Božja volja je jako široki pojam, brate moj... Ona nadilazi pojam dozvole.
Mi možemo shvatiti samo jedan maleni djelić Božje volje..
Ali Biblija ipak kaže da nam je "otkriveno" što je volja Božja... (Mihej 6:8 )!
Ono što trebamo znati, to nam je otkriveno... A i to malo što nam je otkriveno, za nas je nepresušni rudnik informacija, rudnik kojeg možemo istraživati cijelog života...
Istražujemo li taj rudnik?
Nikako se ne bih složio da se taj rudnik sastoji samo od nekakvih dozvola..i zabrana... Božja volja nisu samo nekakvi zakoni, dozvole i zabrane...iako je nama, grešnim bićima, nužno potrebno da imamo granice, ili bolje rečeno ograde, koje nas čuvaju...
Ali Bog nam je otkrio i više, nego samo pravila i propise... On nam je otkrio više, nego samo istinu... On nam je otkrio samoga sebe... A sa sobom nam je otkrio, ne samo istinu, nego i dobrotu i ljepotu.
Dobrota je Njegov karakter. Istina je nauka o Njegovom karakteru. Ljepota... što je ljepota, stvarno? Ljepota je kad se ne baviš ni dobrom ni zlom, ni istinom ni laži...nego kad jednostavno odeš u Božji vrt i omirišeš Njegove ruže... To je ljepota... Bog nam kroz svoju Riječ želi dati i jedan novi pojam lijepoga, želi nam otkriti što prava ljepota jest. On želi da mi u našim crkvama imamo, ne samo puno istine (u vidu nauke), nego i puno dobrote (u vidu kršćanskog ophođenja), te puno ljepote (u vidu urednosti, jednostavne i prirodne ljepote čovjeka i ambijenta). U Izrekama negdje piše da mudrost čovjeku proljepšava lice... Razmišljamo li o ljepoti ponekad, kakvu ljepotu Bog želi vidjeti u nama i oko nas?
Shvaćamo li mi sve više Božju volju? Postajemo li sve istinitinoljubiviji, sve dobrohotniji, sve ljepši ljudi i žene?
Ili pak sve gledamo kroz prizmu "smiješ-ne smiješ"?