simply je napisao/la: Poštovani/poštovana.
Doista
mi je drago da možemo razmjenjivati svoja iskustva, svoja
razumijevanja, postavljati pitanja i diskutirati o različitim
gledištima. Ova tema je vrlo važna, čak jedna od najvažnijih u
kršćanskom životu i zato znam da je potrebno detaljno je proučiti. Ali
je vrijedno truda jer rezultati novorođenja imaju trajnu vrijednost.
Hvala simply na velikom trudu da mi odgovoris na postavljena pitanja.
I dalje sam tu pratim ovu temu iako ovih dana nisam uspela da odgovorim. Da ti skratim dilemu brate, ja sam sestra.
Veoma su me zadovoljili tvoji odgovori. Dotakao si se u jednu ruku sustine.
Slazem se sa tobom da je ova tema izuzetno bitna, jedna od najbitnijih za spasenje. To je sigurno. Jer ako se zadovoljimo religioznoscu poput Nikodima kome Isus objasnjava sustinu koju on iako ucitelj u Izrailju nije shvatio, mi smo i dalje mrtvi ljudi koji pokusavamo da zivimo duhovno. Samo uljuljkani ljudi koji misle da nesto znaju i nesto imaju, ali u stvari sve im nedostaje.
Kad pocnem da pricam sa ljudima koji se deklarisu kao vernici, vidim da mi imamo dosta rupa u shvatanju ove teme. Zato je dobro ovo istrazivati i dobro prostudirati. Vredno je truda, kao sto si rekao. Mi sebe zaista treba ozbiljno da upitamo da li mo mi zaista prosli novorodjenje. Da li je to nase iskustvo? To je moj cilj. Jer bojim se da masa nas teoretise samo o tome, a da im je ova tema u prakticnom smislu skoro nepoznata. Zato smatram da je potrebno da o ovome govorimo na jedan dublji nacin.
simply je napisao/la: "Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je duhovno. Težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može." (8,5-7)
Da, ovde se nalazi resenje za nas, u ovim recima. Jasno je da nase telo ne moze ziveti pravedno ili duhovno. Duh zivota koji je u Hristu mora doci da bi nas oslobodio od zakona tela, tj. greha. Ovo je nasa velika potreba!simply je napisao/la: Zatim kaže: "Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. " (8,8-10). Dakle, čovjek koji živi "u grijehu (po tijelu) ne može se Bogu svidjeti). Ali ako živimo "u Kristu", ako živimo po Duhu, ako Duh prebiva u nama – tada nad nama ne vlada više grijeh, nego Krist.
"Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji." (8,13.14.) Dakle, novorođeni čovjek se odupire grijehu snagom Duha koji živi u njemu – kada te nešto navodi na grijeh, ti mu se opireš. Kada te nešto želi uvući u zlo – ti ga pobjeđuješ snagom Duha koji živi u duhovnom čovjeku. Svi ljudi koji su pod vodstvom Svetog Duha – to su pravi sinovi i kćeri Božje.
"Živjeti u Kristu" nije novo ropstvo (poput starog ropstva grijehu). Nego je to posinjenje – postajemo sinovi i kćeri Božje (vidi 8,15.16.)
U telu jasno je da mi ne mozemo nista. Nismo sposobni da ugodimo Bogu. Pavle ide dalje od ovoga i objasnjava da ljudi koji pokusavaju da budu pravedni, pokusavajuci nesto sami od sebe su u dugu kod Boga.
Ovde imam pitanje za tebe i sve nas. Ako je teznja tela protivna Bogu, kao sto i pise, kako nase telo onda moze da se pokori Bogu? Vidim da si o tome nesto pisao, ali ovo je isto tako potrebno objasniti. Nadam se da si me razumeo sta te pitam. Pitam te i pitam vas, kako ako je moje telo u neprijateljstvu sa Bogom, ne pokorava se Duhu, u stanju je nepokornosti, kako onda da se pokori ili podcini. Kako se to desava po vama?
simply je napisao/la: U pravu si. Osvjedočiti se o svojoj grešnosti i prihvatiti Boga samo iz straha od kazne – nije dobro. Nego mi (kao razumska bića) moramo prepoznati Božju ljubav i Božju dobrotu. Upravo moramo razumjeti da nas Bog zove na obraćenje i novorođenje iz svoje ljubavi: "Zar ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju?" (Rimljanima 2,4)
Tek kada prihvatim da je dobar Bog, a ne ja – ja sam grešan, rob grijeha (što misliš kako je ovo teško prihvatiti jednom "farizeju" koji se cijelog života bavio samo formalnostima, obredima kako bi tim svojim djelima postigao svetost – i Krist ga nakon svega toga osvjedočava da se mora "ponovno roditi od Duha i vode"?
Dakle, nije dovoljno samo "klimati glavom" (kako ti citiraš) nego treba svoje srce (svoj unutrašnji život) predati Bogu. Treba dozvoliti Bogu da nas potpuno promijeni iznutra: naš razum, svijest, volja, emocije, karakter – sve se to mora mijenjati pod utjecajem Duha Svetog – onda kada odlučimo pokoriti se Bogu, a ne više grijehu.
Dobro, ti ovde govoris o osvedocenju koje je coveku potrebno da bi shatio svoju potrebu. Govoris ovde nesto o predanju. Ali kako to se ti predajes? Da li ti smatras da kada bi bilo obratno, kada bi osvedocenje o svojoj gresnosti prihvatili iz ljubavi, ne iz straha, da li bi to bilo dovoljno za predanje? Jos uvek mi nije jasno sasvim ovde tvoje glediste, mada vidim da pricas o potrebi za Duhom.
simply je napisao/la: [size=12]Jedna stvar je ovdje vrlo važna. Kada se mi nanovo rodimo, mi smo tada tek duhovne "bebe". Pred nama je cijeli život u kojem trebamo rasti u duhovnosti. I tada je moguće pogriješiti i zgriješiti (iz neznanja, slabosti, biti prevaren…). Ali mi tada (kao duhovne osobe) nećemo ostati u tom grijehu – nećemo ga braniti, odobravati – nego ćemo posramljeni i poraženi doći ka Kristu da nas odmah očiti od tog grijeha koji je smetnja našem duhovnom životu.
I ovo si interesantno zapazio. Nanovorodjenje je pocetak. Potreban je duhovan rast ili rast u Duhu. To je vidim bilo potrebno i Isusu, i Jovanu Krstitelju. Pise da su oni rasli u Duhu.
Dobro, kada se nanovorodimo da li onda znaci da smo presli iz nesvetosti u svetost? Da li smo mi pravedni kada smo nanovorodjeni? Ili sveti? Dobro, istina je da mozemo da pogresimo. Ali kada mi gresimo? Od cega zavisi da li cu danas gresiti ili ziveti pravedno? Da li je dovoljno da budem jedanput nanovorodjena? I kako da zivimo kao Enoh, bez gresenja i padanja? To su neka moja pitanja.
Istina je da dok traje vreme milosti mi imamo zastupnika kod Oca. Ali ono na sta mi trebamo da se osposobimo je trajna svetost. Mene zanima koji je put do toga i kako se to postize?
Pozdravljam te.
