Milost- prva milost na početku obraćenja kao nezasluženi dar

jakob je napisao/la:

Što znači da će biti suđeni po savjesti?
Hoće li im se savjest uračunati u novorođenje ?
Pavao je bio revan po savjesti ali je doživio obračenje..po čemu će se njemu suditi?Po čemu će se suditi Evi , ili je jednima već suđeno po nekoj istrazi..Tko će suditi i na osnovu kojeg izvještaja tj. zapisa ..?Kako će se grijesi onih koji nisu ni znali za Kristovu krv izbrisati?
Milost u sebi sadrži dovoljan uvjet spasenja ?!Duh Sveti je začetnik svake dobre svjesti - koja je ponuđena svima u svim vremenima?!

Evo jedno kontra pitanje! Zar svi mislite da se Bog nije objavljivao ljudima u povijesti? Da ljudi prije Krista nisu bili osvjedočeni o Božjoj prisutnosti? Da je u njemu život? Sve ste postavili na način da ljudi prije Krista ili ljudi koji još ne znaju za Krista nisu osvjedočeni zato što se Bog ne trudi dovoljno ili da nije dovoljno učinio. Evo malo za razmišljanje: da li ste svjesni da većina ljudi zna za Krista ali ga ne želi pustiti u svoje srce zbog svoje sebičnosti? Da li ste svjesni da apsolutno sve na ovom svijetu svjedoči za Boga ? Da li ste svjesni da je najveći razlog zašto još mnogi u svijetu nisu upoznali Boga naša sebičnost,lijenost , kukavičluk? Jer svi mi koji tvrdimo da poznajemo Krista ,da Ga stvarno poznajemo i znamo da je u Njemu život, ne bi li to svojim životima pokazivali? Ne bi li pričali i svjedočili o ljubavi Božjoj?Znači u NAMA JE PROBLEM a ne u Bogu.Ovo naše pričanje je lijepo na ovom forumu i korisno i sve ali ako nije potkrijepljeno Pismom i dijelima ništa , ama baš ništa nam ne vrijedi. Lako je filozofirati i pokazivati znanje i tko je obrazovan a tko načitan. Ali ništa od toga nas neće učiniti boljim ljudima.Življenje Riječi i iskreno i ponizno otvaranje i predavanje sebe Kristu hoće.I to ne samo da će nas učiniti boljima, nego će nas spasiti i učiniti nas oruđima u Gospodinovim rukama za širenje radosne vijesti te dovođenje još mnogih zalutalih ovaca u tor Božji.Pa je konačno došlo vrijeme da preispitamo naš odnos sa Bogom. Jesmo li od onih koji sve znaju i samo pričaju, ili smo od onih koji spoznaju koju su dobili od Gospoda žive u cjelosti. Biti 99% Kristov i 1% pripadati svijetu je isto kao 99% pripadati svijetu i 1 % biti Kristov.Potpuno predanje je jedini način. A prije toga mora doći spoznaja o vječnoj ljubavi i našem otpadu prema Bogu.Zato imamo Riječ Božju i molitvu da spoznamo kakvom nas ljubavlju ljubi Gospod i da ga molimo za snagu i vodstvo da dopustimo toj ljubavi da nas promijeni iz korijena u novog čovjeka u Isusu Kristu. Hvala. Gospodin s vama.

Ipak stoji pitanje o suženju prema savjesti..Tko je izuzet od takvog suđenja?Kako će se suditi katolicima, protestatima, pravoslavnima, muslimanima, židovima, ateistima, agnosticima...
Jer:
16 Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. 17 Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.
18 Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22 Gradeći se mudrima, poludješe i 23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova."
Ako će pravednik od vjere živjeti kako će biti suđen onaj koji nema vjere a djela su mu po savjesti..Zar nećemo svi biti suđeni po djelima..Hoće li se savjest nekima uzeti u vjeru i djela...?
Kako se mjeri postotak pripadnosti Kristu a kako - svijetu?
Na primjer - iako se fanatik razlikuje od fanatika - oni u svojoj revnosti naprave mnogo štete misleći da su poslani od Isusa , B. sačuvaj da pred njima svjedočiš katolicima o mogućnostima spasenja da su jednake i za papu i za nepapu...oni u katolicima kao i katolici takvi u protestantima - vide u najmanju ruku neke hotentote koji vrebaju vremena progona..
Zar nije jako evanđelje pa mu treba dodatna revnosna fanatična vatra..I Oni svjedoče, nadam se - prema savjesti a da svoju savjest nisu očistili nebeskom stvarnošću?Pa njima će se suditi po djelima jer su zanemarili milost - dodavajući ili neko zanje ili neznanje makar su djelovali prema savjesti...Nisu morali da izađu iz povijesti- već naprotiv da uđu u njenu stvarnost u vrijeme Suda koji se nadam se odvija u korist Božjeg naroda..

jakob je napisao/la:

Ipak stoji pitanje o suženju prema savjesti..Tko je izuzet od takvog suđenja?Kako će se suditi katolicima, protestatima, pravoslavnima, muslimanima, židovima, ateistima, agnosticima...
Jer:
16 Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. 17 Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.
18 Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22 Gradeći se mudrima, poludješe i 23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova."
Ako će pravednik od vjere živjeti kako će biti suđen onaj koji nema vjere a djela su mu po savjesti..Zar nećemo svi biti suđeni po djelima..Hoće li se savjest nekima uzeti u vjeru i djela...?
Kako se mjeri postotak pripadnosti Kristu a kako - svijetu?
Na primjer - iako se fanatik razlikuje od fanatika - oni u svojoj revnosti naprave mnogo štete misleći da su poslani od Isusa , B. sačuvaj da pred njima svjedočiš katolicima o mogućnostima spasenja da su jednake i za papu i za nepapu...oni u katolicima kao i katolici takvi u protestantima - vide u najmanju ruku neke hotentote koji vrebaju vremena progona..
Zar nije jako evanđelje pa mu treba dodatna revnosna fanatična vatra..I Oni svjedoče, nadam se - prema savjesti a da svoju savjest nisu očistili nebeskom stvarnošću?Pa njima će se suditi po djelima jer su zanemarili milost - dodavajući ili neko zanje ili neznanje makar su djelovali prema savjesti...Nisu morali da izađu iz povijesti- već naprotiv da uđu u njenu stvarnost u vrijeme Suda koji se nadam se odvija u korist Božjeg naroda..

Pa čitaj Riječ !! U njoj su dani ogdovori na sva pitanja koja te muče. Moli isto tako od Boga da te osvjedoči o onome štoi te muči. Što ti vrijedi ljudsko mudrovanje i ljudska pamet od strane bilo koga od nas ili od strane samoga tebe? Obrati se ka Božjoj objavi i njegovoj milosti i ljubavi te traži mudrosti od Njega u poniznosti pa ćeš dobiti odgovore na sva pitanja."...Ne silom, ni snagom već Duhom mojim...".Hvala. Gospodin s vama.

na žalost , osim gubavca nitko se nije uključio na temu
ne mogu vjerovati da nitko ništa nezna ili nema mišljenje u vezi ovoh teološkog pojma koji je jako bitan u kršćanstvu, spasenju svakog pojedinca???
gdje su velikani teologije ovog foruma: melkisedek, sinke,kristom, abraham, euro , ibrahimović itd da ne nabrajam...neka oproste neki koje se nisam sjetio a misle da sam ih trebao navesti8)
evo ponavljam opet ono što mi nije jasno a na što ipak nisam dobio odgovor:

postavljam pitanje ( jer mi ne sjeda baš sve ) ako naše spasenje , opravdanje ovisi o Božjoj milosti, šta mislite tko dobiva milost , a tko ne
hipotetski gledano, o čemu ovisi tko će dobiti milost , a tko neće

jer , ako je za naš spas i opravdanje jako bitna milost, logično i ljudski mi se postavlja pitanje, tko će dobiti ( zaslužiti) tu milost
netko će možda reći , pa po definiciji milost je nezasluženi dar, ali opet ne možemo si ne postaviti pitanje, da li ću i ja po tome dobiti milist ili ne
ako za spas i dobivanje milost nije bitno nikakvo naše držanje, ponašanje ili slično, onda ispada da pitanje tko će biti spašen , a tko nažalost ne, spada samo na Boga, na njegovo milosrđe i dobrotu kome će je dati a kome ne

to po meni opet vodi u čistu predestinaciju, jer ispada da je samo Bog odredio kome će dati milost, i tko će biti spašen , a tko ne

Zadnja promjena: hrvoje hrki; čet 26 oľu 2009, 15:54; ukupno mijenjano 1 put.

Evo probacu ja da odgovorim na ovo malo neprijatno pitanje za nas Hriscane.Postoje neke stvari koje pre svega moraju da se prihvate da bi covek mogao da dozivi spasenje:

1. Svi ljudi do jednoga su zasluzili smrt i pakao.I tako da ako neko nije cuo evandjelje i nije se spasao, dobio je samo ono sto je zasluzio inace.Tako da Bog je po tom pitanju apsolutno pravedan jer daje coveku samo ono sto zasluzuje.

2. Poniznost kao neophodna vrlina koju covek treba da poseduje kada prilazi Svetom i Svemocnom Bogu.Ne postavlja mnogo pitanja nego prihvata spasenje koje mu je ponudjeno.Da bi posedovao tu vrlinu potrebno je da shvati prvo stavku 1.

3.Onaj koji trazi milost obavezno je i dobija, ali covek kada je pomilovan prihvata uslove koji mu se nude, i zivi kako ta milost nalaze.

4.To sto je svestan da mnogi nisu primili tu milost ga ne razocarava, nego se oseca jos zahvalniji i srecniji sto je on mogao dobiti tu milost.

5.Ponosni ne dobija milost, niti mu se nudi od strane Boga, jer ponosni ne zahteva milost, nego pravdu.A pravda za njega je pakao.

6.Oni koji zele da upoznaju milost, oni je i nalaze, dok oni koji hoce da namecu milosti nesto, nece je naci.

7.Bog zna tacno sta je u srcu i po tome nudi ljudima milost, mada mi Hriscani ne znamo pa je nudimo svakom.I to je razlog mnogih nerazumevanja stvari.

8.Bog zna da mi ne znamo sta je u tudjem srcu, zato nas i salje svima redom, ali On odabira svoje i poziva.

9.To sto je Otac zrtvovao i izlio svoj gnev i kaznu na ono sto Mu je najdraze, svog Sina, cini da kazna koja ce zateci one koji su to prezreli nikada nije dovoljno ostra.Jer je Bog uradio sve sa svoje strane.

10.Moralni zakoni su poznati svima na planeti, i kada Bog bude sudio po savesti( sto znaci da ce suditi po tome koliko smo radili stvari za koje smo vrlo dobro znali da su lose), nacice da su svi krivi i poslati ih tamo gde im je mesto.Imali su priliku i odabrali su da budu zli.Raspravljati o pravdi sa nepravednima ne vredi, pogotovo to Bog nece raditi.

jako lijepo rečeno
posebno prvih 5. citata, i tu se mislim 100% slažem i sve mi je jasno
kako neznam raditi razlomljene citate je ću brate sa velikim slovima, znači ne radi se o vikanju referirati se iza tvojih citata, ako nemaš ništa protiv

[quote="amos"]Evo probacu ja da odgovorim na ovo malo neprijatno pitanje za nas Hriscane.Postoje neke stvari koje pre svega moraju da se prihvate da bi covek mogao da dozivi spasenje:

6.Oni koji zele da upoznaju milost, oni je i nalaze, dok oni koji hoce da namecu milosti nesto, nece je naci.

KOJI BI TO BILI KOJI NAMEĆU MILOST...I KOME JE TI NAMEĆU??

7.Bog zna tacno sta je u srcu i po tome nudi ljudima milost, mada mi Hriscani neznamo pa je nudimo svakom.I to je razlog mnogih nerazumevanja stvari.

ŠTA SI MISLIO POD ONIM GORE ŠTO SAM BOLDAO? KOJU SU TO SVI KOJIMA MI KRŠĆANI NUDIMO MILOST...?
MISLIŠ NA PRIPADNIKE DRUGIH VJERA, ATEISTE ILI...?

BOG ZNA ŠTA JE SVAKOM ČOVJEKU U SRCU...DA LI TO ZNAČI DA JE BIT , ESENCIJA U ČISTOM SRCU, I DA SE SVAKI " ČOVJEK KOJI JE DOBAR U SRCU" BIO ON KINEZ, ESKIM, MUSLIMAN, ATEIST, INDIJAC , BUDIST ITD MOŽE SPASITI, OPRAVDATI PRED BOGOM
DRUGIM RIJEČIMA, NIJE POTREBAN NI KRST-KRŠTENJE ...?
AKO TAKO PROIZLAZI UPADAMO NA NEKI NAČIN U RELATIVIZAM I INDIFERENTIZAM, A OPET JAKO JE BITNO SRCE I SAVIJEST.... ZBILJA ZAČARANI KRUG!

Baš me zanimaju slijedeći odgovori

hrvoje hrki je napisao/la:

jako lijepo rečeno
posebno prvih 5. citata, i tu se mislim 100% slažem i sve mi je jasno
kako neznam raditi razlomljene citate je ću brate sa velikim slovima, znači ne radi se o vikanju referirati se iza tvojih citata, ako nemaš ništa protivi

amos je napisao/la:

Evo probacu ja da odgovorim na ovo malo neprijatno pitanje za nas Hriscane.Postoje neke stvari koje pre svega moraju da se prihvate da bi covek mogao da dozivi spasenje:

6.Oni koji zele da upoznaju milost, oni je i nalaze, dok oni koji hoce da namecu milosti nesto, nece je naci.

KOJI BI TO BILI KOJI NAMEĆU MILOST...I KOME JE TI NAMEĆU??

7.Bog zna tacno sta je u srcu i po tome nudi ljudima milost, mada mi Hriscani neznamo pa je nudimo svakom.I to je razlog mnogih nerazumevanja stvari.

ŠTA SI MISLIO POD ONIM GORE ŠTO SAM BOLDAO? KOJU SU TO SVI KOJIMA MI KRŠĆANI NUDIMO MILOST...?
MISLIŠ NA PRIPADNIKE DRUGIH VJERA, ATEISTE ILI...?

BOG ZNA ŠTA JE SVAKOM ČOVJEKU U SRCU...DA LI TO ZNAČI DA JE BIT , ESENCIJA U ČISTOM SRCU, I DA SE SVAKI " ČOVJEK KOJI JE DOBAR U SRCU" BIO ON KINEZ, ESKIM, MUSLIMAN, ATEIST, INDIJAC , BUDIST ITD MOŽE SPASITI, OPRAVDATI PRED BOGOM
DRUGIM RIJEČIMA, NIJE POTREBAN NI KRST-KRŠTENJE ...?
AKO TAKO PROIZLAZI UPADAMO NA NEKI NAČIN U RELATIVIZAM I INDIFERENTIZAM, A OPET JAKO JE BITNO SRCE I SAVIJEST.... ZBILJA ZAČARANI KRUG!

Baš me zanimaju slijedeći odgovori

1. Kada sam napisao namecu milosti nesto , mislio sam na samopravedne
tipove koji postavljaju svoje uslove , umesto da bezuslovno prihvate
milost i njene uslove.

2.Mislim na ljude koji nisu doziveli spasenje i ne zele ga, barem ne
biblijsko spasenje.No mi to ne mozemo znati i pokusavamo da kucamo na
ta vrata svakako.

3.Bog zna sta je u srcu pod tim mislim kada dodjemo i nekome govorimo o
Isusu, Bog vec zna dali ta osoba ce prihvatiti ili nece i po tome
deluje.a mi ne znamo i onda pokusavamo i tamo gde nece ici.

4.Svi koji ne prihvate Hrista za svog spasitelja, i ne potvrde to
prihvatanje svojim zivotom Njegove reci, i u toj poslusnosti ako imaju
vremena se krste vodenim krstenjem, ce ici ravno u pakao bez
zadrzavanja, jer kako sto sam vec naveo svi su zli i to samo
zasluzuju.Jedino ono koji su ponizni da to priznaju, dobijaju milost.

5.Naravno da je srce bitno, jer se srcem veruje za spasenje i potom dolazi ociscenje Svetim Duhom.Do tada jedino priznanje da sam odvratan, bedan i zasluzujem pakao nam je data opcija u nasem pokvarenom srcu.Neko prelomi svoj ponos, neko ne.Ali tu je kljuc.

Zadnja promjena: amos; sub 28 oľu 2009, 00:14; ukupno mijenjano 1 put.

zanimljivi odgovori amose, svaka čast
morat ću malo dublje odvagati svaku riječ i razmisliti prije nego li išta napišem

ima li još netko nešto reći ...čisto svoje ili još bolje , referirati se na amosova 2 zadnja posta

postaje jeko zanimljivo...nadam se da će se još barem netko javiti i napisati nešto

3.Bog zna sta je u srcu pod tim mislim kada dodjemo i nekome govorimo o
Isusu, Bog vec zna dali ta osoba ce prihvatiti ili nece i po tome
deluje.a mi ne znamo i onda pokusavamo i tamo gde nece ici.

MALO MI JE OVO NELOGIČNO, IMA KONTRDIKACIJA U TE 3-4 RIJEČI
AKO ĆE NEKA OSOBA PRIHVATITI ISUSA PREKO NAS, ONDA TADA I NE DJELUJE BOŽJA MILOST , NEGO MI KAO ŠIRITELJI EVANĐELJA I SAMA SLOBODNA VOLJA OBRAĆENIKA ZAR NE?

A AKO BISMO REKLI DA BOG UVIJEK PO SVOM NAHOĐENJU DJELUJE I NEKOME DAJE ILI NE DAJE MILOST ONDA I NE MOŽEMO GOVORITI KAKO SI SAM NAVEO "da li će ta osoba prihvatiti ili ne prihvatiti", JER SE I NE RADI O SLOBODNOJ VOLJI TE OSOBE DA PRIHVATI ILI NE PRIHVATI , NEGO SAMO O SUVeRENOJ BOŽJOJ MILOSTI tj KAKO SAM KAŽEŠ "Bog po tome djeluje", ZNAČI BOG IPAK DJELUJE, A NE SAMA OSOBA!

4.Svi koji ne prihvate Hrista za svog spasitelja, i ne potvrde to
prihvatanje svojim zivotom Njegove reci, i u toj poslusnosti ako imaju
vremena se krste vodenim krstenjem, ce ici ravno u pakao bez
zadrzavanja, jer kako sto sam vec naveo svi su zli i to samo
zasluzuju.Jedino ono koji su ponizni da to priznaju, dobijaju milost.

ŠTA MISLIŠ POD " prihvatanjem svojim životom Njegove riječi"

VJERUJEM DA MISLIŠ DA ŽIVE PO BOŽJIM ZAPOVJEDIMA, DA SE TRUDE BITI ŠTO BOLJI LJUDI ( ZLATNO PRAVILO KOJE JE IZREKAO SAM ISUS: NE ČINI DRUGIMA ŠTO NEŽELIŠ DA ČINE TEBI!... ITD)

5.Naravno da je srce bitno, jer se srcem veruje za spasenje i potom dolazi ociscenje Svetim Duhom.Do tada jedino priznanje da sam odvratan, bedan i zasluzujem pakao nam je data opcija u nasem pokvarenom srcu.Neko prelomi svoj ponos, neko ne.Ali tu je kljuc.[/quote]

KAKO PO TEBI SE DOGAĐA OČIŠĆENJE DUHOM
KAKO SE DUH PRIMA, ZADRŽAVA, OSTAJE U NAMA....MOŽE LI SE IZGUBITI VREMENOM?

Unaprijed puno hvala

hrvoje hrki je napisao/la:

MALO MI JE OVO NELOGIČNO, IMA KONTRDIKACIJA U TE 3-4 RIJEČI
AKO ĆE NEKA OSOBA PRIHVATITI ISUSA PREKO NAS, ONDA TADA I NE DJELUJE BOŽJA MILOST , NEGO MI KAO ŠIRITELJI EVANĐELJA I SAMA SLOBODNA VOLJA OBRAĆENIKA ZAR NE?

Svi aktivno ucestvujemo, da pojasnim:
Mi tako sto govorimo jednoj osobi, osoba tako sto slusa i ponizi se, i Bog koji daje razmevanje osobi.Konacna odluka je uvek na Bogu kome ce a kome nece dati razumevanje.Ima gomila stihova na tu temu ali hajde po meni onaj koji to najbolje opisuje:
Rim.914 Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!
15 Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.
16 Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
Ali isto tako biblija kaze da i mi imamo svoj deo:
Rim. 10.14 Ali
kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u
onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?
I tu dolazimo do same osobe kojoj se govori:
Rimlj 2.3 Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš?
4 Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi?


Znaci nakon sto Gospod uradi svoj deo posla, mi svoj, dolazi odluka osobe.Nijedam cinilac nije iskljucen i svi zajedno saradjuju u delu obracenja i spasenja.

hrvoje hrki je napisao/la:

A AKO BISMO REKLI DA BOG UVIJEK PO SVOM NAHOĐENJU DJELUJE I NEKOME DAJE ILI NE DAJE MILOST ONDA I NE MOŽEMO GOVORITI KAKO SI SAM NAVEO "da li će ta osoba prihvatiti ili ne prihvatiti", JER SE I NE RADI O SLOBODNOJ VOLJI TE OSOBE DA PRIHVATI ILI NE PRIHVATI , NEGO SAMO O SUVeRENOJ BOŽJOJ MILOSTI tj KAKO SAM KAŽEŠ "Bog po tome djeluje", ZNAČI BOG IPAK DJELUJE, A NE SAMA OSOBA!

Na ovo sam mislim odgovorio gornjim delom, ali ako ipak nisam tu sam.

hrvoje hrki je napisao/la:

ŠTA MISLIŠ POD " prihvatanjem svojim životom Njegove riječi"

VJERUJEM DA MISLIŠ DA ŽIVE PO BOŽJIM ZAPOVJEDIMA, DA SE TRUDE BITI ŠTO BOLJI LJUDI ( ZLATNO PRAVILO KOJE JE IZREKAO SAM ISUS: NE ČINI DRUGIMA ŠTO NEŽELIŠ DA ČINE TEBI!... ITD)

Da bi na to pitanje odgovorili moramo da se pozabavimo jednim problemom.Postoje ljudi koji misle da delima postizes posvecenje, ja licno mislim da je posledica posvecenja od strane Boga posredstvom Svetog Duha i krvi Isusa Hrista ima za posledicu stalni urast u svetosti.Bozije zapovesti su samo jedan mali deo posvecenja i skoro da u potpunosti zavise od nas hocemo poslusati ili necemo, ali nasu gresnu prirodu menja licno Gospod.I tako dolazimo do tvog pitanja.Cinjenica da jedna osoba koja tek upozna Gospoda nije u mogucnosti da zivi zivot kao je u reci, ali prva stvar koju Sveti Duh pocinje razvijati je poslusnost autoritetima, koji uz vodstvo reci i Svetog Duha polako osobu vode u pravcu posvecivanja i upoznavanja osobe sa licnosti Gospoda.Tu se naravno podrazumeva da je osoba kako mi umemo reci beba u Hristu i potrebna joj je lagana hrana.Poslusnost zivotom se u pocetku manifestuje poslusnoscu duhovnim autoritetima koji su mu dodeljeni, koji mu pokazuju put kojim treba ici.Sok za ponosnog coveka koji misli da sve zna, ali pokanje nas uvodi u poniznost i poslusnost, za pocetak autoritetima a kasnije kada uspostavimo licni odnos sa Gospodom, poslusnost Njegovoj reci i potpuna predaja Njegovoj volji.
I od prvih plodova, do plodonosnog drveta postoji jedan put, ali poslusnost zivotom znaci krenuti tim putem u onoj meri u kojoj sam sposoban i stalno rasti u sposobnosti, odn. svetosti.
Poroci spadaju prvu kategoriju.

hrvoje hrki je napisao/la:

KAKO PO TEBI SE DOGAĐA OČIŠĆENJE DUHOM
KAKO SE DUH PRIMA, ZADRŽAVA, OSTAJE U NAMA....MOŽE LI SE IZGUBITI VREMENOM?

Unaprijed puno hvala

1.Ociscenje Svetim Duhom se dogadja tako sto osoba koja je vec priznala svoj greh, pokajala se i krenula napred u poslusnosti dozivljava obecanje koje je dao Isus, dobicete istovetnog Meni Svetog Duha koji ce vas uvoditi i podsecati na sve sto sam govorio.Dakle osoba citajuci rec uvidi da postoje neke stvari u njegovom-njenom zivotu koje se moraju promeniti.I sada kada citamo bibliju verovatno uvidjamo da postoji gomila stvari u pocetku za promeniti, ali Sveti Duh pocinje tada svoje delo i pocne insistirati preko savesti, i sada osobe osetljive na Duha odmah ispravljaju stvar i nastavljaju dalje.Ali postoje i uporniji koji bi jos malo da grese i umiruju svoju savest tako sto sami sebi citiraju kontra stihove iz biblije i tako se tese.Onda Gospod preduzima ozbiljnije poteze, stvari krenu oko osobe skroz naopako i savest se pojacava.Ali ima tvrdoglavih ljudi(poput mene, nekad sam pravi magarac) i Gospod pocinje disciplinovanje posledicama greha , savescu, gubitkom materijalnih stvari, sve dok nas ne dovede na kraju u situaciju da uvidimo da nam se greh ne isplati i prestanemo ga ciniti , pokajemo se i nastavimo dalje bez tog greha.To je bilo ociscenje Svetim Duhom.

2.Sledeci korak, kada Gospod primpremi nase srce tj ono sto mi jesmo dolazi momenat kada Gospod udara svoj pecat i kaze moj je Ja garantujem za njega jer sam Ja radio i pravio to, i tada se Sveti Duh i konacno nastanjuje u nasim srcima i postajemo svedoci i dobijamo silu i darove koji su nam potrebni za to, kod nekog je to manje dramaticno kod nekog vise, a kod nekog se i ne primeti kada se dogodilo, ali osoba od tog dana vise nikada nece biti ista.Vrsta materijala koju Gospod obradjuje ponekad trazi vise vremena, i ponekad godine prodju dok se to dogodi, i to dovodi do zbunjivanja naroda Bozijeg.Ali taj period nije gubljenje vremena , nego naprotiv dovodjenje do savrsentva dela koje Gospod radi, i uspostavljanje jednog pravog originala od coveka, a ne kopije nekog tamo tipa ili konfesije ili denominacije.T takav cove ili zena u punoj meri sa svojom osobnoscu u Gospodu sluzi crkvi sa darovima koji su mu dati.Naravno moze sluziti i pre toga, ali ovo je nesto zasta je stvoren , rodjen i nasta ga je Bog sprema i to je ispunjenje svrhe zivota, ono za cim svaki covek cezne.

3.Mi smo samo prah, i kao takvi nephodno nam je da bi bili zdravi svakodnevno da imamo odnos sa nasim Ocem, kroz molitvu i citanje reci.Ukoliko nije tako nas duh prestane biti inspirisan Svetim Duhom i postaje izlozen duhu ovog sveta i mi pocinjemo da slabimo.Dobijamo upozorenja ali nazalost ne reagujemo, mislimo da ima vremena, mlakost nas hvata, dremez je tu, i cap pocinjemo da spavamo.I u snu se svasta dogadja, greh je tu nismo sposobni da mu se odupremo jer spavamo, i ako neko ne vikne ustani ti koji spavas jako snaznim glasom, ode sve.Ona duhovna snaga koju smo imali posvecenim zivotom se gubi, telo dobija na snazi i na kraju preuzima kontrolu nad nama i gotovo je , kraj, gori postajemo nego sto smo bili, utoliko gori jer znamo kako je biti slobodan a sada opet vezan.
Naravno i iz toga ima izlaza, ali se mora sve iz pocetka nazalost, i to mnogi nece da prihvate, pokusavaju da nastave staro ali starog vise nema.
Mnogovrsna mudrost darovana je crkvi, a ne pojedincu i zajednistvo sa iskrenim vernicima je preventiva pada, ali kako mozemo imati zajednistvo ako nismo naucili i prihvatili stavku 1.
Nadam se da sam uspeo, ima jos toliko toga u ovoj temi da naprosto je neophodno da svi ucestvujemo, jer ovde je prava dubina odnosa sa Gospodom.

Pozdrav Hrvoje hrki. Oprosti na dugom nejavljanju iako sam ti se obećao javiti na ovu temu još davnih mjeseci. No evo, budući da je ponovo aktivirana, imam priliku ispraviti svoj propust.

Ovo je jedno od najsloženijih pitanja uopće pa ne znam koliko ću se uspjet precizno i dobro izraziti. Amos je dobro primjetio da mi ne trebamo brinuti brigu o tome tko će prihvatiti Kristovu poruku a tko ne. Taj stav je dobro opisan u prispodobi o sijaču koji baca sjeme na sve strane, pa onda neko sjeme pozobaju ptice, neko padne na kamen, brzo nikne ali i brzo uvene, neko padne na plodno tlo ali ga uguši korov i na koncu, neko padne na tlo i donese obilan plod. (Mk 4:3-20)
Mi smo sijači koji ne znaju kakvo je tlo na koje pada Riječ Božja. Mi čak nismo niti pozvani da to puno propitujemo. Sad bi mogli opisivat nadugo i naširoko što nam govori svaki od ovih slučajeva opisanih u prispodobi, no to bi bilo predugo pa ćemo za sad to preskočiti (a dobrim dijelom je već ranije rečeno).

Vezano za ovo, Amos je također dobro primjetio slijedeći stih:

"A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra." Rim 10:14-15

Bog je tako stvorio svijet da je čovjeka stavio za njegova gospodara. Nakon pada, čovjek je izgubio vlast nad svijetom jer je postao rob grijeha, no ipak je poredak stvaranja takav da je u čovjekovim rukama ostao osnovni Božji dar... sloboda. Također, ostala je čovjekova uloga u spasenju drugih ljudi. Bog ne želi spasiti čovjeka bez da u tome nema udjela i drugi čovjek. To je, ujedno i poruka priče o sijaču i žeteocu koji se skupa raduju nad plodom svoga rada (iako taj plod raste iz zemlje, tj. nije njihovo djelo).

Pitanje: Zašto ima toliko ljudi koji ne poslušaju Riječ Božju? Da bi je čuo, Bog mu mora otvoriti srce, a u isto vrjeme, Bog nas poziva da se mi molimo za obraćenje griješnika. Dakle, Bog od nas traži da molimo za druge kako bi On učinio više ljudi svojom djecom. Kao što smo rekli, čovjek nije iskllučen iz plana spasenja, nego je u njega duboko uključen, često više nego je toga i sam svjestan. To je razlog našeg dostojanstva i smisao izjave da smo stvoreni na sliku Božju.

Čovjek se fizički ne rađa direktno iz Boga nego od drugog ljudskog bića (iako Bog neposredno stvara dušu). Slično tome, i obraćenje je plod čovjekove molitve i Božjeg djelovanja koje prethodi prihvaćanju Riječi Božje od strane obraćenika. Razlog zašto nema više obraćenika je taj što nema više naše molitve i naše žrtve. Bog neće učiniti nešto umjesto nas. Ne, to bi bila povreda reda kojeg je sam Bog uspostavio. Zato se od nas uporno traži i molitva i suobličavanje Kristu. Zato će se od nas tražiti više nego od neobraćenih, jer mi nećemo biti pitani samo za ono što činimo, nego i ono što ne činimo (i to sukladno datim nam darovima).

Razlog tome je i slijedeći: nitko od nas neće se moći hvaliti svojim obraćenjem, jer nitko od nas se nije obratio sam od sebe, nego smo svi mi plod nečije molitve. Svi mi smo plod nekog neznanog sijača i nekog (možda znanog a možda i neznanog) žeteoca. Čak i oni koji imaju sreću da su rođeni, odgojeni i uistinu prihvatili pravu vjeru od malena, čak i oni su plod molitve i ljudskog djelovanja.

To je razlog zašto nitko od nas ne bi smio biti ponosan na sebe.
Dugo sam se pitao kako je moguće da sam povjerovao u Isusa na dvije rečenice koje je u jednom trenutku rekla jedna cura, kad sam prije toga te rečenice (pre)čuo stotinama puta a da ništa nisam razumio. Dosta kasnije sam shvatio da to mora biti plod nečije molitve jer drugog objašnjenja, jednostavno, nema. Stoga, mi bi, umjesto ponosa, trebali osjećat zahvalnost i to takvu koja bi nas tjerala da i mi pomognemo nekome na putu prema Kraljevstvu Božjem.

Dakle, zašto mnogi prihvaćaju Riječ Božju? Zato što se mnogi mole.
Zašto mnogi ne prihvaćaju Riječ Božju? Zato što se ljudi pramalo mole.

Bog je taj koji mjenja srca, no Bog ne traži od nas molitvu bez razloga. On to traži sa itekako valjanim razlogom... on želi da se svi spase, ali i želi da i mi ljudi damo svoj dio u tome. Ako mi zakažemo, onda se neće svi spasiti. Ako svi zakažemo, onda se neće nitko spasiti jer nikog neće biti da moli za obraćenja bližnjih.

I tu onda dolazimo do pitanje žrtve, tj. naše žrtve kao čiste molitve. Često se u nekim protestantskim krugovima može pročitati misao kako je materijalno bogatstvo znak Božjeg blagoslova. A prava istina je zapravo obrnuta, najviše je blagoslovljen onaj koji ima čast najviše trpiti u ime Božje (na ovaj ili onaj način). Kad su Isusa apostoli pitali što trebaju činiti da bi sjedili s njegove lijeve i desne strane, on ih je prvo pitao: "jeste li spremni piti iz čaše koju ja pijem?". Oni su rekli da jesu (iako tada još nisu znali što to znači) i Isus im je rekao: pit ćete iz moje čaše.

Crkva je Tijelo Kristovo, ali je ona također izrasla iz mučeničke krvi prvih kršćana koji su prinešeni Bogu kao najčišća molitva, čista žrtva ljevanica. Svi mi imamo u životu dovoljno prilika da Bogu kažemo "Hvala!" na svakoj maloj muci koju pretrpimo zbog vjernosti Njemu. Ne samo zbog nas samih, nego i zbog toga što je to sredstvo Božje milosti prema drugim ljudima. No, ukoliko to nećemo biti spremni učiniti, onda možemo (i trebamo) očekivati da ljudi neće razumjeti Riječ koja im život znači.

lijepo je rekao i amos i ti melkisedek

međutim iako se slažem da i mi kršćani (katolici9 smo prenositelji Božje riječi i da možemo pomoći nekima da se obrate, nislim da si malo prenaglasio našu molitvu i djelovanja na druge da se obrate

ja osobno mislim da se više ljudi obrate "sami od sebe" , npr, možda najviše kada ih nešto pogodi u životu, kada se dogodi neki veći pad, lom , trauma ili neka duševna rana , negoli preko utjecaja drugog

i mene je nekada hvatao vjerski žar za propovijedanjem i širenjem evanđela među nevjernicima ili mlakim vjernicima i skoro ništa nisam postigao... to kažem znači iz iskustva
to sam čuo i od nekih prijateljica koje su pokušavale slično i najčešće se nailazi na tvrd otpor i zid onih koji bi trebali obratiti se

dobro, za molitvu ne mogu tvrditi koliko djeluje jer to su Božja otajstva i to nitko nezna koliko ima obraćenih na taj način i kako to indiektno djeluje
to samo Bog zna

u svakom slučaju Božja riječ djeluje i može svakoga obratiti... to je po meni jedino sigurna istina
a, sada kako će netko doći na to da ćita bibliju, vjerske knjige isl. to je druga stvar... da li će na bibliju naići u stud, sobi, pa će je tk nakon 2-3 godine bivstvovanja u st. domu otvoriti, hoće li o bibliji-novom zavjetu čuti preko uličnih vikača, hoće li dobiti bibliju od bake ili roditelja ako je imao sreću da su roditelji i u socijalizmu ispovijedali i prakticirali vjeru, ili će slušatina radiu rajka bundala, tomislava ivančića, zlatka sudca ili nekog 55 -tog... sve su to mogućnosti kojise samo npr, sada sjetih

hoću reći, ima jako mnogo načina i posrednika u tom obraćenju, ali naravno uvijek je u čovjeku na kraju slobodna volja hoće li nekoga poslušati i ući malo dublje u otajstva vjere...
to je moje skromno mišljenje, da čujemo i ostale

hrvoje hrki je napisao/la:

ja osobno mislim da se više ljudi obrate "sami od sebe" , npr, možda najviše kada ih nešto pogodi u životu, kada se dogodi neki veći pad, lom , trauma ili neka duševna rana , negoli preko utjecaja drugog

Vidis u tome se slazemo, ali ja bih dodao to da rane i traume koje vode u obracenje su isto jedan deo Bozijeg delovanja na coveka, jer da bi se ponosni covek mogao obratiti Bogu, potrebno je da ga Bog ponizi kroz teske situacije, ili da iskoristi te situacije.Naravno do nas stoji da damo svoj deo gde mozemo, ali rezultati su uvek od Boga.

hrvoje hrki je napisao/la:

i mene je nekada hvatao vjerski žar za propovijedanjem i širenjem evanđela među nevjernicima ili mlakim vjernicima i skoro ništa nisam postigao... to kažem znači iz iskustva
to sam čuo i od nekih prijateljica koje su pokušavale slično i najčešće se nailazi na tvrd otpor i zid onih koji bi trebali obratiti se

Da verujem ti , krvav je to posao i razocarenja su mu sastavni deo, ali ne treba odustati.Zamisli da je apostol Pavle rekao , e pa dosta mi je.Njega su tukli, ismejavali,u celom gradu bi se obratila porodica od par ljudi, ali je isao dalje i dalje i stigao do Rima, i tu su mu odsekli glavu.

hrvoje hrki je napisao/la:

dobro, za molitvu ne mogu tvrditi koliko djeluje jer to su Božja otajstva i to nitko nezna koliko ima obraćenih na taj način i kako to indiektno djeluje
to samo Bog zna

Molitva je oruzje dano nama vernicima u duhovnoj borbi, ne zaboravimo da je bog ovog sveta zaslepio ljudima nevernicku pamet da se ne mogu obratiti i videti svetlost evandjelja.I molitva je blagotvorna za otvaranje ociju kao i post za osobu.Svo duhovno oruzje treba biti stavljeno u akciju.
Naravno Isus po Svetom Duhu je taj koji deluje i cini da se osoba obrati.

hrvoje hrki je napisao/la:

u svakom slučaju Božja riječ djeluje i može svakoga obratiti... to je po meni jedino sigurna istina
a, sada kako će netko doći na to da ćita bibliju, vjerske knjige isl. to je druga stvar... da li će na bibliju naići u stud, sobi, pa će je tk nakon 2-3 godine bivstvovanja u st. domu otvoriti, hoće li o bibliji-novom zavjetu čuti preko uličnih vikača, hoće li dobiti bibliju od bake ili roditelja ako je imao sreću da su roditelji i u socijalizmu ispovijedali i prakticirali vjeru, ili će slušatina radiu rajka bundala, tomislava ivančića, zlatka sudca ili nekog 55 -tog... sve su to mogućnosti kojise samo npr, sada sjetih

hoću reći, ima jako mnogo načina i posrednika u tom obraćenju, ali naravno uvijek je u čovjeku na kraju slobodna volja hoće li nekoga poslušati i ući malo dublje u otajstva vjere...
to je moje skromno mišljenje, da čujemo i ostale

Naravno da je mnogo cinilaca u obracenju jedne osobe, ali to su sve ljudi koji su odgovorili na poziv da ucestvuju zajedno sa Bogom u tom poslu.Dali roditelji koji su ipak zadrzali rec u kuci, ili ti ljudi na radiju, uvek mora biti neko, neko ko je stampao te knjige, neko ko je preveo rec Boziju na maternji jezik, razliciti cinioci, i mi smo pozvani da budemo deo tog velikog Bozijeg plana lokalno, i da posmatramo cuda Bozija globalno.Svako treba da uradi svoj deo.Naravno ni smo mi nephodni Bogu, biblija kaze ako mi cutimo kamenje ce progovoriti, ali to nije izgovor za cutanje.

2 Kor.4.1 Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo.
2 Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti
izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo
svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.3 Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju:4 uonima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.5 Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.
6 Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima
našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.

Verujem da nas je Bog pozvao da sluzimo ljudima koji su u tami, i da je to ujedno i glavni zadatak vernika.Nazalost slabi rezultati cine da se mnogi umore i razocaraju, ali treba ucvrstiti kolena i ruke, i nastaviti, vremena nema mnogo, a poslenika je jos uvek malo.

postoji cijeli set različitih tumačenja prve milosti, a sve to je povezano s razumjevanjem i doživljajem spasenja. mnogi vjeruju da je spasenje događaj koji se odigra u nultom trenutku prelaska iz kraljevstva tame u kraljevstvo svjetla, to je dakako točno, samo postavlja se pitanje je li spasenje proces koji ima svoj početak, razvoj i kraj, ili samo događaj koji je obilježen novim rođenjem?

kalvinizam uči da Bog predodređuje ljude za spasenje ili propast. drugi ekstrem je puni naglasak samo na slobodnu volju pojedinca. istina je kao i obično negdje po sredini, spoj tih dviju strana iste medalje. milost je sama po sebi isključiva. na put spasenja možemo stati samo milošću po vjeri, bez djela da se tko ne bi hvalio. mi ne tražimo Boga, On traži nas. čežnju za Njim proizveo je On, čak i kad smo bili robovi grijeha.

ja vjerujem da princip milošću po vjeri vrijedi i na putu spasenja, ali s jednom razlikom. u prvoj milosti mi ne možemo učininiti niti jedno djelo prihvatljivo Bogu, osim ako kao djelo ne računamo čin priznanja da smo izgubljeni grešnici koji očajnički trebaju Spasitelja.

na putu spasenja milost po vjeri u nama mora učiniti svoje djelo, ono što Pavao kaže, da nas milost počinje odgajati, da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda. nadalje, apostol poziva na rast u milosti i moli to kao Božju volju za vjernike. ako moramo rasti, a moramo, tada nitko zapravo ne može ostati na razini prve milosti. Bog očekuje progresiju.