Dijalog i zajedništvo - vjernici i nevjerujući-ateizam

Tmine nad dijalogom u izgradnji svijeta i mira..
U mnostvu tmina koje razaraju svijet i perspektive
oblikovanje mira i slobode - veliki doprinos sigurnosti
za ljudsko dostojanstvo su razliciti dijalozi u okviru sudbinske
odgovornosti tolerancije koja polazi od cinjenice da je svijet
jedan planetarni dom koji priridno iskljucuje nepomirljivosti..

I ateisti i neateisti bi trebali raditi na dijalogu savjesti..


Događaji dana
'Vjernici i nevjernici zajedno moraju izgrađivati svijet'
Foto: FaH

ZAGREB - Danas na blagdan Nove godine i Svjetski dan mira, te blagdan Marije Bogorodice, nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali, poručivši da vjernici i nevjernici moraju zajednički raditi za ispravnu izgradnju svijeta u kojemu zajedno žive, a da će Crkva i dalje apelirati na savjesti i poticati sve ljude dobre volje kad se radi o rješavanju problema korupcije i drugih društvenih zala.

"Crkva, premda potpuno zabacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi ljudi, vjernici i nevjernici, moraju zajednički raditi za ispravnu izgradnju ovoga svijeta u kojemu zajedno žive. A toga ne može biti bez iskrenog i razboritog dijaloga. Kršćanin treba dobro razlikovati ateizam od ateista. Ne poistovjećuje se ateizam s čovjekom koji tvrdi da ne vjeruje u Boga, a jednako tako ni vjera s vjernikom.", poručio je Bozanić u današnjoj propovijedi, u kojoj se osvrnuo na komentare njegove božićne homilije.

"Prije osam dana, na svetkovinu Božića, s ovog mjesta tumačio sam božićno evanđelje iz Proslova svetog Ivana koji govori o: životu, svjetlu, tminama, prihvaćanju i odbacivanju Riječi koja je tijelom postala i nastanila se među nama. U tom sam kontekstu tmine svijeta podijelio u tri dijela: one uzrokovane pojedinačnim zlim djelima, zatim one koje možemo nazvati društvenim zabludama a koje različitim neredima kvare društvo, među kojima sam spomenuo proširene oblike korupcije i treće tmine koje nastaju kao posljedice određenog mentaliteta koji je izgubio smisao za najuzvišenije vrijednosti i u sebi više ne pronalazi snagu da se uzdigne i suprotstavi društvenim zabludama, pa tako i korupciji. Te su tmine gore jer su posljedica određenog mentaliteta za kojeg se ne nalazi snage da ga se mijenja. Ono što je u propovijedi izrečeno dostupno je svima i nikome ne koristi izvlačenje iz konteksta i podmetanje nedobronamjernih tumačenja s povezivanjem i uspoređivanjem ateizma, ateista i korupcije".

Vi, dragi vjernici, najbolje znadete da Crkva i vaš nadbiskup ne šute ni o korupciji, ni o drugim nezdravim i zlim pojavama u našem društvu

Vi, dragi vjernici, najbolje znadete da Crkva i vaš nadbiskup ne šute ni o korupciji, ni o drugim nezdravim i zlim pojavama u našem društvu, rekao je Bozanić, navodeći kao primjer svoje riječi o korupciji u božićnoj poruci 2004.

"Crkva je govorila o tom problemu kad su drugi šutjeli, i prije nego što je Europska Unija zatražila od naše države da se suoči s tim pitanjem. Crkva se neće umoriti apeliranjem na savjesti i poticanjem vjernika i drugih ljudi dobre volje. Ona je spremna na suradnju kad je u pitanju opće dobro, dakako poštujući različite kompetencije same Crkve i svjetovnih čimbenika. Crkva nema 'tehničkih' rješenja, u njezinu narav ne spada da predlaže gospodarske i političke programe. Njezino je područje u prvom redu na vjersko-moralnoj i odgojnoj razini", rekao je Bozanić.

Kardinal Bozanić je svim vjernicima čestitao Novu godinu te poželio da ona bude obdarena Kristovim mirom i svakim napretkom. Pozvao je vjernike da na početku ove godine mole za obitelji, za domovinu i sve ljude.

Euharistijsko slavlj predvodio je u zajedništvu s kanonicima i prebendarima Prvostolnog kaptola zagrebačkoga. (Hina)

Zadnja promjena: ; sri 02 sij 2008, 19:18; ukupno mijenjano 1 put.

Akademik je reagirao pozivom na slobodu misljenja, vjeroispovijesti..
osudio je Bozanicev stav o grijehu ateizma kao vonjanje na inkviziciju..
No, jedno su slobode a drugo sto i opredjeljenja izbora odbacivanja Boga zaista je grijeh..
Sto je po ateistima grijeh a sto nije..
Na pr. zabluda je da komunisti su automatski ateisti ili agnostici ..U Akademiji vlad zbrka oko tog asto je grijeh a sto nije..To ne odredjuju Akademicari niti Bozanic..
Zna se po Zakonu sto je grijeh ...

PISMO Akademik Slobodan Novak o Bozanićevoj propovijedi

Udar kardinala na temeljne slobode građana?

<table cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr vAlign=top align=middle><td></TD></TR> <tr><td class=articletextSmall align=left>Književnik Slobodan Novak u otvorenom se pismu kritički osvrnuo na božićnu poruku kardinala Bozanića</TD></TR> <tr><td class=articletextSmall vAlign=top align=right></TD></TR></TABLE> <table class=enumbox cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr><td class=articletext></TD></TR></TABLE> <table cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr><td class=articletextSmall vAlign=top align=left width=150></TD> <td width=10></TD> <td class=articletextSmall vAlign=top align=left width=150></TD></TR></TABLE> <table cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr><td class=articletext>Ne poznam doduše u izvornom obliku ovogodišnju božićnu propovijed kardinala Bozanića, ali mi je, kao i stotinama tisuća hrvatskih čitatelja, predstavljena u visokotiražnom dnevniku interpretirana od dvoje ozbiljnih novinara pod naslovom “Ateizam gori od grijeha struktura”. Ta interpretacija Dražena Čurića i Tee Romić sadrži tek neki delikatni prizvuk čuđenja, jer vjerojatno izvjestiteljima i nije primjeren polemičniji ton, i taj jedva uočljiv rezervirani stav, jedino je što sam pročitao o toj blasfemičnoj propovjednikovoj tvrdnji i pouci, a zapravo optužbi. Tri tmine Iz pročitanog proizlazi da je naš pastir nabrojio nekakve tri tmine, od kojih je jedna gora od druge. Zapravo: od kojih je treća najužasnija. Za dvije od tih takozvanih tmina i dosad smo svi znali, i to možda bolje nego naš državni tužitelj: to su, prvo, osobni grijesi, kako se navodi: nasilje, otmice, pronovjere, nepoštenje, pljačka banke ili trgovine (time se, dakako, ne misli reći da su ostale pljačke dopuštene). I drugo: društvene zablude, različiti neredi, kao nezaposlenost, gospodarske krize, rašireni oblici korupcije, političke krize u kojima se gubi smisao zajedničkog života i zalaganja, nesuglasice, sukobi i ratovi. Tako piše. Tako je to u dobroj namjeri prepričano. Ali, dopustimo, uz ispriku izvjestiteljima, da možda propovjednik nije ipak htio reći da su “strašni grijesi”, kao nasilje, otmice i pljačke samo ”najblaži oblik” naših osobnih grijeha. Možda u izvornom obliku, u propovijedi, ni ”razni neredi”, nezaposlenost, nesuglasice i ratovi nisu baš postavljeni u isti red u kvalifikaciji društvenih zabluda. Ali tako se, očito, ipak moglo pričiniti dobronamjernu slušatelju. Njegova preuzvišenost zaključuje da su to grijesi volje i zajedničkog stava, da su posljedica kolektivnih zabluda i procjenjivanja i proširene moralne i duhovne lijenosti. Ne bih se usudio upravo citiranu zavisnu rečenicu označiti znakovima navoda, unatoč svom povjerenju u izvjestiteljevu i izvjestiteljičinu preciznost, jer mi jednostavno ove definicije ne zvuče “vrlo nadahnuto”, nego prije bih rekao: nedomišljato i zbrkano. Ali te dvije tmine, ma koliko bile grješnicima i neporočnima jasne, prozirne i bjelodane, ostavljam, ovako nenadahnuto opisane, u tmini nadbiskupske kvalifikacije, jer mi je ona treća, a najgroznija tmina, ostala u svojoj paklenskoj strahoti i pogubnosti zasad potpuno neprozirnom: Bozanićevu izjavu, kako je “negiranje Boga još gori grijeh od korupcije, sukoba i gospodarskih kriza”, moje agnostičko oko ne zna pročitati drugačije nego kao neoprostiv grijeh crkvenih “struktura” protiv osnovnih građanskih prava i sloboda, protiv slobode mišljenja, protiv slobode vjeroispovijedanja, protiv slobode filozofskog spekuliranja. Protiv prava na vlastiti stav. To je optužba koja vonja po paljevini inkvizicijskih lomača. Koja časne ljude proglašava kriminalcima. Ne bezvjernicima, već zločincima. Pa pitam tog uvaženog gospodina: Vidi li se što s njegove propovjedaonice malo i izvan crkvenih vrata? Po kojoj se pak logici smiju nevjernici kvalificirati kao najteži prijestupnici, kao disidenti i prekršitelji osnovnih zasada partije, stranke, družbe, organizacije, crkve – kojoj ne pripadaju. Zar nije izvan pameti ukazivati na vjerske grijehe nevjernika? Na partijske grijehe nepartijaca? Ako li je crkveni dostojanstvenik samo vjerski autoritet, kako se ovom tvrdnjom nehoteć predstavlja, zastupajući i generalizirajući stav Crkve, zašto se onda obraća svima nama, kojih se njegovi interni zavjeti ne tiču, zašto se okomljuje i na građanske, političke, društvene prekršaje, umjesto da to rješava u ispovjedaonici. Zašto se sa toliko žestoke samouvjerenosti služi dvostrukim mjerilom?! Može li se ekskluzivno mjerilo crkveno ili bilo koje zatvorene zajednice nasilno nametati ostalima, a pogotovo može li se one koji ta mjerila ne prihvaćaju oglašavati kriminalcima! U ime koje pripadnosti kojega morala?! Moralni arbitar Ne mislim ni ja, kao ni gospodin Bozanić, da on ne bi mogao biti jedan od najvećih moralnih autoriteta u našem društvu. Jer je Katolička crkva, kao, uostalom, i druge vjerske zajednice, barem po onome što u svjetovnom smislu zastupa i propovijeda u svojoj moralki, u velikoj mjeri istinski moralni arbitar. Ali društvo je zajednica i vjernika i ateista, i to nije nikakva podjela, nego zbroj po svim laičkim kriterijima.</TD></TR></TABLE>

Reakcija na dvostruki falsifikat:»Dvostruka falsifikacija božićne propovijedi kardinala Bozanića«

http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=5979&act=view
Ured za odnose s javnošću Zagrebačke nadbiskupije oglasio se u srijedu priopćenjem u kojemu navodi da je akademik Slobodan Novak u otvorenom pismu objavljenom u Večernjem listu 2. siječnja 2008. iznio niz netočnih tvrdnji koje se odnose na zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i na propovijed koju je održao na svetkovinu Božića.
»Ugledni hrvatski akademik napisao je otvoreno pismo medijima, a da prethodno nije konzultirao izvorni tekst kardinalove božićne propovijedi, što je potvrdio i u prvim rečenicama svoga pisma. Ovdje je, nažalost, riječ o dvostrukoj falsifikaciji božićne propovijedi kardinala Bozanića. Do propovijedi se lako, osim u izravnom radijskom i televizijskom prijenosu, moglo doći i putem stranica Informativne katoličke agencije, na kojima se nalazi i danas, a novinarima koji su na Božić bili u katedrali podijeljen je cjelovit tekst propovijedi.
Unatoč tome, prva se falsifikacija dogodila u Večernjem listu od 27. prosinca u novinarskom tekstu pod naslovom 'Ateizam gori od grijeha struktura'. U tekstu kardinalove propovijedi riječ 'ateizam' nigdje se ne spominje, a novinari su u slobodnoj interpretaciji napisali kako 'kardinal Bozanić smatra da je negiranje Boga još gori grijeh od korupcije, sukoba i gospodarskih kriza', što kardinal Bozanić nije rekao. Druga se falsifikacija dogodila kad je akademik Novak u otvorenom pismu preuzeo spomenutu novinarsku interpretaciju predstavljajući je citatom kardinala Bozanića.
Logično je, stoga, da ako je u temelju argumentacije akademika Novaka nešto što kardinal Bozanić nikada nije izjavio, čitava je njegova argumentacija neutemeljena i netočna.
Ovdje ponavljamo da 'nikome ne koristi izvlačenje iz konteksta i podmetanje nedobronamjernih tumačenja s povezivanjem i uspoređivanjem ateizma, ateista i korupcije', kako je u propovijedi na Novu godinu istaknuo kardinal Bozanić.
U toj je propovijedi kardinal, pozivajući se na dokumente II. vatikanskog sabora, pojasnio očitu razliku stava Crkve prema ateizmu od stava Crkve prema ateistima: 'A Crkva, premda potpuno zabacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi ljudi, vjernici i nevjernici, moraju zajednički raditi za ispravnu izgradnju ovoga svijeta u kojemu zajedno žive. A toga ne može biti bez iskrenog i razboritog dijaloga«, stoji u priopćenju koje je potpisala voditeljica Ureda mr. Matilda Kolić Stanić. (gk)

Kršćani trebaju svojim svjedočanstvom pokazivati da negiranje i mržnja Europe prema vlastitim korijenima nikamo ne vodi. Kao kršćani vjerujemo da Europa može preživjeti ako prihvati svoje kršćanstvo. Ali, u cemu su krscani jedinstveni u eshatoloskom svjedocanstvu?

Da li je ateizam u pohodu protiv krscanske Europe:
Francuski filozof Michel Onfray u svojemu »Ogledu o ateologiji« ne bavi se neposredno pitanjem Europe, već značenjem religija u europskome društvu. Prema Onfrayu, Europa se definitivno mora riješiti religijske, tj. kršćanske pošasti, jer ona uništava čovjeka u njegovoj zemljanosti, tjelesnosti, u njegovoj potrebi za užicima, erosom. Jednom riječju, religije, kršćanstvo, jesu protiv čovjeka i zato ih treba iskorijeniti ateizmom. Ateizam treba omogućiti svijetlu budućnost Europe. Mora se priznati da toliko mržnje prema kršćanstvu, a i prema drugim religijama, dugo već nije proizišlo iz pera nekoga europskog intelektualca. No, ono što je zanimljivo za nas jest činjenica da Onfray u svojoj slijepoj mržnji prema kršćanstvu priznaje da je kršćanstvo bitna sastavnica Europe. Zapravo, ono prema njemu i dalje duboko prožima gotovo sve pore europskoga sekularnog društva.

Europa će preživjeti i ostati europskom ako se u njoj bez patološke mržnje uzajamno priznaju i vode dijalog ateizam, grčka, židovsko-maranistička, ali i kršćanska misao. Nije li to upravo ono što Europljani svojim europskim iskustvom mogu poručiti današnjemu svijetu: dijalog različitih misli bez patološke mržnje? Nije li to istinska bit kršćanstva i kršćanski doprinos Europi: ukaz na ljubav kao jezgru religije, antropologije, politike, cjelokupne zbilje?
No uz ateizam protiv krscanstva Europe nastupa i New Age , gnosticizam razlicitih vrsta i posebna vrsta humanistickog sinkretistickog sekularizma...

U Rimskom Carstvu kršćani su bili proglašeni štetnima za društvo i državu jer ih je rimska kulturno-politička elita smatrala ateistima - bezbožnicima - radi vjere kršćana u jednoga Boga a ne u mnoge bogove u koje je vjerovala većina rimskog društva. U naše doba je komunistička država proglasila kršćane štetnima za socijalističko društvo jer su vjerovali u Boga, u Isusa Krista. U srednjem vijeku pa i u novom vijeku vladalo je uvjerenje da je nemoguće ne vjerovati u Boga, da je bezboštvo znak duhovno-intelektualne nezrelosti. Iznosili su se filozofski razlozi i dokazi protiv ateizma, argumentiralo se činjenicom da su veliki mislioci čovječanstva vjerovali u Boga. Rado se iznosio teološki dokaz protiv ateizma citatom iz Svetog pisma gdje stoji rečenica da »samo luđak može tvrditi da nema Boga«. S bilo koje strane pošli - sa strane razuma ili sa strane Božje objave - ateizam, odnosno ateisti imali su loše karte; njih se smatralo pojavom koja ne spada u javni život, koja je posve suprotna kulturi društva. Znamo iz povijesti da je biti ateist u ono doba bilo opasno po život. Ateist se moglo biti potajno i privatno.

Dolazi li vrijeme ukidanja slobode savjesti, vjerovanja i nevjerovanja?
No ateizam se pokazao u komunizmu, fasizmu,..fanatizam se pokazao u
reformaciji i protureformaciji..
Slobodu treba izgradjivati..Nikome se ne smije nametati vjera niti uskracivati pravo na nevjerovanje..
Cinjenica je da je Krist umro za sve ljude..To sto ateisti u to ne vjeruju ne znaci da ce izbjeci nebeski sud...

PIŠE I. BEŠKER Postoji li još sloboda nevjerovanja? Sa stanovišta vjere ateizam može biti viđen i kao kleveta i laž. Sa stanovišta ateizma vjera može biti viđena i kao zabluda i laž. Sa stanovišta ljudskih prava oba ta gledišta su nepodnošljiva, jer narušavaju slobodu pojedinca da vjeruje u što hoće i kako hoće.

apostol je napisao/la:

Dolazi li vrijeme ukidanja slobode savjesti, vjerovanja i nevjerovanja?
No ateizam se pokazao u komunizmu, fasizmu,..fanatizam se pokazao u
reformaciji i protureformaciji..
Slobodu treba izgradjivati..Nikome se ne smije nametati vjera niti uskracivati pravo na nevjerovanje..
Cinjenica je da je Krist umro za sve ljude..To sto ateisti u to ne vjeruju ne znaci da ce izbjeci nebeski sud...

PIŠE I. BEŠKER Postoji li još sloboda nevjerovanja? Sa stanovišta vjere ateizam može biti viđen i kao kleveta i laž. Sa stanovišta ateizma vjera može biti viđena i kao zabluda i laž. Sa stanovišta ljudskih prava oba ta gledišta su nepodnošljiva, jer narušavaju slobodu pojedinca da vjeruje u što hoće i kako hoće.

U očuvanju i poštivanju slobode savjesti novinarima je potrebno
čuvati se od falsifikata - ne falsificirati i same falsifikate..ili objavljivati lažni blog kojega je trebalo provjeriti...:
Na primjer- blog "Kardinala Bozanića" u kojem se netko lažno predstavio kao Bozanići upozoravao je na opasnosti od falsifikata a sam je blog sada zatvoren:
http://josipbozanic07.blog.hr/

Izjava objavljena u Jutarnjem :
Događaji dana
Kaptol protiv lažnog Bozanića na blogu Piše: Darko Pavičić
Foto: FaH

---

Blog josipbozanic07.blog.hr nije blog kardinala Josipa Bozanića, nego nekoga tko se lažno predstavlja njegovim imenom. Objavio je to Ured zagrebačkog nadbiskupa za odnose s javnošću osudivši takvo zbunjivanje ljudi lažnim predstavljanjem, a u međuvremenu je ta blog stranica postala nedostupna, tj. bloger se očito prepao i ukinuo blog.

"Što se tiče blogera koji se predstavlja pod imenom Josip Bozanić, moram kazati da zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić nema nikakve veze s tim blogom. Poznato je da se na blogovima osobe često predstavljaju tuđim imenima, posebno poznatijih osoba. Međutim, bez obzira na te trendove smatram da nije u redu zbunjivati ljude lažnim predstavljanje", rekla nam je Matilda Kolić Stanić, glasnogovornica kardinala Bozanića.

Inače, premda je lažno predstavljanje zakonski kažnjivo, mnogi su se i u Crkvi i izvan nje poradovali da će preko bloga moći izravno komunicirati s kardinalom Bozanićem, što je, primjerice, postao jedan od redovitih oblika komunikacije mnogih političara i javnih osoba u Hrvatskoj.

Radi li se o mržnji prema duhovnom ili o slučajnom ekcesu ?

Kardinal Bozanić u božićnoj homiliji:

A Crkva, premda potpuno zabacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi ljudi, vjernici i nevjernici, moraju zajednički raditi za ispravnu izgradnju ovoga svijeta u kojemu zajedno žive. A toga ne može biti bez iskrenog i razboritog dijaloga« (GS, 21)...

Glasu Koncila je objavio božićnu homilija kardinala Bozanića

Budući da se u javnosti razvila vrlo intenzivna rasprava o novinarskoj interpretaciji riječi iz božićne homilije kardinala Josipa Bozanića, prenosmo iz Glasa Koncila


Što je kardinal Bozanić stvarno rekao?

Uporedimo sa komentarom i zapažanjima :

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_komentar.html?broj_ID=13378

"Aktualna rasprava vrlo snažno pokazuje potrebu za ekscesom, pa kad u Crkvi ekscesa nema, onda ga treba stvoriti, izmisliti, konstruirati, slobodno interpretirati, jer postoje dežurni »dušobrižnici« iznimno svađalački raspoloženi kojima je svaki i najmanji povod - u ovom slučaju jedna novinarska konstrukcija - dovoljan razlog za veliku svađalačku tiradu" citat iz komentara

"Ovih blagdanskih dana čitajući brojne novinske tekstove često ideološki obojene i osorne - kao da su ponovno pisani u ime Partije i Armije koje su se sačuvale pod krinkom liberalizma - sve više osjećamo zebnju. Iz novih suvremenih katakomba preostaje dijalog s onima koji u ime svojih prava niječu pravo na različitost, a još se i danas s podsmijehom sjećaju komunizma, ljetovanja u vikendicama na moru, zimovanja na Jahorini i Kopaoniku, stipendija i katedra u Londonu, Beču, New Yorku, Parizu. Oni koji su bili velikim dijelom poniženi oprostili su odvoženje očeva, ulaženje u stanove koje su drugi za njih davali, stipendije koje su drugi u njihovo ime dobili, a mnogi su u novinarstvu zadržali veliku moć koju su i nekad imali. Rijetki bez podobnosti mogli su biti urednici, dopisnici iz inozemstva te su najčešće otišli u politiku i svoju podobnost dvostruko dokazali.
Čudna mržnja prema duhovnom" - citat iz zapažanja:

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_zapazanja.html?broj_ID=13378