Grijesi tijela vs. Grijesi duha

S obzirom da sam primjetio da forumaši vole dosta teologizirati, volio bih ipak da malo govorimo o praktičnim stvarima, pa vas pozivam da otvorite više tema po pitanju kršćanske duhovnosti.

Što se tiče ove teme....često kao zajednica smo skloni isključivanju onih vjernika koji su alkoholičari, preljubnici, drogeraši, bludnici itd...no da li je ikada itko isključen zbog toga što laže, vara, zbog oholosti...Da li možda previše naglašavamo grijehe tijela, za razliku od grijeha duha?

Je li fraza "grijesi duha" biblijska, ili tvoja tvorevina?

Koliko ja znam, Novi zavjet govori o "plodovima tijela" i "plodovima duha", u Gal 5. Pod plodovima tijela se podrazumijeva sve to sto ti stavljas pod grijehe tijela i sve sto stavljas pod grijehe duha.

Dakle, brate kainos, mozda ovim razlikovanjem ostavljas pogresan dojam da Biblija pravi ove dvije kategorije grijeha? Ali Biblija ima cjelovito shvacanje grijeha. Nemoguce je ostro razdvojiti ono sto tijelom cinimo od onoga sto duhom cinimo. Sve je to medjusobno povezano i isprepleteno. Isus je rekao, a Jakov ponovio, da iz srca izlaze zle rijeci i djela.

Mozda si brate htio da diskuturamo o licemjerstvu - pojavi kada netko u srcu gaji grijehe poput oholosti, mrznje, zavisti i slicno, ali to pokusava sakriti i ne pokazivati u praksi?

A sto se tice crkvene discipline, njezina svrha nije da bude dezurni policajac koji na svaki znak bilo kakve destruktivne emocije ostro ukorava i iskljucuje vjernike, a osim toga, tko moze osim Boga sasvim precizno citati srca? (Premda bi sigurno neki crkveni vodje bili presretni kada bi postojala neka tehnologija kojom bismo i to mogli ciniti - takvi bi zacijelo neprestano "skenirali" vjernike, ne bi li nasli nekome neki grijeh u srcu)...

Naravno, opasno je previdjeti, ignorirati ili tolerirati grijehe srca (ili "duha", kako kazes), koji su u nama uhvatili "korijen" pa u njima neprestano zivimo, skodeci i sebi i drugima. Potrebno je s ljubavlju opomenuti bracu kod koje to primijetimo, pocevsi, naravno, od sebe i svoje obitelji, a uvijek s ciljem da potaknemo konstruktivnu promjenu. Pűko "discipliniranje" kroz kaznjavanje ili ekskomunikaciju ne mijenja nikoga, vec samo dobro izgoni zlo, kao sto samo svjetlost izgoni tamu.

To su neke moje misli...

Kad bolje razmislim, vjerojatno si pod ovom temom zelio istaknuti vaznost cjelovite i predane sluzbe Bogu, nasuprot polovicnoj, "izvanjskoj" poboznosti?

Npr. u poznatoj Isusovoj paraboli u Luci 18, farizej se zahvaljuje Bogu sto nije poput preljubnika i ubojica. Mislim, s kim se on usporedjuje! On ne cini tako ocito zla djela!
A jos kao "bonus", hvali se da daje desetinu od metvice, komoraca i kima.

Medjutim, to sto ne cinimo neka ocita zlodjela, i sto revno vrsimo religinske propise, nije garancija da smo stvarno pobozni i Bogu vjerni. Upravo taj mentalitet vjernika koji se zadovoljava "izvanjskom" poboznoscu, te samome sebi tapse po ledjima da je "bolji od prosijeka", Isus raskrinkava kao povrsan i neposvecen.

Istinski posveceni vjernik se nikada ne zadovoljava izvanjskim djelima, niti ikada misli da je "dovoljno" napravio kako bi isao u raj. Umjesto toga, neprestano daje sve od sebe kako bi cijelim umom, srcem, dusom i snagom zivio za Boga i bliznje. Nikada ne misli da je bolji od prosjeka ili da je dostigao neku potrebnu razinu duhovnosti. Ne igra na "sigurno", nego je otvorena uma i srca da primi nove spoznaje, da se mijenja i da daje sve vise i vise od sebe Bogu i bliznjima.

Jesi li o ovome zelio da pricamo pod ovom temom?

kainos je napisao/la:

....često kao zajednica smo skloni isključivanju onih vjernika koji su alkoholičari, preljubnici, drogeraši, bludnici itd...no da li je ikada itko isključen zbog toga što laže, vara, zbog oholosti...Da li možda previše naglašavamo grijehe tijela, za razliku od grijeha duha?

Pogrešno je isključivati bilo koga...sećate se pisanja po prašini.
Gresi "duha" su često mnogo gori i imaju teže posledice nego gresi prema telu. Zato što se teško uočavaju i menjaju. I posledica je neljubavi...tj. direktnog protiv Božijeg delovanja u nama, Boga koji je ljubavi kji je pozvao da sve ljubimo i oprostimo bratu do beskonačno puta.

Justine pomenuo si ga a nisi ga imenovao - licemerje koje su fariseji ispoljavali je greh duhovni, u njemu je sve sadržano što ste spomenuli i još puno toga, zato ga Gospod tako i prezire.
Sv. Apostol Pavle takodje

Filipljanima 3,4 iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više:
Filipljanima 3,5 obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej,
Filipljanima 3,6 po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran.
Filipljanima 3,7 Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom.
Filipljanima 3,8 Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem