Znacenje uskrsnuca tijela?

Značenje uskrsnuća tijela
11. 03. 2008.
Sto znači "uskrsnuće tijela"?

Biblijski su pisci kao i mi dobro znali da taj pojam ne može značiti rehabilitaciju našega sadašnjeg fizičkog tijela. Prvo, zato što su mnoga od njih bolesna unakažena, i drugo, zato što se smrču raspadaju i vraćaju u prah: "Ako dah im oduzmeš, ugibaju, i opet se u prah vraćaju." (Ps 104,29; isp. Prop 3,20; Post 3,19) Unatoč ovom biblijskom svjedočanstvu, mnogi su kršćani stoljećima vjerovali u uskrsnuće istih djelića od kojih se sastoji mrtvo tijelo. Ovo je vjerovanje izraženo u najranijim oblicima Apostolskog kreda koje kaže: "Vjerujem u uskrsnuće puti" umjesto "tijela". [1] (U engleskom jeziku postoji razlika između flesh (meso, put) i body (tijelo); mi oba izraza prevodimo kao "tijelo".)


Tertulijan (oko 160.-225.), koji se smatra ocem latinskog kršćanstva, u svojoj raspravi O uskrsnuću tijela, nadugačko zastupa misao da će uskrsnuti upravo ono "meso (put) koje je predano zemlji". On se poziva na Isusove riječi: "A vama su i vlasi na glavi izbrojene" da dokaže kako će uskrsnućem biti obnovljeno sve. 'Kada bi bile izgubljene," razmišlja Tertulijan, "od kakve bi koristi bilo voditi računa o njihovom broju?" [2]


Tijelo znači osobu.
Ovo pogrešno razumijevanje značenja "uskrsnuća tijela" moglo se izbjeći priznavanjem jednostavne biblijske istine da je za biblijske pisce izraz "tijelo" jednostavno sinonim za "osobu". Na primjer, kad Pavao piše: "Iščekujući posinjenje: otkupljenje našega tijela" (Rim 8,23), on jednostavno misli na otkupljenje čitavog našeg bića. Ovo je značenje kasnije vidljivo u istoj poslanici kad Pavao poziva: "Prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje." (Rim 12,1 -DF) Ovdje Pavao prikazivanje svojeg "tijela" Bogu izričito pojašnjava kao "duhovno bogoslužje" cijelog našeg bića.

Kad govori o uskrsnuću tijela, Pavao jasno misli na cijelu osobu. Michael Perry ispravno zamjećuje: "Prema Pavlovu načinu izražavanja 'tijelo' nije 'nešto vanjsko' kod čovjeka, nešto što on ima. Tijelo je ono što on jest. Uostalom, soma (grčka riječ za tijelo) je po smislu najbliža našoj riječi 'osobnost'." [3] S obzirom na ovu činjenicu, vjerovati u uskrsnuće/preobrazbu tijela znači vjerovati da će moje ljudsko "ja", ljudsko biće koje ja jesam, biti ponovno vraćeno u život. To znači da neću biti drukčiji nego što sam sada. Bit ću isključivo ja sam. Ukratko, znači da se sam Bog obvezao da će sačuvati moju individualnost, osobnost i karakter.

Važno je istaknuti kako Pavao u cijelom tom poglavlju govori o uskrsnuću osoba. Nema spomena o nekom pripajanju uskrslih tijela duhovnim dušama. Zapravo, nikad i nije spomenuta "duša-psyche". Ako bi uskrsnuće podrazumijevalo pripajanje tijela duši, ne bi li bilo neobično da to Pavao uopće ne spomene u svojoj raspravi o naravi uskrsnuća? Uostalom, takav je koncept temelj razumijevanju što se prilikom uskrsnuća događa s tijelom i dušom. Odsutnost svakog spomena duše jasno pokazuje da je Pavao vjerovao u uskrsnuće cijele osobe, tijela i duše.

Treba reći da Pavao u 1. Korinćanima 15,44 rabi pridjev psychikon, koji je izveden iz imenice psyche (duša) i obično se prevodi kao "naravan" ili "fizički". No uporabio ga je da opiše oblik "naravnog tijela-soma psychikon" koje odlazi u grob, a ne duhovne duše koja navodno nadživljuje smrt tijela. Ovo pokazuje da za Pavla "naravni-psychikon" oblik ljudskog tijela smrću odlazi u grob i čeka uskrsnuće.

Da bismo uskrsnuće mogli uzeti ozbiljno, moramo i smrt uzeti ozbiljno. Karl Barth je izrekao temeljnu istinu kad je kazao: "Čovjek koji ne zna što je smrt, ne zna ni što je uskrsnuće." [4] Oboje, smrt i uskrsnuće, odnosi se na cijelu osobu. Helmut Thielicke ovo kaže osobno i naglašeno: "Ne usuđujem se smrt smatrati nečim što mi ne izgleda stvarno jer mi, budući da sam besmrtan, zaobilazi dušu. Ne, ja cijeli smrću odlazim u grob. Ništa mi ne daje pravo da odbacim cjelovitost čovjeka koju Sveto pismo ističe kad je riječ o katastrofi smrti, kao da ona iznenada razdvaja tijelo i dušu u raspadljiv i neraspadljiv dio mojega 'ja'. No kao kršćanin odlazim u smrt s punim pouzdanjem da u njoj ne mogu ostati, jer sam jedno s Bogom koji me je pozvao imenom i zato će me u Božji dan još jednom pozvati. Ja sam pod zaštitom Uskrslog. Nisam besmrtan, ali čekam vlastito uskrsnuće." [5]


Identitet uskrslih osoba
Vrlo je važno u biblijskom obećanju o uskrsnuću zapaziti da će uskrsli ljudi biti iste one osobe koje su nekad živjele na Zemlji. Bog neće uskrisiti neku neodređenu skupinu međusobno sličnih ljudi, već iste one koji su umrli. Ovdje se nameće pitanje: Kako možemo objasniti očuvanje osobnog identiteta između ovog i budućeg života? što jamči kontinuitet osobnog identiteta osobe u ovome i budućem životu?

Dualisti tvrde da nemaju nikakve teškoće u tumačenju kontinuiteta osobnog identiteta, "jer ista ona osoba koja umire, nastavlja živjeti bez prekida [kao bestjelesna duša] s Kristom dok ne primi uskrslo tijelo". [6] Narav uskrslog tijela može biti drukčija jer će svako tijelo biti radikalno preobraženo, ali osobni identitet ostaje jer duša koja utjelovljuje bitne karakteristike svake osobe, nadživljava smrt tijela i na kraju se ponovo sjedinjuje s uskrslim tijelom.

Dualisti tvrde da je "kobni nedostatak" holističkog gledišta o čovjekovoj naravi što ne može jamčiti kontinuitet osobnog identiteta. Oni kažu da holistički pogled "ne može dokazati da su uskrsle osobe upravo one koje su živjele na zemlji, već da više sliče kopijama; njime se ne može sačuvati načelo osobnog identiteta". [7] Ova se kritika temelji na pretpostavci da uskrsla tijela moraju biti "drukčije osobe, ma koliko slično izgledale ili mislile", [8] jer holistički pogled ne dopušta nikakav kontinuitet tijela ili duše između smrti i uskrsnuća.

Ova je kritika holističkog gledišta pogrešna iz dvaju glavnih razloga. Prvo, Biblija nigdje ne tvrdi da se nakon smrti osobni identitet čuva nadživljavanjem duše. Ustanovili smo da u Bibliji "duša" nije nematerijalna ili racionalna komponenta čovjekove naravi koja nadživljava smrt tijela. Umjesto toga duša je cijeli fizički i duhovni život koji podliježe zakonu grijeha i smrti. Drugo, preživljavanje osobnog identiteta ne ovisi o kontinuitetu fizičke ili duhovne komponente, već o tome da Bog čuva karakter ili osobnost svakog čovjeka.

Biblija nas u to uvjerava vrlo snažnom slikom prema kojoj se naša "imena nalaze u knjizi života" (Fil 4,3; Otk 3,5; 13,8; 17,8; 20,12). U Bibliji ime stoji za karakter ili osobnost, kako je to vidljivo iz različitih imena kojima opisujemo Božji karakter. Ovo daje slutiti da Bog čuva točnu sliku karaktera svake osobe koja je živjela na ovom planetu. Izvještaj svačijeg života je potpun, jer je Isus rekao: "Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi." (Mt 12,36.37)

Mi smo pozvani da u svojem kršćanskom životu rastemo "u milosti i pravoj spoznaji" (2 Pt 3,18) kako bismo razvili karakter osposobljen za vječnost. Upravo je karakter ili osobnost koju smo razvili u ovom životu ono što Bog čuva u svojem pamćenju i što će On sjediniti s uskrslim tijelom. Ovo objašnjava važnost razvijanja kršćanskog karaktera u sadašnjem životu, jer će to biti naš osobni identitet u budućem svijetu. Razvijanje pobožnog karaktera djelo je koje traje cijelog života. Ono zahtijeva svakidašnje pokoravanje okrepljujućoj snazi Svetoga Duha. Pavao nam kaže da "nevolja rađa strpljenje, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu" (Rim 5,3.4).

Svaki vjernik razvija svoj jedinstveni karakter zahvaljujući kušnji, borbi, porazima, razočaranjima, pobjedama i rastu u milosti, čemu smo svi izloženi. To znači da je nezamisliva mogućnost "mnogostrukog kopiranja" ljudi prigodom uskrsnuća tako da svi slično izgledaju, postupaju i misle. Ne postoje dva ista kršćanska karaktera. Svatko od nas ima jedinstven karakter ili osobnost koju Bog čuva i koju će ujediniti s uskrslim tijelom.

Charles Hartshorne drži da nakon smrti ljudska bića "žive u savršenom i nepogrešivom Božjem pamćenju. ... Smrt ne može uništiti pa ni izblijediti knjigu čovjekova života; ona može značiti samo utvrđivanje njezine završne stranice. Smrt na posljednjoj stranici ispisuje 'kraj', ali se s knjigom ne događa ništa, niti se dodaje niti oduzima." [9]

Neke praktične posljedice. Praktične posljedice vjerovanja u uskrsnuće/preobrazbu čitave osobe nije teško vidjeti. Činjenica da će Krist prilikom svojeg dolaska uskrisiti vjerne obnavljajući u svakome od njih njegovu osobnost i karakter, prikladno je opisala Ellen G. White riječima da će "karakter oblikovan u ovom životu odrediti našu buduću sudbinu". [10] Ovo znači, kako naglašava isti pisac, da je "danas vrijeme za sve da razvijaju snage koje [nam] je Bog dao, da bismo mogli oblikovati karakter koji će biti od koristi ovdje i za uzvišeniji život u budućnosti". [11]

Vjerovati u uskrsnuće/preobražaj tijela znači postupati s našim tijelom s poštovanjem, jer sve što činimo njemu i s njime određuje naš uskrsli identitet. Primjer sjemena i ploda kojim se Pavao poslužio, pokazuje da postoji stupanj kontinuiteta između našeg sadašnjeg i uskrslog tijela. Ovaj kontinuitet osuđuje pretjerani asketizam onih koji preziru svoje tijelo kao nešto zemaljsko, što ćemo odbaciti kada dođemo u nebeski Kanaan. On također osuđuje slobodu onih koji vjeruju da mogu bezgranično udovoljavati svojem tijelu, budući da ono što se zbiva s njim neće utjecati na njihovu dušu.

Vjerovati u uskrsnuće/preobražaj tijela znači vjerovati i da ćemo biti u stanju prepoznati nama drage osobe. Prepoznat ćemo naše uskrsle i preobražene voljene, premda to ne mora biti zbog toga što će izgledati točno onako kao što smo ih posljednji put vidjeli. Mene je moja baka poznavala kao malog dječaka koji joj je dolazio u posjet na selo. Moja me supruga zna kao ćelavog muškarca za kojeg se udala prije trideset šest godina, dok sam još imao bujnu valovitu kosu. Moji me unuci znaju kao djeda koji im priča priče iz Drugoga svjetskog rata.

U vrijeme uskrsnuća/preobrazbe mi ćemo prepoznati voljene osobe ne zato što će izgledati mlado ili staro kao što smo ih posljednji put vidjeli, nego na osnovi njihove jedinstvene individualnosti i osobnosti koju je Bog providnošću sačuvao i uskrisio sa savršeno novim tijelom. Kad nakon dvadeset ili trideset godina sretnemo kolege i kolegice iz osnovne ili srednje škole, najčešće u prepoznavanju imamo teškoća jer se njihov vanjski izgled tijekom godina promijenio. Ali kada zajedno prošećemo, ubrzo shvatimo da se njihova jedinstvena osobnost zapravo nije promijenila. Još uvijek su to Marija, Ivan ili Branko koje smo poznavali prije mnogo godina.

Isto načelo vrijedi za prepoznavanje naših uskrslih voljenih. Prepoznat ćemo ih unatoč zamjetnom poboljšanju njihovog tjelesnog izgleda jer će Bog uskrisiti njihovu jedinstvenu individualnost i osobnost. Recimo na kraju da nas vjerovanje u uskrsnuće tijela potiče da ozbiljno pristupimo svojem cjelokupnom biću s njegovim umnim, tjelesnim i duhovnim komponentama jer smo "hram Duha Svetoga ... koji (vam) je dan od Boga" (1 Kor 6,19) i kojega će Bog čudom uskrisiti prigodom Kristova povratka.


Samuele Bacchiocchi
(Znaci vremena 1/2007, Zagreb)
________________________________________

[1]Usporedbu različitih verzija Apostolskog kreda možemo naći u Philip Schaff, History of the Christian Church (Grand Rapids, 1982.), str. 181.
[2]Tertullian, On the Resurrection of the Flesh, pogl. 35 u The Ante-Nicene Fathers (Grand Rapids, 1973.), sv. 3, str. 571.
[3]Michael Perry, The Resurrection of Man (Oxford, 1975.), str. 119
[4]Karl Barth, Dogmatics in Outline (New York, 1959.), str. 154.
[5]Helmut Thielicke, Death and Life (Philadelphia, 1970.), str. 198.
[6]John W. Cooper, "The Identitv of the Resurrected Persons: Fatal Flaw of Monastic Anthropology", Calvin Theological Journal 23, br. l (travanj 1988.), str. 26.
[7]Isto, str. 20.
[8]Isto, str. 27.
[9]Charles Hartshorne, The Logic of Perfection (Lasalle, Illinois, 1962.), str. 177,178.
[10]Ellen G. White, Child Guidance (Nashville, 1954.), str. 229.
[11]Isto, str. 164,165.

nije potrebno otvarati novu temu jer bih pitala povezano

tko je svjedočenjem Biblije uznesen na Nebo?

Zahvaljujem

Mi-Ha-El je napisao/la:

nije potrebno otvarati novu temu jer bih pitala povezano

tko je svjedočenjem Biblije uznesen na Nebo?

Zahvaljujem

Za tri osobe se zna da su na nebu: Henok, Ilija i Mojsije....za Davida se veli Djelima 2, 29.34: "Braćo, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno rečem za patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se ne nalazi među nama do današnjeg dana. Dakako, David nije uzišao na nebo...

Krizostom je napisao/la:

Mi-Ha-El je napisao/la:

nije potrebno otvarati novu temu jer bih pitala povezano

tko je svjedočenjem Biblije uznesen na Nebo?

Zahvaljujem

Za tri osobe se zna da su na nebu: Henok, Ilija i Mojsije....za Davida se veli Djelima 2, 29.34: "Braćo, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno rečem za patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se ne nalazi među nama do današnjeg dana. Dakako, David nije uzišao na nebo...

Evo jos jednog koji je sa Isusom u nebu, mada licno verujem da ih je jos mnogo,ali ovo je dokumentovano obecanje Gospoda, a znamo da On ne laze.
Luka23.39 Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!
40 A drugi ovoga prekoravaše: Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?
41 Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.
42 Onda reče: Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.
43 A on će mu: Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!

Neka se ime Isus proslavi medju narodima kroz Njegovu crkvu, kroz one koji su spremni svega da se odreknu radi Njegovog imena!

Zar Amose Krist nije bio u grobu tri dana...kako to da je razbojnik otišao prije njega u raj....ne vjerjujem da neki duhovi lebde u nebo...zašto onda uskrsnuće na kraju vremena....zar će razbojnik iz raja doći u grob i opet uskrsnuti....ljudi će u nebo biti uzneseni u tijelu...

A to u vezi razbojnika se može objasniti ovako...pošto prije nije bilo interpunkcija, taj se redak treba tumačiti na način da se zarez stavi iza ono danas....I to bi onda glasilo ovako:

Zaista kažem ti danas (ovog dana), bit ćeš sa mnom u raju....kada? Kada Isus ponovo dođe u slavi, onda će razbojnik uskrsnuti....Zašto Isus kaže idem da vam pripravim mjesto i doći ću po vas....Henok, Ilija i Mojsije su u tijelu gore....to nisu neki duhovi koji se kreću nebeskim prostranstvima....

Krizostom kako ovo uklapaš u sliku?

Mat 27:52 I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;
Mat 27:53 I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

Vidis sada mozemo da otvorimo raspravu i ja kao da se pretvaram da uvazavam tvoje argumente, dok u sustini nije tako.Ali necu to uciniti samo cu ti reci da ja verujem ovako i to ne znaci da sam nuzno u pravu,vise puta mi se u mom Hriscanskom uzrastu desilo da nisam bio u pravu, i kada me je susrelo otkrivenje od Isusa sam priznao gresku.Po ovom pitanju nemam otkrivenje i bilo bi nerazumno sa moje strane da se preganjam na tu temu.Poznata mi je ta zackoljica sa zarezima, ali eto zarez stoji tu gde stoji u svim prevodima koje sam citao i smatram da nisam pametniji od tih ljudi da bih to menjao.ali i u tome mogu biti u krivu, i u to cemo se zasigurno u trenutku svoje fizicke smrti i uveriti, to i nije preterano bitno za zemaljski zivot i spasenje.
Ali jedno sigurno znam, u gornjem postu si ogranicio Isusa(za koga verujem da je Bog) na grob u kojem bi On navodno trebao da provede tri dana.Licno verujem da On moze biti prisutan na vise mesta u isto vreme bez ikakvih problema, dok je fizicko telo da prebivalo u grobu.To dali verujes da neki duhovi lebde u nebo mozda i nije veliki problem, ali pokusavati da rasudimo tako jednu veliku stvar kao sto je zivot vecni i uskrsnuce nasim ogranicenim ljudskim mozgom mi se cini nekako preambiciozno, no mozda neko ima taj dar.Licno smatram da je to nesto sto nije dato coveku da zna, nego je to nesto sto idalje Bog zadrzava za sebe u svojoj suverenosti i sili, a coveku je dato da zna da posle smrti fizicke, nastavlja dalje zivot koji nije kao ovaj ovde, i koji ima dve destinacije:Raj i pakao.U zavisnosti od covekove odluke u fizickom zivotu.I to je to sto mu je dano, a sve ostalo je nagadjanje.I mogle bi lako sve da nas sustignu reci koje Isus upucuje saducejima:
Matej 22.29 Odgovori im Isus: U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje
Ali zahvalan sam Isus sto moja vecnost sa Njim ne zavisi od toga dali cu razumeti najbolje stvari, nego dali cu imati pokajanje i nanovorodjenje.A ostalo, ostalo prepustam Njemu.
Da u sklopu teme mislim nije ispravno misliti da ce se sabirati ostaci nasi da bi uskrslo neko telo fizicko koje je vec osudjeno na propast Adamovim grehom, verujem da ce to biti novo proslavljeno telo, ali oni koji budu ovde na zemlji i fizicki zivi ce se transformisati i biti slicni Isusu, ali On idalje ostaje Bog i mi cemo biti samo slicni Njemu, ali ne i istovetni.Ali nesumnjam u Boziju moc i silu ako zeli da sabere sve, da to i moze da uradi.

stefani je napisao/la:

Krizostom kako ovo uklapaš u sliku?

Mat 27:52 I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;
Mat 27:53 I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

Da to si dobro skužila, osim Henoka, Ilije, Mojsija, postoji i ova grupa ljudi....mislim da su ti ljudi uzašli zajedno sa Kristom....možda ti pomognu ovi stihovi....Ef 4,8, tj. paralela je u Ps 68,18....ali su ipak oni izašli u novim tijelima....

Pa rekao sam već...zašto bi Bog Lazara zvao u život ako je on već uživao u raju....da se opet razboli na ovom svijetu...to sa duhovima je apsurd...znači grešnikovo je tijelo je u grobu, ali mu se neki duh muči u nekoj vatri....i to vječno mučenje zlih u nekoj vatri mi je neshvatljivo...Bog sjedi na prijestolju, a tamo njegova stvorenja se muče vječno u nekoj vatri, a on uživa u svemu tome....ili neko uživa u raju, a njegov brat se muči u paklu....da li je to stvarno uživanje....

Istko tako da li bi neki pravednik mogao uživati u raju a odozgo gleda svoje kako idu bezbožničkim putem, život nakon smrti isto nema smisla...to nije uživanje.....Kako zlo ima početka, tako ono ima i svoj kraj....to je logično...ako postoji u nekom kutku svemira neko mjesto u kojem su Sotona, njegovi anđeli, i grešni ljudi vječno muče, onda zlo postoji vječno....Sreća da će svi oni nestati u ognjenom jezeru....Oktrivenje 20,9 kaže da ih je vatra progutala...zlo je nestalo zauvijek...vatra je pročistila zemlju, tako da Bog stvara Novu zemlju i nebo....

Krizostom je napisao/la:

Istko tako da li bi neki pravednik mogao uživati u raju a odozgo gleda svoje kako idu bezbožničkim putem, život nakon smrti isto nema smisla...to nije uživanje.....Kako zlo ima početka, tako ono ima i svoj kraj....to je logično...ako postoji u nekom kutku svemira neko mjesto u kojem su Sotona, njegovi anđeli, i grešni ljudi vječno muče, onda zlo postoji vječno....Sreća da će svi oni nestati u ognjenom jezeru....Oktrivenje 20,9 kaže da ih je vatra progutala...zlo je nestalo zauvijek...vatra je pročistila zemlju, tako da Bog stvara Novu zemlju i nebo....

Mislim da prica o bogatasu i Lazaru daje malo svetla na to, i ako zelis stvarno da verujes da nema vecnog pakla i mucenja, onda je to samo tvoja stvar.Ali onda verujes u samo polovinu onoga sto je Isus govorio.Inace on na vise mesta pominje tu destinaciju vecnih muka i kazne onih koji su odbacili zrtvu koju je dao Otac kroz svoga Sina.Zasto je onda problem verovati u to?Mada iako ne verujes to nece promeniti cinjenicu da pakao postoji i da je vecan, i bez obzira koliko neverovao u njega on nece prestati da postoji.Isto tako sumnjam da mozes i da znas kako ce biti stanje svesti osobe koja dodje u nebo sa Isusom, i licno verujem da tada ce jedini nasi mili i dragi biti oni koji su sa Bogom, a oni koji nisu su Boziji neprijatelji i samim tim i nasi i ako je Bog smatrao da im je tamo mesto, i mi cemo smatrati, jer ce se tada otkriti sve tajne srca i upoznacemo nase mile i drage u pravom svetlu koje ce otkrivati u potpunosti njihovu gadnu prirodu.Jer covek koji nije oprao svoje grehe u krvi Jagnjeta i rodio se nanovo, je zao, odvratan i prljav, ma koliko se krio iza mozda cak andjeoskog osmeha i prividno dobre duse.

Neka se ime Isus proslavi medju narodima kroz Njegovu crkvu, kroz one koji su spremni svega da se odreknu radi Njegovog imena.

Bogataš i Lazar

Problem doslovnog tumačenja. Oni koji ovu prispodobu tumače kao doslovni prikaz stanja spašenih i nespašenih poslije smrti, suočavaju se s nepremostivim problemima. Ako je ova priča stvarni opis stanja između smrti i uskrsnuća, onda mora biti činjenično istinita i dosljedna u pojedinostima. No ako je ova prispodoba slikovita, onda nas se tiče samo moralna istina koju prenosi. Doslovno tumačenje priče raspada se pod težinom vlastiti apsurdnosti i proturječnosti, što pažljivim promatranjem postaje očigledno.

Zastupnici doslovnog tumačenja pretpostavljaju da su bogataš i Lazar bili bestjelesni duhovi, lišeni tijela. No za bogataša je rečeno da ima "oči" kojima gleda i "jezik" kojim govori, kao i da traži olakšanje od Lazarova "prsta" – što su sve dijelovi stvarnog tijela. Prikazani su kao da fizički postoje, unatoč činjenice da je tijelo bogataša bilo pokopano u grobu. Je li njegovo tijelo greškom odneseno u had zajedno s dušom?

Bezdan razdvaja Lazara na nebu (Abrahamovo krilo) od bogataša u hadu. Bezdan je suviše širok da bi ga itko mogao prijeći, ali dovoljno uzak da im omogući razgovor. Uzet doslovno, znači da su nebo i pakao na govornoj i vizualnoj udaljenosti tako da se sveti i grešnici mogu uzajamno vidjeti i razgovarati. Razmislimo na treneutak o slučaju roditelja koji su na nebu i gledaju svoju djecu kako se čitavu vječnost muče u hadu. Ne bi li takav prizor uništio svaku radost i mir na nebu? Nezamislivo je da bi spašeni za svu vječnost preko bezdana gledali svoje drage koji nisu spašeni i s njima razgovarali.

Zadnja promjena: Krizostom; pet 20 oľu 2009, 10:49; ukupno mijenjano 2 put/a.

Sukob s biblijskim istinama. Doslovno tumačenje ove prispodobe suproti se nekim temeljnim biblijskim istinama. Ako je priča doslovna, onda je Lazar primio nagradu, a bogataš kaznu neposredno poslije smrti, a prije sudnjeg dana. No Biblija jasno uči da će do nagrade i kazne, kao i razdvajanja spašenih od nespašenih doći prigodom Kristova dolaska: "Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem… tada će se pred njim skupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih." (Mt 25,31.32) "Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovu djelu." (Otk 22,12) Pavao je očekivao da će dobiti "vijenac pravednosti" kad se pojavi Krist (2 Tim 4,.

Doslovno tumačenje ove prispodobe suprotno je i zajedničkom svjedočanstvu Starog i Novog zavjeta da umrli, pravedni i nepravedni, leže bez riječi i bez svijesti mrtvi do dana uskrsnuća (Prop 9,5.6; Job 14,12-15.20.21; Ps 6,6; 115,17). Doslovno tumačenje se također protivi dosljednoj uporabi hadesa u Novom zavjetu, jer je njime označen grob ili boravište mrtvih, a ne mjesto kažnjavanja. Ustanovili smo da je u deset od jedanaest slučajeva had izričito povezan sa smrti i grobom. Izuzetna uporaba ovog izraza u ovoj prispodobi kao ognjenog mjesta mučenja, proistječe, kako ćemo za koji trenutak vidjeti, ne iz Svetog pisma, već iz onovremenog židovskog vjerovanja koje je nastalo pod utjecajem grčke mitologije.



Židovska shvaćanja onog vremena. Na sreću, za naše istraživanje imamo židovske spise koji osvjetljavaju prispodobu o bogatašu i Lazaru. Posebno je zanimljiva "Propovijed Grcima o hadu" Josipa Flavija, poznatog židovskog povjesničara koji je živio u novozavjetno vrijeme (umro je oko 100. godine). Njegovo izlaganje jako je slično priči o bogatašu i Lazaru. U njemu Josip Flavije objašnjava da je "had podzemno područje u koje ne prodire svjetlo ovoga svijeta… Ovo je mjesto određeno za čuvanje duša, u njemu su anđeli postavljeni čuvarima koji im dijele vremenske kazne, u skladu s njihovim ponašanjem i postupcima."[40]

Međutim, Josip Flavije ističe kako je had podijeljen u dva područja. Jedno je "područje svjetla" u koje anđeli dovode duše pravednih, mjesto "koje nazivamo Abrahamovo krilo."[41] Drugo je područje "stalne tame" u koje "anđeli dodijeljeni za kažnjavanje" silom odvlače bezbožne.[42] Ovi anđeli vuku bezbožne "u blizinu samoga pakla", tako da mogu vidjeti i osjetiti vrelinu plamena.[43] No oni nisu bačeni u sam pakao, nego tek nakon posljednjeg suda. "Između njih postoji bezdan, dubok i širok, preko kojega pravednik koji bi im se smilovao, ne bi mogao prijeći, niti bi to mogao učiniti nepravedni, kad bi bio dovoljno odvažan da pokuša."[44]

Sličnost između Josipova opisa hada i prispodobe o bogatašu i Lazaru je očita. U oba izvještaja imamo dva područja koja razdvajaju pravedne od bezbožnih, Abrahamovo krilo kao prebivalište pravednih, veliki bezdan kojega ne mogu prijeći i stanovnike jednog područja koji mogu vidjeti one u drugom području.

Opis hada Josipa Flavija nije jedinstven. Slične opise možemo naći u drugoj židovskoj literaturi.[45] A to znači da se Isus poslužio popularnim razumijevanjem stanja mrtvih u hadu, ne zato da podrži takva gledišta, već da istakne važnost potrebe da u ovom životu poštujemo učenja Mojsija i Proroka, jer to određuje blaženstvo ili bijedu budućeg svijeta.

Zadnja promjena: Krizostom; pet 20 oľu 2009, 10:45; ukupno mijenjano 2 put/a.

Marko 9.42 Onomunaprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more. 43 Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi.
44 #45 I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge bit bačen u pakao.
46 #47 I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao,
48 gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

Vidis najlakse je prilagoditi pismo svom verovanju i naci bilo koji izgovor da ne prihvatimo napisano, ali ja sam covek koji je svestan donekle svojih ogranicenja, i ne trudim se da shvatim ono sto biblija zove neshvatljivim coveku, vec verom prihvatam.To sto imas meko srce i naprosto prolivas suze za onima koji gore u paklu je dobar motiv za vise zalaganja za evangelizaciju izgubljenih zar ne?Ali menjati i Boziju prirodu i karakter i Njegovu rec zarad denominacijskih uverenja mi nije nesto cime zelim da se vodim.I sada ako se nekom , u ovom slucaju tebi cini da je nepravedno i nemoguce da pakao postoji i da ce se u njemu u vecnost muciti duse onih koji su izabrali laz namesto istine, moraces taj prigovor uputiti Svetom i Pravednom i Onome kojemu je sve moguce, cak i ono sto je nama ljudima neshvatljivo.
E sada sto se tice Isusovog pristupa kulturi, ovaj tekst koji si gore ispisao opet ogranicava Sina Bozijeg, jer on nije marketinski manipulator da na takav nacin vrsi kontekstualizaciju evandjelja.Njegovo uveravanje okoline se zasnivalo na jednoj jednostavnoj recenici:"
Ivan 6.44 Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan."
Zasto sam naveo ovaj stih, pa vidis ako na taj nacin posmatramo Isusa, onda Ga svodimo na samo jednog sposobnog coveka koji je svojim vestinama i uciteljskim sposobnostima uveravao ljude.Ali ne On je Bog i kao takav je dobro znao koji su Njegovi, i oni koji su Njegovi su ostajali uprkos tvrdoci Njegovih reci.I nekako prilazi Isus nekome mi nema nikakvog smisla, Isus u koga ja verujem je pozivao i ljudi su dolazili, i koji su bili pouceni od Oca su ostajali.Ali evandjelje bez sile Bozije je samo pridrzavanje moralnih normi, i to nazalost nije delotvorno za spasenje, jer istinsko pokajanje u sebi nosi nesposobnost i priznavanje iste, i trazenje sile Bozije i upoznavanje iste,I iz te perspektive ja ne raspravljam sta moze ili nemoze Bog, nego Mu verujem da je Njemu moguce doslovce da izvrsi svoju rec do kraja.Nemoguce je iz ove pozicije zemaljske i ogranicene shvatiti velicinu Bozijeg uma i Njegove mogucnosti, i ako pokusamo da Ga upakujemo u nase razumevanje docicemo u situaciju da menjamo Njegove reci i to je jako opasno.Mogu nesto da verujem sam za sebe i da proveravam dok ne dodjem do otkrivenja i razumevanja, ali za to je potrebno vreme sa Gospodom i puno iskustva sa Njegovom silom.Tako da mi sada vidimo kao u ogledalu zamuceno, ali u onaj dan ce nam sve biti jasno.Treba uzeti u obzir da trenutkom nase smrti, vreme kao kontinuitet prestaje i postaju stvari jos zamrsenije, jer Bog je bezvremen i bio je i video dan suda vec, to sto ga mi jos nismo videli neznaci da i On nije.Stvari se nakon smrti odvijaju drugacije i to treba prihvatiti, nesto novo sto mi ljudi jos uvek ne poznajemo i ne naslucujemo kako je.Ali ono sto nam je dano da vidimo od Onoga koji je sve stvorio je dovoljno da padnemo na lice i obozavamo ga srecni sto mozemo i Njegovim stopalima da se priblizimo, a On nas smatra svojim prijateljima.

Pa ne možes sve tekstove uzimati doslvono...ovaj gore navedeni tekst koji kaže da crv ne gine, zar stvarno vjeruješ da će neki crvi živjeti vječno u ognju...kad Bog kaže Kajinu, krv tvoga brata viče, je li to doslovno....što se tiče nauke ili doktrine veoma je važno poznavati originalne jezike, vrijeme i mjesto nastanka, povijesni kontekst, i mnoge druge stvari....zato je teologija tu....ti samo navodiš neke tekstove a ne tumačiš ih...što sad trebam ja tumačiti svaki tvoj tekst...to je tvoje mišljenje, ja imam svoje....moj Bog nije tiranin koji je stvorio sebi stvorenja da ih muči vječno u nekoj vječnoj vatri...to je pogrešno predočavanje njegovog karaktera...

U Božjem planu nema mjesta duallizmu - Platonovo učenje o vječnom postojanju dobra i zla - o vječnom životu pravednih u raju, i o vječnom životu zlih u mukama ognjenog pakla, koje je i danas učenje većeg dijela crkava - nije dio Božjeg vječnog plana o čovjekovoj sudbini i sudbini svemira.

Ako Sotona, demoni i njihovi ljudski sljedbenici ne bi mogli bitit uništeni, onda Krist ne bi mogao postati Gospodarem nad svime, niti bi Njegovo kraljevstvo bilo univerzalno kraljevstvo. U takvom slučaju dio Njegova kraljevstva bio bi zauvijek odvojen za njegove neprijatelje koje On nije mogao pobijediti i uništiti. On ih može mučiti i izolirati, alli oni mogu još proklinjati Negovo ime i prkositi Njegovoj sili izazivajući Ga da ih dalje muči, i to tako zauvijek.

Ovo učenje je u suprotnosti s Božjom riječju koja uči da će Bog jednom zauvijek iskorijeniti sve zlo iz svemira. Istina da je zlo tragična epizoda u povijesti naše planete i svemira, ali kao što ono ima svoj početak u vremenu, tako će imati i svoj kraj unutar granica vremena prije nego što se počnu odvijati beskrajni vjekovi vječnosti. Doći će vrijeme kad zla neće biti.

"Plaća za grijeh je smrt, a dar Božji je život vječni u Kristu Isusu" Rim 6,23. "Tko ima Sina, ima život, a tko nema Sina Božjega, nema života 1 Iv 5,12 To je srž nauke o uvjetnoj besmrtnosti. Bog nam u Kristu nudi život i besmrtnost i poziva nas da ih primimo. "Jer mi nije mila smrt onoga koji mre, govori Gospod, Gospod; obratite se, dakle i živite" Ez 18,32.

Krizostom je napisao/la:

Pa ne možes sve tekstove uzimati doslvono...ovaj gore navedeni tekst koji kaže da crv ne gine, zar stvarno vjeruješ da će neki crvi živjeti vječno u ognju...kad Bog kaže Kajinu, krv tvoga brata viče, je li to doslovno....što se tiče nauke ili doktrine veoma je važno poznavati originalne jezike, vrijeme i mjesto nastanka, povijesni kontekst, i mnoge druge stvari....zato je teologija tu....ti samo navodiš neke tekstove a ne tumačiš ih...što sad trebam ja tumačiti svaki tvoj tekst...to je tvoje mišljenje, ja imam svoje....moj Bog nije tiranin koji je stvorio sebi stvorenja da ih muči vječno u nekoj vječnoj vatri...to je pogrešno predočavanje njegovog karaktera...

Ni moj Bog nije tiranin, ali je pravedni sudija koji sudi i osudjuje, isto kao sto je ljubav i milostiv i pomiluje onoga koji se iskreno kaje.Saul nije doslovno shvatio i sta je bilo sa njim, Bog je rekao pobijte sve, zenu decu stoku , sve.Ali Saul je mislio pa nije Bog tako razmisljao, treba nahraniti ljude, prineti zrtvu itd...Nemojmo se zavaravati po tom pitanju.Moj Bog je veliki, Onaj koji je stvorio zemlju za sedam dana.I uopste mi nije problem da prihvatim i tu stranu Njegovog karaktera i da uzivam svakodnevno u zajednistvu sa Njim, jer mi je oprostio i prihvatio me, i poziva svakog.Ali ko odbije dobice zasluzenu platu koja nije tako jeftina kao trenutno brisanje, jer i cena koju je Bog platio je bila ogromna.Usmrtio je svog Sina na krstu.Biblija ne uci da su ga usmrtili rimljani i zidovi, nego Jahve Ga je slomio za nase grehe.Svog Jedinorodjenca je slomio za nas, i to Onog koji je dobrovoljno podneo sve to da Mu ugodi.Nemoj se zavaravati da je preziranje toga tako malecni prekrsaj.Mnogo je vise od toga, i zasluzuje samo po sebi vecnu naplatu, jer je zrtvovano vecno i ponizeno najvece, a covek u svom ponosu i svojoj pravdi to prezre.Ne zaboravi da Gospod je uvek imao zestoke kazne za one koji Ga odbacuju.To jeste deo Njegovog karaktera, zajedno sa ljubavlju zar ne?Ali kada kazni to je pravedno i posteno i ne dovodi se u pitanje jer donosilac presude u svom karakteru nema nepravednost, zato i kaznjava krivca tako uzasnom kaznom, jer je prestup uzasan.Odbacivanje Stvoritelja!
I tek kada covek shvati u svom srcu tu istinu, moze u potpunosti da proslavi Onoga koji je sve stvorio, i da dozivi izistinsku zahvalnost za ono sto je Isus uradio, i da dodje do tacke poniznosti koja je potrebna da vidi vrednost onoga sto se dogodilo na Golgoti pre 2000 godina.Onaj koji to ne razume pokusava da postigne pravednost svojim snagama i to ga dovodi u situaciju da misli da je zasluzio nesto bolje od pakla, ali ne svi ljudi su zasluzili smrt i pakao, ali opravdace se zabadava verom u Isusa, verom koja je delotvorna i ima za svoju posledicu posvecivanje iz dana u dan, kroz zajednistvo sa Duhom Svetim.

Krizostom je napisao/la:

U Božjem planu nema mjesta duallizmu - Platonovo učenje o vječnom postojanju dobra i zla - o vječnom životu pravednih u raju, i o vječnom životu zlih u mukama ognjenog pakla, koje je i danas učenje većeg dijela crkava - nije dio Božjeg vječnog plana o čovjekovoj sudbini i sudbini svemira.

Ako Sotona, demoni i njihovi ljudski sljedbenici ne bi mogli bitit uništeni, onda Krist ne bi mogao postati Gospodarem nad svime, niti bi Njegovo kraljevstvo bilo univerzalno kraljevstvo. U takvom slučaju dio Njegova kraljevstva bio bi zauvijek odvojen za njegove neprijatelje koje On nije mogao pobijediti i uništiti. On ih može mučiti i izolirati, alli oni mogu još proklinjati Negovo ime i prkositi Njegovoj sili izazivajući Ga da ih dalje muči, i to tako zauvijek.

Ovo učenje je u suprotnosti s Božjom riječju koja uči da će Bog jednom zauvijek iskorijeniti sve zlo iz svemira. Istina da je zlo tragična epizoda u povijesti naše planete i svemira, ali kao što ono ima svoj početak u vremenu, tako će imati i svoj kraj unutar granica vremena prije nego što se počnu odvijati beskrajni vjekovi vječnosti. Doći će vrijeme kad zla neće biti.

"Plaća za grijeh je smrt, a dar Božji je život vječni u Kristu Isusu" Rim 6,23. "Tko ima Sina, ima život, a tko nema Sina Božjega, nema života 1 Iv 5,12 To je srž nauke o uvjetnoj besmrtnosti. Bog nam u Kristu nudi život i besmrtnost i poziva nas da ih primimo. "Jer mi nije mila smrt onoga koji mre, govori Gospod, Gospod; obratite se, dakle i živite" Ez 18,32.

Izaija 45.5 Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te:6 nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo. Ja sam Jahve i nema drugoga;7 ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to.8 Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve.9 Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je među glinenim sudovima!Kaže li glina lončaru: Što radiš? ili djelo njegovo: Kljast si!10 Jao onom koji kaže ocu: Što si rodio? Ili ženi: Što si na svijet dala?11 Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate?12 Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.

Dualizam po mom misljenju znaci da postoji sukob izmedju dve strane koji traje, ali ne zlo je izgubilo cim je nastalo jer Bog jeste vladar nad svim, jedino covek ima problem sa tim da to shvati.Ali ne ,vidis meni su ovi stihovi gore predivni jer ukazuju na suverenost i vlast Boziju.On je sve i drzi sve pod kontrolom, demoni moraju da padnu i da se poklone Njegovom autoritetu uvek, to sto im On iz svojih razloga dopusta da oni vrsljaju je deo koji nam nije otrkiven,ali cinjenica je biblijska da za sve moraju da Ga pitaju i da Mu se sklanjaju sa puta kada nailazi.Jedino covek nemora, jer je Gospod tako hteo , ali ako bi zeleo da natera coveka mogao bi i to, jer niko se nemoze odupreti Njemu, ali Gospod zeli odnos ljubavi sa covekom i sam sebe je ogranicio u odnosu na coveka.Dao je coveku mogucnost da bira, ali nazalost covek je odabrao pogresno, odabrao je da Mu ne veruje na rec, poverovao je sotoni na rec kada mu je rekao pa nece to biti bas tako, neces umreti.Ali ta mogucnost covekovog izbora je ostala kao dar, samo sto je u potpunosti iskvarena sotonskim lazima, i u jednom trenutku Bog salje Sina da iskupi ljude od tog pokvarenog razmisljanja i da ih uputi ponovo na Tvorca.I to vreme izbora traje do dana kada ce Bog suditi i zivima i mrtvima.Ali tada svi ce jezici umuknuti, i svako koleno se pokloniti i svi ce priznati da je Gospod Bog, i oni koji su to za vreme svog fizickog zivota uradili na vecnu radost, a oni koji nisu na vecni prezir.Imas to i u otkrivenju i u Danielu.Dakle to je tema koja se nalazi i u starom i u novom zavetu, tako da argumenti ne stoje.Ukoliko zelis stihove kojima treba da potkrepim moju tvrdnu rado cu to uraditi, nisam to sada uradio jer mi to to oduzima dosta vremena, ali ako zelis stvarno, potrudicu se.