Duhovni razvoj

"Koji je god još pri mlijeku,ne snalazi se u nauci o pravednosti jer je dijete.A jaka hrana je za odrasle,za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla." (Hebrejima 5:13,14)

Svi mi manje,više smo upoznati sa gore navedenim tekstom iz Biblije i jasno nam je da ova hrana koja se opisuje je metaforički uspoređena sa našim duhovnim razvojem.
Možemo imati desetljeća kršćanskog iskustva iza nas,a da još budemo nezreli.Ako ne možemo razlikovati dobro i zlo,pravo i krivo,onda smo nezreli.
Što mislite o tome?Imate li sličnih iskustava?

"Koji je god još pri mlijeku,ne snalazi se u nauci o pravednosti jer je dijete.A jaka hrana je za odrasle,za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla." (Hebrejima 5:13,14)

Navedeni stih nas poziva na trijeznost.Možemo godinama biti kršćani,a da patimo od zaustavljenog duhovnog razvoja.
Bog nas može izvući iz ovakvog duhovnog stanja i pomoći nam shvatiti da je zrelost u razlikovanju dobra i zla.

jako je opasno kao kršćanin misliti da smo dobar kršćanin i da je u našem odnusu sa Bogom sve OK....
Pitanje za mene je kako prepoznati kod samog sebe na kojem putu se krećemo i tu svoju nezrelost da otkrijemo?

Možemo imati desetljeća kršćanskog iskustva iza nas,a da još budemo nezreli.Ako ne možemo razlikovati dobro i zlo,pravo i krivo,onda smo nezreli.

Tada postaju i upitna ta navodna iskustva!

Mali princ je napisao/la:

Možemo imati desetljeća kršćanskog iskustva iza nas,a da još budemo nezreli.Ako ne možemo razlikovati dobro i zlo,pravo i krivo,onda smo nezreli.

Tada postaju i upitna ta navodna iskustva!

Ja više ne živim - u meni živi Krist!Probajmo taj put predanja.
Probajmo i Jakovljev savjet 1,19-27 ili 2,20.

Ako dopustimo,Kristu da oblikuje,nas duhovni zivot,tj.ako mu omogucimo da bude nas prijatelj ,mozemo se nadati duhovnom razvoju.Ali ,dok, god nase ja, bude vece nego Krist.......................

Amen, Abrahame i Dino.

Anonymou je napisao/la:

Amen, Abrahame i Dino.

Idemo u susret Kristu putem Duha Svetog.." I put znate i kuda idem.."Poći putem Njegove slave - djelo je Kristove sile kojoj se ne odupiremo , potpuno predanje je djelo blagodati u Božjoj strpljivosti da nas ispuni milošću...

Današnji duhovni razvoj ljudi je zablokiran i zakočen jer vladaju vjerske predrasude, čak i magija, mistika, sve se to utrpalo u koš duhovnosti vjerske.

Ljudi se boje Boga, imaju predodžbu nekakvog zločesto-svetog bića, koji vlada iz nevidljivog svijeta i udara svojim zakonom ljude po ono malo savjesti.

Izmišljen je nekakav bog kojeg su svećenici naši postavili da nam kroji sudbinu plašeći nas paklom i paklenim mukama ako ne radimo ovo ili ono.

A čemu onda Kristova žrtva i muka, ako meni danas za spasenje treba čovjek u mantiji, ili sa bradom, ili sa kapicom da bih mogla spasiti dušu, duh ili šta kome paše, nek čita.

Sve u svemu, jadan onaj Luter koji iščita da se po nezasluženoj milosti spašavamo. Isus Krist je jednom umro i uskrsnuo, uvijeke živi. No, to nam nije dovoljno, trebamo malo unijeti magije, čiribućiriba u naš kršćanski život, stvaramo si nove demone straha, danas se čovjek mora spovijediti svećeniku za par očenaša i zdravomarija i biti jako sretan.

A što je sa čovjekom, krunom božjeg stvaranja? Da budem rob krivoj nauci, a ne....To nije kršćanstvo.

Kršćanstvo znači BITI KAO ISUS, ispunjen Svetim Duhom, pun blagosti, ljubavi...

Danas su ljudi puni svega samo ne Duha Svetoga. Pored čiste izvorske vode, ljudi si kopaju bunare bez vode.

Jaooo....

Dragomire, sve sam više mišljenja da općenito crkve u današnje vrijeme duhovni razvoj mjere brojkama. U nekim crkvama se očajava zbog sve manjeg broja vjernika i planira se misija. Druge pak crkve rastu a one prve ih promatraju sa skepsom, sumjom, čak između redova s osudom načina rada.

Ljudi su željni Boga Živoga. A Crkve nam vode , većinom nesposobnjakovići koji ne daju svoje stolice onima koji gore u Sili Božjoj. Sve se nešto svodi na formu i puno priče, lijepih kićenih propovijedi.

No, što je sa silom riječi koja mijenja unutrašnje stanje čovjeka? Gdje je tu duhovni razvoj kroz istinsku promjenu uma?

I, tako, tražim Boga, ljubim ga, želim ga...ali mi se prije čini da je Bog na ulici među bespomoćnim ljudima koji skupljaju boce i papir da prežive, nego daje u crkvama u kojima se sjedi i sluša dva sata, kako ovo-kako ono!

U meni postoji snažan žar da svjedočim za Krista. Vjeruj mi, Dragomire, lakše je svjedočiti u kafani i gledati kako se obraća bezbožnik i radovati, nego na nekom finom uređenom mjestu, gdje su se ljudi "usalili" u uhodanim putevima vjere, imaju dobre navike, zdrav život i kameno srce.

Jos jednom se mogu upotpunosti sloziti sa tobom. Ostaje nam samo da verom idemo napred i menjamo to stanje, nadam se da ces se ti sada sloziti sa mnom?

Bez obzira na stanje koje je takvo kakvo je moramo ici napred Isus Hrist je jos uvek isti, Isus Hrist isti juce, danas i zauvek.

Pozarav brate josua,

Istina je ono sto si napisao na uvodnim postovima. Nedavno sam propovedao na jednu temu, odprilike ovako koji je to dokaz koji mogu uzeti da bih rekao da imam krstenje Svetim Duhom u sebi.

I sam sam dosta dugo razmisljao o tome jer kada kazem da jezici nisu jedini znak sto verujem ljudi pitaju onda sta jeste.

I na neki nacin Sveti Duh me je odveo u knjigu Postanka i pokazao mi nesto. Radi se o tome kako se Jakov borio sa Bogom i ljudima i pobedio i kako mu je Bog promenio ime. I kako me je Sveti Duh vodio kroz Pisma poceo sam da uvidjam nesto, to da je dosta veliki broj ljudi u Bibliji u pojedinim periodima svog zivota bio obeshrabren.

I primetio sam jednu stvar, Jakov je rekao Bogu necu te pustiti dok me ne blagoslovis, bilo je nesto u njemu sto nikada nije odustajalo.

I skoro da bih mogao reci bez obzira koliko su okolnosti teske u nasem zivotu, crkvama, bile su i u njegovom ali je on imao taj stav, zamislite rekao je Bogu u lice necu te pustiti, kao da ga je pa mogao zadrzati.

I Bog je jako, jako postovao taj stav. Inace Jakov i nije bio nesto narocito dobar covek ako bi mi to gledali po rodovima prevario oca, brata, sklon laganju, varalica, ali te noci Bog mu je promenio ime od Jakov u Izrael, sto pokazuje da je bio nanovorodjen kao primer nama.

Sta ga je dovelo do toga, to sto nije imao ni najmanju nameru da odustane, a to sto mu je davalo tu borbenost da ustraje uprkos okolnostima bio je Boziji Duh.

Tako nekako mislim da je to jedan vredan dokaz ako mi nemamo nameru odustati bez sumnje cemo dobiti blagolsov vecnog zivota.

Evo, Dragomire, opet ja. Nikoga ne osuđujem, samo smatram, iz mog kuta gledanja da se treba postaviti vođe u crkve koji su istinski dotaknuti i Isus im je živi plamen 24 sata. Kada je Isus živ u nekome, to se vidi i osjeti, i tada ljudi trče da čuju Evanđelje.

Evo primjer: Crkva ( neka crkva, nije bitno sada koja), okupi vjernike kojima je imalo stalo do djela Božjeg. Uzeti post i molitvu ( recimo od petka naveče pa do nedjelje naveče), itražiti duhovnu obnovu te crkve, žarko se moliti do usijanja. Svaki tjedan da grupa vjernika, naizmjenice posti i moli, a drugu grupu vjernika zadužiti za molitvu za svako naredno bogoslužje, da Bog vodi i organizira rad. Da Bog propovijeda kroz propovjednika. Treću grupu vjernika zadužiti da dočekaju one koji dolaze na službu, da se ljudi osjete udomaćeno.

Kada su vjernici u crkvi probuđeni i imaju Ljubav za Gospoda, tada će to osjetiti i onaj tko ih sluša i biti dotaknut jer Ljubav Kristova otključava sva srca i sva vrata.

Evo mali dio primjer što bih odmah napravila. Još bi se tu dalo što navesti...
Napravila bih crkvu da bude živa u duhu, pravo živuće tijelo Kristovo. Onako kako piše u Evanđelju. Crkvu bih tako uredila da je otvorena preko cijelog vikenda, i imala bih dušobrižnički rad, puno ih koji imaju probleme a nemaju s kim podijeliti to, pravi sluga Božji bi znao s njima porazgovarati i rasteretiti ih. I, trčalo bi se ucrkvu, jer bi ljudi znali da ih očekuje u crkvi prihvaćenost i razumijevanje. Ta znamo da je to jedna od prvih Isusovih osobina, razumijevanje i sućutno djelovanje. Kada budu iscjeljeni iznutra tada bi se ti ljudi okrenuli da pomognu drugima, i to sve kroz Radosnu Vijest.

Isus nas spašava! Ne samo poziciono! Nego u svakom pogledu! I, taj duhovni razvoj može da se očituje kao lančana reakcija. Voljela bih biti uključena u rad neke crkve na taj način. Zamisli, Dragomire, kako takva crkva raste jer je živo tijelo, čovjek je čovjeku čovjek kroz Krista!

Znam noemi da nikog ne osudjujes nisam to ni pomislio nikada.

Dragi Dragomire, nisam uopće ni mislila da me ti osuđuješ. To je bilo dio moje misli, negdje iznad glave.

Da znam noemi onako u hipu sam primetio misao, pa sam brzo odgovorio. Cisto prva reakcija na citanje.

Pa to bi bilo idealna crkva je li tako? Skoro idealna. No takva je ona bila na pocetku, kada citamo dela apostolska mi ustvari vidimo da je ona bila takva, kakvom je ti opisujes.

Vatrena molitva, zajednicki zivot, pozrtvovanost, sluzba Reci, jer su se apostoli posvetili molitvi, onda djakonska sluzba za deljenje dobara i pomaganje.

Ustvari crkva je bila bas takva kakvu si ti opisala. Eto vremena se menjaju i crvkva sa njima, i kao sto je Isus rekao zato sto se bezakonje umnozilo ljubav mnogih je ohladila.

Sto se vodja tice, mislim da je najbolje da svaka lokalna zajednica ima svoj suverenitet, jer kada imamo staresine, pa biskupe, pa nadbiskupe, to nekako koci crkvu i inicijativu ljudi.

E sada noemi da li ce se takva crkva vratiti na pozornicu sveta ne znam, voleo bih.

I ja bih voljela da se pojavi Prva crkva, mislim da ima mnogo ljudi odanih Boga koji to žele. Što misliš, da li je zaista kočnica vrhovi,vođe crkvene, i drugo...Misliš da svaka crkva treba biti zasebna cjelina? Molim te, daj koju o tome...
Mogli bismo to ovako reći: prestati praviti institucionalizam od duhovne građevine, prave crkve kakvu je Krist zamislio i ostvario?

E, krupan nam je to zalogaj, jer postoje mnoge različite doktrine, nema jedinstvenosti u čitanju i tumačenju svetog pisma, svaka danas maltena denominacija, sekta,crkva ima svoju doktrinu razrađenu po svom, netko je to smislio ...

Uh, kako bih slatko vratla sve na nivo prve crkve...