Molimo vas za mišljenje i prijedloge -
Što traže djeca na ekranima?
Zašto?
Posljedice - pozitivne - negativne?
Rješenje?
Novi moralni poredak?
-hvala.
'Moje je dijete na liječenje morala odvesti policija' Piše: Ivana Rimac
ZAGREB - Mladića iz Đakova u zagrebačku je dnevnu bolnicu dječje psihijatrije dovela policija. On je jedan od 14-ero djece koliko ih se godišnje u Hrvatskoj liječi od ovisnosti o kompjutorima.
- Kad sam opazila da to postaje ozbiljno, pokušali smo ga odvojiti od računala isključivanjem interneta, no tada bi izgubio kontrolu, prijeteći da će se odseliti ili učiniti ono najgore. Budući da je odbijao svaki pokušaj stručne pomoći, morala sam poduzeti najteži korak u svom životu i - odvesti ga na liječenje u pratnji policije. Dok sam gledala kako ga prisilno odvode, jer se tome opirao, srušio mi se cijeli svijet - ispričala je majka mladića.
Međutim, bijes, agresija i demoliranje stvari uobičajena su reakcija ovisnika o kompjutorskim igrama i s takvim napadajima sve može završiti vrlo tragično, objašnjava psihijatar Enes Kušmić, voditelj Dnevne bolnice zagrebačke Psihijatrijske bolnice za djecu i mladežKušmić.
- Kada roditelji pokušaju isključiti kompjutor, dolazi do napadaja bijesa koji mogu rezultirati razbijanjem kompjutora, kućnih stvari, a može doći i do samoozljeđivanja, primjerice rezanja oštrim predmetima. Svaki peti učenik u Hrvatskoj za kompjutorom dnevno provede dva, tri i više sati, djeca pred TV ekranom provedu 1100 sati godišnje, a ovisnost o kompjuterskim igrama sve je češća dijagnoza, pokazuju posljednja domaća istraživanja čiji je rezultat u skladu sa svjetskim brojkama i podatak koji zabrinjava stručnjake.
- To su vrlo teški, ozbiljni i komplicirani poremećaji. Pacijenti dolaze uglavnom iz dvije skupine; djeca koja imaju poremećaj ponašanja i hiperaktivna djeca vrlo su često ovisni o kompjuteru. Ovisnost se javlja već u dobi od sedam, osam godina.
Djeca obično dolaze u školu neispavana i kasne na prve sate zato što ne mogu prekinuti igrati igricu, kasne na sat i onda nam budu upućeni zbog povećanog broja neopravdanih sati koji se u početku karakteriziraju kao markiranje - objašnjava Kušmić. Ovisnost o kompjutorima i računalnim igrama liječi se u dnevnoj bolnici, a ako su napadaji bijesa jako izraženi i nekontrolirani, objašnjava Kušmić, dijete se prima na bolnički odjel. Takav tretman primjenjuje se, kaže, kad je dijete opasno za sebe ili kad se počne suprotstavljati roditeljima fizički, pa čak i nožem.
Terapija za liječenje od ovisnosti o kompjutorima jest psihoterapija i antidepresivi. Riječ je o suvremenim antidepresivima, poput Prozaca, a psihoterapija nije individualna nego bračna i obiteljska te mora trajati najmanje šest mjeseci.
Što traže djeca na ekranima?
Zašto?
Posljedice - pozitivne - negativne?
Rješenje?
Novi moralni poredak?
-hvala.
'Moje je dijete na liječenje morala odvesti policija' Piše: Ivana Rimac
 |
- Kad sam opazila da to postaje ozbiljno, pokušali smo ga odvojiti od računala isključivanjem interneta, no tada bi izgubio kontrolu, prijeteći da će se odseliti ili učiniti ono najgore. Budući da je odbijao svaki pokušaj stručne pomoći, morala sam poduzeti najteži korak u svom životu i - odvesti ga na liječenje u pratnji policije. Dok sam gledala kako ga prisilno odvode, jer se tome opirao, srušio mi se cijeli svijet - ispričala je majka mladića.
Međutim, bijes, agresija i demoliranje stvari uobičajena su reakcija ovisnika o kompjutorskim igrama i s takvim napadajima sve može završiti vrlo tragično, objašnjava psihijatar Enes Kušmić, voditelj Dnevne bolnice zagrebačke Psihijatrijske bolnice za djecu i mladežKušmić.
- Kada roditelji pokušaju isključiti kompjutor, dolazi do napadaja bijesa koji mogu rezultirati razbijanjem kompjutora, kućnih stvari, a može doći i do samoozljeđivanja, primjerice rezanja oštrim predmetima. Svaki peti učenik u Hrvatskoj za kompjutorom dnevno provede dva, tri i više sati, djeca pred TV ekranom provedu 1100 sati godišnje, a ovisnost o kompjuterskim igrama sve je češća dijagnoza, pokazuju posljednja domaća istraživanja čiji je rezultat u skladu sa svjetskim brojkama i podatak koji zabrinjava stručnjake.
- To su vrlo teški, ozbiljni i komplicirani poremećaji. Pacijenti dolaze uglavnom iz dvije skupine; djeca koja imaju poremećaj ponašanja i hiperaktivna djeca vrlo su često ovisni o kompjuteru. Ovisnost se javlja već u dobi od sedam, osam godina.
Djeca obično dolaze u školu neispavana i kasne na prve sate zato što ne mogu prekinuti igrati igricu, kasne na sat i onda nam budu upućeni zbog povećanog broja neopravdanih sati koji se u početku karakteriziraju kao markiranje - objašnjava Kušmić. Ovisnost o kompjutorima i računalnim igrama liječi se u dnevnoj bolnici, a ako su napadaji bijesa jako izraženi i nekontrolirani, objašnjava Kušmić, dijete se prima na bolnički odjel. Takav tretman primjenjuje se, kaže, kad je dijete opasno za sebe ili kad se počne suprotstavljati roditeljima fizički, pa čak i nožem.
Terapija za liječenje od ovisnosti o kompjutorima jest psihoterapija i antidepresivi. Riječ je o suvremenim antidepresivima, poput Prozaca, a psihoterapija nije individualna nego bračna i obiteljska te mora trajati najmanje šest mjeseci.
| Uspjeh: 250 djece 10 dana bez zaslona "To je izvrstan uspjeh!", pohvalio se direktor škole u Ziegelwasseru, na istoku Francuske, ne skrivajući zadovoljstvo zbog uspjeha svojih učenika u dobi od 6 do 11 godina. Akcija "deset dana bez zaslona" prva je takva u Europi. Pokrenuli su je kanadski znanstvenici zbog činjenice da djeca 1200 sati godišnje provedu pred ekranom, a 800 u školi. Djeci su u to vrijeme, umjesto televizije i videoigara, bile ponuđene različite aktivnosti, poput tečaja šivanja, kuhanja, vožnje bicikla i posjeta lokalnoj policijskoj postaji. |
| Pred ekranom četiri sata na dan Djeca u Hrvatskoj godišnje pred TV-om provedu 1100 sati, a u to nije uračunato vrijeme za monitorom kompjutora  Djeca godišnje pred ekranom provedu 1200 sati, podatak je zbog kojega su kanadski znanstvenici pokrenuli projekt “10 dana bez zaslona”, a učenici iz škole na istoku Francuske probili su europski led i prvi odradili akciju. Hrvatski prosjek jednak je svjetskim i četvrtina školaraca u godinu dana pred tv ekranom provede 1100 sati. Između jedan i dva sata dnevno televiziju gleda više od polovine hrvatskih učenika, pokazuju posljednje domaće brojke. Slobodno vrijeme u 68 posto slučajeva, provode upravo pred televizorom, a za razgovor s roditeljima odluče se u gotovo dvostru-ko manje prilika. Istraživanje autora Krešimira Mikića i Ante Rukavine, pokazuje i da četvrtina učenika dnevno pred ekranom računala provede tri i više sati. Većina ih, točnije, 63 posto, računalo najčešće koristi za kompjutorske igre. Čak 59 posto učenika izjavilo je da s roditeljima nikad nije razgovaralo ni o internetu. (Ivana Rimac) |
