2009. ožujak 13
ODGOVOR JEDNOG PASTORA NA "HITNO UPOZORENJE"
Gary Wilkerson
Zadatak
istinskog proroka je da upozorava. Nedavno smo primili takvo jasno
upozorenje o pogibeljnim danima pred nama. Prorok je kao čovjek koji
dolazi upozoriti pastira da se približavaju grabežljivi vuci.
Tada
zadatak pastira postaje da adekvatno razabere upozorenje i vodi one
koji su pod njegovom skrbi na mjesto mudrosti i sigurnosti. Ja nisam
prorok. Ja sam lokalni pastor. I sâm sebe moram zapitati što moram
učiniti u svjetlu tog upozorenja od Boga. Što trebam reći onima pod
mojom pastirskom skrbi?
Prvo, želim da moj narod jasno čuje
riječ. Što ona govori i što ne govori. Neki su čuli za vatre i pljačke
i srca su im se ispunila strahom. Ja svoj narod trebam ohrabriti da je
Bog uvijek potpuno u kontroli. Bog je suveren. Ništa se ne događa bez
njegova upozorenja i savjeta i sve se događa za njegovu krajnju,
najvišu slavu. Čak i u najuznemirenija vremena, naš Bog točno zna što
radi.
Drugo, želim da oni kojima služim znaju dvije stvari u
vezi s gnjevom Božjim. Prvo, neki su vođe u Crkvi nažalost pali u
prijevaru da ne postoji nešto takvo kao što je gnjev Božji. Rimljanima
1,18 kaže: "S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i
nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću." Neki se ponašaju
bezbožno svojim sprečavanjem istine o gnjevu Božjem. Neki vođe
umanjuju, ignoriraju ili čak ismijavaju svakoga tko ih podsjeća na
neminovnost gnjeva Božjega. Rimljanima 2,5 nam isto tako jasno govori
da je gnjev Božji prema onima čija su srca tvrda i okorjela. To vodi do
drugog elementa razumijevanje gnjeva Božjeg. On se nikada, nikada ne
izlijeva na djecu Božju. U 1 Ivanovoj poslanici 2,2 stoji: "On je
pomirnica za grijehe naše." Riječ pomirnica znači "gasitelj gnjeva".
Kakva čudesna milost, kakvo iskupljenje! Božji gnjev prema mojem
buntovništvu i grijehu bio je ugašen na Kristovu križu! Dolaze teška
vremena; kiša pada čak i na pravedne, ali ne i gnjev.
I na
kraju, obvezan sam voditi svoje stado koje mi je povjereno s blagošću i
trijeznošću. Ako dolazi vuk ili oluja, ja kao pastir moram znati stanje
moga stada. Sjedi li netko na ogradi? Potrebno ga je upozoriti da ovo
nije vrijeme za kompromis ili blisko spajanje sa svijetom. Zabavljanje
u egipatskoj kući tijekom pashalne noći definitivno nije dobra zamisao.
Ovo je vrijeme da se ostane blizu Velikog pastira. Ovo je prilika za
nas da pozovemo i one vani da uđu. Isus je vrata i on je otvorio svoje
srce. Njegov povik je da svi pobjegnu od gnjeva koji dolazi. Od
skrivanja iza dvostruko zaključanih vrata ili bijega na selo bolji je
Isusov poziv da se pridružite njegovu stadu.
Kad prorok dođe s
porukom upozorenja, ljudi često žele da im prorok dâ specifičan savjet
o tome što da učine. Povremeno Bog daje proroku riječ, ali češće to
ovisi o pastiru, a još češće o svakom čovjeku Božjem da uzme tu riječ u
razmatranje za čitavu svoju obitelj. Kao što pastor upravlja crkvom,
svaki čovjek Božji treba voditi računa o svojoj vlastitoj obitelji. Kad
dolazi netko upozoriti na dolazak vukova, nije uvijek njegova
odgovornost kazati što treba raditi. Mi sami možemo čuti riječ od Boga.
Josip je čuo Boga kako mu kaže da spremi hranu za određeno razdoblje
koje dolazi (Post 41). Mojsije je čuo Boga kako kaže da prime darove od
Egipćana za svoje putovanje (Izl 12). I mi možemo čuti Boga za našu
situaciju. Ovce doista čuju Pastirov glas!
Isus – u ovom času i
u ovoj oluji – neće samo voditi svoj narod i tješiti svoje stado, nego
će mu dati i hrabrost, pouzdanje i srce da služi onima koji će biti
pogođeni nevoljom. Jedan je prorok jednom došao Pavlu i prorekao mu da
ako ode u Jeruzalem, bit će svezan i zatvoren. Prorok je bio vjeran u
iznošenju svoje riječi, ali ovisilo je o Pavlu da čuje od Boga kako da
se pozabavi s tim upozorenjem. Nakon što je čuo to proročanstvo, Pavao
je ipak odlučio poći u Jeruzalem – spreman riskirati život za evanđelje
(Dj 21). Neki će čuti i ostati na mjestu sigurnosti; drugi će čuti i
poći na mjesto služenja. Neke su crkve postavljene u gradovima koji će
trebati njihovu duhovnu snagu i suosjećanje. Vjerojatno mudrost od
Pavla u Efežanima 5,15-18 govori upravo ono što nam je potrebno: "Prema
tome, pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri;
iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego
uočavajte što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom, jer u tome
leži propast, već se napunite Duhom!"
ODGOVOR JEDNOG PASTORA NA "HITNO UPOZORENJE"
Gary Wilkerson
Zadatak
istinskog proroka je da upozorava. Nedavno smo primili takvo jasno
upozorenje o pogibeljnim danima pred nama. Prorok je kao čovjek koji
dolazi upozoriti pastira da se približavaju grabežljivi vuci.
Tada
zadatak pastira postaje da adekvatno razabere upozorenje i vodi one
koji su pod njegovom skrbi na mjesto mudrosti i sigurnosti. Ja nisam
prorok. Ja sam lokalni pastor. I sâm sebe moram zapitati što moram
učiniti u svjetlu tog upozorenja od Boga. Što trebam reći onima pod
mojom pastirskom skrbi?
Prvo, želim da moj narod jasno čuje
riječ. Što ona govori i što ne govori. Neki su čuli za vatre i pljačke
i srca su im se ispunila strahom. Ja svoj narod trebam ohrabriti da je
Bog uvijek potpuno u kontroli. Bog je suveren. Ništa se ne događa bez
njegova upozorenja i savjeta i sve se događa za njegovu krajnju,
najvišu slavu. Čak i u najuznemirenija vremena, naš Bog točno zna što
radi.
Drugo, želim da oni kojima služim znaju dvije stvari u
vezi s gnjevom Božjim. Prvo, neki su vođe u Crkvi nažalost pali u
prijevaru da ne postoji nešto takvo kao što je gnjev Božji. Rimljanima
1,18 kaže: "S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i
nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću." Neki se ponašaju
bezbožno svojim sprečavanjem istine o gnjevu Božjem. Neki vođe
umanjuju, ignoriraju ili čak ismijavaju svakoga tko ih podsjeća na
neminovnost gnjeva Božjega. Rimljanima 2,5 nam isto tako jasno govori
da je gnjev Božji prema onima čija su srca tvrda i okorjela. To vodi do
drugog elementa razumijevanje gnjeva Božjeg. On se nikada, nikada ne
izlijeva na djecu Božju. U 1 Ivanovoj poslanici 2,2 stoji: "On je
pomirnica za grijehe naše." Riječ pomirnica znači "gasitelj gnjeva".
Kakva čudesna milost, kakvo iskupljenje! Božji gnjev prema mojem
buntovništvu i grijehu bio je ugašen na Kristovu križu! Dolaze teška
vremena; kiša pada čak i na pravedne, ali ne i gnjev.
I na
kraju, obvezan sam voditi svoje stado koje mi je povjereno s blagošću i
trijeznošću. Ako dolazi vuk ili oluja, ja kao pastir moram znati stanje
moga stada. Sjedi li netko na ogradi? Potrebno ga je upozoriti da ovo
nije vrijeme za kompromis ili blisko spajanje sa svijetom. Zabavljanje
u egipatskoj kući tijekom pashalne noći definitivno nije dobra zamisao.
Ovo je vrijeme da se ostane blizu Velikog pastira. Ovo je prilika za
nas da pozovemo i one vani da uđu. Isus je vrata i on je otvorio svoje
srce. Njegov povik je da svi pobjegnu od gnjeva koji dolazi. Od
skrivanja iza dvostruko zaključanih vrata ili bijega na selo bolji je
Isusov poziv da se pridružite njegovu stadu.
Kad prorok dođe s
porukom upozorenja, ljudi često žele da im prorok dâ specifičan savjet
o tome što da učine. Povremeno Bog daje proroku riječ, ali češće to
ovisi o pastiru, a još češće o svakom čovjeku Božjem da uzme tu riječ u
razmatranje za čitavu svoju obitelj. Kao što pastor upravlja crkvom,
svaki čovjek Božji treba voditi računa o svojoj vlastitoj obitelji. Kad
dolazi netko upozoriti na dolazak vukova, nije uvijek njegova
odgovornost kazati što treba raditi. Mi sami možemo čuti riječ od Boga.
Josip je čuo Boga kako mu kaže da spremi hranu za određeno razdoblje
koje dolazi (Post 41). Mojsije je čuo Boga kako kaže da prime darove od
Egipćana za svoje putovanje (Izl 12). I mi možemo čuti Boga za našu
situaciju. Ovce doista čuju Pastirov glas!
Isus – u ovom času i
u ovoj oluji – neće samo voditi svoj narod i tješiti svoje stado, nego
će mu dati i hrabrost, pouzdanje i srce da služi onima koji će biti
pogođeni nevoljom. Jedan je prorok jednom došao Pavlu i prorekao mu da
ako ode u Jeruzalem, bit će svezan i zatvoren. Prorok je bio vjeran u
iznošenju svoje riječi, ali ovisilo je o Pavlu da čuje od Boga kako da
se pozabavi s tim upozorenjem. Nakon što je čuo to proročanstvo, Pavao
je ipak odlučio poći u Jeruzalem – spreman riskirati život za evanđelje
(Dj 21). Neki će čuti i ostati na mjestu sigurnosti; drugi će čuti i
poći na mjesto služenja. Neke su crkve postavljene u gradovima koji će
trebati njihovu duhovnu snagu i suosjećanje. Vjerojatno mudrost od
Pavla u Efežanima 5,15-18 govori upravo ono što nam je potrebno: "Prema
tome, pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri;
iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego
uočavajte što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom, jer u tome
leži propast, već se napunite Duhom!"