Duhovni razvoj

Zapitate li se ikada,koliko zajednica danas obraća pažnju na svakog svog člana,vjernika ponaosob?Koliko se možemo pouzdati i povjeriti nekom,a da nas stvarno razumije u duhovnim borbama kroz koje prolazimo?Ima jako puno primjera kada se nekom govori o Kristu i djelu koje je učinio za svakog od nas,ali nakon toga sve staje kada je potrebno svakodnevno posvećenje u životu onog kome se navjestila Radosna vijest.

Da zanimljivo razmisljanje josua, to nekako mogu povezati i sa onim sto je noemi govorila o staresinama...
Ja mislim da je zanemarena jedna sustinska sluzba u zajednici, to je sluzba pastira.

Bog je postavio petostruku sluzbu u crkvu apostle, proroke, ucitelje, evanjdeliste, i naravno pastire.
To je jedna posebna sluzba, coveka koji treba da se posveti ljudima koja mu je Bog doveo.

Evandjelista dovodi ljude u crkvu, ucitelj ih uci Bibliju ali pastir je nesto drugo, to je covek koji ima dar od Boga da savetima pomaze verniku da prebrodi duhovne i zivotne krize.

Povezujem to sa onim sto je neomi rekla, jer nekako se ta sluzba izgubila u teoligiji. Mislim pastir spremi propoved, propoveda, kaze neku poruku sa propovedaonicie sto je ok, ali je njegova sluzba da bdi nad duhovnim stanjem ljudi.

Da razgovara sa svakim pojedincem, da tesi, savetuje, ukorava, to je jako ozbiljna sluzba jer vodi ljude i stara se o njima sve dok su na zemlji.

Tu si upravu josua mnogi pastiri ne rade svoj posao, i zato su ljudi u crkvi sa tako velikim problemima i vrte se u krug.

Nazalost ako u crkvi nemam pastrira koji brine o meni prepusten sam sam sebi i to je jako jako tesko, jer je Boziji princip da postavi odgovornog pastira zajednice, ne pise uzalud udaricu pastira i ovce ce se razbezati.

Pa ako ta sluzba izneveri ostaje nam da se molimo za te ljude a mi da nadjemo prave prijatelje hriscane u koje imamo poverenja i koji nas mogu blagosloviti kao i mi njih naravno.

Ipak mislim da to nije dužnost samo pastora ili vođe neke kršćanske zajednice da brine o duhovnom životu i razvoju vjernika nego na svima nama jer ipak bi to bilo previše samo za jednog čovjeka.Ako smo kršćani,tada trebamo biti svi kao jedno.

Naravno, slazem se svakako i sa tim, samo sam malo naglasio znacaj te sluzbe. Svi smo mi jedno telo na kraju cele price.

Radical Disciples 7

(25. 02. 02 15:39:21)

lektorirano MM 20.5.2002 22:11:21 pregledao 22.5.2002 20:24:29



7 Biblijski nauk stvara učenike

U prijašnjim smo poglavljima razmatrali misao da je osnova adventističke evanđeoske zadaće ispunjenje velikog naloga uz svijest o skorom Isusovom povratku. Također smo vidjeli da je cilj adventističkog evanđeoskog rada učiniti prave učenike pripremljene za Kristov drugi dolazak. Ovakvo razumijevanje zadaće razvilo se iz adventističkog shvaćanja Otkrivenja 14,1-12. Mi vjerujemo da ispunjenje ove vijesti treba biti posebna odgovornost Crkve adventista sedmog dana.

U prethodnom poglavlju spomenuli smo da Otkrivenje 14,1-5 opisuje narod koji je spreman za Kristov drugi dolazak, a redci 6-12 opisuju vijest koju treba objaviti da bi se takav narod pojavio. Sad ćemo ispitati Otkrivenje 14,6-12 da otkrijemo kako doktrine objavljenje u vijestima trojice anđela stvaraju učenike iz Otkrivenja 14,1-5.

Prvi je anđeo počeo svoju vijest objavom vječnog Evanđelja:

"Uto spazih nekoga drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba noseći jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku."[i]

Ovdje upotrijebljen rječnik podsjeća nas na veliki nalog. To upućuje na zaključak da su vijesti trojice anđela proširenje ovog naloga koji treba izvršiti u posljednje dane. Vijest počinje objavom vječnog Evanđelja – iste Radosne vijesti koja se navješćivala od početka vremena. Evanđelje se ne mijenja. Vijest pokazuje da će se u vrijeme svršetka, neposredno pred advent, to isto Evanđelje koje se propovijedalo na početku kršćanstva, propovijedati sa silom.

Adventizam, prije svega, ima evanđeosku vijest koju treba objaviti svijetu. Unatoč tome što smo u ovoj knjizi naglašavali kako je učeništvo preduvjet za krštenje, ono nije temelj našeg spasenja. Temelj je samo Krist naš Spasitelj. Ovdje zastupamo promjenu, ne u temelju spasenja, već u metodologiji evanđeoskog rada kako bi bio više usmjeren na stvaranje učenika nego na pozivanje ljudi da učine prvi korak u prihvaćanju Krista. Evanđelje koje naviještamo mora obuhvatiti opredjeljenje za Krista kao Spasitelja i Gospodina. Od novih obraćenika moramo tražiti da postanu izvorni učenici Onoga koga su prihvatili za Spasitelja.

Evanđelje je "radosna vijest" da Isus Krist ljudima oprašta grijehe zahvaljujući svojoj smrti na Golgoti. To je izuzetno radosna vijest. Ljudi ne mogu učiniti ništa za oprost svojih grijeha – to može samo Kristova žrtva. Grešnici postaju pravedni ne po djelima koja čine, već isključivo po Kristovoj prolivenoj krvi.

Adventisti ne moraju propovijedati neko novo evanđelje. Ako želimo ispuniti Otkrivenje 14,6-12, moramo propovijedati vječno Evanđelje o spasenju isključivo milošću. Mi ga možemo staviti u okvir skorog Kristovog dolaska, ali ne smijemo, ne usuđujmo se ništa dodati temelju spasenja jer njega postižemo samo vjerom u Krista. Učeništvo se ne smije smatrati temeljem spasenja, već njegovim plodom.

Prvi korak u pripremi ljudi da budu spremni za Kristov povratak jest povesti ih u podnožje križa i potpunog prihvaćanja Isusa, Onoga koji ih odijeva u prekrasne haljine svoje čiste pravednosti i spašava od grijeha. Ovu pravednost ne postižu ljudskim zaslugama, već isključivo Božjom milošću.

Kad ljudi jednom uspostave spasonosni odnos s Isusom, moramo ih učiniti učenicima. U prvoj fazi stvaranja učenika od novog kršćanina se očekuje odluka da u životu postane učenik, što uključuje obnovu Božje slike. Ljudski rod je fizički, umno i duhovno stvoren na Božju sliku.[ii] No ova je slika oštećena grijehom. Postanak 3,6 pokazuje da su ljudi sagriješili čak i prije nego što su uzeli zabranjeni plod:

"Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo."

Grijeh je nastao u Evinu umu još prije nego što je učinila vidljivo djelo. Jedenje ploda bilo je prirodna posljedica njezine pale ljudske naravi. Tako je ljudski rod, stvoren na Božju sliku, fizički, umno i duhovno odstupio od te slike. Eva je fizički vidjela da je stablo dobro za jelo; duhovno je vidjela da je primamljivo za oči (oči su simbol duhovne naravi[iii]), a umom je vidjela da je stablo bilo vrlo poželjno radi stjecanja mudrosti. Pad naših praroditelja bio je potpun – oni su fizički, umno i duhovno odstupili od božanske slike. Kušnje izvana sada su našle odjeka u ljudskom srcu i njihove su se noge neprimjetno okrenule zlu. Posljedica pada ljudske naravi bio je grijeh.

Isusova namjera stvaranja učenika uključuje potpunu obnovu Božje slike u ljudskim bićima zahvaljujući Kristovom otkupiteljskom djelu na Golgoti. Isus je u ljudsku povijest ušao kao savršen primjer. Njegova nakana za ljudski rod potpuna je obnova Božje slike. Međutim, to nije obnova koja se temelji na "djelima", već obnova koju omogućuje isključivo pobjeda samog Isusa.

U pustinji gdje je bio kušan, Isus je prošao sve što su prošli i naši praroditelji, ali gdje su oni pali, On je izvojevao potpunu pobjedu nad neprijateljem. Time što je nadvladao prvu kušnju – pretvaranje kamenja u kruh – izvojevao je fizičku pobjedu. Dok je ljudski rod pao zbog iskvarenog apetita, Isus je izvojevao pobjedu nad iskvarenim apetitom u prilog ljudskog roda. Prihvaćanjem Njegove pobjede, u nama se fizički može obnoviti Božja slika.

U drugoj kušnji, u kojoj je odbio skočiti s vrha hrama, Isus je izvojevao pobjedu za ljudski rod u umu. Odupro se kušnji oholosti, jer je u biti ona srž ove kušnje. Učiniti čudo zato da bi Ga narod prihvatio kao Mesiju, samo zato da zadovolji osobni ponos, bilo bi upravo suprotno onome što bi učinio um u kojem je potpuno obnovljena Božja slika. Sudioništvom u Njegovoj pobjedi, u našem se umu može obnoviti Božja slika.

U trećoj kušnji Isus je izvojevao duhovnu pobjedu time što je odbio lažno štovanje. Srž lažnog štovanja jest štovati sebe. Bit grijeha je uzvisivanje sebe, a to je bila srž Luciferove pobune. On je stalno nastojao uzdići sebe.[iv] Prihvaćanjem Isusove pobjede nad duhovnom ohološću, mi se možemo osloboditi štovanja stvorenja i doživjeti istinsko štovanje Stvoritelja.

Isusova pobjeda u svemu je bila potpuna – u fizičkom, umnom i duhovnom pogledu. Sve što je Adam izgubio grijehom, u Kristu je ponovo vraćeno. On nudi svoju pobjedu onima koji prihvate vječno Evanđelje. On je ima pravo ponuditi zbog onoga što se dogodilo na Golgoti. Na ovaj način Kristova pobjeda prestaje biti borbom jedne osobe s grijehom prije dvije tisuće godina. Svaki pojedinac koji prihvati Isusa ima uzvišenu prednost da postane Njegov učenik i bude pobjednik.

Cilj je vječnog Evanđelja da Kristovu pobjedu usadi u život onih koji su Njega prihvatili za svojeg Spasitelja. To je prvi korak u procesu stvaranja učenika za one koji su obnovili savez s Bogom. Kad prihvate Isusa, novoobraćenicima treba ukazati na pobjedu kojom Krist u njima želi obnoviti božansku sliku. Isus nas ne želi samo izbaviti od grijeha; On očekuje da Njegov narod postigne potpunu pobjedu nad grijehom zahvaljujući Njegovoj pobjedničkoj snazi. Otkrivenje 14,7 nagovještava obnovu božanske slike kao posljedicu naviještanja vječnog Evanđelja u šestom retku:

"Vikao je jakim glasom: 'Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je došao čas njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!'"

Tri zahtjeva u ovom retku – "bojte se Boga", "zahvalite mu" ("dajte mu slavu" u DF) i "poklonite se" – sadrže vijest o obnovi naviještenoj u okviru vječnog Evanđelja u pripremi za Kristov povratak. Poziv da se bojimo Boga u ovom tekstu podsjeća na definiciju mudrog Salomona: "Strah je Gospodnji početak spoznaje."[v] Poziv da se bojimo Boga predviđa obnovu uma otkupljenog naroda u Božju sliku. Njime su otkupljenici pozvani da postanu učenici tako što će očistiti svoj um – razmišljajući o onome što je istinito, što je časno, što je pravedno, što je čisto, što je ljubazno, što je hvale vrijedno.[vi] U ovo posljednje vrijeme zagađenja uma, poziv na učeništvo zahtijeva od onih koji su se odazvali Evanđelju da očiste svoj um razmišljanjem o plemenitim osobinama svoga Gospodina. U pripremi ljudi za Gospodnji dolazak ne možemo zanemariti kršćansko načelo svetosti uma.

Adventizam je u ovome uvijek zastupao visoka načela, ali je važno da ih prikažemo kao životno važan dio djela koje treba obaviti u pripremi ljudi za Kristov dolazak. U ovo doba kad Hollywood nastoji privući našu pozornost svakovrsnim porocima i prljavim mislima, mi trebamo naglašavati potrebu da svoj um održimo čistim, a ne da samo tvrdimo kako ne treba ići u kino. Čišćenje uma zahtijeva uklanjanje svega što u ovom svijetu privlači našu pozornost. Trebamo odbaciti sve ono što um odvlači od Krista. Tako načelo obnove uma postaje mnogo obuhvatnije nego ide li tko u kino ili ne.

Kad zastupamo ova načela, većina odmah počinje s obnovom uma i bez isticanja pojedinosti. Dok ovo pišem, održavam niz evanđeoskih predavanja. Od prve večeri zastupamo načela obnove uma. Upravo je ovog prijepodneva jedan posjetitelj rekao kako je odlučio poslati zahtjev da se s njegovog priključka na kabelsku televiziju uklone dvije postaje (HBO i Cinemax). Mi nismo spomenuli nijednu od njih, ali kad su ljudi počeli uviđati da Isus mora imati potpuni nadzor nad njihovim mislima, oni su odlučili ukloniti ove televizijske kanale.

Ja ovdje ne zastupam umanjivanje, već uzdizanje načela. Umjesto da doktrine jednostavno iznesemo kao hladan popis onoga što treba a što ne treba činiti, mi izlažemo velika načela Božje riječi i prepuštamo ljudima da koriste svoj od Boga dani um za donošenje ispravnih odluka. Takve odluke ljudi donose u trenutku kad umno obnovljeni u Božju sliku postaju izvorni Isusovi učenici.

Drugi zahtjev iz Otkrivenja 14,7 poziva ljude da daju slavu Bogu. Premda postoji mnogo načina da kršćani slave Boga, apostol Pavao spominje jedan koji ne bismo smjeli zanemariti:

"Ili ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!"[vii]

Poziv da proslavimo Boga jasno je povezan s fizičkom obnovom ljudskog roda jer je tijelo Božji hram. Zamijetimo da je misao o tijelu kao božanskom hramu povezana s otkupljenim narodom, kupljenim po cijeni plaćenoj na Golgoti. Krist se trajno nastanjuje u tijelu Gospodnjih otkupljenika. Ovi otkupljenici poštuju svoje tijelo kao Božje prebivalište. To poštivanje pokazuju brigom o svojem tijelu-hramu i suzdržavanjem od spolnog nemorala.

Upravo u ovome adventisti moraju zastupati svoja shvaćanja o zdravlju vodeći brigu o tijelu-hramu tako što će se suzdržavati od svega što je štetno, a umjereno koristiti ono što je dobro. I ovo je dio fizičke obnove Božje slike. Ali sve to nikad ne smijemo prikazati kao sredstvo spasenja, budući da Sveto pismo jasno pokazuje da je briga oko tijela-hrama povjerena samo spašenom narodu.




[i] Otkrivenje 14,6.


[ii] Postanak 1,26.


[iii] Otkrivenje 3,18.


[iv] Izaija 14,13.


[v] Izreke 1,7.


[vi] Filipljanima 4,8 (DF).


[vii] 1. Korinćanima 6,19.20.

Pastiri cuvaju strado i brinu se za njega. Oni imaju i nadglednicku sluzbu - autoritet od Boga.

Oni su dragocjeni i ponekad nose velike terete. Moramo moliti za njih.

Spasitelja, prvi korak u stvaranju učenika jest započinjanje procesa obnove u Božju sliku. Jedan dio tog procesa je fizička obnova. Tako trebamo prikazati našu vijest o zdravlju. To je razlog zbog kojeg zahtijevamo da se osoba prije krštenja odrekne duhana. Otkupljeni ljudi, čija tijela pripadaju Bogu, moraju pokazati da Krist u potpunosti upravlja njihovim tijelom. Sve ovo pripada početku učeništva. Ako osoba i nakon prihvaćanja Krista nastavlja uživati duhan, ona pokazuje da Isusu nije dopustila da potpuno upravlja njezinim životom.

Prepuštanje Isusu potpunog nadzora nad životom srž je Isusovog razumijevanja učeništva. Kad je bogati mladić došao Isusu, On je od njega zahtijevao da se odreče onoga što je upravljalo njegovim životom – bogatstva. Kad je to odbio, nije mogao biti Njegov učenik. To ne znači da se svatko tko je bogat mora odreći svojeg bogatstva, ali ako želimo biti Kristovi učenici, moramo biti spremni Bogu predati sve. Mnogi polažu ispit upravo u pitanju pušenja. Spremnost da se odreknu pušenja i dopuste Isusu da im da pobjedu nad njim, nalik je ispitu pred kojim se našao bogati mladić. Isus očekuje da potpuno vlada životom onih koji žele postati Njegovi učenici. Vijest o zdravlju dana je u ove posljednje dane kao ispit naše spremnosti hoćemo li dopustiti Isusu da u potpunosti upravlja našim tijelom.

Treći poziv u Otkrivenju 14,7 jest "poklonite se". Ovaj je poziv vezan uz duhovnu obnovu Božje slike. Oni koji su otkupljeni vječnim Evanđeljem nisu pozvani samo da se poklone, već da se poklone "Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda". Otkupljeni narod pozvan je da ponovo uspostavi zajednicu sa svojim Stvoriteljem. Ovaj dio Otkrivenja 14,7 izravno citira iz četvrte zapovijedi Dekaloga:

"Poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!"

"Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni."[ii]

Ovdje je adventistička vijest o svetkovanju subote povezana s viješću trojice anđela. Otkupljenici obnavljaju u sebi Božju sliku svetkovanjem Njegovog izvornog sedmog dana stvaranja. Svetkovanje subote, kao i druge predmete vezane uz obnovu, ne smijemo smatrati sredstvom spasenja, već aktivnošću otkupljenih koji u potpunosti nastoje postati Isusovim učenicima.

Palom ljudskom rodu subota nije dana kao simbol ljudskog, već Božjeg odmora.[iii] Otkupljeni su pozvani da uđu u Božji počinak svetkovanjem Božjeg sedmog dana, subote. Svrha ovog počinka vidi se u davanju subote prvim ljudima u bezgrešnom Edenu. Prema izvještaju o stvaranju u Postanku, Adam i Eva bili su stvoreni šestog dana tjedna stvaranja. Njihov prvi puni dan na ovom planetu bila je subota. Nije im bio potreban odmor, jer još uopće nisu radili. Umjesto toga, bili su pozvani da proslave Božji odmor – vrijeme koje će im omogućiti da bolje upoznaju svojeg Stvoritelja. Sveto pismo kaže da je svrha subote osigurati vrijeme za zajednicu s Bogom.

Kršćani koji se pripremaju za Kristov povratak žele ući u Božji počinak. Zbog toga sedmog dana prestaju s fizičkim radom da bi to vrijeme iskoristili za razvijanje zajedništva sa svojim Stvoriteljem. Subota je prvenstveno vezana uz odnose. Povijest čovječanstva dosegla je točku u kojoj je nužno da ljudi, ako žele postati učenici, uzmu vremena za razvijanje zajedništva s Bogom. Subota osigurava ovaj predah – dvadeset četiri sata svakog tjedna kad se pojedinačno oslobađamo svjetovnih poslova da ovo vrijeme možemo provesti u upoznavanju Boga.

Subota prikazana u takvom svjetlu ima mnogo veću snagu nego ako se prikazuje samo kao Božja zapovijed. Tako ljudi počnu shvaćati da mogu postati Isusovi učenici samo ako je u njima obnovljena Božja slika, da moraju imati vremena za druženje s Bogom. To je svrha subotnjeg počinka. Na našim evangelizacijama uglavnom se ograničavamo na to da subotu prikažemo kao sedmi dan. Posljedica je da smo u Crkvu doveli mnoge koji "svetkuju" pravi dan, ali ne poznaju njegovu funkciju. Kad istinu o suboti povežemo sa zajedništvom s Isusom, to daje dodatnu snagu objavi Evanđelja. Ljudi počinju uviđati da je svetkovanje subote od najvećeg značenja zato što je povezano s učeništvom, a ne zato što bi bilo sredstvo spasenja. U tom slučaju svetkuju subotu zato što žele provesti vrijeme s Bogom; svjesni su da je u svijetu posljednjih dana najvažnije zajedništvo s Bogom.

Svetkovanje subote uvjet je za krštenje u adventizam, i to s pravom, jer ljudi time pokazuju da dopuštaju Bogu da upravlja njihovim vremenom i da žele da se u njima obnovi duhovna Božja slika. Kako možemo krštavati one koji s Isusom ne žele provoditi vrijeme koje On od njih traži? Odbiti svetkovati subotu znači odbiti postati Isusovim učenikom. A zato što subotu nismo povezali sa zajedništvom s Isusom, ljudi nisu shvatili njezinu važnost; ali ako je povežemo sa zajedništvom s Isusom, bit će spremni svetkovati Božju subotu. U tom slučaju svetkovanje subote postaje uzbudljiva nova istina za one koji su tek došli Kristu. Oni u Bogu počinju uviđati Biće koje s njima želi uspostaviti prisnu vezu tako što će s njima svakog tjedna provesti subotu, svoj dan.

Prema tome, poziv prvog anđela objavljuje da vječno Evanđelje izbavlja ljude za Krista i započinje djelo obnove. On zahtijeva trostruku obnovu Božje slike: čišćenje uma, održavanje tijela u dobrom zdravlju oslobođenog spolnog nemorala i odvajanje vremena za razvoj prisne zajednice s Kristom svetkovanjem subote. Stoga je vijest prvog anđela u osnovi jednaka Isusovom pozivu da ljudi postanu Njegovi učenici čime pokazuju da je On apsolutni Gospodar njihovog života.

U Otkrivenju 14,7 postoji još nešto o čemu treba progovoriti: razlog za poziv na učeništvo koje vrši obnovu jest što "je došao čas njegova Suda".[iv] Suđenje o kojem je ovdje riječ već je započelo. Na osnovi proročanstva o 2300 dana i noći u Danielu 8,14 mi razumijemo da je ovaj predadventni sud počeo 1844. Zanimljivo je to što je proglas anđela o početku suda prikazan kao dio vječnog Evanđelja. Drugim riječima sud je u Otkrivenju povezan s Evanđeljem. On u biti [i]jest Evanđelje. On je "radosna vijest" da je Bog opravdan unatoč Sotoninim optužbama.

Među nama danas ima onih koji bi voljeli razdvojiti sud od Evanđelja, ali su u vijestima trojice anđela ova dva pojma neodvojivo povezana. Nemoguće je bez naviještanja suda ispravno propovijedati Evanđelje. A mi adventisti upravo to činimo u svojim izlaganjima. Jedne večeri ljudima iznosimo Evanđelje, druge ih stavljamo pred sud i tako im uzimamo sigurnost spasenja. Vijesti trojice anđela pozivaju na naviještanje suda kao dijela Evanđelja. Zbog toga nas Bog poziva da sud vratimo u Evanđelje, a Evanđelje u sud.

Vijest o sudu potrebno je iznijeti novopridošlima vjeri u Krista. Razumijevanje biblijskog suda dio je prvog koraka učeništva. Ova "radosna vijest" pomaže ljudima da razumiju Kristovu službu u nebeskom Svetištu, u kojem Isus pred nebeskim anđelima iznosi imena otkupljenih neposredno prije svojeg povratka na Zemlju. Cilj ovog suđenja nije ustanoviti tko je spašen a tko izgubljen. Bog to ionako zna. Cilj je pred bezgrešnim bićima u svemiru osloboditi pravednika od Sotoninih optužbi. Kod pravednih sud ne treba izazvati strah, već radost, jer imaju sigurnost da ih je Krist, njihov Posrednik, opravdao pred nebeskim prijestoljem. Adventističko razumijevanje ovog predadventnog suda treba novopridošlima u Kristovu vjeru dati jamstvo da će na kraju biti pobjednici s Kristom.

U Svetom pismu sud je uvijek prikazan kao vrijeme velike radosti. Neki od najvećih opisa slavljenja Boga u Otkrivenju i u cijelom Svetom pismu povezani su s činjenicama o Božjem sudu. Razlog je tomu što se u biblijska vremena sud nije smatrao nečim čega se trebalo bojati, već prilikom za opravdanje. Biblijsko shvaćanje suda uvijek sadrži misao o opravdanju. Na predadventnom sudu Bog opravdava sebe i svoj narod; stoga se narod raduje. On već zna kako će ovaj sud završiti.

Adventističko razumijevanje predadventnog suda treba novopridošlima u Kristovu vjeru dati sigurnost u njihovu konačnu pobjedu u Kristu, a time i sigurnost vječnog života. Takvim izlaganjem suda na adventističkim evangelizacijama vidio sam kako ljudi, za koje je ova vijest bila nova, odlaze s predavanja s primjedbom da su prvi put u svojem životu razumjeli i osjetili što znači sigurnost u Kristu. Tako je u vijesti trojice anđela sud dio učeništva i Evanđelja.

Vijest drugog anđela upozorava na Babilon i njegov blud, odnosno na krivotvorenje Evanđelja. Babilon, zapravo, oslikava sve one koji ljudske zasluge i djela stavljaju na mjesto radosne vijesti o besplatnoj milosti. Babilon također simbolizira one koji pojeftinjuju Evanđelje jer ne pozivaju na ozbiljno učeništvo kakvo zahtijeva vijest prvog anđela. Tragedija je u tome što je većina u svijetu opijena babilonskim vinom. Zbog toga Bog poziva otkupljeni narod da iziđe iz Babilona.[v] Poziv u Otkrivenju 14,8 jednostavno je produžetak poziva iz sedmog retka na iskreno, a ne lažno učeništvo.

Prigodom prikazivanja Babilona mi se trebamo pozabaviti onim što uništava Evanđelje, a ne usmjeriti se na otpad rimokatoličanstva i protestantizma. Moramo dati na znanje da je Bog u ove posljednje dane zainteresiran da ljudi postanu pravi učenici. Babilon kaže da netko može postati Isusov sljedbenik a da pritom ne postane Njegov pravi učenik. Vijest drugog anđela kaže da je to nemoguće. Tko god ne postane pravim učenikom dio je Babilona, a Bog poziva svoj narod da iziđe iz Babilona.

Treći anđeo objavljuje još ozbiljnije upozorenje protiv Zvijeri, njezinog broja i njezinog žiga. Oni koji se odazovu vijesti prvog anđela imaju na čelima napisano Očevo ime, za koje Otkrivenje 7,3 kaže da je Božji pečat. I jedan i drugi simbol pokazuju da postoje ljudi koji pripadaju Bogu zato što su Njegovi učenici. Nasuprot tomu, treći anđeo upozorava na lažno učeništvo, povezano sa Zvijeri i njezinim žigom. Imati žig Zvijeri znači biti njezin učenik, upravo kao što imati znak ili pečat Božji znači živjeti kao učenik Janjeta.




[i] Otkrivenje 14,7 (DF).


[ii] Izlazak 20,11.


[iii] Postanak 2,1.2.


[iv] Otkrivenje 14,7.


[v] Otkrivenje 18,1-4.

nedjelje. Ako subotu vidimo kao vrijeme za zajedništvo s Bogom, onda subota dobiva snažno eshatološko značenje, jer će zajedništvo s Isusom postajati sve važnijim kako se približavamo kraju povijesti čovječanstva. Mnogi smatraju da izjednačivanje žiga Zvijeri sa zanemarivanjem svetkovanja subote daje suboti veću važnost. Ali ako je svrha subote da nam pomogne razviti zajedništvo s Bogom, onda svetkovanje subote postaje još važnije. Zanemariti svetkovanje subote znači zanemariti razvijanje zajedništvo s Bogom.

Ne treba se čuditi što Bog kaže da će oni koji prime žig Zvijeri piti vino Božje srdžbe. Važno je učeništvo, odnosno održavanje prisne zajednice s Isusom, a ne samo izbor dana. Staviti nedjelju s njezinim "satom bogoslužja" na mjesto Božje subote znači objaviti da nema potrebe za provođenjem dvadeset četiri sata s Bogom svakog tjedna. Posljedica će biti zajedništvo sa svijetom i njegovom otpalom religijom. To ne niječe činjenicu da je papinstvo promijenilo subotu i da je ona znak odanosti Svetoj stolici. Jednostavno dodaje novu dimenziju žigu Zvijeri.

Rezultat naviještanja ovih triju posebnih vijesti za posljednje vrijeme jest stvaranje ljudi koji će biti pravi Isusovi učenici. Oni idu za Njim kamo god On pođe.[i] Oni vrše Božje zapovijedi i ostaju vjerni Isusu.[ii] Oni su učenici u najdubljem smislu ove riječi jer stvarno čine ono što je Isus predvidio u velikom nalogu: oni uče i čine sve što je Isus zapovjedio. Njihovo vršenje zapovijedi nije legalističko, već je posljedica zajedništva u vjeri koje proistječe iz stalnog zajedništva s Isusom, a ono se održava svakidašnjim proučavanjem Biblije, svakidašnjom molitvom i tjednim svetkovanjem subote.

Cilj ovog poglavlja bio je da prikažemo kako temeljno adventističko razumijevanje biblijske istine, usredotočene u vijesti trojice anđela u Otkrivenju 14, priprema ljude da postanu pravi učenici. Adventistička vijest o Evanđelju besplatne milosti, nakon čega slijedi učeništvo koje čišćenjem uma, zdravim načinom života i svetkovanjem subote u ljudima obnavlja Božju sliku, izgrađuje zajednicu s Kristom koja vodi ljude da postanu pravi učenici. Vijest o predadventnom sudu treba pružiti sigurnost u konačnu pobjedu Krista i Njegovih sljedbenika zahvaljujući Njegovom završnom djelu u nebeskom Svetištu. Ovu vijest treba iznijeti u apokaliptičnom okviru posljednjeg vremena da se ljudi priprave za Kristov povratak. Upozorenja na Babilon i Zvijer treba vidjeti kao pomoć da ljude usmjerimo od lažnoga k istinskom učeništvu. Sve to trebamo ostvariti u svim narodima, držeći na umu skori Isusov povratak. To je naša adventistička zadaća.




[i] Otkrivenje 14,4.


[ii] Otkrivenje 14,12.

nedjelje. Ako subotu vidimo kao vrijeme za zajedništvo s Bogom, onda subota dobiva snažno eshatološko značenje, jer će zajedništvo s Isusom postajati sve važnijim kako se približavamo kraju povijesti čovječanstva. Mnogi smatraju da izjednačivanje žiga Zvijeri sa zanemarivanjem svetkovanja subote daje suboti veću važnost. Ali ako je svrha subote da nam pomogne razviti zajedništvo s Bogom, onda svetkovanje subote postaje još važnije. Zanemariti svetkovanje subote znači zanemariti razvijanje zajedništvo s Bogom.

Ne treba se čuditi što Bog kaže da će oni koji prime žig Zvijeri piti vino Božje srdžbe. Važno je učeništvo, odnosno održavanje prisne zajednice s Isusom, a ne samo izbor dana. Staviti nedjelju s njezinim "satom bogoslužja" na mjesto Božje subote znači objaviti da nema potrebe za provođenjem dvadeset četiri sata s Bogom svakog tjedna. Posljedica će biti zajedništvo sa svijetom i njegovom otpalom religijom. To ne niječe činjenicu da je papinstvo promijenilo subotu i da je ona znak odanosti Svetoj stolici. Jednostavno dodaje novu dimenziju žigu Zvijeri.

Rezultat naviještanja ovih triju posebnih vijesti za posljednje vrijeme jest stvaranje ljudi koji će biti pravi Isusovi učenici. Oni idu za Njim kamo god On pođe.[i] Oni vrše Božje zapovijedi i ostaju vjerni Isusu.[ii] Oni su učenici u najdubljem smislu ove riječi jer stvarno čine ono što je Isus predvidio u velikom nalogu: oni uče i čine sve što je Isus zapovjedio. Njihovo vršenje zapovijedi nije legalističko, već je posljedica zajedništva u vjeri koje proistječe iz stalnog zajedništva s Isusom, a ono se održava svakidašnjim proučavanjem Biblije, svakidašnjom molitvom i tjednim svetkovanjem subote.

Cilj ovog poglavlja bio je da prikažemo kako temeljno adventističko razumijevanje biblijske istine, usredotočene u vijesti trojice anđela u Otkrivenju 14, priprema ljude da postanu pravi učenici. Adventistička vijest o Evanđelju besplatne milosti, nakon čega slijedi učeništvo koje čišćenjem uma, zdravim načinom života i svetkovanjem subote u ljudima obnavlja Božju sliku, izgrađuje zajednicu s Kristom koja vodi ljude da postanu pravi učenici. Vijest o predadventnom sudu treba pružiti sigurnost u konačnu pobjedu Krista i Njegovih sljedbenika zahvaljujući Njegovom završnom djelu u nebeskom Svetištu. Ovu vijest treba iznijeti u apokaliptičnom okviru posljednjeg vremena da se ljudi priprave za Kristov povratak. Upozorenja na Babilon i Zvijer treba vidjeti kao pomoć da ljude usmjerimo od lažnoga k istinskom učeništvu. Sve to trebamo ostvariti u svim narodima, držeći na umu skori Isusov povratak. To je naša adventistička zadaća.




[i] Otkrivenje 14,4.


[ii] Otkrivenje 14,12.

Jučer sam saznala da osim katoličke crkve samo još adventistička crkva ima uređen sistem koji je isti na cijelom svijetu. Kako u Hrvatskoj, tako u Njemačkoj, u Americi, bilo gdje da se kršćanin nađe u kom gradu u crkvi, može da se osjeća kao kod kuće. Nauka, način bogoslužja, biblijske doktrine, svugdje je isto na Planeti.

Kod adventista, mozda ali ne recimo u jednom selu kod Sombora u Backoj, koje se zove Sivac imaju jednu grupu koja se izdvaja jer ispravno veruje da se Bog okrece zidovima na kraju vremena.

No da se vratimo temi ok, ne vrti se sve u hriscanstvu oko adventista naprotiv!