Radost

Da li možete zamisliti kršćanina bez radosti?

da

ajoj, pa to onda nije kršćanin...

u jednom dijelu nas, bez obzira što nam je teško na zemlji, imamo dijeić, kutak koji pripada samo Isusu...e, tu smo odvojeni samo za njega, da se s njim volimo i dišemo, da živimo za njega, makar oko nas zemljotres, ali radost u tom dijelu srca ostzaje jer imamo njega, jer nismo sami i napušteni, znamo da je na zemlji teško, ali mi smo prebačeni u carstvo Ljubavi njegove gdje nema zemotresa i patnje...

ajmo se moliti da spoznamo svi Radosnu vijest...sjetite se onih koje su lavovi kidali žive a oni pjevali Isusu u tom trenutku...

Noemi je napisao/la:

Da li možete zamisliti kršćanina bez radosti?

Mislila bi da ima neki problem i da nezna kako ga riješiti,molila bi za njega i pomogla koliko god mogu.A radost stalna u Gospodu eee do te faze treba puno tuga proći da se dođe.No to je proces sazrijevanja u Kristu i kao takvog ga poštujem u svakom vjerniku jer smo svi nekako zreli ili ne zreli.

U GOSPODU SE UVJEK RADUJ ,OPET VELIM RADUJ SE!

Mislim da mozemo u Gospodu imati uvijek radosti,a zalosni smo zbog nasih svjetskih briga koje nas vezu za zemlju,a u Filibljanima 4,4 kaze radujte se svagda u Gospodu,istina je da je to stupanj rastenja u Bogu

apsolutno ne... ono što mi se kod kršćanstva najviše i sviđa jest upravo radost... a to što su ljudi kroz povijest izokrenuli kršćanstvo i učinili od njega neku lažnu svetost koja se manifestira tmurnim licima jest ljudska perverzija, a ne Isusova ideja.

Radost koju imam, meni daje Sveti Duh, radost koju imam meni daje Sveti Duh, radost koju imam meni daje Sveti Duh, što on mi daje zauvijek ostaje!

Radost Gospodnja je naša snaga. Radost da ćemo biti deo ne samo spasenih već i onih koji će ići u Uznesenje Hristove Neveste na kraju vremena i biti zauvek sa Gospodom.
Znati da si Božiji sin, i da si naslednik svega, pogotovu na svetu koji dolazi i zauvek ostaje, a ne na ovom prolaznom.

Brat Aladin
www.nevesta-hristova.org

Kršćanin bez radosti? Hm, mislim da bi svaki kršćanin trebao biti radostan što mu je Isus podario život. Trebao bi biti radostan zbog svakog novog dana kojeg mu je podario također On. Kršćanstvo se temelji na ljubavi, ali i na radosti.

Treba li krscanin stalno biti radostan? Ocekuje li se od nas da stalno budemo radosni, sretni, veseli?

Ima li izinimaka od toga?

Pogledajmo u evandjelja Isusov zivot - koliko je vremena provodio skacuci uokolo od srece? Koliko vremena je radosno pjevusio?

Ne govorim protiv radosti da se razumijemo, radost je plod Duha. Ali svodi li se krscanstvo na to? Radost?

Ili je krscanstvo nesto vise?

Naravno da je ono mnogo vise od toga. Na kraju razmislimo o Isusovoj izjavi, Nemojte se radovati sto vam se demoni pokoravaju radujte se, zato sto su vam imena zapisana u Nebesima.

Eto, cak je ukorio ucenike sto su se radovali, pokoravanju demona i rekao im da to ne cine.

Ja vjerujem da krscanstvo nije samo radost, veselje i zabava.

Mnogi smatraju da krscanstvo to jest. I to uce nevjernike, kojima se to svidi i kada to ne dobiju - otpadnu od vjere.

To ne znaci da ja nisam radostan, zapravo ja sam cijeli dan radostan i miran u Gospodinu kada hodam s Njime.

Ali radost nije smisao. Krscanstvo se ne svodi na radost i lijepe osjecaje.

Postoji put, Put Isusa Krista. Put koji ne nalazi svatko, a jos je manje onih koji se odluce njime krenuti. To je kriz. To je umiranje. To je zrtva. To je bol, tuga i patnja. To je kako je Isus zivio. Da se proslavi ime Bozje.

Na tom putu ima mnogo radosti, ali radost proizlazi iz tog Puta. Kao trudnica kada radja, u velikim je bolovima - no sve zaboravlja kada primi svoje dijete u ruke.

Tko zeli izbjeci Put - biti ce besplodan.

dominik je napisao/la:

Ja vjerujem da krscanstvo nije samo radost, veselje i zabava.

Ali radost nije smisao. Krscanstvo se ne svodi na radost i lijepe osjecaje.

Kršćanska radost je puno dublja od veselja i zabave i ponekad nema uopće veze s lijepim osjećajima. Ona izvire iz spoznaje da smo ljubljena djeca Božja, da smo otkupljeni i da idemo kući u slavu. Ona pomaže da se ne obeshrabrimo kada su okolnosti loše, poput Pavla u tamnici. Pogledaj poslanicu Filipljanima, Koliko puta Pavao kaže: radujte se! I kad vam je teško i kad vam se duša i tijelo kida od muke i boli, radujte se jer to je privremeno a Božja slava koja nas čeka je vječna. Radujte se jer Krist je s vama na svim vašim putevima i hrabri vas i podupire. I sad mi reci da radost nije važna?!

dominik je napisao/la:

Treba li krscanin stalno biti radostan? Ocekuje li se od nas da stalno budemo radosni, sretni, veseli?

Ima li izinimaka od toga?

Pogledajmo u evandjelja Isusov zivot - koliko je vremena provodio skacuci uokolo od srece? Koliko vremena je radosno pjevusio?

Ne govorim protiv radosti da se razumijemo, radost je plod Duha. Ali svodi li se krscanstvo na to? Radost?

Ili je krscanstvo nesto vise?

ne znam zašto kršćanstvo ne bi trebalo biti radost. kad smo kod Isusa, Isus je bio karizmat, a karizmat po definiciji mora nekoga privući, a čime, tugom? to što je Isus bio u getsemaniji u smrtnoj muci, što je često molio ozbiljno Oca, ne znači da je on bio lutajuća kuga i njonjo pun bola, znao je on super i nasmijati budi siguran

Sto se tice radosti covijek ne smije biti lakom.

Prije cete vidjeti radosnog i veselog siromaha nego bogatasa. I u Bibliji pise da "Blago siromasima u duhu, jer je takih kraljevstvo nebesko".

U zivotu se treba znati radovati malim stvarima koje Bog cini za nas i tada cemo vidjeti da ovaj zivot nije samo tuga, patnja i bol. Ali eto covijek je takav da nikada nije zadovoljan onim sto ima pred sobom nego trazi nesto vise i time se ide u nedogled. I kada ne dobije to sto trazi onda je nesretan te krivi Boga kakav je to bog koji nece njemu ispuniti i zadnju zelju za koju misli da ce radovati.

Onaj tko je skroman, bit ce radostan.

ljudi, mi ne govorimo o radosti u svakodnevnom životu uzrokavano nečim, ja sam započela temu o radosti kršaćanina.

Kršćanin, koji je ispunjen Bogom, uvijek ima unutarnju radost, jer Bog tako svojim prisustvom djeluje, tamo gdje je Bog, tamo radost,ljubav, ....

Kada smo stopljeni s Bogom, drugačiji smo ljudi. Dominik, kao kršćani, trebamo uzeti našu baštinu koju nam je Isus omogućio, trebamo nadići tugaljivost, tupavost i mlakost. Budimo žarki u Gospodinu, tada ćemo se održavati na nivou "ustava" kraljevstva nebeskog". Božja vladavina je među nama, sad TU, ne samo jednog dana kad napustimo tijelo. Sad je Bog tu, među nama. Naš um treba biti obnovljen, novi smo kroz djelovanje Kristovog duha, priljepke treba odrezati, i bit čovjek božji, rasterećen, radovati se.

" Radujte se, opet vam velim, radujte se". Isusovo evanđelje je Radosna Vijest. Kršćansko je promašilo. Kršćani žive život brige, opterećenja, pritisaka, postali patnici zato jer se krivo tumači evanđelje.

Mi smo božja svojina, pobjednički narod, a stenjemo i uzdišemo, prva ja, sram me bilo. E, pa neću više! Hoću da živim u Isusovom oslobođenju. Življenje u Radosti jer me Silni BOg ljubi! Jer me oslobodio! Spasio! Opravdao! Sve nas! Uzmimo to! Radujmo se svaki dan, 24 sata bez prestanka! Kad ljudi vide našu radost U Gospodinu Isusu, tražit će ga!

Isus nas otkupio, spasio, radujmo se, uzmimo snagu božju u svoj svakodnevni život , molitvom. Puno molitve, puno sile božje.

Ajme, Bog mi otvorio oči! Živio Isus!!!!

Ja se slazem s Vama, ali opet s druge strane mislim da su to vec pretjerivanja i fanatizam. Ljudi kada vide da netko se preodusevljava s necim na ovom svijetu mislit ce da se raduje svakom pomaku prsta i jako malo ljudi ce takvog covjeka shvatiti ozbiljno iskljucivo zbog toga sto na ovom svijetu narod misli da nema radosti te da je na ovom svijetu samo patnja i bol. Ako se vec zeli ovom narodu pokazati tu radost, treba je prilagoditi i prenesti ovom narodu na nacin na koji oni to mogu shvatiti, a ne radovati se necemu i ljudi ce gledati sto se to dogadja s nekim....

Da, radostan je čovjek u početku hoda s Bogom, ali nakon nekog vremena dođe razdoblje suše i u osjetima i u molitvi i u svakodnevnici, zar ne? Tek kad u to područje uđe puštajući sve što je do tada bilo, sa mirnim pouzdanjem u Boga, bez želje da zna, vođen ljubavnom čežnjom putem čiste vjere, pronalazi radost prema kojoj ona prvotna izgleda poput blata.