VJEŠTINA DUHOVNOSTI – NUŽNOST OVOG PLANETA
Značenje proročanstva 2012. godine:
Program galaktičke meditacije za objedinjenje cijeloga planeta - Noosferu
Problemi koji prevladavaju planetom imaju zajednički korijen: duhovni pad čovječanstva – čovjekovu nemogućnost da ovlada duhovnim znanjem. To rezultira moralnom i emocionalnom nezrelošću. Sada je vrijeme, moramo obratiti pažnju na poruku svih velikih duhovnih učitelja. Iako su i oni bili “samo ljudi“ ipak su ovladali duhovnim znanjem. Ne uvedemo li program širih razmjera slijedeći te učitelje, barem među kritičnu masu ljudi podjednako raspoređenih planetom, mogli bismo izgubiti priliku za evoluciju koja nas čeka u godini 2012. i nakon toga.
“Ljudi će te pitati o Času (Sudnjem danu). Reci, “Znanje o tome je samo kod Boga.“
A što ti znaš, možda je Sudnji dan blizu?”
Kur'an 33:63
Spomeneš li godinu "2012.“ u mnogim dijelovima svijeta ljudi će često upitati, “Nije li to kraj mayanskog kalendara?“ Prije dvadeset godina jedva da je itko znao za taj datum. U današnje vrijeme prošećeš li internetom naći ćeš brojne 2012 web stranice. Ako je ikada postojao datum koji odgovara “Času“ ili “Posljednjem danu“ onda je to 2012.
Atmosfera je prepuna spekulacija o tome što će se dogoditi toga dana, točnije na dan zimskog solsticija (sjeverna hemisfera), 21. prosinca 2012.. Ljudi često spominju ili prirodnu kataklizmu ili svjetski rat. Drugi upozoravaju na paranormalne događaje – posjete izvanzemaljaca ili na neki do sada neočekivani i nepredvidivi kozmički događaj koji će nepovratno promijeniti prirodu naše percepcije realnosti. Drugi, pak, ovim datumom vide ispunjenje drevnih biblijskih proročanstava ili ono o čemu također govori i Kur'an – druga kreacija, nova nebesa i nova zemlja. Ili, neki spekuliraju više znanstveno da bi ovaj datum mogao označiti početak potpuno novog evolucijskog ciklusa ili geološkog doba u povijesti Zemlje.
Naravno, mnogi od vas možda znaju vrlo malo o ovom datumu ili o mayanskom kalendaru i zašto se baš ovaj datum sve većem broju ljudi čini toliko značajnim. Važno je ovaj datum malo osvijetliti, da bismo mogli sebi odrediti što bi on mogao značiti i zašto duhovno znanje ima toliko presudnu važnost u ovo doba.
Mayanski kalendar i kraj povijesti
Godina 2012. dobivena je iz dugoga računa mayanskoga kalendara, koji vrlo precizno određuje ciklus od 1.872.000 dana, a počinje 13. kolovoza 3113. pr. Kr. (14. kolovoz. 3114. pr. Kr. po Julijanskom kalendaru) i završava toga sudbonosnoga dana 21. prosinca 2012.. Ovaj interval dana se uobičajeno zove “Veliki ciklus“. Ovo nije nasumično brojanje dana, budući da ono obuhvaća svu znanu povijest - što znači od početka prve dinastije u Egiptu i prvog grada Uruka u Iraku, koji datiraju od otprilike 3100. pr. Kr. do stanja ubrzane globalizacije, klimatskih promjena i rata u kojem smo se našli (vjerojatno se misli na Irak, nap. Pre.). Da, kraj povijesti – to je značenje godine 2012. Ima li ikakve sumnje da je stanje u današnjem svijetu u nekom vrtoglavom klimatskom slomu?
Ali tko su te Maye da su one mogle doći do tako preciznog vremena i koja je priroda njihovog kalendara kojim se mogu proreći i odrediti takvi događaji kao što je početak i kraj povijesti?
Pogledamo li kartu svijeta i pronađemo to mjesto gdje se Sjeverna Amerika sužava prema Centralnoj Americi, tamo u planinskoj džungli današnje Gvatemale i Meksika, šireći se prema nizinama poluotoka Yucatana naći ćemo stanište starosjedilaca mayanskog naroda. Ljudi koji ovdje danas žive bili su skoro pet stotina godina podjarmljeni španjolskim osvajačima. Ti kršćanski imperijalisti učinili su sve što su mogli ne bi li uništili ostatke starosjedilačke mayanske civilizacije. Još u vrijeme osvajanja u 16. stoljeću mnoga dostignuća izvorne civilizacije već je preuzela džungla. Već su odavno bili zaboravljeni jedinstveni aspekti te civilizacije – hijeroglifsko pismo i matematičko umijeće. Danas znamo da je vrhunac zlatnog doba mayanske civilizacije bujao negdje prije 1300 godina.
Najznačajnije od velikih umjetničkih i znanstvenih dostignuća Maya bio je njihov jedinstveni kalendar. Upotrebljavajući vigesimalni sistem (brojanje dvadeseticama za razliku od decimalnoga - brojanje deseticama) s pozicioniranom nulom, matematika na kojoj počiva mayanski kalendar bila je potpuno jedinstven svjetski fenomen. S ovim matematičkim programom Maye su izumile razrađeni sustav kalendara koji se ne može izjednačiti ni sa jednom civilizacijom na ovom planetu. Ovim sustavom, uključujući više od 17 kalendara istovremeno, Maye su izračunale nebrojene vremenske cikluse, koje su zabilježile jedinstvenim sustavom znakova na svojim kamenim spomenicima. Za Maye vrijeme je fraktalno sredstvo sinkroniziranja događanja u različitim erama i čak svjetskim sustavima.
Stvaralačka mašta Maya bila je uistinu galaktičke prirode, kao što je bilo i njihovo znanje.
Za Maye, 5125-godišnji ciklus – 1.872.000-dnevni ciklus koji završava 2012. savršeni je fraktalni mjerač kozmičkog vremena, kojemu su 2 ključna indikatora: 13 i 20 – iz čega proizlazi da je 13:20 prirodna vremenska frekvencija. Ova dva faktora: 13 i 20 također kreiraju Tzolkin ili 260-jedinični permutacioni indeks, koji je osnova svih njihovih kalendara. Iz toga proizlazi da se 1.872.000 dana savršeno dijele u 20 podciklusa koji se zovu katuni od 7200 dana svaki, ili 20 katuna u svakom baktunu. To znači da ima 260 (13x20) katuna u svakom baktunu i da smo mi sada u posljednjih 6 godina 260-tog katuna cjelokupnoga povijesnog ciklusa!
Trinaesti i posljednji baktun počeo je 1618. godine. To je godina koja snažno obilježava početak onoga što se na Zapadu zove “znanstvena revolucija“. Ta se godina, 1618., također pamti po usavršavanju mehaničkog sata. Iako mi to uzimamo kao samorazumljivo, takav sat, koji je temelj mehanizacije ovog vremena, temelj je moderne civilizacije, bez kojega se industrijska revolucija nikada ne bi dogodila. Ali, mayanski kalendar također kaže da bi znanstvena revolucija, koja je počela 1618. godine mogla završiti skupa s cjelokupnom povijesti, nakon 144.000 dana, u godini 2012.
Proročanstvo 2012. godine
Uočit ćete da je broj dana u baktunu – 144.000 - isti broj koji se tako naglašeno pojavljuje u 27. posljednjoj knjizi Novog zavjeta, u knjizi Otkrovenja.
“I čuh broj zapečaćenih, 144.000 zapečaćenih od sviju koljena sinova izraelovih…“ 7:4
“I vidjeh i gle, janje stajaše na gori Sionskoj, i s njim 144.000, koji imahu ime oca njegova, ime
napisano na čelima svojima.“ 14:1
“I oni pjevahu kao novu pjesmu …koju nitko ne mogaše naučiti osim onih 144.000 iskupljenih sa zemlje.“ 14:3-4
Je li to puka koincidencija da je broj izbrojanih dana do “Časa“ - posljednjega dana na “kraju vremena“ i broj izabranih iskupljenih sa zemlje isti – 144.000? Kako je to moguće? Odgovor na to leži u proročanstvu za 2012. godinu, zapečaćenom u grobnici mayanskog mudraca Pacal Votana.
Da bi nam bilo jasnije, vratimo se unazad u vremenu…
Godina je 631 AD., u Arabiji, prorok Muhamed ponosno maršira u Meku, Ka’abu, zahtijevajući da Ka’aba (Ćaba) postane temelj izvorne vjere - Islama. Na islamskom kalendaru to je 9AH. Ovim pobjedonosnim činom, na Zemlji je počeo povijesni ciklus Islama. Muhamed je završio svoju životnu misiju. Sljedeće godine će konačno izdahnuti vrativši se Gospodinu svojemu.
Iste te godine, AD 631., na drugoj strani zemljine kugle dok je Muhamed marširao u Meku, u Palenqueu, veliki mayanski kralj, Pacal Votan, uočio je da je od početka Velikog Ciklusa, ciklusa čovjekova iskušenja na zemlji prošlo: 1.366.560 dana… Udubio se u višeznačnost ovoga broja. Ovo je bio broj, davno prorečen, broj koji će obilježiti njegovu sudbinu, svrhu njegove misije na zemlji.
Iz znanja matematičke astronomije, Pacal je znao da je to bio broj najveće sinkronizacije koja se događa između prvog dana prvog baktuna i posljednjeg dana trinaestog baktuna. Također je znao da ovaj dan počinje 73-ćeg 52-godišnjeg ciklusa od početka brojanja dana. Sada je prošlo 3744 godine. To je bio vrhunski harmonični podciklus Velikoga ciklusa. Za vrijeme ovoga 52-godišnjeg ciklusa Pacal je trebao odlučiti na koji način bi bilo najbolje ostaviti proročanstvo o završetku povijesti – ne o završetku vremena ili o završetku mayanskog kalendara, nego jedino o završetku povijesti.
Značenje proročanstva 2012. godine:
Program galaktičke meditacije za objedinjenje cijeloga planeta - Noosferu
Problemi koji prevladavaju planetom imaju zajednički korijen: duhovni pad čovječanstva – čovjekovu nemogućnost da ovlada duhovnim znanjem. To rezultira moralnom i emocionalnom nezrelošću. Sada je vrijeme, moramo obratiti pažnju na poruku svih velikih duhovnih učitelja. Iako su i oni bili “samo ljudi“ ipak su ovladali duhovnim znanjem. Ne uvedemo li program širih razmjera slijedeći te učitelje, barem među kritičnu masu ljudi podjednako raspoređenih planetom, mogli bismo izgubiti priliku za evoluciju koja nas čeka u godini 2012. i nakon toga.
“Ljudi će te pitati o Času (Sudnjem danu). Reci, “Znanje o tome je samo kod Boga.“
A što ti znaš, možda je Sudnji dan blizu?”
Kur'an 33:63
Spomeneš li godinu "2012.“ u mnogim dijelovima svijeta ljudi će često upitati, “Nije li to kraj mayanskog kalendara?“ Prije dvadeset godina jedva da je itko znao za taj datum. U današnje vrijeme prošećeš li internetom naći ćeš brojne 2012 web stranice. Ako je ikada postojao datum koji odgovara “Času“ ili “Posljednjem danu“ onda je to 2012.
Atmosfera je prepuna spekulacija o tome što će se dogoditi toga dana, točnije na dan zimskog solsticija (sjeverna hemisfera), 21. prosinca 2012.. Ljudi često spominju ili prirodnu kataklizmu ili svjetski rat. Drugi upozoravaju na paranormalne događaje – posjete izvanzemaljaca ili na neki do sada neočekivani i nepredvidivi kozmički događaj koji će nepovratno promijeniti prirodu naše percepcije realnosti. Drugi, pak, ovim datumom vide ispunjenje drevnih biblijskih proročanstava ili ono o čemu također govori i Kur'an – druga kreacija, nova nebesa i nova zemlja. Ili, neki spekuliraju više znanstveno da bi ovaj datum mogao označiti početak potpuno novog evolucijskog ciklusa ili geološkog doba u povijesti Zemlje.
Naravno, mnogi od vas možda znaju vrlo malo o ovom datumu ili o mayanskom kalendaru i zašto se baš ovaj datum sve većem broju ljudi čini toliko značajnim. Važno je ovaj datum malo osvijetliti, da bismo mogli sebi odrediti što bi on mogao značiti i zašto duhovno znanje ima toliko presudnu važnost u ovo doba.
Mayanski kalendar i kraj povijesti
Godina 2012. dobivena je iz dugoga računa mayanskoga kalendara, koji vrlo precizno određuje ciklus od 1.872.000 dana, a počinje 13. kolovoza 3113. pr. Kr. (14. kolovoz. 3114. pr. Kr. po Julijanskom kalendaru) i završava toga sudbonosnoga dana 21. prosinca 2012.. Ovaj interval dana se uobičajeno zove “Veliki ciklus“. Ovo nije nasumično brojanje dana, budući da ono obuhvaća svu znanu povijest - što znači od početka prve dinastije u Egiptu i prvog grada Uruka u Iraku, koji datiraju od otprilike 3100. pr. Kr. do stanja ubrzane globalizacije, klimatskih promjena i rata u kojem smo se našli (vjerojatno se misli na Irak, nap. Pre.). Da, kraj povijesti – to je značenje godine 2012. Ima li ikakve sumnje da je stanje u današnjem svijetu u nekom vrtoglavom klimatskom slomu?
Ali tko su te Maye da su one mogle doći do tako preciznog vremena i koja je priroda njihovog kalendara kojim se mogu proreći i odrediti takvi događaji kao što je početak i kraj povijesti?
Pogledamo li kartu svijeta i pronađemo to mjesto gdje se Sjeverna Amerika sužava prema Centralnoj Americi, tamo u planinskoj džungli današnje Gvatemale i Meksika, šireći se prema nizinama poluotoka Yucatana naći ćemo stanište starosjedilaca mayanskog naroda. Ljudi koji ovdje danas žive bili su skoro pet stotina godina podjarmljeni španjolskim osvajačima. Ti kršćanski imperijalisti učinili su sve što su mogli ne bi li uništili ostatke starosjedilačke mayanske civilizacije. Još u vrijeme osvajanja u 16. stoljeću mnoga dostignuća izvorne civilizacije već je preuzela džungla. Već su odavno bili zaboravljeni jedinstveni aspekti te civilizacije – hijeroglifsko pismo i matematičko umijeće. Danas znamo da je vrhunac zlatnog doba mayanske civilizacije bujao negdje prije 1300 godina.
Najznačajnije od velikih umjetničkih i znanstvenih dostignuća Maya bio je njihov jedinstveni kalendar. Upotrebljavajući vigesimalni sistem (brojanje dvadeseticama za razliku od decimalnoga - brojanje deseticama) s pozicioniranom nulom, matematika na kojoj počiva mayanski kalendar bila je potpuno jedinstven svjetski fenomen. S ovim matematičkim programom Maye su izumile razrađeni sustav kalendara koji se ne može izjednačiti ni sa jednom civilizacijom na ovom planetu. Ovim sustavom, uključujući više od 17 kalendara istovremeno, Maye su izračunale nebrojene vremenske cikluse, koje su zabilježile jedinstvenim sustavom znakova na svojim kamenim spomenicima. Za Maye vrijeme je fraktalno sredstvo sinkroniziranja događanja u različitim erama i čak svjetskim sustavima.
Stvaralačka mašta Maya bila je uistinu galaktičke prirode, kao što je bilo i njihovo znanje.
Za Maye, 5125-godišnji ciklus – 1.872.000-dnevni ciklus koji završava 2012. savršeni je fraktalni mjerač kozmičkog vremena, kojemu su 2 ključna indikatora: 13 i 20 – iz čega proizlazi da je 13:20 prirodna vremenska frekvencija. Ova dva faktora: 13 i 20 također kreiraju Tzolkin ili 260-jedinični permutacioni indeks, koji je osnova svih njihovih kalendara. Iz toga proizlazi da se 1.872.000 dana savršeno dijele u 20 podciklusa koji se zovu katuni od 7200 dana svaki, ili 20 katuna u svakom baktunu. To znači da ima 260 (13x20) katuna u svakom baktunu i da smo mi sada u posljednjih 6 godina 260-tog katuna cjelokupnoga povijesnog ciklusa!
Trinaesti i posljednji baktun počeo je 1618. godine. To je godina koja snažno obilježava početak onoga što se na Zapadu zove “znanstvena revolucija“. Ta se godina, 1618., također pamti po usavršavanju mehaničkog sata. Iako mi to uzimamo kao samorazumljivo, takav sat, koji je temelj mehanizacije ovog vremena, temelj je moderne civilizacije, bez kojega se industrijska revolucija nikada ne bi dogodila. Ali, mayanski kalendar također kaže da bi znanstvena revolucija, koja je počela 1618. godine mogla završiti skupa s cjelokupnom povijesti, nakon 144.000 dana, u godini 2012.
Proročanstvo 2012. godine
Uočit ćete da je broj dana u baktunu – 144.000 - isti broj koji se tako naglašeno pojavljuje u 27. posljednjoj knjizi Novog zavjeta, u knjizi Otkrovenja.
“I čuh broj zapečaćenih, 144.000 zapečaćenih od sviju koljena sinova izraelovih…“ 7:4
“I vidjeh i gle, janje stajaše na gori Sionskoj, i s njim 144.000, koji imahu ime oca njegova, ime
napisano na čelima svojima.“ 14:1
“I oni pjevahu kao novu pjesmu …koju nitko ne mogaše naučiti osim onih 144.000 iskupljenih sa zemlje.“ 14:3-4
Je li to puka koincidencija da je broj izbrojanih dana do “Časa“ - posljednjega dana na “kraju vremena“ i broj izabranih iskupljenih sa zemlje isti – 144.000? Kako je to moguće? Odgovor na to leži u proročanstvu za 2012. godinu, zapečaćenom u grobnici mayanskog mudraca Pacal Votana.
Da bi nam bilo jasnije, vratimo se unazad u vremenu…
Godina je 631 AD., u Arabiji, prorok Muhamed ponosno maršira u Meku, Ka’abu, zahtijevajući da Ka’aba (Ćaba) postane temelj izvorne vjere - Islama. Na islamskom kalendaru to je 9AH. Ovim pobjedonosnim činom, na Zemlji je počeo povijesni ciklus Islama. Muhamed je završio svoju životnu misiju. Sljedeće godine će konačno izdahnuti vrativši se Gospodinu svojemu.
Iste te godine, AD 631., na drugoj strani zemljine kugle dok je Muhamed marširao u Meku, u Palenqueu, veliki mayanski kralj, Pacal Votan, uočio je da je od početka Velikog Ciklusa, ciklusa čovjekova iskušenja na zemlji prošlo: 1.366.560 dana… Udubio se u višeznačnost ovoga broja. Ovo je bio broj, davno prorečen, broj koji će obilježiti njegovu sudbinu, svrhu njegove misije na zemlji.
Iz znanja matematičke astronomije, Pacal je znao da je to bio broj najveće sinkronizacije koja se događa između prvog dana prvog baktuna i posljednjeg dana trinaestog baktuna. Također je znao da ovaj dan počinje 73-ćeg 52-godišnjeg ciklusa od početka brojanja dana. Sada je prošlo 3744 godine. To je bio vrhunski harmonični podciklus Velikoga ciklusa. Za vrijeme ovoga 52-godišnjeg ciklusa Pacal je trebao odlučiti na koji način bi bilo najbolje ostaviti proročanstvo o završetku povijesti – ne o završetku vremena ili o završetku mayanskog kalendara, nego jedino o završetku povijesti.
