| <table cellSpacing=0 cellPadding=0 width=134 align=left border=0><tr><td vAlign=top><table cellSpacing=1 bgColor=#e5e5e5 border=0><tr><td></TD></TR></TABLE></TD></TR> <tr><td height=8>  </TD></TR><tr><td><table cellSpacing=1 cellPadding=2 width=134 border=0><tr><td class=Lead>• Djeca također žele odlučivati, a to im se ponekad s pravom, ali ponekad i bez razloga uskraćuje.</TD></TR></TABLE></TD></TR> <tr><td height=8> </TD></TR></TABLE> | ŽIVOT DJETETA I NJEGOVA PRAVA: Kakvo djetinjstvo darujemo djeci? Život današnjeg djeteta nije nimalo lak. Bezrazložno odrasli idealiziraju djetinjstvo, jer to razdoblje života puno je briga i problema s kojima se tek treba naučiti nositi. Kad razmišljaju ili pričaju o vlastitom djetinjstvu ljudi upadaju u zamku vlastitoga mozga koji je kod ljudi programiran tako da pamti samo dobro, a briše i potire loše i ružne uspomene, pa onda uglavnom smatraju da je to bilo bezbrižno životno razdoblje. No to je daleko od istine, pa i za odrastanje u sretnom obiteljskom okruženju. Ne samo da treba naučiti bezbroj stvari, nego steći i socijalne vještine, pa borba za svoje mjesto pod suncem počinje još u vrtiću. Dječje brige U maglovita jesenska i injem prekrita zimska jutra malene bude u praskozorje i još snene vode u vrtić, dok bi oni najradije ostali kod kuće s mamom za koju im nije jasno zašto mora na posao. Nekada bar majke nisu radile i obitelj je mogla pristojno živjeti i od jedne plaće, pa djecu nije trebalo buditi tako rano i nisu ih morale čuvati strane tete sve do mraka. Tek nešto stariji nose na leđima teške torbe, a u ruci opremu za tjelesni i pribor za likovni. Njihov radni dan počinje već u 8 sati. Očekuje se da budu mirni, koncentrirani, da zapamte dosadne pjesmice, da napišu test za 5 već na prvom satu, a još se nisu potpuno ni razbudili. Odgaja ih ulica dok si sami podgrijavaju hranu, jer ih nakon škole ne čeka kod kuće mama s toplim objedom i pitanjem: “Kako si danas?“. Osim odličnih ocjena roditelji i društvo od djece očekuju da se bave i nekom slobodnom aktivnošću, sportom, uče strani jezik ili pjevaju u zboru. Za školarce tijekom dana nema predaha. A nema ni razumijevanja vršnjaka ako roditelji ne mogu svome djetetu priuštiti najnoviji mobitel, modernu igračku ili računalo. Teško se uklopiti u sredinu ako si rastrgan između želja i skromnih roditeljskih mogućnosti. Ukoliko u vlastitoj ili široj obitelji nemate djece, u šetnji trgovačkim centrom već površan pogled na dječja lica pokazat će vam koliko su mališani zabrinuti. Njihove želje se ne ostvaruju, njih se ne pita što će se kupiti, katkada ih se ne pita ni što će oni sami odjenuti. Ali dijete vrlo bistro razmišlja i osjeća se inferiornim uz veliku želju da ga se shvati ozbiljno te da što prije odraste kako bi imalo sva ona prava koja pripadaju odraslima. |
| Djeca također žele odlučivati, a to im se ponekad s pravom, ali ponekad i bez razloga uskraćuje. Iako su možda nespretna, ona žele aktivno pridonositi životu u obitelji, pa se ljute ako im se ne da da narežu kruh ili zalijevaju cvijeće, pod izlikom da će se porezati, a vodu posvuda proliti. Gledati očima djeteta Pitanje je koliko često odrasli sebe pokušavaju pogledati očima djeteta. Odrasli su umorni, iscrpljeni, turobni i smiješna su im stalna dječja zapitkivanja. Odrasli ne razumiju smisao igre kao što im nije jasno kakva je draž u čitanju iste slikovnice po stoti put. Zato je sada vrijeme da zastanu i bar u vrijeme blagdana priušte bezbrižnost u zahtjevnoj dječjoj svakodnevici. Obiteljske svađe treba nadići, odreći se sebičnosti, razmirice rastavljenih bračnih drugova i roditelja prekinuti, pametovanja baka zaboraviti, nervozu izbjeći. Djeci treba objasniti smisao Božića kao Isusova rođenja, ali svakom je djetetu najvažnije da u obitelji bude mir. Barem za blagdane jer su to sveti dani, a Bog, koji se ima roditi, kao i dijete, zaslužuje poštovanje. Prilika blagdanskog vremena Isusovo djetinjstvo bilo je daleko od idiličnog, ali on je imao roditelje koji su se voljeli i kojima je on i njegovo dobro bilo na prvom mjestu. A takav bi tretman zapravo trebalo imati svako dijete. Djeca zaslužuju ljubav, jer nisu se sama poželjela roditi. Djeca trebaju biti primarna odgovornost društva jer su najslabija i time najugroženija da budu zakinuta u svom ljudskom dostojanstvu. Svako dijete zaslužuje roditelje, svako dijete zaslužuje zdravlje i na svako dijete treba gledati kao na kompletnu osobu koja ima svoje mišljenje, svoj stav, svoje brige, probleme, strahovanja, nadanja i želje. A najveća želja svakog čovjeka je ljubav. Dijete pod borom želi zagrljaj, a ne putovanje na neku egzotičnu destinaciju. Zato su dječje želje ipak puno manje negoli želje odraslog čovjeka i, uz malo truda, najlakše im je udovoljiti. |
