Nanovorođenje?

Isus je rekao Nikodemu : Zaista,zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi,taj nemože vidjeti Kraljevstva Božjega .
Znači nije dovoljno reći ja vjerujem u Boga ,nego se moramo i roditi od njega .Jer sve što se začelo seksom nemože naslijediti Kraljevstva Božijeg.Tako ovo tijelo i krv nemogu naslijedovati to Kraljevstvo .Isus Krist začet je riječju (Duhom Svetim) i on je prvorođenac od sve braće .tako i mi moramo biti začeti tom istom riječju da bi smo se nanovorodili . Moramo primiti krštenje Duhom Svetim i naše lampe moraju imati ulja i davati jasnu svijetlost .

KRAJVREMENA je napisao/la:

Jer sve što se začelo seksom nemože naslijediti Kraljevstva Božijeg.

Pa vjerojatno svi(ljudski rod) iz Biblije osim Isusa su začeti seksom,sigurno pretpostavljaš koje pitanje slijedi nakon ovoga.

Zadnja promjena: Medeni; ned 30 stu 2008, 17:20; ukupno mijenjano 1 put.

kakve zvjezdane staze nego nanovorođenje

KRAJVREMENA je napisao/la:

kakve zvjezdane staze nego nanovorođenje

To ispod one crte se zove potpis.

dobro nisam znao

Pobogu !

crusader je napisao/la:

Pobogu !

Kakav ti je to odgovor

Radosna vest je to sto se mi ne radjamo sami nanovo. Radja nas Isus. Nanovorodjenje nije pocetak i nije samo sebi cilj. To je posledica jednog duhovnog odnosa koji postoji izmedju Boga i coveka.

Ali posto pricamo o nanovorodjenu kako vi ovo shvatate? Dobro, rekli smo da je nanovorodjenje ne od nas nego od Boga, Duhom Svetim. Ali kako? Nekako smo sturi kada to trebamo da objasnimo. Dajte, kazite mi put do toga. Kao vi to shvatate? I po cemu znate da ste nanovorodjeni? Ali ono sto posto.

Verujem da koliko je ovo pitanje ozbiljno. Nikodim je bio verski ucitelj a ovo mu je nedostajalo. I NIJE ZNAO da mu ovo treba. Pa se pitam, moze biti da smo mi u istoj zabludi sa nama samima. Bez obzira koliko poznajemo neke stvari iz Biblije. I demoni to znaju, ali drhcu. Po cemu vi znate da vas vodi Duh Sveti?

zivotjeIsus je napisao/la:

Ali posto pricamo o nanovorodjenu kako vi ovo shvatate? Dobro, rekli smo da je nanovorodjenje ne od nas nego od Boga, Duhom Svetim. Ali kako? Nekako smo sturi kada to trebamo da objasnimo. Dajte, kazite mi put do toga. Kao vi to shvatate? I po cemu znate da ste nanovorodjeni? Ali ono sto posto.

Čovjek koji "živi u grijehu" i odjednom doživi "susret sa Bogom" (radom Svetog Duha) - može napraviti samo jedno od ovog dvoje: pobjeći od Boga (u neku "ljudsku" religiju) ili se pokoriti Bogu.
Bježanjem u neku "društvenu" religiju čovjek brani svoj "život u grijehu", a svoju nečistu savjest umiruje zabludom (poluistinom) koja predstavlja alibi za njegov daljni život u ropstvu grijeha. Iako pobožan, on i dalje "živi u grijehu".
S druge strane, čovjek koji se pri osvjedočenju Svetog Duha pokori Bogu - doživljava nekoliko bitnih stvari. On biva osvjedočen da je Bog "Ljubav", ali i "Pravda". To znači da biva osvješten o strahoti grijeha u kojem živi - i kako Bog ne podnosi grijeh. Ukoliko se želi pokoriti Bogu tada mora prihvatiti osvjedočenje Svetog Duha da je grešan čovjek (a ne da je "dobar čovjek unatoč ropstvu grijehu", kako nam sugerira naša grešna narav). Zatim mora biti osvjedočen da je Bog Ljubav i da je pripremio spasenje za grešnike, pa i za njega.
Osvjedočenje Svetog Duha ne donosi nam lijepe osjećaje (kako neki opisuju svoj "susret sa Bogom"), nego osvjedočenje da smo nedostojni, prljavi, grešni - i da kao takvi nećemo naslijediti vječni život. Odjednom se nađemo "goli" - naša grešnost je raskrinkana, naše namjere i motivi su prepoznati kao zli i sebični. Takvo osvjedočenje o našoj nedostojnosti, ali i o Božjoj svetosti - dovodi čovjeka do toga da pada na koljenja i žali zbog grijeha u kojem živi. Vapi za pomoći Bogu koji mu je sve to razotkrio (osvjedočenjem Svetim Duhom) i pokorava se Bogu. Zatim se s rođenim povjerenjem (vjerom) obrača Bogu da ga poduči svojoj volji, da ga poduči razlikovanju dobra i zla, istine od laži, pravednosti od nepravednosti. Tada počinje proučavati Božju riječ - Bibliju kako bi upoznao Božju volju, istinu i pravednost.

Koja od ove dvije osobe je novorođena? Ona prva koja je pobjegla i smirila se zabludom, te ostala rob svojih grijeha? Ili ova druga koja je prihvatila osvjedoćenje Svetog Duha i u čijem životu je došlo do značajnih promijena - jer svoj život sada usklađuje sa istinama Božje riječi koju svakodnevno proučava i istražuje.
(Primjeti da se ovdje radi o "edukativnom" pristupu kršćanstvu - pristupu da čovjek mora učiti o Bogu i naučeno primjeniti u životu. Dakle, ne radi se o "emotivnom" pristupu kršćanstvu, niti o "idolopokloničkom" pristupu)

zivotjeIsus je napisao/la:

Verujem da koliko je ovo pitanje ozbiljno. Nikodim je bio verski ucitelj a ovo mu je nedostajalo. I NIJE ZNAO da mu ovo treba. Pa se pitam, moze biti da smo mi u istoj zabludi sa nama samima. Bez obzira koliko poznajemo neke stvari iz Biblije. I demoni to znaju, ali drhcu. Po cemu vi znate da vas vodi Duh Sveti?

Nikodem je bio religiozan, ali nije bio duhovan (rođen od Svetog Duha). A što to znači opisao sam gore. Nije dovoljno biti pobožan. Jer postoji "pobožnost koja je Bogu neposlušna" ( ja je zovem religioznost), kao i "pobožnost koja je Bogu poslušna" (ja je zovem duhovnost - jer je plod Svetog Duha)
Isus je rekao Nikodemu: "Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha - duh(ovnost) je" Ivan 3,6. To znači da je religioznom Nikodemu trebalo novorođenje - u duhovnog čovjeka, čovjeka vođenog Svetim Duhom. To treba svakom religioznom čovjeku.
Pozdrav

Simply, hvala ti na opsirnom i brzom odgovoru.

Opisao si neke korake sto se tice ove teme, ali ovde ipak mi neke stvari nisu do kraja jasne.

Hajdemo polako kroz ovo. Evo na pocetku pominjes dva puta, bezanje od Boga i pokornost Bogu. Samo su dva izbora kad se covek susretne sa Bogom. To je tacno. Samo ima tu jedan mali problem.

Vidi, Pavle pise da se telo ne moze pokoriti Duhu Bozjemu. Nije da nece, nego nije u stanju. Ne moze. Ti mozes imati volju da se Bogu pokoris, to je tacno. Ali telo nije u stanju. Znaci hteti mozes da imas u sebi, to stoji, ali postoji jedan drugi zakon koji je u telu. I telo cini po tom zakonu, a ne po zakonu Bozjem. To je tako zbog pada u greh. Postoji zakon grehovni. I zato sto on postoji, Zakon Bozji je oslabljen telom. Zakon Bozji hocemo da letimo, a zakon grehovni nas drzi svezane. Kako ti onda mislis da mi pokoravamo Duhu, pa da smo tako usli u novorodjenje? Samo deklarativno? Da li je dovoljno to sto zelimo i hocemo? Da li nas to cini decom Bozjom?

Koja od ove dvije osobe je novorođena? Ona prva
koja je pobjegla i smirila se zabludom, te ostala rob svojih grijeha?
Ili ova druga koja je prihvatila osvjedoćenje Svetog Duha i u čijem
životu je došlo do značajnih promijena - jer svoj život sada usklađuje
sa istinama Božje riječi koju svakodnevno proučava i istražuje.

Cekaj malo da vidimo ovo do kraja. I ja sam mislla da je to tako za cas sve gotovo. Prihvatiti osvedocenje jos uvek ne znaci nanovo se roditi. To ja ne vidim da je dovoljno, niti mogu sa sigurnoscu da tvrdim da je to dokaz. I djavo moze da klima glavom u znak odobravanja.

Isto tako i ovo, i covek koji nema veze sa Bogom moze da uskladjuje svoj zivot sa Bogom, misleci da je sa Bogom. Znas li koliko takvih ima neobracenih medju nama. Ne kaze dzabe Isus da je bilo ljudi koji su govorili Gospode, Gospode, zar nismo cinili ovo ili ono u Tvoje ime. A On im kaze: idite od Mene, vi koji cinite bezakonje. Ja vas ne poznajem.

Da li je ovo moguce? Ovde On govori o ljudima koji svakodnevno citaju Bibliju i mole se Bogu. Uzimaju Boga u usta. Ali umesto da ih Isus prizna kao svoje, On im govori da ih ne poznaje. Cudno, zar ne?

zivotjeIsus je napisao/la:

Vidi, Pavle pise da se telo ne moze pokoriti Duhu Bozjemu. Nije da nece, nego nije u stanju. Ne moze. Ti mozes imati volju da se Bogu pokoris, to je tacno. Ali telo nije u stanju. Znaci hteti mozes da imas u sebi, to stoji, ali postoji jedan drugi zakon koji je u telu. I telo cini po tom zakonu, a ne po zakonu Bozjem. To je tako zbog pada u greh. Postoji zakon grehovni. I zato sto on postoji, Zakon Bozji je oslabljen telom. Zakon Bozji hocemo da letimo, a zakon grehovni nas drzi svezane. Kako ti onda mislis da mi pokoravamo Duhu, pa da smo tako usli u novorodjenje? Samo deklarativno? Da li je dovoljno to sto zelimo i hocemo? Da li nas to cini decom Bozjom?

Poštovani/poštovana.
Doista mi je drago da možemo razmjenjivati svoja iskustva, svoja razumijevanja, postavljati pitanja i diskutirati o različitim gledištima. Ova tema je vrlo važna, čak jedna od najvažnijih u kršćanskom životu i zato znam da je potrebno detaljno je proučiti. Ali je vrijedno truda jer rezultati novorođenja imaju trajnu vrijednost.

Dakle što to Pavao kaže u Rimljanima 7,14-25 (što ti citiraš). U ovom 7. poglavlju Pavao uspoređuje Božji zakon (Deset zapovijedi) sa čovjekom. I u 14. stihu kaže: "čovjek je tjelesan, a Božji zakon je duhovan". Što to znači? To znači da je Božji zakon savršen, on je savršeno Božje mjerilo kojim ispituje da li čovjek živi u poslušnosti Bogu, ili u neposlušnosti. Budući da čovjek (nakon Adamovog pada u grijeh) više nije duhovan, nego tjelesan - to znači da čovjek (sam po sebi) ne živi u skladu sa Božjim zakonom, nego (manje ili više) suprotno njemu. Taj izraz "tjelesan" označava grešnost, odnosno buntovnost protiv Boga i Njegovog Zakona.
Budući da Pavao pripada narodu kojem se Bog otkrio, on sada počinje govoriti o životu jednog vjernika koji nije novorođen (poput Nikodema). Iako je rođen u religijskoj sredini, iako je tu Božji hram, Sveto pismo, Božji proroci - to nije dovoljno samo po sebi da bi ljudi živjeli poslušno Bogu. Zašto? Zato jer je u samome čovjeku grešnost, odnosno neprijateljstvo prema Bogu, pa tako i prema Njegovu Zakonu.

Da li Nikodem i Pavao (prije obraćenja) žive na religiozan način? Da li se oni trude (svojim snagama) biti poslušni Bogu? Naravno. Ali Pavao sada prelazi na onaj glavni problem svakog (pa tako i religioznog) čovjeka - u njemu vlada grijeh!!!
Iako ima želju i volju činiti dobro (stihovi 15-18), ipak čini suprotno od toga. Zašto? Jer u njemu živi grijeh (17. stih) Zato kaže da on "može htjeti dobro, ali ga ne može činiti" (18. stih drugi dio). Iako se on svojim razumom slaže sa Božjim zakonom (svaki religiozan čovjek će reći da nije dobro krasti, lagati, ubijati…) , on u sebi vidi neki drugi zakon – grijeh kojem robuje (22.23. stih).
Zatim postavlja pitanje u 24. stihu: tko će mi pomoći??? Tko će me spasiti od ovog smrtonosnog grijeha koji vlada nada mnom? I tada odgovara u 25. stihu: to je Isus Krist.

Ono što ti nisi dalje citirao/citirala je 8. poglavlje poslanice Rimljanima. A upravo se tu objašnjava rješenje tog problema iz 7. poglavlja.
U 8,1.2. piše: "Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti."

Dakle ovdje se sada vidi da oni koji više ne žive "u grijehu", nego "u Kristu" – više ne moraju biti robovi grijeha. Oni su "umrli grijehu" i ne žive više grešnim načinom života (vidi Rimljanima 6,2).

"Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je duhovno. Težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može." (8,5-7)

Dakle jasno se ovdje suprotstavljaju dva načina življenje: u tijelu (u ropstvu grijehu) i život po Duhu. Jer oba života teže ka različitim završecima. Ova dva različita načina pobožnog života ja nazivam: religioznost i duhovnost. "Religiozan" čovjek jest pobožan, ali je i dalje rob grijeha. Dok je "duhovan" čovjek rođen od Duha Svetog, on živi "u Kristu" (odnosno Krist živi u njemu) i više nije rob grijeha, nego sluga Božji.

Zatim kaže: "Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. " (8,8-10). Dakle, čovjek koji živi "u grijehu (po tijelu) ne može se Bogu svidjeti). Ali ako živimo "u Kristu", ako živimo po Duhu, ako Duh prebiva u nama – tada nad nama ne vlada više grijeh, nego Krist.

"Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji." (8,13.14.) Dakle, novorođeni čovjek se odupire grijehu snagom Duha koji živi u njemu – kada te nešto navodi na grijeh, ti mu se opireš. Kada te nešto želi uvući u zlo – ti ga pobjeđuješ snagom Duha koji živi u duhovnom čovjeku. Svi ljudi koji su pod vodstvom Svetog Duha – to su pravi sinovi i kćeri Božje.

"Živjeti u Kristu" nije novo ropstvo (poput starog ropstva grijehu). Nego je to posinjenje – postajemo sinovi i kćeri Božje (vidi 8,15.16.)

zivotjeIsus je napisao/la:

Cekaj malo da vidimo ovo do kraja. I ja sam mislla da je to tako za cas sve gotovo. Prihvatiti osvedocenje jos uvek ne znaci nanovo se roditi. To ja ne vidim da je dovoljno, niti mogu sa sigurnoscu da tvrdim da je to dokaz. I djavo moze da klima glavom u znak odobravanja.

U pravu si. Osvjedočiti se o svojoj grešnosti i prihvatiti Boga samo iz straha od kazne – nije dobro. Nego mi (kao razumska bića) moramo prepoznati Božju ljubav i Božju dobrotu. Upravo moramo razumjeti da nas Bog zove na obraćenje i novorođenje iz svoje ljubavi: "Zar ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju?" (Rimljanima 2,4)

Tek kada prihvatim da je dobar Bog, a ne ja – ja sam grešan, rob grijeha (što misliš kako je ovo teško prihvatiti jednom "farizeju" koji se cijelog života bavio samo formalnostima, obredima kako bi tim svojim djelima postigao svetost – i Krist ga nakon svega toga osvjedočava da se mora "ponovno roditi od Duha i vode"?

Dakle, nije dovoljno samo "klimati glavom" (kako ti citiraš) nego treba svoje srce (svoj unutrašnji život) predati Bogu. Treba dozvoliti Bogu da nas potpuno promijeni iznutra: naš razum, svijest, volja, emocije, karakter – sve se to mora mijenjati pod utjecajem Duha Svetog – onda kada odlučimo pokoriti se Bogu, a ne više grijehu.

Jedna stvar je ovdje vrlo važna. Kada se mi nanovo rodimo, mi smo tada tek duhovne "bebe". Pred nama je cijeli život u kojem trebamo rasti u duhovnosti. I tada je moguće pogriješiti i zgriješiti (iz neznanja, slabosti, biti prevaren…). Ali mi tada (kao duhovne osobe) nećemo ostati u tom grijehu – nećemo ga braniti, odobravati – nego ćemo posramljeni i poraženi doći ka Kristu da nas odmah očiti od tog grijeha koji je smetnja našem duhovnom životu.

"Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše, nego za grijehe sveg svijeta." Prva Ivanova poslanica 2,1.2.

zivotjeIsus je napisao/la:

Isto tako i ovo, i covek koji nema veze sa Bogom moze da uskladjuje svoj zivot sa Bogom, misleci da je sa Bogom. Znas li koliko takvih ima neobracenih medju nama. Ne kaze dzabe Isus da je bilo ljudi koji su govorili Gospode, Gospode, zar nismo cinili ovo ili ono u Tvoje ime. A On im kaze: idite od Mene, vi koji cinite bezakonje. Ja vas ne poznajem. Da li je ovo moguce? Ovde On govori o ljudima koji svakodnevno citaju Bibliju i mole se Bogu. Uzimaju Boga u usta. Ali umesto da ih Isus prizna kao svoje, On im govori da ih ne poznaje. Cudno, zar ne?

U pravu si. Ovdje Isus govori o ljudima koji su samo formalno vjernici (koji su samo religiozni, a nisu duhovni – jer ne poznaju Krista osobno, odnosno ni Krist ne poznaje njih). Zato Isus kaže: "Ja vas ne poznajem". Duhovan čovjek živi u Kristu, i u njemu živi Krist – tako da njega Isus poznaje. Piše u Bibliji "Bog poznaje svoje".

Mnogi ljudi sao gleme da su pobožni – iz straha, iz tradicije, iz samopravednosti …. Ali ljudi koji su duhovni oni prihvaćaju Boga iz ljubavi: iz zahvalnosti za Spasenje. I ništa ih ne može odvojiti od Kristove ljubavi, nikakvi problemi, užici, iskušenja. Oni su Kristovi, jer u njima živi Kristov Duh.

Pozdrav.

simply je napisao/la:

Osvjedočenje Svetog Duha ne donosi nam lijepe osjećaje (kako neki opisuju svoj "susret sa Bogom"), nego osvjedočenje da smo nedostojni, prljavi, grešni - i da kao takvi nećemo naslijediti vječni život.

sa ovime se apsolutno ne slazem

Mitar je napisao/la:

simply je napisao/la:

Osvjedočenje Svetog Duha ne donosi nam lijepe osjećaje (kako neki opisuju svoj "susret sa Bogom"), nego osvjedočenje da smo nedostojni, prljavi, grešni - i da kao takvi nećemo naslijediti vječni život.

sa ovime se apsolutno ne slazem

Mozes i ne moras,ali istina je tako.Prljavi i gresni nece naslijediti vjecni zivot.

Mnogi ljudi sao gleme da su pobožni – iz straha, iz tradicije, iz samopravednosti …. Ali ljudi koji su duhovni oni prihvaćaju Boga iz ljubavi: iz zahvalnosti za Spasenje. I ništa ih ne može odvojiti od Kristove ljubavi, nikakvi problemi, užici, iskušenja. Oni su Kristovi, jer u njima živi Kristov Duh.

Tocno tako.

promasujete poentu, a to je istina i ljubav - to je Bog

kome god to nije lep osecaj taj je u gadnoj zabludi

ili je pogresno izneto ili sam ja pogresno razumeo taj post

Zadnja promjena: Mitar; ned 06 ruj 2009, 21:36; ukupno mijenjano 1 put.

Mitar je napisao/la:

promasujete poentu, a to je istina i ljubav - to je Bog

kome god to nije lep osecaj taj je u gadnoj zabludi

Mislim da nas ti samo krivo zelis prikazati.Nitko nije iskljucio Boga,kao istinu,milost i ljubav.

ne zelim ja vas krivo prikazati niti imam nameru bilo koga ili bilo sta krivo da prikazem, jednostavno se ne slazem sa teorijom da se patnja stavlja ispred radosti.

Mitar je napisao/la:

ne zelim ja vas krivo prikazati niti imam nameru bilo koga ili bilo sta krivo da prikazem, jednostavno se ne slazem sa teorijom da se patnja stavlja ispred radosti.

Pa to nitko nije niti rekao,nego ono s cim se ti neslazes je prvo

Osvjedočenje Svetog Duha ne donosi nam lijepe osjećaje (kako neki opisuju svoj "susret sa Bogom"), nego osvjedočenje da smo nedostojni, prljavi, grešni - i da kao takvi nećemo naslijediti vječni život.

Nije nikako rijec o patnji,nego dapace o svjesnosti svoje ljudske gresne prirode.