Dali ti je Isus stvarno u srcu?

Srce, kada covek srcem prione za rec, on zivi ili se trudi svim silama da postigne ono sto rec kaze.Umom kada veruje onda ustima prica, ali tu nema sile, jer nema srca.
Covek kada srcem voli nesto, on sve daje u zamenu samo za to sto voli, i zato vera srca postize spasenje, jer veri srca nista nije tesko, jer kada je nesto u srcu, onda jednostavno nas nista drugo ne zanima.
Kada nesto volimo onda to uzdizemo iznad svega, ali kada nam se nesto svidi umom, onda ga spakujemo medju sve ostalo.
Kada je srce tvrdo, to znaci da nemari za ono sto um misli da voli, a u stvari nevoli, jer ljubav mari uvek.
Ljubav neume da kaze dosta, ona uvek hoce jos onoga koga voli.Ljubav stanuje u srcu.
Srce koje nevoli, nema snage ni da pretrpi, i ne moze imati snage.Samo ljubav prema necemu postize pozrtvovanost.
Samo za nesto sto je u srcu i sto volimo, moze da nas nagovori da uradimo stvari koje inace nebi uradili.
Reci Isus mi je u srcu je velika odgovornost, jer kada je Isus u srcu onda je On i Njegova rec na prvom mestu, nemoras se truditi da je stavis na prvo mesto, jednostavno jeste jer je na pravom mestu.
Razmisljao sam sta je svrha i radost coveka, i shvatio sam Isus je radost coveka i kada je On u srcu uvek si zadovoljan jer za Njega nemoras da uradis nista da bi dosao i bio sa tobom, dok za sve drugo moras da platis.A svrha nije da ucinim velike stvari, vec da proslavim Boga u svakom mom danu, svojim zivotom , svojim recima, i svim onim sto ja jesam, pa i sa slabostima svestan da jedino On moze da ih drzi pod kontrolom, i da Ga proslavim sto to i radi u mom zivotu.Ali ako dodju dani da Bog pocne ciniti velike i cudesne stvari kroz moj zivot, da Ga i tada proslavljam na isti nacin i da budem svestan da sam to isti ja, samo Gospod je doneo nesto novo.
To se nemoze bez da je Gospod u srcu, i znaj ovo je standard, ako toga nema,i zabluda je reci da je Gospod u srcu, jer nije.Ako te ove reci slome, dobro je osetljiv si.Bog je dobar i ima razmevanja i za nase zablude samo ako ih se ne drzimo cvrsto, i pomogne nam da izadjemo iz njihTrazi, ko trazi nalazi.Neka se proslavi ime Bozije medju narodima kroz Njegovu crkvu, one koji su spremni da se odreknu svega zbog Njegovog imena!

amos je napisao/la:

, jer kada je nesto u srcu, onda jednostavno nas nista drugo ne zanima.
Kada nesto volimo onda to uzdizemo iznad svega, ...
Ljubav neume da kaze dosta, ona uvek hoce jos onoga koga voli.Ljubav stanuje u srcu.
Samo ljubav prema necemu postize pozrtvovanost.
...Isus je radost coveka i kada je On u srcu uvek si zadovoljan jer za Njega nemoras da uradis nista da bi dosao i bio sa tobom, dok za sve drugo moras da platis.A svrha nije da ucinim velike stvari, vec da proslavim Boga u svakom mom danu, svojim zivotom , svojim recima, i svim onim sto ja jesam, pa i sa slabostima svestan da jedino On moze da ih drzi pod kontrolom, ...

Bravo amose!
Ljubav hoću dohvatiti, o Njoj samo razmišljati, Nju sobom nositi...

Reci, zašto je tako teško razumnom stvorenju, vjernome čovjeku, prihvatiti Ljubav Božju? Kako Ga ne vide?
Ljubav utoliko umanjuju
smatrajući Mudrost cjenjeniju.
Ljubavi poriču Spasiteljstvo jer je preJEDNOSTAVno ??
Kao GUBE čuvaju se čuvstava, odriću se osjećanja i gorućega srca
-koje vjeruje i ne sumnja, djetinje nevino, koje sve prašta i sve očekuje!!

Pričajmo o Ljubavi,
jer umirem kad vidim nevjeru prijezira, pitanja poput:
"što je to ljubav, simpatija, empatija, emocija-nipošto, ljubav ne postoji samo Strah Božji i Njegova Dobrota??"
...čovjeka koji je sablažnjen ljudskom ljubavlju,
izgubio vjeru i povjerenje u Ljubav Savršenu!!


Mi-Ha-El

Isus u srcu!
Evo upravo pročitala negdje misao Praznih Tabernakula
i što da srce odjekne nego napuštenost i Strašan Sud koji isčekuje.


Bože, uistinu kad više posljednja Žrtva se prikaže Bogu Mučenika,Našeg i Njegovog, žrtve savršene i svete, neće nas više biti jer neće više biti Vjere!

Užas, kao Isusov uzdah na svetom Križu,
Gospodine, zašto si me ostavio....

neposredno pred smrt
pred otvaranja Neba
i uskrsnuća na Život

O Bože, vjerujem, pomozi nevjeri mojoj!!

Bog s nama Miljenicima Njegovim!!

Mt 5,38-42

Opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje.



Mnogo i dugo mora se čovjek boriti sa samim sobom prije nego se uspije potpuno svladati i svu svoju sklonost prenijeti na Boga.
Kad se čovjek oslanja na sebe, lako trči za ljudskom utjehom.
Ali tko zaista ljubi Krista i revno slijedi kreposti nije podložan
takvim utjehama i ne traži takvih osjetnih slasti, nego radije junačke
napore i velik trud radi Krista.

Nasljeduj Krista

Osobno mislim (ovdje na formu) da Isus nikome nije sto posto u srcu, jer da jest, onda bi mi već odavna bili: Jedna duša, (Istomišljenici), Jedna vjera, Jedna Crkva...!
Ovako..obmanjujemo jedni druge, lažemo sami sebi.

A što je po tebi bitnije - da težimo Isusu, makar da smo ne znam koliko daleko od Njega, ili da se zadovoljimo trenutnim stanjem, makar da smo koliko blizu Njega...? Čisto pitam...

Trebamo težiti...Ali i dati sve od sebe da te težnje postanu stvarnost... To je kao kad dečko želi osvojiti srce neke djevojke, ali ništa ne čini po tom pitanju... Naravno da mu neće uspjeti... Ali ako nam Isus postane prioritet, tada ćemo osjetiti Njegove blagoslove. On ne zaslužuje ništa manje od 1. mjesta u našim srcima.

bez duha malenosti, onih kojima je razotkriveno i objavljeno, duha siromaštva Duha,
više nalikujemo na babe -udavače hvastalice, koje se nadmeću u poznavanju ženikova blaga, mjesto da ulja naljevamo spremni. Nikakove miline Božje, čistoće jezika i ispiranja srdaca...priprave na ženidbu!

Pj2^,10 Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, ¹¹ jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. ¹² Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju. ¹³ Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi. ¹⁴
Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti
vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje
krasno." ¹⁵ Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu."

No Nick je napisao/la:

A što je po tebi bitnije - da težimo Isusu, makar da smo ne znam koliko daleko od Njega, ili da se zadovoljimo trenutnim stanjem, makar da smo koliko blizu Njega...? Čisto pitam...

Koliko god da smo daleko od Isusa , samo je jedan korak potreban da bi smo bili blizu:

Iskreno pokajanje, a to znaci da stanemo pred Njegovo lice i priznamo svoju nemoc i slabost i zatrazimo pomoc, i naravno spremno prihvatimo resenje pa cak iako nam se ne svidja. Takav stav Isus nikada ne odbija, i to je covek na dobrom putu da bude blizu Gospoda. Covek ne moze da se priblizu Gospodu ukoliko mu to Gospod ne omoguci, covek jedino sto moze je da prizna da je nemocan da se promeni i da trazi pomoc u tome.To je jedino sto moze i sto mu se trazi. Za to je potrebno poniziti se, a to je je bas ono sto covek najteze uradi.

Dali je Isus u srcima sviju nas, to neznam, ali da je u mome srcu to znam..jer svaki dan zivim i djelujem, barem se trudim zivjeti onako kako smatram da bi On to volio...to se vidi najvise u mome odnosu prema drugima...jer ja vidim Boga u drugima..nekako ga tamo najbolje pronalazim, jednostavno kao da On djeluje na mene preko drugih...pa tako d ja mislim da je u mome srcu On zaista...i drago mi je zbog toga..

naravno da je... ali nisam uvijek toga svjesna narocito kad sam u grijehu.ali znam da me ljubi.i nastojim sto koliko bolje mogu zivjeti evandjelje,ali nie to uvijek lako u XXI.st.