Trebam molitvu

Brate danijele, znas sta ja radim, pocinjem izogovarati rec vere, ko isus kada je bio u pustinji,

POCNI GOVORITI, PISANO JE VERA JE MOJA POBEDA, PISANO JE ISUS MI JE DAO MIR KOJI PREVAZILAZI SVAKI RAZUM, PISANO JA SAM DETE BOZIJE, POBEDI GA RECJU TO JA PRAKTIKUJEM, PISANO JE PISANO, JE TO CE OTERATI OVU DEPRESIJU, RECI JA SAM ISUSOV POBEDNIK I DJAVO NE MOZE DA ME UZDRMA

PISANO JE DANIJELE RECI REC I ON CE POBECI TVOJ KUSAC

Nebeski Boze stvoritelju neba i zemlje i davaoce svih dobrih darova, Tvoj sin Danijel je pritisnut ALI ON JE TVOJE DETE I TVOJ POBEDNIK, ON VERUJE U TVOGA SINA ISUSA HRISTA, ON CE POBEDITI OVO ISKUSENJE JER SI GA TI POMAZAO I ON JE TVOJ SLUGA, SILE TAME CE MORATI POKLEKNUTI PRED VEROM NASEG BRATA DANIJELA.

ON CE NASTAVITI ZIVOT SLUZBE U VERI I MIRU, POMAZAN TVOJIM MIROM I CUVAN OD TVOJIH SVETIH ANJELA, SVETI VELICANSTVENI BOZE KOJI SI PODIGAO HRISTA IZ MRTVIH JA VERUJEM DA SVE STVARI CE ICI NA DOBRO BRATU DANIJELU JEL TE ON LJUBI, LJUBI, A DJAVO NE MOZE POBEDITI TU LJUBAV IZLIVENU DUHOM U NJEGOVO SRCE.

VERA JE NASA POBEDA OCE, VERA JE POBEDA MOG BRATA DANIJELA, SVE JE MOGUCE ONOM KOJI VERUJE I SVE JE MOGUCE MOM BRATU DANIJELU, POBEDDA JE NJEGOVO PRAVO I JE TE MOLIM DA MU DAS POTUPUNO ISKUSTVO POBEDE U IME ISUSA HRISTA.

Kada se vratis, opet ces imati mir..
Treba se i naspavati..uz samo Bibliju i svoga prijatelja ...

abraham

Daniel je napisao/la:

sad je gore nego prije, užano se osjećam, kao da ću poludit ako već nisam...ne znam, osjećam se kao da sam u dva svijeta, u duhovnom i ovom tjelesnom, i osjećam jaki stvarno jaki duhovan rat...ne znam zašto, ne znam što moram napraviti, ali osjećam se kao da ću puknut ko kokica...nemrem jest, nemrem čitat Biblijuu, nemrem moliti, niš nemrem...sotona me napada o besmislenosti i beskorisnosti ovoga svega...života...ma ne znam...ne znam kaj da radim, trebam nekakvo usmjerenje, trebam nekog...ne znam jel ovo neka depresija ili nešto ali zbilja je užasno...ne znam stvarno, jedino mi vjera preostaje da će se iz ovoga roditi nešto dobro...hvala svima koji se molite...God bless

Daniele, događa ti se jedna vrsta iščezavanja i umiranja staroga Danijela, tj. Tvojih dosadašnjih uvjerenja, stavova i obrazaca, vjerovanja i pogleda na samog sebe i ovaj svijet. Događa se da puca tvoja predodžba o Bogu. Ovo je jedno vrlo teško i osjetljivo stanje , duhovni proces izranjanja stvarnog čovjeka, pročišćenje u kojem sve što je iluzija, laž mora nestati. Ovo stanje kršćanski predanici nazivaju mračna noć duše.

U stvari, nanovorođenje je težak bolan događaj, jer čovjek vidi potpuni besmisao svega, a to jako boli i muči se.Muči se sve ono što je oživljeno tvojim prihvaćanjem, vjerovanjem a pod djelovanjem Duha Svetoga dolazi do raspada svega onoga što za što si priljepio svoju pažnju.

Po svetom Pismu, ti trebaš sada sve odbaciti.Razljutiti se i sve odbaciti, što god si naučio, pročitao, i čvrsto držao kao dio sebe. Događa ti se osiromašenje duha. Nakon ovoga stanja, bit ćeš sasvim novi, drugačiji i spoznat ćeš Boga na ispravan, iskustveni način. ne kao dosada nego će ti Duh Sveti donijeti Istinsku spoznaju života, svijeta i Gospodina.

Isus je prošao mračnu noć duše.

Molim te brate...u ovom trenutku je ovo tvoje teško doživljavanje tvoja najbolja molitva jer se raspadaju dimenzije koje su te držale zarobljenog.
Nakon pucanja blokova u tvom umu, emocijama i znanju, dolazi čistoća, lakoća, Radost, uzvišenost, i tek tada ćeš vidjeti kako je sada Bog rastapao tebe u užarenoj peći da odvoji od tebe sve ono što nije zlato, Bog radi od tebe sada zlatnu posudu da te može upotrijebiti.

neću da te tješim, jer ovo je jako dobro što ti se događa, kad dotakneš dno i više ne možeš izdržati, tada je gotovo, počinje nova etapa.

Tihuj, budi sam , ti i Gospodin, sve mu reci,i bori bitku vjeru, Pavle je ovo prošao, ja sam ovo prošlo, odbaci sve što znaš i vjeruješ....da možeš vidjeti Isusa...

Pozdrav, tvoja seka koja je to prošla i nemoj nas naspustiti, trebaćemo ti

Daniele, Noemi je u pravu. Pred tobom su veliki dani jer imaš velike
muke. Sv. Ivan od Križa kaže da je prije svanuća najtamnije, tamna noć
duše prethodi Svijetlu u duši. Ne daj se, Bog od tebe čeka velika
djela...

Danijele Gospodin ti je blizu i kad tako ne izgleda jer nikoga nije ostavio stoga hrabro.
Neka ti Gospodin po zagovoru Blažene Djevice Marije udijeli mir.

E hvala svima na podršci i na molitvama, sada je puno bolje i hvala svima što su se sjetili dati podršku sa privatnim porukama i savjetima, stvarno mi je drago jako...budem svima odgovorio kada se malo naspavam...inače danas sam prošao konačno jedan težak ispit po Milosti Božjoj i konačno da sam se riješio i toga, a i to je bio sigurno jedan od razloga zašto sam Oklop spustio...no samo bi se htio osvrnuti na post Noemi, imaš dosta pravo, no nije to bilo nanovorođenje mislim...samo jedna duhovna bitka, imao sam ja to i prije samo nisam tražio molitvu, ali pošto ima jako mnogo dobre braće i sestara, znao sam da će moliti, a i baš mi je drago što je konačno barem na kratko ujedinilo Tijelo na pravi način...trebali bi se češće javljati za molitvu hehe...inače dobro da mi je Bog pokazao prije par mjeseci svoje "Oluje" u Bibliji i što one znače...no samo sam se htio otrgnuti onog osjećaja besmisli....to me paralo...e hvala još jednom...Bog sve blagoslovio      ps. no nije to bio samo da objasnim besmisao kakvu sam imao prije upoznavanja Krista, to je bilo nešto drugačije, nadam se ako je netko to prošao, makar mi nije drago, da to zna....baš je bio besmisao svega...ništavilo...možda se tako ovi u paklu osjećaju, a ako se osjećaju tako, neka im Bog da milosti svoje makar malo...jer je grozno

bez brige, Daniele, sve to ide u rok službe pripreme za Tamo...volimo te...

Slava Bogu za jos jednu pobjedu nad djavlom! Isus Krist je Gospodar svih gospodara!

Fala Bogu da si ti bolje, ali, zar ti nebi bilo bolje poslije te bitke sakramentalno se ispovjediti?

ja znam prijatelju da moj Bog meni oprašta grijehe kada mu se ispovjedim odnosno kada se pokajem pred Njim...nemam neke potrebe za sigurnost toga pred svećenikom...ne znam, možda je to stvar vjere koju čovjek ima u Isusov Križ...

Naravno da Bog oprašta raskajanom grešniku bez obriza ispovjedio se on "na uho" ili ne. Ali, oproštenje, kao i sve druge blagoslove, primamo po vjeri, zar ne? Bog ti želi dat potpuno oprštenje, ali, dali je tvoja vjera apsoluta?
I druga stvar, što je sa zajednicom? Znaš da je u vjernika jedno srce i jedna duša, kao što to piše u Djelima. Moj grijeh je na štetu cijele zajednice, ne samo mene. Isto i obrnuto; grijeh moga brata i meni je križ. Kako se pomirit sa zajednicom?
Znaš, neki mistici su tvrdili da je 2. svjetski rat nastao zbog grijeha svijeta.

gle prijateluju, ja nisam katolik, niti nisam relligiozan u tom smislu, tako da Bog meni daje POTPUNO oproštenje zbog Njegovog Sina na Križu, a ne zbog nekih ceremonijalnosti u ispovjedaonici...to je religija i religjski propisi koji ODVAJAJU od Krista Isusa a ne da čovjeka približavaju Njemu...i o kakvom poirenju sa zajednicom ti govoriš, ne razumijem?

Ok, neželim ti ništa nametat. O pomirenju sa zajednicom sam mislio u smislu kako sam i rekao. Svaki moj grijeh je mojoj braći i sestrama teret. Nema u kršćanstvu kao u istočnjačkim religijama onoga "ja i moj Bog". Dok oni meditiraju i time idu do Boga, majka Terezija je skupljala djecu iz kontejnera. Mi se rađamo jedni iz drugih, živimo jedni za druge, umiremo jedni kraj drugih. To je zadnja zapovijed koju je Isus ostavio, kad je nadopunio, rekao je "ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas".
Ima legenda koja seže na početke II. stoljeća o sv. Ivanu apostolu. On je bio jedini u to vrijeme živući od prvih apostola, nova generacija kršćana je došla, i jako su ga cijenili. Voljeli su ga slušati. A on je imao svojih 100-tinjak godina. Nije mogao hodati, pa bi ga dvojica nosila do ambona. Njegova propovijed bi uvijek bila ista: "Dječice, ljubite jedni druge!" Nakon nekoliko tih propovijedi, jedan mladi kršćanin mu je došao i pun poštovanja ga pitao: "A zašto nam uvijek to govorite da ljubimo jedni druge", jer znali su da je on živio s Isusom i poslije s Marijom (koja mu je sigurno pričala puno i o Isusovom djetinjstvu), da je bio tu od početka, da je mudar čovjek i da im sigurno puno može o svačemu govoriti.
Sveti Ivan ga je blago pogledao i sa iskrom u očima odgovorio "Samo to je potrebno".
Nadam se da sam ti odgovorio na pitanje.
Mir i Dobro!

ne razumijem, da li ti misliš da je moj grijeh nekom teret ili što..da li bi trebao tražiti oprost od zajednice ili nešto...pa daj objasni, budi iskren i reci što misliš u srcu...ako znaš Ivanovu povijest onda znaš da Ivan nije bio religiozan čovjek nego pun Duha, i ne, to nije isto...pozdrav...i reci sve što ti je na pameti, tako ćeš ,mi pokazati da ljubiš, a ne da se brineš da ne bi povrijedio moj ponos...ja prihvaćam svaku opomenu

zašto kršćani pate od toga da jedan drugog opominju, predoslovno se manipulira onim: opominjite jedan drugog...ajmo podsjećati jedan drugog a ne osudit, donositi zaključke, ...ajmo biti milina jedni drugima, melem, čak i ako nekad kažemo nešto tvrđe da to na bratski način a ne ko lopatom po kupusu? zašto moramo uvijek biti pametni, ajmo nekad biti obični, mali, čovjeku čovjek...

kakvi smo prema svojoj braći po tijelu, i kakvi smo prema braći po duhu?

zanimljiva tema

Slazem se potpuno sa tobom Noemi!
I mogu na to samo reci:

amen! kaže pavao "čašću jedan drugoga većim činite"
no dobro, konstruktivne pozitivne kritike su uvijek dobrodošle, i njih treba razdvojiti od osuđivanja, koje je svakako češće