Čini se kao da danas svi rade na tjelesnom dok jedino Crkva i pojedinci tu i tamo vode brigu oko čovjekova duha. Naša se civilizacija posvetila i predala isključivo materijalnom i tjelesnom težeći za materijalnim blagostanjem i ugodi tijela, a Crkva koja želi naglasiti važnost i duhovnog u čovjeku i sama je pod utjecajem civilizacije u kojoj živi te ponekad ima poteškoća - kao što svijet ne zna kako u svoj stil života ubaciti duhovnu dimenziju čovjeka - dodijeliti čovjekovu tijelu njegovu ulogu i protumačiti njegov smisao. Između tijela i duha stvara se jaz, umjesto da isti zajedno napreduju stvarajući dostojanstvenu ljudsku civilizaciju koju je nemoguće ostvariti ako, kao što bi neki duhovnjaci htjeli, gledajući na tijelo kao negativnost umrtvljujemo svoje tijelo i susprežemo se od svega tjelesnog ili ako, kao suvremeni ateisti koji gledaju na tijelo kao apsolutno dobro, polažemo sav svoj napor u brigu oko tijela. Kada vlada duh, nema napretka čovječanstva i civilizacije, a kada vlada tijelo, napredak nema smisla.
Zadnja promjena: ; sub 05 sij 2008, 11:39; ukupno mijenjano 1 put.
| U našoj kršćanskoj tradiciji, putem savršenstva često se smatra život posvećen molitvi i kontemplaciji, tj. bijeg od svijeta dok bi, po mom mišljenju, daleko savršeniji put bio život u kojem je molitva dobro usklađena s angažmanom u svijetu. Jasno da prema takvoj religiji svijet koji se odrekao svoje duhovnosti ne gaji nikakve simpatije, no s druge strane niti takva religija, treba priznati, ne simpatizira vanjski svijet. Kao primjer, možemo spomenuti zašto su monasi istoka počeli trenirati borilačke vještine. Govori se da su ti redovnici svakodnevno dugotrajno meditirali, ali nakon nekog vremena više jednostavno nisu mogli izdržati te su se vještinama počeli baviti upravo kako bi si olakšali duhovni život, kako bi živjeli u harmoniji duha i tijela. Ne treba sad svatko prakticirati borilačke vještine, ali na svoj način brinuti se za svoje tijelo, vrlo je bitno. Ako stvarno vjerujemo u uskrsnuće tijela zajedno s uskrsnućem duše, neće li biti logično da se kao što se čovjek brine oko svoje savjesti, duha i duše, pobrine i za svoje tijelo. U toj svijesti bit će nam jasno da se redovnicima ne pristoji samo moliti i meditirati već i, a zašto ne, zabaviti se posjetom kazališta, čitati stripove, komentirati političke prilike, voziti lijep auto, uživati u dobrom vinu…" Sa križa života ------------- Crkvena ponuda ne zadovoljava suvremene potrebe naroda prema evanđelju.. Narod traži praktičnu duboku duhovnost kakvu je pokazao Isus i kakvu on dariva crkvama ali ga Crkvene vođe ne prihvataju!Ima li u tome istine? Zašto se od Crkve očekuje da bude klerikalni servis..za potrošaće - laike?Narod treba Krista direktno a klerikalni dio crkve to reduktivno modificira sve do duhovne smrti prave pobožnosti putem folklorne religioznosti..Što predlažete? Pogledajte prije no odgovorite: |
Zadnja promjena: ; sub 05 sij 2008, 11:39; ukupno mijenjano 1 put.
