Dostojanstvo ljudske osobe

Dostojanstvo ljudske osobe






Dostojanstvo ljudske osobe nezaobilazno je uporište u Općoj povelji o ljudskim pravima – istaknuo je nadbiskup Silvano Tomasi govoreći na otvaranju Godine za obilježavanje 60. obljetnice temeljnoga dokumenta za miroljubiv suživot među narodima, koji je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 10. prosinca 1948. godine.
Opća povelja ostaje najvažnija uporišna točka u međukulturnome dijalogu o ljudskoj slobodi i dostojanstvu u svijetu i predstavlja čvrstu zakonsku osnovu za svaku raspravu o ljudskim pravima – kazao je nadbiskup Tomasi, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima i drugim organizacijama u Ženevi, gdje je također sjedište Visokoga povjerenstva za ljudska prava.
Države ili druge ustanove ne udjeljuju ljudska prava, nego su priznata kao urođena svakoj osobi, neovisna i na različit su način rezultat etičkih, socijalnih i vjerskih tradicija. Ljudsko dostojanstvo zanemaruje razlike i sve ljude ujedinjuje u jednu obitelj; kao takvo zahtijeva od svih političkih i društvenih ustanova da promiču cjeloviti razvoj svake osobe kao pojedinca i u odnosu prema zajednici. Stoga se ljudsko dostojanstvo odnosi na demokraciju i suverenost, a istovremeno ih nadvisuje. Poziva sve čimbenike, vladine i nevladine, vjere i druge zajednice, države i ne države da se zauzimaju za slobodu, jednakost, socijalnu pravdu svih ljudskih bića, poštujući sve kulture i religije u svijetu – rekao je nadbiskup Tomasi.
U tome kontekstu važna rasprava o odnosu slobode govora i izražavanja, te poštovanje religije i vjerskog znakovlja nalazi svoj rasplet u ljudskome dostojanstvu. Ono je zaista temelj za ostvarivanje svih ljudskih prava, istovremeno je uporišna točka za određivanje nacionalnih interesa, izbjegavajući tako dvostruku opasnost ekstremnoga individualizma i kolektivizma. Nadbiskup je na koncu istaknuo da je „poštovanje svih ljudskih prava izvor mira“, a u 28. članku Opće povelje ističe se kako osoba ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se istovremeno moraju cjelovito ostvariti proglašene slobode i prava – zaključio je nadbiskup Tomasi.

Preuzeto s Radio Vaticana

Citat komentara :
"bolesno. Barem bi djecu trebali poštedjeti od negativnog utjecaja potrošačkog društva sa nametanjem lažnih uzora idealne ljepote putem igračaka (Barbika), filmova i ostalih medija. Veliki redatelj Fellini rekao je da mu za film nisu interesantne ljepotice, jer kad si vidio jednu, vidio si sve (sve su skoro iste). Zato on u filmovima radije prikazuje priče običnih ljudi. Padaju mi na um i podjele indijskog društva na kaste - prema stupnju obojenosti kože - koji zadire i u sfere modela i filma s preferiranjem "bijeloputijih" ljepotica, premda su mi se na mnogim fotografijama običnih indijskih djevojaka sa interneta sviđale i one tamnopute."

http://www.jutarnji.hr/peking



Peking 2008 | Detalji
Svijet je nije smio vidjeti jer nije dovoljno lijepa Piše: Ahmed Salihbegović
Foto: AFP, AP

---

Yang Peiyi je pjevala pjesmu

Nakon manipulacija starim snimkama vatrometa i ‘organiziranim’ popunjavanjem stadiona otkriven novi skandal na Olimpijskim igrama

ZAGREB - Na otvaranju Igara u Pekingu sve je moralo biti besprijekorno, pa je i čarobni glas i uvježbani pjev male djevojčice morao biti praćen njezinim ljupkim licem, sa svim vidljivim zubima u savršenom nizu, čak i ako je to značilo da se ne radi o istoj osobi. Zbog interesa nacije, koju Kinezi od davnina zovu “središnje carstvo”, jedna je curica pjevala, a druga pred kamerama otvarala usta, i njezino je lice zasjalo na TV zaslonima svih zemalja svijeta.
Cenzura više nije potpuna

Kao u svim autokratskim sustavima, kao u carističkoj Rusiji u kojoj je diplomat Potemkin gostima pokazivao idilična naselja kakvih nije bilo (otuda naziv Potemkinova sela), tako se i kineski režim pobrinuo da na snimci otvaranja bude “uživo” prikazan davno snimljeni vatromet, da prazna mjesta u publici ispune organizirani naručeni “gledatelji” da bi popunjenost na svim natjecanjima bila 100%, te da se glas Yang Peiyi (7) čuje dok se gleda lik Lin Miaoke (9).

Kina ipak više nije posve totalitarni zatvoreni sustav, pa se do javnosti probijaju ovakva saznanja, koja bi u prošlim vremenima, primjerice Mao Ze Donga, bila zataškana, a svi neugodni svjedoci žurni udaljeni od kamera, mikrofona, lišeni slobode pa i života. Ovih dana, u poluotvorenoj, četvrtslobodnoj Kini, i nelagodne vijesti nađu put do medija, a zatim se organizatori Igara postiđeno znoje dok se pravdaju.
Brižni drug Cheng

China Daily piše da je gospođica Lin od petka bila na najboljem putu da postane trajni celebrity. Internetom su se širile snimke njezinog povratka u školu, a sama je, primjereno djetetu te dobi, rekla da je sretna zbog nastupa, “osobito zato što sam se osjećala tako lijepom u crvenoj haljini”.

Dok su gledatelji slušali glas Yang Peiyi, gledali su lik Lin Miaoke

Ta je djevojčica slatka, i njezina haljina simpatična, ali je tamo bila da otpjeva “Odu domovini”. A glas koji je to učinio pripada drugoj maloj osobi, priznaje Chen Qigang, glazbeni direktor otvaranja Igara.

- Yang Peiyi nije odabrana da se pojavi dok pjeva zbog njezina izgleda, jer smo brinuli o interesima nacije - kaže gospodin (ili drug?) Cheng. Komentari na Internetu, kako iz Kine tako i od drugdje, uglavnom su oštri prema takvoj brizi za nacionalne interese. U jednom se podsjeća da su “sva mala djeca anđeli”. U drugom se tvrdi da ovo nanosi duševnu bol svakoj djevojčici ili dječaku koji ne izgledaju savršeno.

Ovo obnavlja debate o mjerilima i diktatu ljepote, o fizičkoj privlačnosti koja sama ne vodi predaleko ali ne šteti u životu i karijeri. Neke revije zabranjuju premršave manekenke, koje izgladnjivanjem postižu seksipil po mjerilima dijela publike (i dizajnera), ali si i ugrožavaju zdravlje i život.
Misice sve mlađe dobi




Druge revije prikazuju i odjeću za “popunjenije” žene, uz polemike jesu li debeli (osim onih s hormonalnim poremećajima)krivi za nedisciplinu u prehrani i kretanju, ili neshvaćeni bolesnici koji za razliku od anoreksičara ne dobivaju simpatije okoline. I na koncu, najbliže pekinškoj manipulaciji djecom, održavaju se i izbori sve mlađih ljepotica (i dječaka, ali više djevojčica), što neki prozivaju kao preranu komercijalizaciju pa i predvorje dječje pornografije.

Učinili su nepravdu objema djevojčicama - Postupak kineskih organizatora Olimpijskih igara etički je potpuno neprihvatljiv, no jednako je tako i logičan. Svjetska istraživanja pokazuju da u 90 posto situacija lijepi prolaze bolje, marketinška industrija davno je shvatila da ljepota prodaje sve - od automobila do roštilja. Taj dio marketinga poznat je, naravno, i državama i Kina se samo, u pokušaju da se brendira i pred svijetom prikaže savršenom, poslužila tim principom - kaže Petar Turčinović, hrvatski veleposlanik u Crnoj Gori, a inače socijalni psiholog i autor jednog od najdužih svjetskih istraživanja o utjecaju ljepote na razvoj djece. Krajem sedamdesetih Turčinović je pokrenuo istraživanje na 650 djece, a 150 od njih uspio je pratiti od rođenja do 27. godine. - Pokazalo se naravno da lijepa djeca a priori dobivaju potvrdu, dok je ‘ružna’ moraju mukotrpnije zaraditi. Primjerice, pokazalo se da se tete u vrtiću čak 20 puta češće obraćaju lijepoj dijeci nego ružnoj - ističe Turčinović. Ružna djeca, objašnjava, na dva se načina nose s tom nepravdom: dio ih se trudi postati puno bolji u nekoj vještini, primjerice matematici ili pjevanju, kako bi zaradili društveno odobravanje i uspjeh, dok ih dio diže ruke, odustaje od borbe i pažnju pokušava privući vikom, tučnjavama, nepodopštinama. - Postupak kineskih vlasti nepravedan je prema objema djevojčicama. Prva, ona lijepa koja je samo zijevala, i u budućnosti će se suočiti s dilemom dobiva li nagrade i pažnju samo zbog ljepote, dok je drugoj oduzeta prilika da se afirmira kao uspješna zbog kvaliteta koje nemaju veze s izgledom - zaključuje. (Nataša Božić)