"Dok sam naime... otvorenih očiju čitao svete biblijske knjige, pravovjerne oce, presvete kanone i zbornike zaključaka crkvenih sabora, prožet nastojanjem da i sebi samome i drugima objasnim istinu, nisam mogao da ne napišem ono, što sam spoznao".
Marko Antun de Dominis
Istina je dio dijela ključa, ljubav daljnji dio..koliko ima ključ dijelova i kakav mu je oblik, koje su mu dimenzije i tko ga oblikuje a tko drži i u čijoj je vlasti?
Ključ ili dio ključa ujedinjenja crkava tj kršćana?
"Djelo, Marka Antuna de Dominisa : De republica ecclesiastica bilo je stavljeno na Popis - Index zabranjenih knjiga, ...ali se svemu unatoč pokazalo proročkim pretečom II Vatikanskog koncila naukom o biskupskom kolegijalitetu.."
Može li ta misao ponovo u prostoru interdenominacijskog dijaloga uzburkati Europu u obnavljanju kršćanskih njenih korjena , od kojih se mnogi sekularnim liberalizmom udaljuju i time odmiču od mira i sigurnosti nanoseći svojim nemarom vjere u neki via moderna - rane slugama evanđelja podsticanjem rezignacije prema istini nade i snagu pobjede vjere nudeći nam besćutni svijet otuđene ekonomije u kojoj je čovjek samo dodatak dehumanizirajuče tehnike i tehnologije u službi neprosvjećenog kapitala..?
"...Djelo predlaže ključ za ostvarenje jedinstva svih crkava preustrojstvom Crkve od monarhijskog u aristokratsko uređenje, konkretno: biskupski kolegijalitet. Time je uzburkao sveukupnu kršćansku konfesionalnu Europu. Djelom skupa s rukopisom Retractationes M. A. de Dominis pokazao se pretečom II. Vatikanskog koncila, Koncila XX. stoljeća naukom o biskupskom kolegijalitetu kao putu k jedinstvu kršćanskih crkava. Budući da je djelo Marka Antuna de Dominisa De republica ecclesiastica bilo stavljeno na Popis - Index zabranjenih knjiga nije sačuvano u onoj količini u kojoj bi bilo sačuvano da nije bilo na Indexu. Dobro je, stoga, da se djelo, uključujući i Retractationes in Republicam ecclesiascam, koje se svemu unatoč pokazalo proročkim pretečom II Vatikanskog koncila naukom o biskupskom kolegijalitetu, 380 godina nakon izlaska posljednjeg tiskanog svedska, izda u de Dominisovoj domovini. Istina, moglo bi ga se izdati pretiskom. No kako izdavač ima u vidu prijevod na hrvatski kad bude moguće, nije neprimjereno da ga se tiska u ovom suvremenom knjigotisku, u kojem će izaći i prijevod. Obuhvaća šest svezaka uključujući i Retractationes kao sastavni sloj De Dominisove misli De republica ecclesiastica. Prvi svezak obuhvaća uvodne slojeve te prvu i drugu knjigu djela De republica ecclesiastica. Sadrži ukupno 848 stranica ili 70 autorskih araka. Predgovor sveukupnoj ediciji De republica ecclesiastica napisao sam ja Ivan Golub: Marko Antun de Dominis - teolog pomirenja. Ovo je probijanje leda. Kritičko izdanje čeka budućnost. Imajući pred očima netom izloženu cjelinu predlažem da se De Dominisovo šestoknjižje novčano pomogne za izdavanje.
Ivan Golub Iz recenzije knjige
De republica ecclesiastica libri X "
De republica ecclesiastica libri X "
O djelu:
Marko Antonije de DominisSADRŽAJ "CRKVENE DRŽAVE":
"Čitavo ovo djelo o crkvenoj državi obuhvaća 10 knjiga. U prvoj od njih ispitujem oblik te države i utvrđujem, da je crkva pod Kristom savršena monarhija, ali da u pojedinim zemljama njom upravljaju Kristovi službenici, posve različiti od svjetovnih monarha, i to prema samoj Kristovoj odredbi aristokratski, uz stanovitu primjesu demokracije; dosljedno tome dokazujem, da je Petrov primat, odnosno papinstvo, u potpunoj opreci s evanđeljem i Kristovim odlukama. U drugoj knjizi govorim o poglavarima i službenicima crkvene države: tko su oni, kako se održava nasljedstvo svetih apostola, kakvo značenje ima ustanova biskupa, čime se oni razlikuju od svećenika, koji su niži službenici i kakav je smisao klera ("svetoga reda") u toj državi. U trećoj knjizi razlažem hijerarhijski odnos, koji postoji medu biskupima i poglavarima te države i dokazujem, da po božanskom pravu medu biskupima nema nikakve nadredenosti ni podređenosti te da se biskupi međusobno razlikuju jedino po crkvenom pravu prema ugledu sjedišta (gradus locorum). U vezi s tim govorim o biranju biskupa, njihovu potvrđivanju, posveti, odnosno zaredivanju, o pravima metropolita, primasa, patrijarha itd. U četvrtoj knjizi raspravljam o povlasticama Rimske crkve i dokazujem, da ona od Krista nema nikakve prednosti pred drugima, ni za sebe, ni za svog biskupa ni za svoj kler, a ako je kakvu prednost imala ili je ima, dobila ju je jedino ljudskom pomoći (humanis praesidiis). U petoj knjizi istražujem karakter crkvene vlasti i dokazujem, da je ona isključivo duhovna te joj potpuno odričem svaku svjetovnu nadležnost; zatim raspravljam o snazi i učinku vjerskih tajni i o crkvenim kaznama. U šestoj knjizi uspoređujem laičku vlast sa crkvenom, da bi se vidjela razlika između crkvene i svjetovne države; dokazujem da svjetovni kršćanski vladari mnogo toga mogu u crkvi, ali da crkva ne može ništa u svjetovnim stvarima, pogotovo kad se radi o kraljevima. Zatim govorim o svjetovnom kraljevstvu Kristovu; o laičkoj vlasti, njenom podrijetlu i opsegu, o imunitetu crkava i crkvenih službenika, o investiturama; o sicilskoj monarhiji i sličnim stvarima. U sedmoj knjizi razmatram unutrašnje upravljanje crkvene države po vjeri i tražim pravo pravilo vjere ("regulam fidei", tj. sadržaj kršćanske nauke), pa pri tome raspravljam o riječi božjoj, o autoritetu crkve i pape obzirom na nju, o crkvenim saborima, o krivovjerju, o raskolništvu i sličnom. U osmoj knjizi promatram izvanjsku vladavinu crkvenu putem zakona, kanona i sudskih rješenja. Zatim ispitujem obveznost kanona, oproste, propisane postove, molitve i slično. U devetoj knjizi bavim se pitanjem crkvenih svjetovnih dobara; naširoko razlažem, kakvo treba da bude izdržavanje crkvenih službenika, odakle se ono ostvaruje i kako se upravlja crkvenim dobrima. Govorim, i o desetinama, nadarbinama, vlasništvu nad crkvenim dobrima, o upotrebi i zloupotrebi crkvenih prihoda, o penzijama i komendama i o kleričkim oporukama. U desetoj i posljednjoj knjizi nastojim objasniti crkvenu slobodu, da bi se vidjelo, u čemu je crkvena država slobodna pa prema tome govorim o povlasticama i povlaštenima, o zloupotrebi povlastica, o izuzecima i izuzetima, o redovničkoj poslušnosti i sličnim stvarima. To je plod mojih studija. Dok sam naime... otvorenih očiju čitao svete biblijske knjige, pravovjerne oce, presvete kanone i zbornike zaključaka crkvenih sabora, prožet nastojanjem da i sebi samome i drugima objasnim istinu, nisam mogao da ne napišem ono, što sam spoznao".