Zavist

Što je to zavist, kako je nastala, i kako je možemo pobijediti?

Ne znam to što pitaš, al znam da sam se znala kadgod boriti protiv zavisti. Uh, to je grdi osjećaj bio.

Stvarno, samo molitva u sili božjoj može nas osloboditi takvih stvari. Ne vratilo se!

čini li vam se da je zavist urođena, već kao djeca smo zavidni bratu ili sestri ako su dobili neku stvar a mi ne, onda im mi to istrgnemo iz ruku...

ne znam da li je urođena zavist,pitaću svog kolegu biologa, on pručava genetiku.

no znam da je teško se izboriti u sebi, očistiti uzrok zavisti: to je ono: ne poželi...

ali, ajd, teško je tu biti pametan, dođe zavist , al odmah skočim na nju i satrem je , uf...ja sam nekad zavidna kad pomislim da tebe Dina voli više od mene, eto...

sjeti se da je Lucifer bio zavidan Kristu, što je ovaj mogao ići na sastanak trojstva i odlučivati o bitnim stvarima, a ovaj ne, iako je bio najveći među anđelima, i što se dogodi sa njim...

jadni lucifer, nije mu lako...

Mislim da je zavist urođena jer kad smo bebači također znamo slagati,tako zna biti i zavidno npr. na igračkama ili nečem što drugi bebač ima samo što dijete nema toliko razvijenu svjest da bi znalo kako je to grijeh.

Kako je došao grijeh na ovaj svijet s time naravno i zavist, kao što reče Krizostom, da je prvi Lucifer bio zavidan Bogu.
zato svaki griješni čovjek doživi taj osjećaj zavisti ili bude sam nekome zavidan.
teško ju je pobediti, ali ako se želimo osloboditi zavisti, jer imamo velikih problema zbog nje, Bog nam sigurno može pomoći u tome.

Da li postoji negativna i pozitivna zavist,netko rece da je zavist ljubomora,kakvo je to patolosko stanje i u cemu bi bilo patolosko?

Po meni zavist sama po sebi je negativna kao i ljubomora.Patološko stanje bi se možda moglo usporediti sa dopuštanjem zavisti u svojem životu da se duboko ukorijeni u naše biće,a što nikako nije dobro.

<BLOCKQUOTE>

Joshua je napisao/la:

Po meni zavist sama po sebi je negativna kao i ljubomora.Patološko stanje bi se možda moglo usporediti sa dopuštanjem zavisti u svojem životu da se duboko ukorijeni u naše biće,a što nikako nije dobro.

Ali ljubomora nemora biti uvijek negativna.</BLOCKQUOTE>

Kako to misliš Dina da ljubomora ne mora biti negativna?Ako sam ja ljubomoran na nekog što ima nešto,a ja ne da li je to u redu?

<BLOCKQUOTE>
<BLOCKQUOTE>

Joshua je napisao/la:

Kako to misliš Dina da ljubomora ne mora biti negativna?Ako sam ja ljubomoran na nekog što ima nešto,a ja ne da li je to u redu?

Ne nije uredu,ali ako ja imam nesto i ljubomorno ga cuvam i njegujem ,e to je za mene pozitivno,ja tudje necu a svoje nedam.</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Dina je napisao/la:

<BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>

Joshua je napisao/la:

Kako to misliš Dina da ljubomora ne mora biti negativna?Ako sam ja ljubomoran na nekog što ima nešto,a ja ne da li je to u redu?

Ne nije uredu,ali ako ja imam nesto i ljubomorno ga cuvam i njegujem ,e to je za mene pozitivno,ja tudje necu a svoje nedam.</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Da li je to onda ljubomora ili ?Nego to što si ti navela je revnost ili briga za svoje.Ne znam kako to možemo povezati sa zavisti ili ljubomorom

<BLOCKQUOTE>

Joshua je napisao/la:

Dina je napisao/la:

<BLOCKQUOTE>


<BLOCKQUOTE>

Joshua je napisao/la:

Kako to misliš Dina da ljubomora ne mora biti negativna?Ako sam ja ljubomoran na nekog što ima nešto,a ja ne da li je to u redu?

Ne nije uredu,ali ako ja imam nesto i ljubomorno ga cuvam i njegujem ,e to je za mene pozitivno,ja tudje necu a svoje nedam.</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Da li je to onda ljubomora ili ?Nego to što si ti navela je revnost ili briga za svoje.Ne znam kako to možemo povezati sa zavisti ili ljubomorom

A zavist,trazi preodgajanja,a ljubomora jos vise,to su stanja,kad covjek mora shvatiti da ne zivi sam,da i drugi ljudi imaju prava na sve sto i ja,ma koja korist, recimo sto ja zavidim nekome koji vozi bolji auto od mene,prvo on ce to i dlje posjedovati,voziti,a ja s tim nista ne dobijam.Skoro sam cula jednu dirljivu pricu,kako je jedan mladic strahovito mrzio jednu denominaciju,zato sto im nije mogao objasniti svoje stanoviste,desilo se da je upoznao za njega jednu vaznu osobu upravo te denominacija,i sad konflikt,on mrzi ljude te denominacije,ovaj civjek koga je upoznao sasvim nesto drugo,nego sto je mladic sebi naso osnovu za mrznju,i sto sad, kako je bio dobar krscanin provodio je duge sate na molitvi,dok je to u njemu nestalo.E ,to su za mene pravi ljudi.Ljubomora i zavist,su prvi grijeh s neba,a na zemlji su napravili mnogo zla,i boli,zato se moramo boriti,boriti.</BLOCKQUOTE>

Uh zavist je teska tema.
Svaki covek ima to ureodjeno ali se moramo boriti protiv toga, naravno samo sa Bozjom pomoci.
Ja mislim da se svako bori sa tim.

Nažalost, svatko od nas je tome sklon...

Skloni smo NATJECANJU s drugima...
Grijeh je iskvario srce čovjeka, i čovjek želi biti najbolji, želi biti prvi...

Da ljudsko srce nije sklono pobjeđivanju drugih, zavisti ne bi bilo... Na primjer: ne bih ja nikom zavidio na tome što ima bolju frizuru od mene, ako meni ne bi stalo do toga da imam najbolju frizuru...ili da imam bolju frizuru od neke konkretne osobe...dakle, ja se natječem PROTIV nekoga...

Tragedija je u tome, što je cilj izopačenih ljudskih srca njihova pobjeda, koja znači tuđi poraz...dakle, neobraćeni ljudi uživaju u svojoj pobjedi i u tuđem porazu u isto vrijeme...
Zavist podrazumijeva mržnju i ostale negativne osjećaje prema osobi s kojom se "natječemo".

Međutim, natjecateljski duh je jako ukorijenjen u čovjeku. Svatko ima u sebi potrebu da se natječe, a kad u nečemu uspije, onda je sretan. Ne bih rekao da je u temeljnom smislu ova potreba za pobjeđivanjem loša... Ipak, kao i svaka esencijalno dobra potreba, tako je i ova potreba u čovjekovom srcu nakon pada u grijeh izopačena... Zato se danas čovjek natječe PROTIV, umjesto da se natječe ZA...

Biblija nas poziva da se natječemo ZA vijenac slave, koji ćemo na kraju utrke dobiti... Biblija nas poziva na život službe drugima. Svaka nova životna pobjeda kršćanina ne udaljava od drugih ljudi, već ga ta pobjeda približava njima. Doista, cilj kršćanina je potpuno suprotan cilju nevjernika. A to se najbolje vidi po rezultatima njihovih napora da ostvare svoje ciljeve...

Znas sta je kod svega toga zanimljivo, iz cega se radja zavist.
Naprimer Isus je govorio o rodovima Duha i onda je nabrojao koji su, tako i zavist je rod necega.

Sada ono sto je meni zanimljivo je zavist u crkvama, takmicenje medju vernicima, za sluzbu u crkvi, neku funkiciju, pastora staresine, itd.

Tako i u crkvama je ona prisutna, i onda kada posmatras te stvari ocigledno je da postoji takmicenje zelja da se pobedi neko zauzme neka pozicija a sve je to na neki nacin prekrivenu citatima Biblije.

I puno je teologije na usnama ali kada se posmatra ponasanje vidi se to takmicenje.

Jos je gore kada se pogleda na mlade ljude, pevaju uzimaju gitare slave, uzivaju u tome, i onda neka afera negde neka devojka udje u njihov zivto i pre braka oni budu u initimnoj vezi, pa posle toga na podijum za pevanje itd... cak propovedaonicu.

Kako ti to vidis i kakav je duh u takvim ljudima?