Moja borba sa PTSP-om.

Rođen sam 1967 u Slavoniji.Početkom rata sam se uključio u ZNG u Vinkovcima gdje bivam uključen u sanitetsku mobilnu ekipu.Sve ono što sam mislio o ljudima sa one strane granice se srušilo u vodu kada sam vidio zvjerstva koja su činili po Vukovaru,Bogdanovcima,Nuštru.Svaki ranjenik kojeg sam primio bio je kao moj najrođeniji i trudio sam se da na licu mjesta pružim sve od sebe da ostane živ a ako nije bilo u mojoj moći tada bih ga brzo prevozio do bolnice na kiruršku obradu.Od tih događaja su mi ostale najstrašnije traume.Budio sam se po noći a posteljina i potkošulja su bile mokre od znoja.Sanjao sam poginule i iz tih košmara sam se budio dezorijentiran,uplašen.Cijelo to vrijeme supruga je bila uz mene.Rođenjem moje kćerke dobio sam novu volju za najvažniju bitku mog života.Zarekao sam se da ću pobijediti bolest i da ću biti uzoran otac.Poslije dvije godine supruga je rodila i sina.Svo to vrijeme dok su djeca bila mala davao sam si za obavezu priskočiti kad god treba supruzi oko djece.Živjeli smo u skromnoj kući djelomično oštećenoj.Moja terapija je bila Rispolept koju pijem dan danas.Zaobišao bih tablete koje sam prije ove terapije pio jer učinka nije bilo pa ne bih volio da netko to protumači kao lijek koji pomaže bolesti poput PTSP-a.Odgojen sam u strogoj katoličkoj obitelji međutim kao mladić prije rata nisam bio baš redovan u crkvi.Kako su djeca odrastala imao sam dojam da se i moje stanje mijenja.Variralo je iz mjeseca u mjesec.Kafiće i slična mjesta sam apsolutno izbjegavao i tako je i sada.Previše sam vidio svojih kolega koji su se opijali a neki su pri tom i miješali tablete sa alkoholom.Moja obitelj i ja živjeli smo jednim vrlo povučenim životom.Uskoro smo riješili i stambeno pitanje.Adaptirali smo kuću i osposobili je za jedan pristojan život.Sve te pozitivne stvari koje su mi se događale:brak,djeca,kuća su pridonijeli da mi se stanje poboljša.Najteže mi je bilo pred Blagdane.Raspoloženje bih promijenio u iščekivanju Božića.A tako je bilo i za Uskrs.Nervoza je ulazila u mene.Bio bih napet na rubu svađe sa okolinom.Kada bi Blagdani prošli sve se koliko toliko vraćalo u normalu.Pitao sam se zašto mi se to događa baš na te dane koje su drugi ljudi dočekivali dobre volje i nasmijani...Postupno sam si uveo jedan cilj.Odlučio sam svaki dan pomisliti na Isusa i moliti se onda kada nisam rastresen i kada osjetim potrebu za to.Blagdane koje su upravo prošli sam dočekao onako kako nisam nikada.Nasmijan,vedar u krugu obitelji i prijatelja.Sad znam da moja ljutnja na Boga zbog bolesti nije ništa riješila već da je On upravo taj koji je čekao kada ću se okreniti i vidjeti zbog čega i za koga živim.Nakon razgovora sa svećenikom iz naše župe i par posjeta počeo sam zapisivati sve ono na što pomislim onog dana kad mi je stanje lošije.Poslušao sam svog župnika i kao rukom nekakve sekvence bolesti koje samo ja znam a koje su jako iritirale su n e s t a l e.Ne mogu objasniti kako ali vratio mi se i mir u moju dušu.Ovim putem zahvalio bih Dragom Isusu Kristu na pomoći meni i mojoj obitelji.Zahvaljujem na pomoći u supruginoj borbi sa karcinomom,na zdravlju svoje djece i na svjetlu koje sada vidim u svom životu.

Ne mogu objasniti kako ali vratio mi se i mir u moju dušu.Ovim putem zahvalio bih Dragom Isusu Kristu na pomoći meni i mojoj obitelji.Zahvaljujem na pomoći u supruginoj borbi sa karcinomom,na zdravlju svoje djece i na svjetlu koje sada vidim u svom životu.

Hvala Bogu branitelj ,da si se obratio Kristu i da ti je podario mir.Neka ovo tvoje zivotno iskustvo pomogne, i ostalim ljudima,potraziti mir u Kristu.

Vrlo iskrena i dojmljiva priča. Pokazuje nam što Bog može učiniti u životu ne samo tebe branitelj, nego svih nas.


Neka te Bog blagoslovi i tebe i tvoju porodicu.


pozdrav

Euro

Nije nimalo lako sve ovo proživjeti i nositi teret života svakoga dana, ali je jako pohvalno što si donio pravilnu odluku i potražio Isusa koji jedini može stvarno pomoći. On je jedini koji je uvijek spreman da te razumije, da te čuje i nikada te neće razočarati i uvijek će ti pomoći i riješiti i najveće probleme, ali postoji jedan uvijet a to je da mu vjeruješ.

Iznenadićeš se kako tada sa njim dan bude lijep pa i onda kada izgleda da nije, kako teret postaje lak pa i onda kada nije, i što je još važnije nikada više nisi sam, ma kuda god da kreneš - jer si siguran da je uvijek kraj tebe.

Pokušaj u mislima razgovarati sa Njim kao sa najboljim prijateljem i onda kada si radostan i onda kada si ljut, nervozan, tužan ili kada nešto planiraš. Iznenadit češ se kako ćeš steći nova saznananja u mnogo ćemu o kojima ćeš nam sigurno pisati. Bit će to nešto novo za tebe nešto veliko i lijepo.

Budi hrabar i naprijed !

Postoje tu još neke stvari koje su mi se dešavale tijekom proteklih godina.Dešavalo mi se da (nazvao sam to)budan sanjam.Izraz kao u Gibonijevoj pjesmi.Mirisao sam potpuno nepoznate mirise od kojih sam se doslovno ukočio od straha,dim vatre gdje vatre nije bilo,i jednom miris cvijeća koje me je taj put doslovno trglo iz letargije.Viđao sam ljude da stoje tamo gdje ih (fizički) nema.Nemam objašnjenja za te pojave.Zadnji put sam budan sanjao srce Isusa Krista i njegovo lice.Ne uzimam droge ali niti nemam objašnjenje za te stvari koje sam viđao...I sad kad ovo pišem razmišljam o posljedicama vezanim za moju okolinu.

Predpostavljam da se bojiš da se nekome nebi nešto ružno dogodilo.
MOže i nemora, ali nemoj se bojati ako sve te strahove povjeriš Isusu i zamoliš ga iskreno da zaštiti tebe i tvoju obitelj. Tako ćeš se pomalo naučiti sa Njime hoditi i bit ćeš potpuno miran jer si pod Njegovom zaštitom. Osim toga zamoli ga da otkloni takve ružne stvari iz tvojih misli i iz uma. Možda će za to trebati malo duže vremena ali budi uporan svakog dana u molitvi za taj konkretan problem i vidjet ćeš da će samo jednog dana isčeznuti.

Probaj - isplati se - bit će velikih rezultata - bit ćeš sretan.