 | Načela Povelje o pravima djeteta (1959) |
Član 1: Dijete uživa sva prava navedena u ovoj Povelji. Sva djeca bez
ikakvog izuzetka, bez razlike ili diskriminacije na osnovu rase, boje kože, spola/pola,jezika, religije, političkih ili bilo kojih drugih ubjeđenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovinskog stanja, rođenja ili nečeg drugog imaju pravo na ova prava.
ikakvog izuzetka, bez razlike ili diskriminacije na osnovu rase, boje kože, spola/pola,jezika, religije, političkih ili bilo kojih drugih ubjeđenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovinskog stanja, rođenja ili nečeg drugog imaju pravo na ova prava.
Član 2: Dijete uživa posebnu zaštitu, te mu se zakonski ili nekim drugim sredstvima daju šanse i olakšice, da bi se moglo u slobodi i sa dostojanstvom razvijati tjelesno, duhovno, moralno, društveno zdravo i normalno. Pri uvođenju zakona u ovu svrhu, interesi djeteta su odlučujući.
Član 3: Od rođenja dijete ima pravo na ime i nacionalnu pripadnost.
Član 4: Dijete uživa socijalnu sigurnost. Ono ima pravo da zdravo raste i da se razvija. U tu svrhu dijete i njegova majka primaju posebnu pomoć/skrb i uživaju posebnu zaštitu uključujući odgovarajuću brigu kako prije tako i nakon rođenja. Dijete ima pravo na odgovarajuću ishranu, smještaj, odmor i ljekarsku brigu.
Član 5: Dijete koje ima teškoća u tjelesnom ili duhovnom razvoju ili je socijalno ugroženo, dobiva/dobija poseban tretman, odgoj i pomoć/skrb, koja se odnosi na njegov specifičan položaj.
Član 6: Za potpuno harmoničan razvoj ličnosti djetetu je potrebna ljubav i razumijevanje. Ukoliko je to ikako moguće, dijete treba da raste pod starateljstvom i odgovornošću svojih roditelja, ali u svakom slučaju u jednoj njemu naklonjenoj klimi i sa moralnom i materijalnom odgovornošću; dijete ne smije biti - osim pod posebnim okolnostima - odvojeno od majke. Društvo i javne ustanove imaju obavezu da djeci bez roditelja ili djeci koja nemaju dovoljno dobar životni smještaj pruži posebnu brigu. Novčana pomoć države ili druge vrste pomoći za djecu iz obitelji/porodica sa velikim brojem djece su poželjne.
Član 7: Dijete ima pravo na neizostavnu obaveznu/obveznu nastavu, bar osnovni stepen/stupanj. Dijete se odgaja tako da se unapređuje i podržava njegova/njegovo opća/opće naobrazba/obrazovanje, te mu se po osnovu jednakih šansi za sve, daje mogućnost da razvija svoje sposobnosti, mogućnost ličnog/osobnog prosuđivanja, razvija se njegov smisao za moralno, te njegova socijalna odgovornost, s ciljem da ono postane koristan član zajednice. Interesi djeteta su obaveza/obveza za sve, koji su odgovorni za njegov odgoj i usmjeravanje; ovu odgovornost u prvoj liniji imaju roditelji. Dijete ima potpunu mogućnost za igru i odmor, a sve sa istim ciljem; društvo i javne ustanove trude se da osiguraju poštivanje/poštovanja ovog prava.
Član 8: Dijete u svakom položaju spada među one koji najprije dobivaju zaštitu i pomoć.
Član 9: Dijete je zaštićeno od svih formi zapostavljanja, strahota i iskorištavanja. Ono niti u jednoj formi ne smije biti predmet trgovine. Dijete se prije dostizanja odgovarajuće starosne dobi ne smije slati na rad; ono ne smije biti zapostavljeno niti mu se smije dozvoliti da obavlja bilo kakav posao, koji može oštetiti njegovo zdravlje i odgoj ili utjecati/utjecati na njegov duhovni i tjelesni razvoj.
Član 10: Dijete je zaštićeno od djelovanja koje bi moglo podržavati rasističku, religioznu ili neku drugu formu diskriminiranja. Ono se odgaja u duhu razumijevanja, tolerancije, prijateljstva među narodima, mira i bratstva, kao i sa punom sviješću o tome da i ono treba da svoje snage i sposobnosti stavi u službu ljudi sa kojima živi.
Preuzeto od
DJECA KAŽU
