David Wilkerson

David Wilkerson



Utemeljitelj World Challengea, Inc., David Wilkerson vjerojatno je
najviše poznat po svojim prvim danima službe kad je radio s mladim
ovisnicama o drogi i članovima bandi u gradu New Yorku, kao što je
objavljeno u bestseleru Na život i smrt.

http://davidwilkersonincroatian.blogspot.com/

2008. rujan 10





PRIZNAVANJE KRISTA





"Svakog, dakle, koji prizna mene pred ljudima, priznat ću i ja njega
pred Ocem svojim koji je na nebesima. A tko god zaniječe mene pred
ljudima, zanijekat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima."
(Mt 10,32-33).

Grčka
riječ za priznati u ovom odlomku znači zavjet, pristanak ili sporazum.
Isus govori o sporazumu koji imamo s njim. Naš dio je da ga priznajemo
ili predstavljamo u svome svakodnevnom životu. Moramo živjeti s
njegovim obećanjima zaštite i osobne brige za nas. I moramo svjedočiti
načinom svoga življenja o njegovim čudesnim blagoslovima.

Priznavanje
Krista znači više od vjerovanja u njegovo božanstvo. To je više od
izjavljivanja da je on Sin Božji, razapet, pokopan, podignut iz mrtvih
i posjednut Ocu zdesna. Biblija govori da to čak i demoni vjeruju i da
drhte od te spoznaje. Dakle, što Isus misli kad kaže da ga trebamo
priznavati pred ljudima?

"Svakog, dakle, koji prizna mene …" (Mt
10,32). Koristeći riječ dakle, Isus zapravo kaže: "U svjetlu onoga što
sam upravo rekao …" ili "Zbog onoga što sam upravo rekao …" Što je
Krist upravo rekao svojim slušačima? Rekao je: "Ne prodaju li se dva
vrapčića za novčić? Pa ipak nijedan od njih neće pasti na zemlju bez
Oca vašega" (Mt 10,29). Isus im je govorio: "Sjetite se milijuna ptica
širom zemlje. I sjetite se svih ptica sve od stvaranja. Do danas
nijedna ptica nije umrla niti je bila uhvaćena u zamku, a da to vaš
Otac nije znao."

Zatim je istakao: "A vama su i vlasi na glavi
izbrojene" (Mt 10,30). Krist je naglašavao: "Bog je tako velik; on je
iznad vaše mogućnosti razumijevanja. Nikada nećete biti u stanju
dokučiti kako je njegova briga za vas detaljna."

Zaključio je
govoreći: "Ne bojte se dakle! Vi ste vrjedniji od mnogo vrapčića" (Mt
10,31). I ukratko sve to iznosi govoreći: "Svakog, dakle, koji prizna
mene pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na
nebesima" (Mt 10,32). On govori: "Razmislite što sam vam upravo otkrio
o Očevoj brizi koja sve vidi i sve zna. Tu istinu morate priznavati
cijelom svijetu. Morate to živjeti, time disati i to svjedočiti: 'Za
mene se brine Bog.'"

Vjerujte u Očevu ljubav za vas i prihvatite
njegovu brižnu skrb. Odložite sve svoje strahove i sumnje. Živite pred
ljudima s vjerom da vas Bog nije previdio. Priznajte svakome: "Njegovo
je oko na vrapcu i znam da pazi i mene."


Objavio/la
David Wilkerson

DESET ZAPOVIJEDI





Većina Amerikanaca zna da je Vrhovni sud Sjedinjenih Država presudio da
Deset zapovijedi ne može biti izloženo ni na jednom vladinom sudu. Ovaj
značajan događaj iscrpno su pratili mediji. Ali što znači presuditi?

Sud
je mjesto gdje se provode zakoni. Deset zapovijedi predstavljaju Božji
moralni zakon koji se nikada ne mijenja. On je čvrst kao i zakon
gravitacije. Ako prkosite tom zakonu, to je kao da ste zakoračili s
neke visoke zgrade. Možete zanijekati da se taj zakon tiče vas, ali
posljedice će se sigurno morati platiti.

Jednostavno rečeno,
Deset zapovijedi vječni su zakoni osmišljeni od Boga da sačuva društvo
od samouništenja. Međutim, zapanjujuće je koliko tvrtki za pjeskarenje
sada radi na skidanju tih Zapovijedi – kao i imena Božjeg – gdje god su
ugravirani na mramornim ili betonskim zidovima sudova.

Kakva
slika stanja našega društva! Te nepromjenjive zakone izvorno je u kamen
ugravirao prst Božji. A sada se skidaju s kamena zakonom čovjeka.

Neki
kršćani kažu: "Kakve sve to ima veze? Mi nismo pod zakonom! Zašto bi to
trebao biti neki problem?" Ne, mi nismo pod hebrejskim zakonom, što
znači, pod 613 zapovijedi koje su dodali židovski rabini. Ali svaki
kršćanin je pod autoritetom Božjega moralnog zakona koji je ukratko
izložen u Deset zapovijedi.

Pitam se što prolazi kroz Božji um
dok ti pjeskari skidaju njegove zakone ispred naših očiju! Neki
vjernici tvrde: "Nama te Zapovijedi nisu potrebne na zidovima. Sve što
je doista potrebno za nas jest da ih imamo zapisane u našim srcima." To
nije ono što govori Riječ Božja. Promotrite vidljivu nazočnost koju je
Bog htio za te Zapovijedi kad su bile donesene njegovom narodu:

"Riječi
ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce … Govori … o
njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad
ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis
među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim"
(Pnz 6,6-9).

ON TO ČINI KROZ ŽIVOT





Dopustite mi reći kako Bog dovodi ljude u svoj dom, kako im govori i
kako ih spašava. On to čini kroz život. Gospodin izgrađuje svoju Crkvu
kroz svjedočanstva svjetla koja sjaje iz onih koji ga ljube. On je u
stanju to činiti ne zbog toga što te sluge koriste prave metode, nego
zato što žive život.

Kristov
život stvara svjetlo u domovima, u četvrtima, u gradovima, na radnim
mjestima. Kako se taj život postiže? On dolazi svakom svetom koji živi
ispravno, bez sramote, kao primjer milosti Božje. Takvi sluge iskreni
su i nesebični i u njima nema tamnih područja. Njihov je život čitav
odan Isusu i spremni su sve vrijeme služiti drugima.

Pavao
govori o slugama koji "poznaju volju njegovu i koji, poučeni Zakonom,
znaju izabrati bolje; ti ... su uvjereni da su vođe slijepcima, svjetlo
onima koji su u tami" (Rim 2,18-19). Ti sveti, kao što ih Pavao
opisuje, trebaju biti pohvaljeni.

Dopustite mi dati primjer
takva svjetla. Nedavno je izvršni direktor jedne tvrtke u New Yorku
nazvao našu crkvu. Pastor Neil preuzeo je poziv. Direktor mu je govorio
o dvije žene iz naše crkve koje rade za njega. Rekao je da one nisu kao
drugi u njegovom uredu. Te dvije žene uvijek su uljudne, uvijek se
smiješe, uvijek pomažu drugima, nikada ne prigovaraju i nikada ne
kleveću. "U vezi s njima nešto je drukčije", rekao je. "Volio bih se
naći s vama da otkrijem što je to."

Te žene teški su svijećnjaci
koje je na taj posao smjestio Isus. A svjetlo koje iz njih izbija,
osvjetljava čitav onaj radni prostor. Kako? U sebi imaju Kristov život.
Njihov šef to prepoznaje kao nešto iznad onoga što ovaj svijet može
ponuditi.

Taj izvršni direktor je Židov. Mislite li da bi se on
odazvao na neki sastanak probuđenja? Da bi pročitao svežanj materijala
koji je neka crkva izdala? Ne, sve to bacio bi u koš za smeće i nikada
više ne bi pogledao u to. Ovaj čovjek reagirao je na istinsko svjetlo –
svjetlo rođeno iz života skrivenog u Krstu koji svakodnevno u život
provode dvije ponizne žene.

Svojoj okolini jedino možemo
svijetliti ako smo sami puni Kristova života. Ako želimo propovijedati
sa silom, moramo živjeti poruku koju donosimo. Neka nam Bog pomogne
upamtiti da svjetlo izbija kroz male stvari života.

David Wilkerson najbolji propovjednik sadasnjice. Bez dlake na jeziku progovara o ISTINI u danasnjim Crkvama i neboji se osude ostalih nisti Crkava niti denominacija. Ponizan i pun ljubavi Bozije i nadasve covjek kojeg Bog upotrebljava. Bez pompe i velikih Konferencija i fantasticnih reklama. Njegovo bogastvo je Bog a njegova snaga Rijec Bozija. Po mom misljenju jedan od ako ne I jedini propovjednik sadasnjice kojeg zaista Bog osobno upotrebljava da otvori oci ljudima i krscanima da im pokaze u kakvoj zabludi zive.

Istina je napisao/la:

David Wilkerson najbolji propovjednik sadasnjice. Bez dlake na jeziku progovara o ISTINI u danasnjim Crkvama i neboji se osude ostalih nisti Crkava niti denominacija. Ponizan i pun ljubavi Bozije i nadasve covjek kojeg Bog upotrebljava. Bez pompe i velikih Konferencija i fantasticnih reklama. Njegovo bogastvo je Bog a njegova snaga Rijec Bozija. Po mom misljenju jedan od ako ne I jedini propovjednik sadasnjice kojeg zaista Bog osobno upotrebljava da otvori oci ljudima i krscanima da im pokaze u kakvoj zabludi zive.

Slažem se u potpunosti sa tobom Istino.Jedan od rijetkih Božjih ljudi današnjice koji svojim životom potvrđuju potpuno pouzdanje u Krista,vjeru,i koji jasno i glasno izriče svoj stav.Njegov i život njegovih bližnjih za mnoge kršćane treba biti primjer.
Poštujem tog propovjednika današnjice koji i u svojim poznim godinama,nakon cijelog svog života predanog Kristu,zaplače i glas mu zadrhti kad govori o našem Gospodinu,kojem je Krist i jedino On na prvom mjestu.

Njegova obitelj i on su živi primjeri,žive vjere i hoda sa Gospodinom!
Dao nam Bog mnogo takvih pastira!

http://www.tscnyc.org/sermons.php?filter=y&media_type=WMV

http://www.worldchallenge.org/en/sermons

Gdje prebiva Bog?

Kad je Isus bio odnesen u nebo, apostol Ivan primio je veličanstveno
viđenje slave. Rekao je: "Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime,
jest Gospodin, Bog, Svemogući, i Janje … Janje mu je svjetiljka" (Otk
21,22-23). Drugim riječima, jedini hram u nebu je sam Isus.

Sad
kad je hram Božji u slavi, sjedeći Bogu s desne, gdje prebiva Gospodin
na zemlji? Iako sam Bog pita: "Kakvu ćete mi kući sagraditi? Gdje je
mjesto moga počinka?" znamo da ga nikakva zgrada ne može obuhvatiti. On
nije u katedrali sv. Petra u Vatikanu niti je u katedrali sv. Patrika u
gradu New Yorku. Nije ni u jednoj katedrali Europe. Ne, kao što je
Pavao izjavio u Ateni na Areopagu: "Bog, Stvoritelj svijeta i svega što
je u njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima
sagrađenim rukom" (Dj 17,24). Jednostavno rečeno, ako tražimo Božje
prebivalište u nekoj zgradi, nećemo ga naći.

Gospodin je našao
svoje prebivalište – on živi i počiva u tijelima ljudi koje je stvorio.
Pavao izjavljuje da je hram Božji sada u ljudskom tijelu: "Ne znate li
da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama" (1 Kor 3,16).

Jednom
kad stavimo svoju vjeru u Isusa, postajemo njegov hram, samo Božje
prebivalište. To je najvidljivije bilo očitovano u gornjoj sobi. Ondje
je Duh Sveti pao na učenike i ispunio ih samim sobom. Zahtijevao je
njihovo posvećeno tijelo kao hram Božji u koji će doći Otac i ondje
živjeti. Duh im je pomogao usmrtiti i uništiti djela njihova grešnog
tijela. I dao im je snagu da žive pobjedonosno. Njihova su tijela
postala hram Božji, prebivalište ne sagrađeno rukom.

Isus kaže:
"Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k
njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (Iv 14,23). Stan je mjesto
boravka, mjesto prebivanja.

Pavao kaže: "Proslavite, dakle,
Boga, svojim tijelom i svojim duhom, koji su Božji" (1 Kor 6,20).
Drugim riječima, pripadate Bogu i on želi da ste njegovo odmaralište.
Otvorite svoje srce za ovu istinu i proslavite ga primajući to.

<object width="425" height="344"><param name="movie" value="https://www.youtube.com/v/Q6iqVQz437Y&hl=en&fs=1"></param><param name="allowFullScreen" value="true"></param><embed src="https://www.youtube.com/v/Q6iqVQz437Y&hl=en&fs=1" type="application/x-shockwave-flash" allowfullscreen="true" width="425" height="344"></embed></object>


Cijelu propovijed(i mnogo drugih) možete pogledati na ovoj stranici:

http://www.worldchallenge.org/hr/view/sermons?page=2

SVA POTREBNA MILOST DA POBIJEDITE





Često smo čuli milost definiranu kao nezasluženu naklonost i blagoslov
Božji. Međutim, ja vjerujem da je milost daleko više od toga. Po mome
mišljenju, milost je sve ono što je Krist nama u vrijeme našega
trpljenja – snaga, moć, nježnost, milosrđe, ljubav – da nas provede
kroz naše nevolje.

Kad
gledam unatrag na prošle godine – godine velikih kušnji, trpljenja,
iskušenja i nevolja – mogu posvjedočiti da je Božja milost bila
dovoljna. Znam što znači ispitivati Bog dok mi je žena iznova i iznova
bolovala od raka, a onda i obje kćeri. Danas su sve zdrave i snažne i
za to sam zahvalan Gospodinu. Isto tako, znam što znači udaranje
sotonina poslanika. Bio sam strašno kušan i napastovan i imao sam
neprijatelje koji su se podizali protiv mene na svim stranama.
Klevetali su me i lažno optuživali, a prijatelji su me odbacivali. U ta
mračna vremena, padao sam na koljena i vapio Bogu.

Njegova me
milost uvijek kroz sve provela. I to je za danas dovoljno. A onda,
jednoga dana u slavi, moj će mi Otac otkriti prekrasan plan koji je sve
vrijeme imao. Pokazat će mi kako sam kroz moje kušnje postigao
strpljivost, kako sam naučio imati suosjećanje za druge, kako se
njegova snaga usavršila u mojoj slabosti, kako sam upoznao njegovu
krajnju vjernost prema meni, kako sam čeznuo biti sličniji Isusu.

Možda
još uvijek pitamo zašto, no sve to ostaje tajna. Spreman sam to
prihvatiti dok Isus ne dođe po mene. Ne vidim kraja mojim kušnjama i
nevoljama. Imam ih preko pedeset godina službe.

Međutim, kroz
sve to još uvijek dobivam sve veću mjeru Kristove snage. Zapravo, moja
najveća otkrivenja njegove slave došla su u mojim najtežim vremenima.
Isto tako, i u vašim najnižim trenucima, Isus će u vama otpustiti punu
mjeru svoje snage.

Možda nikada nećemo moći razumjeti našu bol,
potištenost i neudobnost. Možda nikada nećemo znati zašto naše molitve
za iscjeljenje nisu odgovorene. Ali ne moramo znati zašto. Naš nam je
Bog već odgovorio: "Imaš moju milost i, moje ljubljeno dijete, to je
sve što trebaš."

ČETRDESET PRVI DAN





Pretpostavimo da ste naišli na Isusa četrdeset prvog dana – odmah
sljedećeg dana nakon njegova iskušenja u pustinji. Lice mu sja. Raduje
se slaveći Oca jer je zadobio veliku pobjedu.

Vidite
ga da isijava životom i povjerenjem. Sad je spreman suočiti se sa
silama pakla. Hrabro kreće prema velikim gradovima koji leže u tami.
Propovijeda evanđelje, siguran u Riječ Božju. I ozdravlja bolesne jer
zna da je njegov Otac s njim.

A dok ispitujete svoj vlastiti
život, vidite upravo obratno. Još ste uvijek suočeni s iskustvom
vlastite suhe pustinje. Podnosite žestoke napade od sotone i duša vam
je oborena. Ne možete ne misliti: "Isus nikada nije prošao kroz kušnje
kao što su moje. On je bio iznad svega toga."

Možda vidite nekog
pastira koji je naizgled jak u vjeri; zvuči tako siguran u Božju
nazočnost da mislite: "On nikada nije imao problema kao što su moji."
Kad biste samo znali! Niste bili ondje kad je Bog pozivao tog čovjeka
propovijedati i kad ga je odvodio u pustinju da bude bolno kušan. Niste
bili ondje kad je bio sveden na ništa, bačen u očaj. I ne znate da su
često njegove najbolje propovijedi izašle iz testiranja njegova
vlastitog života.

Pavao nas upozorava da ne mjerimo našu
pravednost prema pravednosti za koju mislimo da je od nekog drugoga:
"Mi se ne usuđujemo ni izjednačiti ni usporediti s nekima koji sami
sebe preporučuju. Ali oni, budući da se mjere vlastitom mjerom i
uspoređuju sami sa sobom, ludo postupaju" (2 Kor 10,12).

Ne
možemo čitati srca drugih. Tko bi znao četrdeset prvog dana da je Isus
upravo izašao iz užasnoga, dugačkog iskušenja? Tko bi znao da slava
vidljiva na njemu dolazi iz gore borbe nego bi je itko mogao podnijeti?

Mi
trebamo gledati jedino u Isusa. I jedino se moramo oslanjati na njegovu
pravednost, njegovu svetost. On nam je svima dao jednak pristup do nje.

Bog
vas ljubi i u vašim razdobljima testiranja. U pustinju vas je odveo
njegov vlastiti Duh. Međutim, njegov vlastiti Sin već je bio ondje i
zna točno kroz što prolazite. Dopustite mu završiti svoje djelo
izgrađujući u vama potpuno povjerenje i pouzdanje u njega. Iz pustinje
ćete izaći s povjerenjem – te svetim suosjećanjem i snagom da pomognete
drugima.

Message For Gods Chosen

<div><embed src="http://www.livevideo.com/flvplayer/embed/DEBB4AFF7A594318A04D7D660D7A003F&autoStart=1" type="application/x-shockwave-flash" quality="high" WIDTH="445" HEIGHT="369" wmode="transparent"></embed><br/><a href="http://www.livevideo.com/video/embedLink/DEBB4AFF7A594318A04D7D660D7A003F/274064/message-for-gods-chosen.aspx">Message For Gods Chosen</a></div>

LJUBAV i MRŽNJA





"Ako tko dođe k meni, a više voli svoga oca, majku, ženu, djecu, braću
i sestre pa čak i svoj vlastiti život, ne može biti moj učenik" (Lk
14,26).

Grčka
riječ za mrziti ovdje znači "uspoređujući voljeti manje". Isus nas
poziva da imamo ljubav za njega koja je sveobuhvatna, žarka i
apsolutna, kojoj se nikakve zemaljske ljubavi ne mogu ni približiti.

Razmislite:
Znamo li mi kako izgleda doći u njegovu divnu nazočnost i ništa ne
tražiti? Posezati se za Njim samo zato što smo zahvalni jer nas toliko
ljubi?

U svojim molitvama postali smo sebični i usredotočeni na
sebe: "Daj nam … susretni nas … blagoslovi nas … upotrijebi nas …
zaštiti nas." Sve to može biti biblijski, ali usredotočeni smo na sebe.
Čak je i naš rad za Gospodina postao sebičan. Želimo da blagoslovi našu
službu za njega, tako da možemo znati da je naša vjera izvorna. Ali
Gospodina viša zanima što mi postajemo nego što radimo za njega.

Netko
tko ovo čita možda je povrijeđen jer su se vrata službe zatvorila. Ili
možda misli da je "stavljan na policu". Netko drugi možda misli da bi
bio korisniji Gospodinu na nekom potrebitom misijskom polju. Ali ja
kažem da ne možemo biti korisniji Gospodinu kao kad mu s ljubavlju
služimo u tajnoj klijeti molitve. Kad tražimo Gospodina i kad beskrajno
istražujemo njegovu Riječ da ga upoznamo, tad smo na vrhuncu
korisnosti. Više blagoslivljamo i ugađamo Bogu kad se zatvorimo nasamo
s njim u divnom zajedništvu, nego kad radimo bilo što drugo. Kakvo će
god djelo on za nas započeti, kod kuće ili u inozemstvu, ono će doći
bez napora iz našega zajedništava s njim. Njega više zanima zadobiti
cijelo naše srce, nego da mi za njega zadobijemo cijeli svijet.

Time
ne mislim obezvrijediti žarki rad na zadobivanju duša, nego izjavljujem
da je svo evangeliziranje blagoslovljeno od Duha rođeno u zajedništvu s
njim. Svjedok koji je često s Gospodinom u molitvi primit će mudrost i
silu da vrši volju Božju te vrijeme kad da je vrši.

PONEKAD RASTEMO A DA TO NI NE ZNAMO

Neki vam vjernici mogu sve reći o svom duhovnom rastu. I možete jasno
vidjeti promjene u njihovim životima. Oni vam svjedoče o tome kako je
Duh Sveti za njih porazio neprijatelja i vi se radujete s njima u
njihovoj pobjedi.

Međutim,
takvi su kršćani iznimka. Većina vjernika potpuno je nesvjesna ikakva
duhovnog rasta u svome životu. Oni mole, čitaju Bibliju i traže
Gospodina svim svojim srcem. Ne postoji nikakva smetnja duhovnom rastu
u njima.

Ali oni ne mogu vidjeti nikakav rast u sebi. Ja sam
primjer takve vrste vjernika. Znam da hodam u pravednosti Kristovoj,
međutim, nikada ne osjećam nikakav napredak. Zapravo, povremeno kad
učinim ili kažem nešto što nije slično Kristu, jako sam nezadovoljan
sam sa sobom. To me navodi da se pitam: "Godinama sam kršćanin. Zašto
nikada ne naučim?"

Mislim da su solunski kršćani bili
zaprepašteni kad su čuli Pavlov sjajan sud o njima (vidi 2 Sol 1,3).
Vjerojatno su mislili: "Mi rastemo? Pavao se vjerojatno šali."

Međutim,
Pavao je znao da je duhovan rast tajna, skrivena stvar. Pismo to
uspoređuje s nevidljivim rastom cvijeća i drveća: "Bit ću kao rosa
Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana.
Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog" (Hoš 14,6-7).

Bog
nam govori: "Idite k ljiljanima! Pokušajte ih gledati kako rastu. Kažem
vam, kad dan završi, nećete vidjeti da su imalo izrasli. Ali znajte
ovo, svakoga jutra ja navodnjavam ljiljan rosom koju šaljem – i on
raste." Jednako je istina za većinu duhovnog rasta. Za ljudsko oko taj
rast je nevidljiv!

Kad se neki ljudi spase, čini se da se nikada
ne bore ni s jednim lakozavodljivim grijehom. Oni svjedoče: "Onoga
trenutka kad sam došao Isusu, Gospodin mi je oduzeo svako iskušenje.
Slobodan sam sve otada." Poznajem mnoge bivše ovisnike koji su imali
takvo iskustvo.

Ali za mnoštvo kršćana, to je drukčija priča.
Godinama nakon njihova obraćenja, još uvijek nije u njima slomljena
stara pokvarenost – nešto što mrze i nikada više ne žele vidjeti.
Međutim, kako god se jako bore, ta jedna preostala požuda jednostavno
ne odlazi. S vremenom se obeshrabre. Njihove duše vape: "Kako dugo,
Gospodine? Kad će se slomiti taj lanac?" Na kraju im dolazi đavao i
govori: "Nikada nećeš uspjeti. Znaš da nema načina da u takvom stanju
rasteš duhovno."

Ohrabri se, prijatelju – imam dobru vijest za
tebe. Rasteš usred svoje borbe! Zapravo, možda zbog svoje borbe rasteš
neočekivano brzo.

Miruj! Ako imaš strah Božji u svome srcu,
izaći ćeš iz oluje mnogo jači. Vidiš, ako si u borbi s neprijateljem,
treniraš i potičeš svu milost i silu Božju. Iako se možda osjećaš
slabim, milost i sila te jačaju. Prije svega, postaješ gorljiviji u
svojoj molitvi. I drugo, lišen si svega ponosa. Dakle, oluja te zapravo
stavlja u situaciju da si "duhovno budan" u svakom području svoga
života!

KAKO SE DIĆI I BORITI

Sa svim pričama koje se čuju u crkvi u vezi s duhovnim vojevanjem,
kršćani još uvijek nisu naučili kako se dići na neprijatelja. Mi smo za
đavla laka pobjeda.

Ne
vjerujem da svaka nezgoda koja pada na kršćanina dolazi od đavla. Mi ga
pogrešno krivimo za mnogo naših vlastitih bezbrižnosti, neposlušnosti i
lijenosti.

Lako je okriviti đavla za našu ludost. Na taj se
način ne moramo baviti njome. Ali u svijetu danas postoji stvaran đavao
– i vrlo je zaposlen!

Dopustite mi reći vam nešto o sotonskoj
strategiji. Ako on ne može povući Svevišnjeg s njegova prijestolja,
pokušat će iščupati Božju sliku iz vas! On želi pretvoriti štovatelje u
mrmljače i hulnike.

Sotona vas ne može napadati kako mu pada na
pamet. Bog je podigao ognjeni zid oko svakoga svog djeteta i sotona ne
može iza tog zida bez Božjega dopuštenja.

Sotona ne može čitati
um jednoga kršćanina. Neki se ljudi boje moliti jer misle da ih đavao
prisluškuje. Drugi opet misle da đavao može pročitati svaku njihovu
misao. Nije tako! Samo je Bog sveprisutan i sveznajući.

Pismo
nam zapovijeda da se dignemo, da budemo jaki i da se borimo protiv
tijela i đavla: "Bdijte, čvrsto stojte u vjeri, muževno se držite,
budite jaki" (1 Kor 16,13). "Ubuduće budite jaki u Gospodinu i njegovoj
silnoj moći" (Ef 6,10).

Morate se zasititi što vas đavao drži pritisnutog tako da živite na tlu, potišteni, bez radosti, prazni, mučeni!

Knjiga
Sudaca nam govori: "Opet su Izraelci činili što je zlo u Jahvinim
očima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. Teška
bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom" (Suci 6,1-2).

Izraelci su
bili na svojoj najnižoj točki. Bili su natjerani živjeti u mračnim
spiljama i vlažnim rupama, u gladi, strahu i bez nade. A onda se nešto
dogodilo. Započelo je s Gideonom i proširilo se kroz čitav tabor:
Izrael je bio bolestan i umoran od skrivanja u mračnim spiljama!

Gideon
je rekao sam sebi: "Kako dugo ćemo se morati nositi s time? Oni prolaze
kroz našu zemlju bez ikakve zapreke. Nitko se ne diže i ništa ne čini!
Čuli smo da mi imamo Boga koji je radio za naše očeve. A vidi sad nas,
lišeni smo svega i bespomoćni smo. Živimo neprestano u strahu!"

U
Gideonu se nešto podiglo. I rekao je upravo ono što je Bog htio čuti:
"Ovo je otišlo predaleko! Služimo silnom, pobjedonosnom Bogu. Zašto
trpimo iz dana u dana i podnosimo to zlostavljanje?"

Bog neće ništa učiniti dokle god se ne zgrozite, dokle god se ne razbolite i umorite što ste bolesni i umorni.

Morate
učiniti isto što i Gideon – zavapite Gospodinu! Mi služimo istom Bogu
kao i Izrael. Ako je on čuo Izraelov vapaj u njihovom idolopoklonstvu,
čut će i vaš – u vašoj iskrenosti.

Posljednje Probuđenje

Što očekuje Crkvu Isusa Krista? To pitanje postavljaju mnogi zabrinuti
vjernici širom svijeta. Dok se svuda po svijetu događaju kataklizmički
događaji, mnogi se pitaju: "Hoće li prije Isusova povratka Duh Sveti
probuditi Crkvu? Hoće li Kristovo tijelo napustiti ovaj svijet cvileći
ili kličući?"

više: http://www.worldchallenge.org/hr/node/6172

ODRŽAVANJE MOLITVENOG ŽIVOTA





Da bih nadvladao duhovnu sušu, moram održavati život molitve. Kako to
da nitko od nas ne moli kao što bi trebao? Znamo da sva naša bremena
mogu biti podignuta kad se nasamo zatvorimo s Bogom. Glas Duha Svetoga
stalno nas poziva na molitvu: "Dođi!"

Dođi
na vodu koja gasi tvoju žednu dušu. Dođi Ocu koji suosjeća sa svojom
djecom. Dođi Gospodaru života koji obećava da će ti oprostiti svaki
grijeh koji si počinio. Dođi k Onome koji odbija osuditi te, ostaviti
ili se sakriti od tebe.

Možda se pokušavamo sakriti od Boga zbog
krivnje i osude, ali on se nikada ne krije od nas. Dođite hrabro do
njegova prijestolja milosti, čak i kad ste sagriješili ili iznevjerili.
On odmah oprašta onima koji se kaju sa svetom žalošću. Ne morate
provoditi sate i dane u grizodušju i krivnju ili pokušati zaraditi svoj
povratak u njegovu milost. Pođite Ocu, sagnite koljena, otvorite svoje
srce i isplačite svoju agoniju i bol. Recite mu o svojoj samoći,
osjećajima osamljenosti, strahu i neuspjehu.

Pokušavamo sve osim
molitve. Čitamo knjige, tražimo formule i smjernice. Odlazimo k
prijateljima, pastirima i savjetnicima tražeći svugdje riječ utjehe ili
savjeta. Tražimo posrednike, a zaboravljamo onoga Posrednika koji ima
odgovor na sve.

Ništa ne rastjerava sušu i prazninu brže od sat
ili dva nasamo s Bogom. Ništa ne može zamijeniti mjesto molitve Ocu u
onoj osamljenoj tajnoj klijeti. To je rješenje za svako sušno razdoblje.

"Jer
na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh
svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja" (Iz 44,3).

2009. ožujak 08
HITNA PORUKA

Duh Sveti me natjerao rasposlati ovu hitnu poruku svima s popisa primanja naših poruka te prijateljima i biskupima koje smo susreli širom svijeta.

DOGODIT ĆE SE NESREĆA KOJA ĆE POLJULJATI SVIJET. BIT ĆE TO TAKO UŽASNO DA ĆEMO SVI ZADRHTATI, ČAK I NAJSVETIJI MEĐU NAMA.

Deset sam godina upozoravao na dolazak tisuće vatri na grad New York. Ta će vatra progutati čitav megapleks, uključujući područja New Jerseya i Connecticuta. U velikim gradovima širom Amerike pojavit će se nemiri i gorjet će vatra, kao što smo prije više godina vidjeli u Wattsu u Los Angelesu.

Bit će nemiri i gorjet će vatra i u gradovima širom svijeta. Doći će do pljačkanja – uključujući i na Times Squareu u New Yorku. Ono što sada doživljavamo nije recesija, nije čak ni depresija. Mi smo pod Božjim gnjevom. U Psalmu 11,3 je zapisano:

"Kad su temelji uzljuljani što da učini pravednik?"

Bog sudi strahovit grijeh Amerike i nacija i uništava sekularne temelje.

Prorok Jeremija preklinjao je grešan Izrael: "Evo spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.' Ali oni vele: 'Uzalud! Mi ćemo radije provoditi svoje osnove i činiti svaki po okorjelosti zloga srca svojega'" (Jer 18,11-12).

U Psalmu 11,6 David upozorava: "Na grešnike će izlit žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine." Zašto? David odgovara: "Jer je pravedan Gospodin " (Ps 11,7). To je pravedan sud – upravo kao i sudovi Sodome i Noine generacije.

ŠTO ĆE ČINITI PRAVEDNI? ŠTO ĆE BITI S NARODOM BOŽJIM?

Prvo, dajem vam dragocjenu riječ koju sam primio za moju vlastitu uputu. Spremite hranu za tridesetak dana, toaletne potrepštine i druge neophodne stvari. U velikim se gradovima velike trgovine isprazne za sat vremena od znaka predstojeće katastrofe.

A što se tiče naše duhovne reakcije, imamo dvije mogućnosti. Sliku toga nalazimo u Psalmu 11: "Odleti u goru kao ptica." Ili, kao što David kaže: "Upro sam oči u Gospodina na njegovu prijestolju u nebu – 'Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske'" (Ps 11,4). "Jahvi se utječem!" (Ps 11,1).

Ja ću reći svojoj duši: Nema potrebe bježati … nema potrebe skrivati se! Ovo je Božje pravedno djelo. Promatrat ću našega Gospodina na njegovu prijestolju; on svojim očima punim nježnosti i dobrote promatra svaki korak koji činim. Pouzdavat ću se u njega da će provesti svoj narod kroz bujice, vatru, nesreće, testove i kušnje svake vrste.

Upamtite: Ne znam kad će se ovo ostvariti, ali znam da nije daleko. Rasteretio sam vam svoju dušu. Učinite s ovom porukom po svome izboru.

Bog vas blagoslovio i čuvao!
U Kristu,
DAVID WILKERSON


http://davidwilkersonincroatian.blogspot.com/

2009. ožujak 13





NAŠ PASTIR JOŠ UVIJEK LJUBI ONE KOJI SU ODLUTALI





Naš veliki pastir ljubi svaku ovcu koja je odlutala zbog testiranja,
kušnji, povreda i boli. Mi se nikada ne usuđujemo optužiti našega
pastira da nas je napustio. On još uvijek hoda uz nas i pazi nas sve
vrijeme.

Upravo
sada možda vodite izgubljeni rat protiv neke napasti. Što god je vaša
bitka, odlučili ste da nećete bježati od Gospodina. Odbijate se predati
zahvatu grijeha. Umjesto toga, uzimate Riječi Božju srcu.

Međutim,
poput Davida, umorili ste se i sad ste došli do točke gdje se osjećate
apsolutno bespomoćni. Neprijatelj vas preplavljuje očajem, strahom,
lažima.

Vaše testiranje može vas još više zbunjivati i biti još
neobjašnjivije. Ali želim da znate – bez obzira kroz što prolazite, Duh
Sveti želi otkriti u vama Jahvu Roi, Gospodina vašeg pastira. Vi imate
pastira koji želi na vaše srce utisnuti svoju ljubavi.

Isus nas
uvjerava: "Nikada te neću napustiti ni ostaviti." A naš nebeski Otac –
Jahve Roi, Gospodin naš pastir – otkrio nam se u Psalmu 23. On nam
govori: "Znam te po imenu i znam kroz što prolaziš. Dođi i legni u
mojoj milosti i ljubavi. Ne pokušavaj sve odgonetnuti. Jednostavno
prihvati moju ljubav za sebe. I počivaj u mojim brižnim rukama. Da, ja
sam Gospodin nad Vojskama. Ja sam veličanstven i sveti Bog. Želim da
znaš sva ta otkrivenja o meni. Ali ono otkrivenje koje želim da imaš o
meni upravo sada jest otkrivenje o Jahvi Roi. Želim da me upoznaš kao
svoga dragog, brižnog pastira. I želim da sa sigurnošću počivaš da ću
te u svojoj nježnosti i ljubavi provesti kroz sve tvoje kušnje.