Maltretiranje na radnom mjestu-mobbing

Vreme je stresa,prenapetosti,ljudi nitko ne trpi nikoga,na poslu,mobbing,kako se kao krscanin,mozes suzdrzati da to ne cinis,ili kako kao krscanin, se moras nositi sa time.To teroriziranje kolega, moze dovesti cak i do samoubojstva,kako se nositi sa tim,kako pomoci zrtvama mobbinga?

Pričo mi je jedan dragi prijatelj, vjernik, da su ga na poslu izrugivali što je vjernik, i da mu je jedan kolega, haker, skoro svakodnevno postavljo pornografiju na njegovo računalo na kojem radi. To čovjeka izludi, to su teške kušnje, kad ti je nešto svakidašnje takvo.
Znam ljude koji se herojski nose s time, ali ima nas i puno koji padamo i padamo i padamo.... Ali, u tim trenutcima su utješne riječi "Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet!

<BLOCKQUOTE>Mobbing ukljucuje pakosne,opake i bolne postupke,primjerice spijuniranje,klevetanje,ponizenje,prijetnje,mucenje i uznemiravanje u svrhu ugrozavanja integriteta licnosti,,zrtve''ponajprije njezina profesionalnog,socijalnog ali i privatnopg funkcioniranja,ugleda i dostojanstva.
Mobbing ne rade osobe,koje znaju stovati covjeka i covjecje dostojanstvo,mobbing ne rade osobe koje imaju samopostivanje,mobbing ne mogu raditi osobe koje su fino odgojene.
Ineresantan je forumski mobbing,kad je,identitet,anonimni,pa bih voljela cuti vase misljenje kao krscana,kao ljudi,koji bi trebali postivati svaku osobu.Voljela bih cuti i zrtve mobbinga.</BLOCKQUOTE>

Zasto ljudi uopce imaju potrebu vladati jedni nad drugima?

Zle zelje, koje dodatno potice sotona.

Ljubomora. Puno puta ljudi su ljubomorni što neko ima neki dobar položaj dali to bilo u školi kao dobar đak ili na radnom mjestu ili pak i u crkvi u nekoj dužnosti. Ljubomora za materijalnim stvarima, ako neko ima bolji auto, kuću itd.
Ako netko hoće da bude ljubomoran i da zavidi netkome i to da izkaže na taj način uvijek će naći razlog da drugoga mrzi.
Jedino molitva, kao što je Isus rekao za naše neprijatelje, može pomoći da to mirno pređemo i kroz molitvu zatražimo od Boga da ih promjeni i pomogne da uvide svoje pogreške.

Meni kolega veli da ga ne pokušavam "preobratiti ne svoju vjeru" na osnovu toga što sam mu rekao da nije kulturno psovati na radnom mjestu. On na to reče da je to odraz njegove (ne)kulture. Moram raditi sa nekulturnim ljudima, što mogu.
Pitanje pušenje i namjernog prkošenja na radnom mjestu je nešto drugo, ali moglo bi biti mobiranje.

<BLOCKQUOTE>U radnom okruženju žrtva mobinga ne može doći do riječi ili je stalno prekidana u govoru. Ignoriraju je kao da ne postoji. Isključuju je iz društvenog života na način da ju "zaborave" pozvati na proslave, na poslu je "zaborave" obavijestiti o zakazanom stručnom sastanku, ignoriraju ju u stankama. Prekidaju razgovor u trenutku kada žrtva ulazi u prostoriju. Kontroliraju je li na poslu više ili manje nego što je to uobičajeno. Često je premještaju u ured ili učionicu, radi li se o učitelju, udaljeniju od radnih prostora ostalih kolega.
U namjeri da pojasnimo izraz moramo prelistati engleski rječnik.
Engleska imenica 'mob' = svjetina, gomila , rulja, mnoštvo, prost narod;
bagra, ološ, fukara.
mob law = zakon linča, suđenje linčom.
mob, glagol = bučno navaliti, nadvikati, nasrnuti u rulji; sakupiti se u rulju.
mobbish, pridjev = bučan, prost, neotesan, poput rulje,
mobocracy, imenica= vladavina proste svjetine
Mobing je prema navodu mr.sc. Zlate Jaške psihološki teror na radnome mjestu, koji se očituje i kao zdravstveni
problem
Osvrćući se na tu pojavu treba podsjetiti da je demokracija sloboda, ali s pozitivnim ograničenjima. Nije dopušteno činiti sve što se nekome prohtije, nego je u demokratskom društvu dopušteno činiti samo ono što nikome ne nanosi štetu, a pridonosi općem napretku.
Pokušajmo odgovoriti na pitanje tko su, zapravo, moberi. U nastojanju da izbjegnem anglizam poslužit ću se izmišljenicama - gruparoši, čoporaši i(li)huškaši.


To su, zapravo, pojedinci koji ne vole raditi, istodobno prigušeno u sebi osjećaju svoju nevažnost i nemoć; pojedinci su to koji samo u grupašenju osjećaju snagu i osobnu važnost za čime strastveno žude od kada znaju za sebe.
Oni se priljube uz šefa kojega slijepo podržavaju. Takvi se povijanjem žele zaštiti kako ih nitko ne bi prozvao zbog njihova opuštena rada. Točnije nerada. Zbog osobne su koristi spremni tolerirati mnogo toga, štoviše i ono što je s etičkoga gledišta neprihvatljivo.

Čoporaši svaku inicijativu omiljenoga šefa dočekaju pljeskom, a on im uzvraća lakšim zaduženjima, na njihovo neobavljanje dužnosti žmiri, čak više neke od takvih, naročito "zaslužne" predlaže za nagrade i pohvale. Sve se to odvija unutar instituta u kojemu djeluju. Moberi su društvene štetočine.

Pojavnosti 'mobbinga', ili čoporašenja na žalost, pogađaju ponajbolje pojedince. One koji su se trsili da se opskrbe solidnim stručnim znanjem, one koji vole raditi, imaju kičmu i nisu korisnici glagola klečati, povijati se, slijepo odobravati. Takvi su poznati kao radoholičari, što nameće negativnu asocijaciju - akloholičari , pa ću se poslužiti izmišljenicom – radoradosnici.

Žrtve mobinga imaju mozak kojim znaju razmišljati i prosuđivati. Pravilno se postavljaju prema problemima, te postaju "opasni" za rukovoditelja koji stoji na stručno staklenim nogama.
Dok upitni rukovoditelji svoje podobnike/mobere glade i tetoše, istodobno nastoje onemogućiti i obezvrijediti one najstručnije, najsavjesnije i najodgovornije. Boje se da oni, nazovimo ih mislećima i radišnima, ne otkriju bljedoću i beskrvnost njihovih profesionalnih i(li) rukovodećih "sposobnosti" . Stoga ih nastoje obezvrijediti i potisnuti, bolje reći – čine sve kako bi obezvrijedili najbolje pojedince u kolektivu.
Treba ih sasjeći! Takvi pojedinci polako i sigurno od "smetala" postaju žrtve. U tako zatrovanome ozračju oni često moraju zatražiti liječničku pomoć.

Nameće se pitanje - je li oportuno biti osoba koja misli svojom glavom, koja živi od rada svojih ruku, osoba uspravna , savjesna odgovorna?

Ili je korisnije uteći se dojavljivanju, doušništvu, dodvoravanju, urotništvu , postatati aktualni mobber, tj. sirovina ološa, bagre ili pojednostavljeno - fukara?

Naglašavam: - Demokraciju mogu promicati samo ljudi satkani od demokratskih manira, tolerantnih stavova i dubokoga osjećaja odgovornosti prema zajednici; ljubavi prema narodu i poštovanju Domovine.
Stoga prepoznajmo pojedince koji razlikuju dobro od zla, pošteno od nepoštenoga, profesionalno od neprofesionalnoga; one koji smatraju i koji doživljavaju demokraciju kao okvir za djelovanje intelektualnoga poštenja i otvorenosti; pojedince koji ne gledaju kako bi za sebe prigrabili osobnu korist, nego takve kojima je u svojemu osobnome i općem interesu napredak zajednice u kojoj rade, privređuju i djeluju.
Prepoznajmo negativne pojave čoporaša i učinimo sve kako bismo ih zaustavili u njihovu razornome djelovanju.
Nevenka Vucemilovic,prof.</BLOCKQUOTE>

Tko su moberi - zlostavljači

To su manje sposobne, ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. A njima se lako pridružuju slabi drugi u strahu da ne postanu žrtve, identificiraju se s agresorom, odnosno staju na njegovu stranu. mobingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svojeg života (najčešće privatnog, tj. u braku ili obitelji), formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve. Često se zlostavljači zapravo osjećaju inferiorno (iza svake prepotencije stoji neka impotencija).Na taj način osiguravaju si dominantniju poziciju ili miču onoga koji im stoji na putu uspjeha. Nerijetko to čine iz osobnog straha da neće biti cijenjeni ili da će sami postati nečijom žrtvom. Neki zlostavljači to rade svjesno, s namjerom da naškode drugome ili da ga prisile da napusti radnu sredinu. To čine kada se, npr., osjećaju ugroženo (npr. zbog karijere). Ili u situacijama kada postoji npr. višak radne snage, pa uprava poduzme načine kako bi se riješila radnika (npr. odredi im radna mjesta daleko od doma, a ne plaća putne troškove).. No često mobing-ponašanje započinje nesvjesno (npr. grube ili vulgarne šale koje vrijeđaju žrtvu), jer NE ZNAJU DRUKČIJE ponašanje. U teškim vremenima nekih organizacija " žrtveno janje " izabire se zbog unutrašnjih problema i napetosti, pa na njemu svi sami sebi dokazuju da su snažniji i sposobniji.

Da li su vam bili isti osjecaji kad ste mozda vrsili sami mobbing,i onda kad ste zivjeli pod mobbingom?
Kad ste se sjetili pravila..sto ne zelis da tebi netko cini,ne cini ti drugome?

Dina je napisao/la:

Zasto ljudi uopce imaju potrebu vladati jedni nad drugima?

Zbog sebičnosti i osjećaja nadmoći i kontrole koje je princ tame prijevarom usadio u čovjeka te ga uvjerio da pobjeđuju samo najjači, samo ljudi bez skrupula koji su spremni gaziti preko drugih da ostvare svoje ciljeve. A današnji svijet tako funkcionira. Moraš biti bolji, brži , jači, riješiti se onih koji te sputavaju na tvom osobnom putu do uspijeha. A gdje je tu ljubav prema bližnjemu? Danas nema više ljubavi.... Mislim da je to najveći problem... Nikome do nikoga nije više stalo. Svi su postali sebični i oholi i gledaju samo svoje probleme a za svojeg bližnjeg im više nije stalo! Pa nije im stalo do vlastite krvi a kamoli do recimo susjeda, kolege na poslu ili slično. Hvala. Mir vam u Isusu Kristu.