Razum i/ili srce?

Ljudi se prije svega duhovna bica a potom tijelesna u materijalnom smislu. Prema tome nase "srce" nas duh, vjera srca su oci u duhovnom svijetu a razum su nase oci u materijalnom svijetu. Ljudi puno puta pokusaju shvatiti Boga kroz prizmu razuma, i stoga zavrsavaju u vodama filozofije. Bog je Duh. Stoga ga mozemo jedino shvatiti, bolje reci upoznati kroz vjeru srca, ili drugim rijecima nasim duhovnim ocima. Ljudi se boje vjerovati srcu jer ne vide materijalnim ocima tj razumom. Pa sto reci? Buduci da je prece duhovno i iz duhovnog svijeta je postao materijalni svijet, uzrok materijalnih stvari polazi iz duhovnog svijeta, i tko ne vjeruje ne moze ni razumom shvatiti.

"Bog je duh i koji se njemu klanjaju u duhu i istini treba da se klanjaju" Iv 4,24

"Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti!" dj 28,26
"Tada im otvori pamet da razumiju Pisma" luka 24,45

Zadnja promjena: ; čet 25 sij 2007, 11:07; ukupno mijenjano 3 put/a.

Pozdravljam temu i Silvy, nemoj zaboraviti nastaviti pisanje.

Razum/srce....piši nam o božjoj ljubavi i utjehi...meni toga treba...

Vjerujemo da bi razumjeli. I razumijemo da bi vjerovali. Krscanstvo je najrazumnija religija. Zapravo dovoljan je samo razum da bi covijek prepoznao u krscantvu bolju religiju nego druge tako nije potrebno da svaki od nas ima svoj put u Damask. Htio sam reci da nisu potrebna cuda da bi se obratili dovoljan je razum i pismo.

Osim toga pravilno shvaceno pismo ne moze nikada biti u suprotnosti s modernom znanoscu jer logika koja vodi znanstvnike nije nista drugo nego logika upisana u samom Logosu.

Zato nemojmo podcjenjivati razum jer on je najvrednije sto imamo. I mozemo se cak i spasit po razumu kada je on uzrok nasoj vjeri. Vjera nigdje nije protivna razumu jer i razum i vjeru je stvorio Bog. Barem u mom slucaju vjera nije utemeljena na osjecajima nego na cvrstom razumu. Osjecaji mogu varat, ali razum nikad ne vara.

braslav je napisao/la:

Vjerujemo da bi razumjeli. I razumijemo da bi vjerovali. Krscanstvo je najrazumnija religija. Zapravo dovoljan je samo razum da bi covijek prepoznao u krscantvu bolju religiju nego druge tako nije potrebno da svaki od nas ima svoj put u Damask. Htio sam reci da nisu potrebna cuda da bi se obratili dovoljan je razum i pismo.

Osim toga pravilno shvaceno pismo ne moze nikada biti u suprotnosti s modernom znanoscu jer logika koja vodi znanstvnike nije nista drugo nego logika upisana u samom Logosu.

Zato nemojmo podcjenjivati razum jer on je najvrednije sto imamo. I mozemo se cak i spasit po razumu kada je on uzrok nasoj vjeri. Vjera nigdje nije protivna razumu jer i razum i vjeru je stvorio Bog. Barem u mom slucaju vjera nije utemeljena na osjecajima nego na cvrstom razumu. Osjecaji mogu varat, ali razum nikad ne vara.

Oprosti ali ti uopce nisi shvatio temu i brkas duh i dusu.

razum i srce=i jedno i drugo, ako mene neko pita. samo sto, cini mi se, nekada postoje okolnosti gde jedno ili drugo prevaga. sto i nije lose uvek.


poz.

Forestsilvy,
Ti (kao i mnogi drugi) činiš vrlo važnu pogrešku u razumjevanju pojmove vjera i razum. Pojmu vjera pripisuješ nekakvu nadnaravnu dimenziju. A vjera u Bibliji predstavlja (najobičnije, najjednostavnije) – POVJERENJE!!! Da bi čovjek nekome mogao iskazati povjerenje – mora osobu prvo upoznati (razumski nivo)!!!

Ja ne uzdižem razum na nivo boga. Razum nije nikakav aposlut! Onaj tko se pozda samo u svoj razum – pokazuje se nerazumnim. Ali objašnjavam koliko je razum važan u duhovnosti. On je od največeg značaja, jer duhovnost započinje razumskim osvjedočenjem o našoj grešnosti. Postajemo svjesni da smo loši – a da je Bog dobar. To su razumski dosezi, pod djelovanjem Svetog Duha.

Zašto smo stvoreni kao razumska bića, za razliku od životinja i biljaka? Čemu služi razum??? Razum smo dobili zato da bismo mogli vjerovati u ono što (trenutno) ne vidimo. A uloga razuma je i da nas ne uspije zavesti sve ono što trenutno vidimo ili osjećamo!!! U tim funkcijama – razum je nezamjenjiv!!! Dakle, kada vjerom gledamo na ono što sada još nije došlo (na Božja obečanja), mi se na to oslanjamo upravo svojim razumom. Razumjeli smo (pročitali i shvatili) da će Bog pobijediti i promijeniti ovaj grešni svijet. Kako smo to spoznali? Čime smo se oslonili na Božja obečanja? Vjerom, odnosno POVJERENJEM!!! Povjerovali smo onome što je Bog otkrio našem razumu.
Razumom smo shvatili Božja obečanja i vjerom (povjerenjem) smo se oslonili na ta obečanja!!! Vjera je utemeljena na razumu!!! Drugim rječima: vjera je razumska kategorija (naročito onda kada vjerujemo u ono što trenutno nije, ali smo dobili obečanje da će biti).

Vjeru ne može biti iznad razuma. I to zato jer je vjera (povjerenje) – rezultat razumjevanja!!! Mnogi kršćani pobožnosti daju jedan "tajanstven", nedokučiv značaj. Zato i razumijevaju "vjeru" kao nadnaravno iskustvo.
Ali ja sam spoznao da sve što nam je bitno – Bog nam je razotkrio, skinuo je svaku tajnu sa onoga što trebamo razumjeti i prihvatiti u svom kršćanskom životu. A to nam je omogučio upravo zato jer smo razumna bića.

Što je temelj pobožnosti: vjera ili razum? Ako pojam "vjera" označava – povjerenje, kako se onda vjera rađa??? Kako možeš nekome vjerovati, imati povjerenje u njega? Tako što ga moraš upoznati i uvidjeti da je to osoba koja drži svoju riječ, koja ne laže i ne izdaje prijatelja. Da bi se povjerenje (vjera) moglo razviti, moraš znati kakve su osobine (karakter) onoga kome izražavaš povjerenja. A to spoznajemo razumom. I tek tada osobi izražavamo povjerenje – vjeru!!! Kojem dijelu našeg bića progovara Božja Riječ: emocijama, volji, navikama, naravi, ukusu – ili razumu??? Isus nije sebe predstavio kao: osjećaj ili zvuk – nego kao RIJEČ. A Božje riječi su upučene čovjekovom razumu (a ne emocijama, volji i drugom).

Svako jutro, otvaramo oci, zadovoljavamo svoje tjelesne potrebe, izlozeni smo stresu u domu ili na poslu... Ako pocnemo razmisljati i shvatimo sto se sve od nas trazi to samo nadovezuje nova pitanja, a s tim i nove probleme. Jako je komplikovano shvatiti i razumjeti koliko nas Bog voli i kakvi mi treba da budemo jer ima stvari koje ne mozemo razumjeti, jer ako globalno pogledamo na svijet, onda vidimo jedan zatvor ispunjen nepravdom, tugom i siromastvom sa malim brojem dobrih ljudi cije je srce ispunjeno povjerenjem u Boga i u druge ljude. Razum ili srce? Za Izraelce je srce predstavljalo um, a um je najjace oruzje. Svaki covjek ima svoj um i svoje probleme i grijeh je toliko sladak da ljudi koji prihvacaju Boga kao i mladi iz crkve sve vise uzivaju u svemu osim u vjeri. Sladja su trenutna zadovoljstva poput sexa, alkohola, duhana i dobre muzike.. Kako covjek moze biti duhovan? Kako covjek moze imati vjeru? Kako covjek moze razumno prihvatiti istinu? Ja sam shvatio da tek kad covjek prozivi lose stvari iz toga nesto nauci, ali neki se naviknu, neki se ne obaziru. Iako ponekad tezimo jako za necim, treba o tome dobro promisliti i posavjetovati se sa nekim tko je iskusan. Zamislite sto bi bilo kad bi se svi povodili za emocijama? Moram da idem.. I'll be back..

Ja sam za opciju: razum i srce.

Kao i No Nick, smatram da ne možemo to dvoje odvojiti.

Osobno, vjerujem da razum vrijedi samo kada je pod utjecajem Duha Svetoga. Jednako tako i srce je pouzdano samo kada Duh Sveti plamti u njemu.

Tko je vodjen Duhom Svetim, nece pogrijesiti. Tko se oslanja na razum ili srce, bez utjecaja Duha, uvijek je u krivu.

dominik je napisao/la:

Osobno, vjerujem da razum vrijedi samo kada je pod utjecajem Duha Svetoga. Jednako tako i srce je pouzdano samo kada Duh Sveti plamti u njemu.

Tko je vodjen Duhom Svetim, nece pogrijesiti. Tko se oslanja na razum ili srce, bez utjecaja Duha, uvijek je u krivu.

ovo je fina izreka, ali volio bih znati što znači da je razum vođen Duhom Svetim. previše se čuju ovakve izreke okolo, ali nitko da ih objasni... i onda mi koji to ne razumijemo ostajemo u neznanju

ne mozes to objasniti rijecima. kako rijecima objasniti ljubav? kako rijecima objasniti vjeru? to je jednostavno iskustvo, znas ili ne znas.

ako ne znas - moli, pa ce ti Bog dati i objaviti.

mogu samo dati primjer kada je razum vodjen Duhom, recimo dok citamo Rijec, i tada se odjednom dok promisljamo o tekstu i ujedinjeni smo s Bogom, pocne se tekst "otkrivati" i dobivati nova znacenja ili poticajna znacenja i zaista udjemo u Bozju Rijec. Eto, samo primjer...

Defintivno razum i srce.A ponekad puno vise razuma nego srca...

No Nick je napisao/la:

razum i srce=i jedno i drugo, ako mene neko pita. samo sto, cini mi se, nekada postoje okolnosti gde jedno ili drugo prevaga. sto i nije lose uvek.


poz.

covjek je duh, ima dusu i zivi u tijelu.

duh-srce
dusa-razum, osjecaji i volja
tijelo-koza, meso kostur( hehee, malo sale)

[quote="simply"]

Forestsilvy,
Pojmu vjera pripisuješ nekakvu nadnaravnu dimenziju.
Razum smo dobili zato da bismo mogli vjerovati u ono što (trenutno) ne vidimo.
Vjera je utemeljena na razumu!!!
Vjeru ne može biti iznad razuma. I to zato jer je vjera (povjerenje) – rezultat razumjevanja!!!
Kojem dijelu našeg bića progovara Božja Riječ: emocijama, volji, navikama, naravi, ukusu – ili razumu???
etc.....

Nisi shvatio temu, a koliko vidim niti proucio sto tema govori.

"Vjera je jamstvo za ono cemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo." (hebr.11:1)
-Razum vidi okolnosti oko nas a ne duhovni svijet kao sto to vidi vjera srca.

Postoje razlika izmedu mentalne vjere(o kojoj ti pricas) i vjere srca.
(Rimljani 10:9,10)
-mentalna vjera je vjera psihe
a vjera srca je vjera nutarnjeg(duh) covjeka
Vjera je daleko ispred razuma. Nije potrebna filozofija oko toga.Bolje procitaj tekst i razmisli o njemu.
Bog govori covjecjem duhu a ne razumu. Prvo duh, a tek onda ide u razumijevanje razumom. Zasto? Jer Bog je duh i komunicira s nasim duhom jer smo i mi duh. Mi nismo dusa i Bog nije dusa da prvo progovara razumu. Jer razum je dio duse.(covjek-duh(srce), dusa(razum, osjecaji i volja) i tijelo) Naravno da ces i razumom razumijeti-jer duh i dusa su isprepleteni i jedino ih razdvaja Bozja Rijec( hebreji 4:12-14)

"Vjerom ostavi Egipat, ne bojeci se kraljeve srdzbe. Ostade, naime postojan kao da promatra Nevidljivog."(Hebre. 11:27)
- razumom ne mozes ovo(stih) Ispravno razumij, ne filozofirati

Ili npr. kada se nades u situaciji u kojoj nema izlaza i zivot ti je u opasnosti i sve oko tebi govori da ces umrijeti(razum percipira fizicki svijet i okolnosti u kojoj se nalazis) ali ti jednostavno goris iznutra i kazes NE, iako je sve tako, ja vjerujem(srcem) da ce me Bog izbaviti. Ne znam kako, ali ja sam cvrsto uvjeren da ce me izbaviti. Kako to moze biti? Vjera srca, a ne razuma.

Vjera ti daje sigurnost iznutra i mir. Razumskom vjerom ti vjerujes u Rijec ali ponekad tvoj razum vjeruje ali jednostavno u srcu nemas mir, tj vjerujes da to i bas nije tako kao sto Rijec kaze. Zaasto? Jer nemas vjeru srca, imas samo vjeru psihe, mentalnu vjeru. Pa kako onda da dobijem vjeru srca i mir? Ispovjedanjem Rijeci i molitvom u jezicima. Ispravno me razumij, jer ovo je vrlo sklizak teren, pogotovo ako se ima krivo ucenje tada se lako rijeci i znacenje pobrkaju i krivo protumace. Ono sto ja govorim jeste da postoji vjera srca koja je razlicita i osnov za spasnje kao sto stoji u rimljanima 10:9-10.Razum ima veze s tim, ali bez vjere srca koja prosvjetljuje razum, tj Rijeci u nama(Duh Sveti), u nasem srcu niti nas razum ne bi mogao razumijeti.

ovjdje ja želim
dočepat se doktorata (bez prepisivanja:))

ispričat ću vam jednu pričicu kojom bih htjela predočiti slikovito do koje sam spoznaje ja došla(a prepisujem je od svog tate), a ide ovako:

-sjedi čovjek na mulu i peca ribe, sjedi i peca i leđa mu grije sunce i prolazi dan a uz njega ulov od nekoliko ribica pa će predvečer svojoj kući. Dođe dan drugi i čovjek na svom mulu sa udicom i ribicama...dok promatrač iza leđa ne upita:"a ne bi li veće ribe grizle i ulov za dnevni rad bio bolji kad bi barkom se otisnuli na otprito more?"-i čovjek promisli te prosudi, pametno.U dan svaki bijaše barka puna ulova i namnožilo se imanje čovjekovo pa kupi mjesto barčice brodova mnogo, a onda ribe napuniše mreže i ulov bijaše nemjerljivi. Sve je dane njegove bogatstvo bivalo množnije.Kad sve postiže u životu, upitaše ga-kolike želje za dosizanjem ima i u čemu bi mu Sva radost bila?
Sjetno, kaza ovo:ja bih radost života imao u punini, ah, da mi je na mom mulu opet sjediti s udicom u ruci i suncem na leđima.

Bog sa svima vama

Zadnja promjena: ; pon 26 stu 2007, 16:13; ukupno mijenjano 1 put.