Kako biti čovjek po božjem srcu

Za početak teme: misli Bezića
Sv. Pismo se jednako divi veličini čovjeka, ali isto tako žali nad njegovim ništavilom. Svi smo mi, dakle, i "bog i ubogari", kako reče pjesnik. O nama ovisi koja će strana prevladati.
Stoga se ipak isplati biti čovjek. To je, uostalom, i naš glavni životni zadatak, naša šansa. Bog nam je ponudio veliku čast da budemo ljudi. To je njegov dar, a naša dužnost da ga prihvatimo i da od sebe stvarno načinimo čovjeka. Stvoritelj nam je pružio materijal i gradivo, na nama je da dovršimo gradnju. U tome nam pomaže kršćanska pedagogija i andragogija.
Stari mudri Tertulijan je ustvrdio: "Nitko se ne rađa kao kršćanin, to treba postati tek iza rođenja vlastitim zalaganjem". Nešto slično možemo reći i o čovjeku uopće. Nitko se ne rađa kao gotov čovjek, rođenje je tek početak ljudskog samoostvarivanja. Čovjekom se postaje u dugom životnom hodu, koji traje od kolijevke pa do groba. Tu spoznaju potvrđuju svi antropolozi, pedagozi i psiholozi. "The men are built, not born".
Stoga čovjek ostaje problem sve do svoje smrti. Njegovo je čovještvo uvijek pod znakom pitanja: "Za razliku od ostalih bića svemira, čovjek nije nikada sigurno čovjek, nego biti čovjek znači zapravo biti uviek blizu tome da to ne budeš; biti živ problem; absolutna i kobna pustolovina ili, kako ja obično kažem: biti, po svojoj bitnosti, drama!"
Po svom rođenju čovjek nije ni svršen ni savršen. On je tek božanska skica ili nacrt ponuđen čovjeku na dovršenje. Zato nije dosta da se rodi, potrebno je da se i preporodi. To je tražio i Isus od Nikodema. To je isto učio na samrti kralj David svoga sina Salomona: "Sinko, ja odlazim, a ti budi čovjek!" Biti čovjek - eto glavnog zadatka svakog ljudskog i kršćanskog odgoja. Nitko nas drugi ne može učiniti ljudima - ni roditelji ni učitelji ni stručni odgojitelji - ako to sami nećemo, ako to sami ne nastojimo.
Svaki je pojedinac sam sebi glavni odgojitelj. Ne jedini, ali glavni! Kao slobodno biće čovjek nije determiniran tuđim utjecajem. Svatko je svoj arhitekt i svoj graditelj. Svi ostali sudionici našem odgoju samo su pomoćni graditelji. Svaki je čovjek ono što je učinio sam od sebe, svoja vlastita zamisao. Svoju zamisao čovjek pretvara u odluke, odluke u djela, djela u svoje biće. Kao što su naši stari govorili "svatko je svoje sreće kovač", mi možemo nadodati: svatko je svoje sudbine kovač, svatko je svoga ljudstva kovač.
Naravno da je to kovanje naporan i dug posao. Naporan je i bolan jer se kovanje vrši na samome sebi, a dug je jer mora trajati čitav život. Do toga je zaključka došao i Malraux, dobar znalac ljudi: "Poznata vam je fraza 'treba devet mjeseci da se stvori čovjek a samo jedan dan da ga se ubije'. Čujte: ne treba devet mjeseci, treba pedeset godina da se učini čovjeka, pedeset godina odricanja, volje i toliko drugih stvari! I kad je taj čovjek gotov, kad u njemu nema više ništa djetinjega i ništa mladenačkoga, on nije ni zašto drugo nego da umre".
Ali ovo posljednje nije točno. On je još za nešto drugo tu: za odgoj ljudskog pomlatka. Odgajajući sebe kroz tolike godine, postao je sposoban da odgaja i druge. Odgoj - i sebe i drugoga - naša je sudbina od zipke do staračkog doma. Dok se još nalazim u razvojnoj dobi, zbog ispravnog rasta moram se prepustiti odgojnom nastojanju mojih roditelja i odgojitelja. Kad zađem u zreliju dob, dužan sam se posvetiti odgajanju mladih uporno nastavljajući svoj vlastit odgoj. Bila bi fatalna zabluda kad bih si umislio da sam već savršen. Prorok Ezekijel preporučuje upravo odraslima: "Facite vobis kor novum et spiritum novum". Odgojite sebi novo srce i novi duh.
Nije dovoljno da u tu svrhu stvaram samo plemenite odluke i zgodne planove. Treba se smjesta staviti na posao vlastite izgradnje. Planiranje bez djela jalovo je. Englezi kažu: "Plan the work, work the plan!" Valja dakle ne samo krojiti lijepe životne planove, valja ih bez oklijevanja i ostvariti u vlastitom samoodgoju.
Psalmista nam otkriva iskustvo svih ljudskih generacija kad veli: "Moja se duša nalazi u mojim rukama". Nitko drugi osim mene neće odgovarati za moje čovještvo i za moju dušu.

"Nitko se ne rađa s gotovim smislom života, to je stvar izbora"-J.P.Sartre

"Gnothi seauton!" (Spoznaj sama sebe)-to je po predaji pisalo na Apolonovom hramu u Delfima. Težnja za samospoznajom nije svojstvena samo učenjima koja dolaze s istoka. I u europskoj kulturi, u njenoj kolijevci-antičkoj Grčki postojala je ta iskra koja je rodila zapadnu civilizaciju. Izjednačujući bit čovjeka i Boga kao temelja stvarnosti sustavi potekli iz Indije govore i o bogospoznaji. Ne ulazeći ponovo u raspravu oko valjanosti tih tvrdnji, obratimo pažnju na imperativ čovjeku iz Delfa: "Spoznaj sama sebe!", i mnogi će se upitati kako. Kako da sebe spoznam? Tko sam ja uopće? I kamo god da krenem odgovor neću naći. U izvanjskom svijetu, u svojoj okolini sebe ne mogu naći. Niti za jednu pojavu izvan tijela ne mogu reći:"Ja sam to.", jer između nas postoji odnos, ne zauzimamo istu točku u postojanju. Okrenuvši se u unutarnji svijet, u suptilne sfere svog bića, opet ne mogu niti za jednu misao, osjećaj ili stanje svijesti kazati: "Ja sam to.", jer ja kao subjekt spoznaje stojim u odnosu na objekt identifikacije, štogod da bio taj objekt. Sjedinjenjem s objektom spoznaje ne postiže se spoznanje sebe. Nastaje jedinstvo ovisno o vremenu te uvijek nakon određenog vremena čovjek ispada iz tog stanja. Naime, spoznaja kao takva, kao proces sjedinjenja subjekta s nekim objektom ne postoji. Subjekt je sam sebi dovoljan za spoznaju. Psu koji lovi vlastiti rep oko drveta dovoljno je samo stati. Čovjek jest u svojoj biti u jedinstvu i ne treba ništa tražiti što već nema. Samim postojanjem je savršen. Cjelinom svog određenja on postaje Dvorac u kojem stanuje stvarnost, postaje stjecište svjetova i kruna postojanja. Svatko je savršen po mjeri svoje biti, po mjeri izražavanja onoga što jest. Kao cjelina unutarnjeg i vanjskog svijeta čovjek je dužan i ostvarivati taj sklad. Spoznaja sada prerasta u ostvarenje svoje savršenosti. Gusjenici koja se bori da bi postala leptir ne treba spoznaja nečega, njoj je potreban samo mir da ostvari ono za što je rođena, da posijano sjeme izraste u biljku i rodi plodove. I čovjek je takav, ničim izuzet iz prirode. U svakom trenu on je određen potpuno samim sobom. Ja sam ono što sada jesam, ovdje i sada, što sada od sebe činim. Ne što sam bio, niti što ću biti, nego što upravo jesam. Ja jesam cjelina, i tijelo i duh i duša, i ako išta od ovoga zanemarim izgubit ću mir i savršenost postojanja. Stoga, bitan je onaj trenutak vječnosti u kojemu sebe pronalazimo kao potpune, kao skladne i na nebu i na zemlji, kao ostvareni mir. No kako je čovjek određen vremenitošću i biva u povijesti, tim je ujedno odgovoran za svaki taj tren kojeg je pozvan čuvati i trenutke mira izražavati; on je što od sebe čini jer sebe već ima u sebi kao kapital kojeg treba oplođivati izgrađujući iznova i iznova samog sebe u neponovljivosti trenutka. Čovjekova je težnja biti Čovjekom, to je svrha čovjeka.

slusanjem i vrsenjem Jahvinih zapovjedi

Sjetim se da je David bio čovjek po Božjem srcu,razmišljala sam i shvatila da je David imao srce pokajničko,to Gospodin voli srce pokajno i ponizno.Vidi se po psalmima koliko je bio u pokajanju za svoje grijehe.Uvjek molim da budem po Božjem srcu i tada vidim da je to divno i blagoslovljeno,ne živit u grijehu nego se pokajat i pobjedu u Kristu iskusiti.Puno učimo iz života Božji ljudi.

Ne kaza li on "Stvori mi, Yahwe, cisto srce, i duh prav ponovi u meni..." Ps. 51:10...

Čisto srce daj mi Gospode
I obnovi Duh postojan u meni
Ne odbaci me od svoga lica Bože
Duha svojeg ne oduzmi mi ,ne oduzmi mi
Radost spasenja u srce stavi mi
I obnovi Duh postojan u meni

To pjevamo u našim crkvama

Amen, svidjaju mi se ti textovi!

David kaze "stvori", isti glagol koji opisuje Bozje stvaranje u Postanju 1:1-u pocetku Bog stvori...Podrazumeva stvaranje 'ex nihilo' ili 'ni iz cega'. David kaze da Bog njemu ni iz cega stvori novo srce, jer jedino Bog to moze...Prelep text!

"Utišaj srdžbu i ostavi gnjev!
Ne ljuti se, to vodi samo k zlu!"
iz Psalma 37,8
a u Psalmu 63,9:
"Duša se moja privija k tebi, desnica me tvoja prihvaća"
uz to čitajmo Psalam 15:
".. Onaj koji hodi bez ljage i čini pravdu,
koji iz svoga srca govori istinu...

No Nick je napisao/la:

Amen, svidjaju mi se ti textovi!

David kaze "stvori", isti glagol koji opisuje Bozje stvaranje u Postanju 1:1-u pocetku Bog stvori...Podrazumeva stvaranje 'ex nihilo' ili 'ni iz cega'. David kaze da Bog njemu ni iz cega stvori novo srce, jer jedino Bog to moze...Prelep text!

Na križu je umrlo staro srce sa starim čovjekom..

Na križu je umrlo staro srce sa starim čovjekom..

eh avrame, da li je...? cesto sebe pitam to...cesto cesto...

On je obecao da ce nam dati novo srce. Zaistaje to temelj i srz Novog Zaveta.
Da bi mi imali novo srce bila je potrebna savrsena zrtva koju je Hrist ucinio.

Novo srce, pa mogu reci da sam za tim tragao godinama, citajuci i slusajuci razne propovednike, moleci se, posteci, bivajuci clan crvke, sledeci razne dokrine, slusajuci iskustva drugig ljudi.

Jos od dana kada sam kao nevernik iz nevernicke porodici odlucio da krenem putm onoga sto sam tada zvao duhovnost. Citajuci razne budisticke knjige, o reinkarnaciji zeleo sam naci savrseni mir i ljubav.

Duboko u sebi sam bio svestan svoje gresnosti. Jednostavno cinio sam lose stvari i moje zelje i srce su bili u grehu.

Kasnije sam postao Pentakostalac i primio dar govora u jezicima, bilo je prelepo iskustvo preplavljenosti emocijama ali jos uvek kada sam bio iskren sa sobom znao sam da je u meni onaj stari gresni Dragomir koji nisam zeleo biti. Cak sam svoje zelje i potiskivao suzdrzavao se da ne cinim lose stvari. Mozda nisam ni cinio ono sto zakon zabranjuje i Bog ne zeli ali sam zeleo greh.

Po meni to je najveca stvar koju Bog moze dati coveku, nove zelje, DA SE JEDNOSTAVNO NE ZELI NICEGA GRESNOGA I DA SE ZELI CINITI ONO STO BOG NALAZE.

Tako za mene su moje zelje kamen medjas kada zelim znati jer sam u Bozijoj Volji i zivim li onako kako Bog kaze za coveka u svojim zapovestima je pogledam na njih i veoma brzo mi je sve jasno.

No Nick je napisao/la:

Na križu je umrlo staro srce sa starim čovjekom..

eh avrame, da li je...? cesto sebe pitam to...cesto cesto...

Nekada operacija traje duže, ali mora proći sve faze rađanja iz sjemena nepropadljivog.
Mi ne možemo sami izvesti smrt našeg Ja.Bože , molim Te u Ime Isusa Krista da iskusim umiranje i smrt moga starog Ja i rađanje novog po volji Tvojoj u kojem će vladati pravda Duhom Svetim kako bi u sebi duboko imao samo tvoj dar-dobro a ne grijeh ..Molim Te učini mi u ime Isusa Krista da budem novorođeni čovjek u kome je griješna priroda mrtva po Isusu Kristu.Amen.
abraham

amen.

Ja sam uvjerenja da je nanovorodjenje trenutacna stvar. Kao i rodjenje dogadi se i covjek je nov. Time dobije Duha i moze se obući u Krista i nadvladati grijeh.

Da li covjek odmah postaje svetac - ne. Ali razlika bi trebala biti vidljiva.

Ja sam uvjerenja da je nanovorodjenje trenutacna
stvar. Kao i rodjenje dogadi se i covjek je nov. Time dobije Duha i
moze se obući u Krista i nadvladati grijeh.

Da li covjek odmah postaje svetac - ne. Ali razlika bi trebala biti vidljiva.

Oprosti sto ti se sad javljam, ali kada si ovo postovao mene nije ni bilo na ovom forumu.

Zanimljivo verovanje. Da li mozes jos da se malo objasnis ovde. Kako si dosao do toga da je novorodjenje trenutacna stvar? Cime to mozes da potvrdis? Ja isto istrazujem ovo pitanje. Da ne mislis da te ispitujem. Ne, nego sam znatizeljna da cujem kako si ti do ovoga dosao.

Postoji razlika između ponovnog rođenja i preobraćenja. Ponovno rođenje po Duhu je dijelo Božje u nama i dogodi se jednput, a preobraćenje naše djelovanje kad smo dobili novo srce. To što vjerujemo djelo je Božje.

Ivan 6 28-29
Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" ²⁹ Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao."

Krštenje je sakrament i simbol tog našeg ponovnig rođenja.

Probraženje traje cijeli život. I iako svi griješimo, čovjek koji ponovo rođen mrzi na svoj grijeh i iako je grijeh u suštini pobuna protiv Boga, on se kaje. Čovjek mora umirati sam sebi svaki dan (Galasenheit), dok tjelesni čovjek skroz ne umre i naš um postane kao Kristov. Naše tijelo i bez Sotone nam je najveći protivnik

Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. ¹⁵ Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. ¹⁶ Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. ¹⁷ Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. ¹⁸ Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. ¹⁹ Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. ²⁰ Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. ²¹ Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. ²² Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ²³
ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma
moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. ²⁴ Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? ²⁵la Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha

rim 7

Iako bez ponovnog rođenja koje je nužno za ulazak u Kraljevstvo Božje, čovjek niti može ćiniti dijela zakona jer nije niti jeo tijela kristova niti pio njegovu krv, i taj čovjek je pod kletvom zakona koji je ionako donesen da osudi ljude. Jer držanje zakona nikoga nikad nije opravdalo, ali kršenje istog ih je itekako proklelo.

Stvar je u tome da Isus zauzima naše mjesto i ako si u Kraljevstvu Božjem držiš Njegove zapovjedi bez pogovora. I zbog toga Kraljevstvo Božje nije na nebu nedje već ovdje na zemlji, ako ćete vam Krist biti kralj i vi njegove sluge.

Ali samo da se zna da mi svojom vlastitom vojom i djelovanjem ne možemo ništa.²⁵ Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: "Tko se onda može spasiti?" ²⁶ A Isus upre u njih pogled pa im reče: "Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.

Ljudi koji su mrtvi niti mogu čuti (razumjeti i činiti), bez da se ponovo rode, niti je Isus umro za njih.
"Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

Znam da je takve stvari teško slušati i koliko se molimo za ljude koji pokajanja nemaju, niti će ga imati bez dijela Božjega, a korovi će biti baćeni u vatru.

U konačnici da bi sjeme palo na dobru zemlju Bog je mora obraditi (nas) kako bi dala ploda. I dobro drvo koje će dati ploda je isto tako brinuto od Krista. Jer jedini način da prepoznamo preobračene ljude, djecu Božju , je po plodu i nauci. Kriva nauka isto tako nikako ne može donjeti pravoga ploda.