Evo jedna zanimljiva tema...Isus kaže u Matej 5, 32 "Svaki onaj koji otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub..."
Da li je preljuba jedini razlog za razvod, da li crkve navode samo ovaj stih kada je u pitanju preljuba, što je sa zlostavljanjem...evo za početak jedan tekst...
Trpite batine jer je razvod grijeh
'Razmislite, pa to je brak... trebate pretrpjeti, probati, možda je to zato što pije, pa tu su djeca, žena je ta koja treba trpjeti, udovoljiti' -
kvazireligiozno župnici pravdaju zlostavljanje.
Katolička crkva u Hrvatskoj ima prilično tolerancije kad je u
pitanju zlostavljanje žena u obitelji, pokazalo je istraživanje
doktorice teologije časne sestre Rebeke Anić iz reda Školskih sestara franjevki, piše Jutarnji list.
"...U savjetima zlostavljanim ženama župnici religiozno opravdavaju patnju, umjesto da ih ohrabre da se usprotive nasilju i kažu da se institucija braka ne može čuvati pod svaku cijenu..."
Crkva nema nikakve mehanizme za zaštitu zlostavljanih žena i majki;
štoviše, župnici svojom pasivnošću staju na stranu nasilnika,
nagovarajući žene da trpe i prešućuju svoje patnje u obitelji.
"Ipak razmisli malo, pa to je brak... Trebate pretrpjeti, probati,
on je imao problema, ovakvih, onakvih, pa možda je to zato što pije, pa
tu su djeca, pa nemojte, vi ste ta koja trebate to trpjeti, izdržati...
nemoj, probaj, žena je ta koja treba pretrpjeti, udovoljiti...", savjeti su župnika koje je u zborniku Nasilje nad ženama objavila časna sestra Rebeka Anić, zamjenica ravnatelja Franjevačkog instituta za kulturu mira.
Ona je za potrebe svog istraživanja razgovarala s 21 djelatnicom/volonterkom crkvenih (uglavnom Caritasovih) i nevladinih
udruga te s 14 žena žrtava obiteljskog nasilja u pet gradova u različitim krajevima Hrvatske. Većina žena koje su sudjelovale u istraživanju su vjernice i aktivno sudjeluju u crkvenom životu, ali nisu pomoć pronašle u Crkvi.
Kako bi dobila što konkretnije odgovore kako crkvene ustanove pomažu žrtvama obiteljskog nasilja, poslala je upitnike svim biskupijama. Odgovore je dobila od svih, osim od Krčke biskupije, čiji je biskup Valter Župan, da paradoks bude veći, predsjednik Vijeća za obitelj Biskupske konferencije. "U okviru Crkve u Hrvatskoj postoje samo dva savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja: jedno u Zagrebačkoj nadbiskupiji i jedno u Đakovačko-srijemskoj biskupiji. Postoji osam kuća za žrtve obiteljskog nasilja", kaže Rebeka Anić.
Crkvu bi trebao zabrinuti strah žena da će biti odbačene i osuđivane u crkvenoj zajednici jer "ne znaju dovoljno trpjeti", kaže sestra Rebeka. U teološkoj literaturi u Hrvatskoj tema obiteljskog nasilja posve je zanemarena, pa svećenici preporučuju ostanak u braku bez obzira na zlostavljanje. Tako je jednoj ženi mladi svećenik rekao da suprugu zlostavljaču "mora dati šansu jer je grijeh razvesti se".
GRAFIKA: Jutarnji list
"Pastoralni djelatnici ili ne znaju ili zlostavljanim ženama prešućuju da crkveni zakonik dopušta bračnim parovima rastavu uz trajanje ženidbene veze. Rastavljeni supruzi nakon rastave, ako nisu ušli u novu vezu, nisu u grešnom stanju", kaže sestra Rebeka. "To ukazuje na potrebu da Crkva jasnije istakne da se ni institucija braka ne može čuvati pod svaku cijenu: pod cijenu života pojedinih članova obitelji", kaže sestra franjevka.
"Obiteljsko nasilje u Crkvi u Hrvatskoj nije uočeno kao jedan od prijepora od kojih trpe članovi obitelji i stoga nije postalopastoralno-teološkom temom. Savjeti koji se daju ženama žrtvama obiteljskog nasilja (da izdrže još malo, da trpe) pokazuju da se ne poznaje dinamika zlostavljanja u obitelji te da se time nepravedno religiozno opravdava i osmišljava patnja koja nema smisla i samo podržava kružni tok nasilja i patnje, umjesto da se žene ohrabri da se
nasilju usprotive", kaže sestra Rebeka. Mnoge vjernice žrtve zlostavljanja uvjerene su, naime, da njihove patnje, po uzoru na samoga Krista, imaju neki, za njih naravno nevidljiv i nedokučiv smisao. "Pa vidiš li ti, Bože, što ja trpim? Isuse i ti si trpio. Što da radim?", vapila je jedna od sugovornica.
Sestra Anić navodi i primjere "recepata za spašavanje braka", među kojima je onaj s dodatnim rađanjem djece - najpogubniji. "Mnoge žene svjedoče da su ih muževi počeli tući upravo tijekom prve trudnoće, odnosno da su ih tukli bez obzira na trudnoću", kaže sestra Anić.
Sestra franjevka upozorava da je u Hrvatskoj još prisutna odavno napuštena postavka o ženi kao nepotpunoj slici Božjoj, tj. kao o biću
manje vrijednom od muškarca. "Potrebno bi bilo uložiti dodatne napore u
tumačenju da su i žena i muškarac jednako slike Božje", rekla je sestra
Rebeka Jutarnjem, upozoravajući da je u katoličkoj literaturi u Hrvatskoj do Drugog vatikanskog koncila bio prisutan stav koji kaže da "u obitelji ne može
vladati potpuna jednakost između muža i žene jer obitelj ne može imati
dvije jednake glave" te da je "muž glava obitelji i njemu pripada vlast
u obitelji. On se skrbi za uzdržavanje. Žena je srce obitelji i ima
biti mužu podložna. Pokoravajući se mužu, ona se pokorava Bogu (muž jezamjenik Božji), no on tu vlast ne smije zlorabiti."
Da li je preljuba jedini razlog za razvod, da li crkve navode samo ovaj stih kada je u pitanju preljuba, što je sa zlostavljanjem...evo za početak jedan tekst...
Trpite batine jer je razvod grijeh
'Razmislite, pa to je brak... trebate pretrpjeti, probati, možda je to zato što pije, pa tu su djeca, žena je ta koja treba trpjeti, udovoljiti' -
kvazireligiozno župnici pravdaju zlostavljanje.
Katolička crkva u Hrvatskoj ima prilično tolerancije kad je u
pitanju zlostavljanje žena u obitelji, pokazalo je istraživanje
doktorice teologije časne sestre Rebeke Anić iz reda Školskih sestara franjevki, piše Jutarnji list.
"...U savjetima zlostavljanim ženama župnici religiozno opravdavaju patnju, umjesto da ih ohrabre da se usprotive nasilju i kažu da se institucija braka ne može čuvati pod svaku cijenu..."
Crkva nema nikakve mehanizme za zaštitu zlostavljanih žena i majki;
štoviše, župnici svojom pasivnošću staju na stranu nasilnika,
nagovarajući žene da trpe i prešućuju svoje patnje u obitelji.
"Ipak razmisli malo, pa to je brak... Trebate pretrpjeti, probati,
on je imao problema, ovakvih, onakvih, pa možda je to zato što pije, pa
tu su djeca, pa nemojte, vi ste ta koja trebate to trpjeti, izdržati...
nemoj, probaj, žena je ta koja treba pretrpjeti, udovoljiti...", savjeti su župnika koje je u zborniku Nasilje nad ženama objavila časna sestra Rebeka Anić, zamjenica ravnatelja Franjevačkog instituta za kulturu mira.
Ona je za potrebe svog istraživanja razgovarala s 21 djelatnicom/volonterkom crkvenih (uglavnom Caritasovih) i nevladinih
udruga te s 14 žena žrtava obiteljskog nasilja u pet gradova u različitim krajevima Hrvatske. Većina žena koje su sudjelovale u istraživanju su vjernice i aktivno sudjeluju u crkvenom životu, ali nisu pomoć pronašle u Crkvi.
Kako bi dobila što konkretnije odgovore kako crkvene ustanove pomažu žrtvama obiteljskog nasilja, poslala je upitnike svim biskupijama. Odgovore je dobila od svih, osim od Krčke biskupije, čiji je biskup Valter Župan, da paradoks bude veći, predsjednik Vijeća za obitelj Biskupske konferencije. "U okviru Crkve u Hrvatskoj postoje samo dva savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja: jedno u Zagrebačkoj nadbiskupiji i jedno u Đakovačko-srijemskoj biskupiji. Postoji osam kuća za žrtve obiteljskog nasilja", kaže Rebeka Anić.
Crkvu bi trebao zabrinuti strah žena da će biti odbačene i osuđivane u crkvenoj zajednici jer "ne znaju dovoljno trpjeti", kaže sestra Rebeka. U teološkoj literaturi u Hrvatskoj tema obiteljskog nasilja posve je zanemarena, pa svećenici preporučuju ostanak u braku bez obzira na zlostavljanje. Tako je jednoj ženi mladi svećenik rekao da suprugu zlostavljaču "mora dati šansu jer je grijeh razvesti se".
GRAFIKA: Jutarnji list
"Pastoralni djelatnici ili ne znaju ili zlostavljanim ženama prešućuju da crkveni zakonik dopušta bračnim parovima rastavu uz trajanje ženidbene veze. Rastavljeni supruzi nakon rastave, ako nisu ušli u novu vezu, nisu u grešnom stanju", kaže sestra Rebeka. "To ukazuje na potrebu da Crkva jasnije istakne da se ni institucija braka ne može čuvati pod svaku cijenu: pod cijenu života pojedinih članova obitelji", kaže sestra franjevka.
"Obiteljsko nasilje u Crkvi u Hrvatskoj nije uočeno kao jedan od prijepora od kojih trpe članovi obitelji i stoga nije postalopastoralno-teološkom temom. Savjeti koji se daju ženama žrtvama obiteljskog nasilja (da izdrže još malo, da trpe) pokazuju da se ne poznaje dinamika zlostavljanja u obitelji te da se time nepravedno religiozno opravdava i osmišljava patnja koja nema smisla i samo podržava kružni tok nasilja i patnje, umjesto da se žene ohrabri da se
nasilju usprotive", kaže sestra Rebeka. Mnoge vjernice žrtve zlostavljanja uvjerene su, naime, da njihove patnje, po uzoru na samoga Krista, imaju neki, za njih naravno nevidljiv i nedokučiv smisao. "Pa vidiš li ti, Bože, što ja trpim? Isuse i ti si trpio. Što da radim?", vapila je jedna od sugovornica.
Sestra Anić navodi i primjere "recepata za spašavanje braka", među kojima je onaj s dodatnim rađanjem djece - najpogubniji. "Mnoge žene svjedoče da su ih muževi počeli tući upravo tijekom prve trudnoće, odnosno da su ih tukli bez obzira na trudnoću", kaže sestra Anić.
Sestra franjevka upozorava da je u Hrvatskoj još prisutna odavno napuštena postavka o ženi kao nepotpunoj slici Božjoj, tj. kao o biću
manje vrijednom od muškarca. "Potrebno bi bilo uložiti dodatne napore u
tumačenju da su i žena i muškarac jednako slike Božje", rekla je sestra
Rebeka Jutarnjem, upozoravajući da je u katoličkoj literaturi u Hrvatskoj do Drugog vatikanskog koncila bio prisutan stav koji kaže da "u obitelji ne može
vladati potpuna jednakost između muža i žene jer obitelj ne može imati
dvije jednake glave" te da je "muž glava obitelji i njemu pripada vlast
u obitelji. On se skrbi za uzdržavanje. Žena je srce obitelji i ima
biti mužu podložna. Pokoravajući se mužu, ona se pokorava Bogu (muž jezamjenik Božji), no on tu vlast ne smije zlorabiti."