Priča o nanovo rođenoj ovisnici
Bog mi je spasio život. Mogli biste reći da mi je odlučio spasiti život zato da Mu ga mogu vratiti. Bio je potreban težak pad da dođem k sebi. Ali vrijedilo je jer mi je potpuno promijenio život kao ništa drugo.Polako sam se ubijala metamfetaminom. Ta je droga zbilja đavolje sredstvo. Danima nisam jela i halucinirala sam od nedostatka sna. Nisam imala posla, ni vjere, ni prihoda. S ono malo novca namjeravala sam kupiti drogu koju ću prodavati i tako doći do novca potrebnog za stanarinu. Bila sam natopljena grijehom i jedino što sam još željela bilo je da se u njemu utopim.
Ali nešto me zaustavilo. Nešto se u meni konačno prelomilo. Slika mojeg sina i riječi koje je netko rekao zaustavile su me i ja sam pomislila: Ne smijem izgubiti svoje dijete. Ono je sve što imam. A onda sam se sjetila drugog Roditelja koji je "izgubio" svojeg jedinorođenog Sina. On je dao Najvoljenijeg za mene ovisnicu koja je lagala, krala i varala.
Odjednom sam shvatila da se moram odreći svojeg sina, bar za trenutak. Toliko dugo da shvatim da sama moram postati bolja kako bih svojeg sina dobila natrag. To je bio moj novi cilj.
Prvo što sam učinila bilo je da se spustim na koljena i molim, jer sam iznenada sve vidjela novim očima. Vidjela sam knjige koje nisu imale mjesta u mojoj kući. Vidjela sam lule za marihuanu koje više nisam smatrala lijepima. Počela sam nasred poda skupljati na gomilu sve stvari koje nisam željela da Isus vidi u mojoj kući. Te stvari koje su mi bile toliko važne poslije ću spaliti u vatri očišćenja. Plakala sam i molila oprost sve vrijeme dok sam skupljala stvari koje sam morala baciti. Počela sam tragati za svim grijesima u svojem životu i za sve njih moliti oprost. Iznenadila sam se što vidim sve grijehe koji su mi se činili samo nesretni slučajevi u mojem propalom životu.
Dok sam se oslobađala svih "grijeha" u kući, naišla sam na jednu slikovnicu mojeg sina s naslovom Ja jedem. Znala sam da mi Bog govori da moram naći nešto hranjivo za svoj organizam. Otišla sam do ormarića da vidim ima li kruha. Zaprepastila sam se što kruh nije bio pljesniv. Imajte na umu da danima nisam jela i da tjednima nisam kupovala kruh.
Odjednom sam htjela lomiti kruh s Isusom i ja sam Mu se tu, na licu mjesta, ponovno posvetila. Ponovno sam briznula u plač kad sam čula glas: "Jedite ovo na moju uspomenu." Otvorila sam hladnjak i ispred mene se nalazila staklenka s džemom od grožđa. Počela sam se smijati. Zanimljivo je kako Bog točno zna što nam je potrebno. Tako sam pojela kruh namazan džemom. Zatim sam otišla u kupaonicu i sebe "krstila" vodom iz slomljene slavine. Od tog sam trenutka otpočela novi život.
Danas sam bivša ovisnica. Kažem "bivša", a točnije bi bilo kad bih rekla da sam "nanovo rođena" ovisnica. Počela sam iznova. Umjesto da droga ispunjava prazninu u mojem srcu, molim Isusa Krista da popuni to mjesto. Po prvi put mogu vidjeti laži koje je grijeh stavio na Kristovo mjesto.
Sada gledam novim očima novorođene. Bog nije negdje daleko u svemiru, već mi se pokazuje svakog dana i ja shvaćam da sam Mu važna. Bez obzira na to koliko puta sam Mu zatvorila vrata, On je uporno kucao. To mi pomaže da shvatim kako ima za mene posao, premda još ne znam koji.
Također shvaćam da smo Mu toliko važni da će i dalje kucati na vrata našeg srca - čak i nas malih izgubljenih ovisnika koji su Ga odgurnuli u stranu zbog "važnijih stvari", kao što sam to ja prije činila.
Kathy Hardman
www.adventisti.info
Bog mi je spasio život. Mogli biste reći da mi je odlučio spasiti život zato da Mu ga mogu vratiti. Bio je potreban težak pad da dođem k sebi. Ali vrijedilo je jer mi je potpuno promijenio život kao ništa drugo.Polako sam se ubijala metamfetaminom. Ta je droga zbilja đavolje sredstvo. Danima nisam jela i halucinirala sam od nedostatka sna. Nisam imala posla, ni vjere, ni prihoda. S ono malo novca namjeravala sam kupiti drogu koju ću prodavati i tako doći do novca potrebnog za stanarinu. Bila sam natopljena grijehom i jedino što sam još željela bilo je da se u njemu utopim.Ali nešto me zaustavilo. Nešto se u meni konačno prelomilo. Slika mojeg sina i riječi koje je netko rekao zaustavile su me i ja sam pomislila: Ne smijem izgubiti svoje dijete. Ono je sve što imam. A onda sam se sjetila drugog Roditelja koji je "izgubio" svojeg jedinorođenog Sina. On je dao Najvoljenijeg za mene ovisnicu koja je lagala, krala i varala.
Odjednom sam shvatila da se moram odreći svojeg sina, bar za trenutak. Toliko dugo da shvatim da sama moram postati bolja kako bih svojeg sina dobila natrag. To je bio moj novi cilj.
Prvo što sam učinila bilo je da se spustim na koljena i molim, jer sam iznenada sve vidjela novim očima. Vidjela sam knjige koje nisu imale mjesta u mojoj kući. Vidjela sam lule za marihuanu koje više nisam smatrala lijepima. Počela sam nasred poda skupljati na gomilu sve stvari koje nisam željela da Isus vidi u mojoj kući. Te stvari koje su mi bile toliko važne poslije ću spaliti u vatri očišćenja. Plakala sam i molila oprost sve vrijeme dok sam skupljala stvari koje sam morala baciti. Počela sam tragati za svim grijesima u svojem životu i za sve njih moliti oprost. Iznenadila sam se što vidim sve grijehe koji su mi se činili samo nesretni slučajevi u mojem propalom životu.
Dok sam se oslobađala svih "grijeha" u kući, naišla sam na jednu slikovnicu mojeg sina s naslovom Ja jedem. Znala sam da mi Bog govori da moram naći nešto hranjivo za svoj organizam. Otišla sam do ormarića da vidim ima li kruha. Zaprepastila sam se što kruh nije bio pljesniv. Imajte na umu da danima nisam jela i da tjednima nisam kupovala kruh.
Odjednom sam htjela lomiti kruh s Isusom i ja sam Mu se tu, na licu mjesta, ponovno posvetila. Ponovno sam briznula u plač kad sam čula glas: "Jedite ovo na moju uspomenu." Otvorila sam hladnjak i ispred mene se nalazila staklenka s džemom od grožđa. Počela sam se smijati. Zanimljivo je kako Bog točno zna što nam je potrebno. Tako sam pojela kruh namazan džemom. Zatim sam otišla u kupaonicu i sebe "krstila" vodom iz slomljene slavine. Od tog sam trenutka otpočela novi život.
Danas sam bivša ovisnica. Kažem "bivša", a točnije bi bilo kad bih rekla da sam "nanovo rođena" ovisnica. Počela sam iznova. Umjesto da droga ispunjava prazninu u mojem srcu, molim Isusa Krista da popuni to mjesto. Po prvi put mogu vidjeti laži koje je grijeh stavio na Kristovo mjesto.
Sada gledam novim očima novorođene. Bog nije negdje daleko u svemiru, već mi se pokazuje svakog dana i ja shvaćam da sam Mu važna. Bez obzira na to koliko puta sam Mu zatvorila vrata, On je uporno kucao. To mi pomaže da shvatim kako ima za mene posao, premda još ne znam koji.
Također shvaćam da smo Mu toliko važni da će i dalje kucati na vrata našeg srca - čak i nas malih izgubljenih ovisnika koji su Ga odgurnuli u stranu zbog "važnijih stvari", kao što sam to ja prije činila.
Kathy Hardman
www.adventisti.info