom spremom. one su se kao i ja i svi mi tamo našle kao pozvano društvo na kućno okupljanje sa jednim svećenikom koji je svjedoćio o tome što mu se događalo tih dana. tjekom njegova svjedoćenja..sve je opet počelo i neke sile su bile pokrenute...
Situacija je bila krajnje neobična i....fantastična. Ali bila je zaista realna i prisutna.
mene je ono što se sa mnom u meni događalo skroz nakon pola sata duhovne borbe u sebi okrenulo k jedinome. Znam da sam Njegovim trudom i zaštitom Majke Božje bila spašena.

Hvala, samaritanko, na informacijama - iako sturim. Ne zelim te traziti da govoris vise nego sto si rekla, ako ti je zabranjeno.

Ipak, sve sto sam htio znati saznao sam.

zašto suzice? što te je zanimalo?

Što je tužno, dominik? što sam povjerovala u Isusa Krista? Ti bi trebao zahvaljivati Bogu na tvojoj sestri, a ti si tužan..ne razumijeM.

Možda je Dominik doživio slično iskustvo?

Obraćenje i saznanje da si spašen od osude je neopisivo iskustvo.

Ljudi ,tako ste me ganuli s vasim iskustvima i obracenjima,neznam da li s te citali jednu krscansku knjigu izasla 98 u Sarajevu Bog je bio sa nama,to je knjiga koja govori kako ih je Bog cuvao i kako su ljudi njemu dolazili,pada mi napamet da i mi sa ovog foruma napisemo nase susrete sa Bogom i nasa cuvanja na nasim putevima.Izdavaca cu ja naci nije problem.

Noemi je napisao/la:

Kada ste se prvi put sreli s Bogom, kako je to bilo?
Mislim da ćemo imati što čitati i pisati.

Zašto je naslov teme "Obraćenje"? Što je s onima kojima nije trebalo obraćenje, već su otkad znaju za sebe s Bogom na ti, uz manje oscilacije..?

Mali princ je napisao/la:

Noemi je napisao/la:

Kada ste se prvi put sreli s Bogom, kako je to bilo?
Mislim da ćemo imati što čitati i pisati.

Zašto je naslov teme "Obraćenje"? Što je s onima kojima nije trebalo obraćenje, već su otkad znaju za sebe s Bogom na ti, uz manje oscilacije..?

Na što misliš, Mali princ?
Ne postoji čovjek na zemlji kojem ne treba obraćenje.

Isus nas je naučio da nam se valja nanovoroditi. Tko se nanovo ne rodi odozgo, neće ući u kraljevstvo božje.

Jedno je znati o Bogu, imati osjećaj i vjeru za Boga, a drugo je osvjestiti griješnu narav i nanovo se roditi u Kristovjansku narav. To je božja intrevencija, jer čovjek se ne može sam nanovoroditi , bez djelovanja duha Svetoga , koji uvodi čovjeka u Istinu.

Nanovorođenje je svjestan čin u umu i srcu čovjeka. Tako da , ako ima onih koji odmalena su s Bogom na ti, imaju takav odnos s Bogom, no i njima treba nanovorođenje. Inače, Isus je uzalud umro za svakog čovjeka ako je dovoljno biti s Bogom na ti.

Boga poznaje i sotona i s njim je na ti, no sotona i dalje ima svoju inteligenciju i djeluje protiv Boga. Najdublje sotonsko djelovanje jest kada netko misli da jeste u Bogu , jer posjeduje određeno znanje i ima neko svoje vlastito poimanje Boga i sad je s Bogom na ti, a u duhu je okamenjen za sinovstvo ada toga nije svjestan.

Zato te molim, malo pojasni, jer ne znam na što misliš pa da ne idemo u širinu.

Dobro došao naš forum

Noemi je napisao/la:

Na što misliš, Mali princ?
Ne postoji čovjek na zemlji kojem ne treba obraćenje.

Jasno! No, ja na obraćenje ne gledam kao na zaokret za 180° od nečega lošega ka nečemu dobrome-jer to najčešće vodi u fanatizam. Primjer su liječeni narkomani u okrilju crkve, jednu drogu zamijene drugom. Njima Isus nije smisao, nego zamijena, krpanje neke rupe u svijesti, i od pravog Isusa tu ostaju samo slova.

Obraćenje nije jednom završen proces, već je to spiralno kretanje prema gore, i u dubinu u Božjem odnosu. Treba rasti povazdan, i uvijek biti ponizan svojim stanjem. Neka tada Bog propovijeda kroz naše postojanje, Bogu ne trebaju hvalospjevi nego djela životna.

Obraćenje je obraćivanje, nikad svršeni glagol!!!

I još sam mislio na to što je s onim osobama koje su od djetinjstva u Bogu, u istraživanju svog smisla, i zadaće pred Bogom?