Duhovni/psihički problemi u svakodnevnom životu

Prije svega pozdrav sima.

Imam jedan ozbiljan problem/tegobu duhovno-psihičkog karaktera koja se manifestira u svakodnevnom životu već određeno vrijeme, pa budući da nisam pronašao nijedan topic koji bi pokrivao pitanja sličlnog tipa, odlučih otvoriti novi. Također, pozivam svakog tko ima sličnih pitanja da ih izloži, i naravno naročito onog tko može ikako pomoći da odgovori.

Moj problem je slijedeći. Nakon dugotrajnih nutarnjih prelamanja, vođen Božjim nadahnućem, odlučio sam nedavno da slijedim svoj unutarnji poziv. I otad mi svakodnevno padaju na pamet ružne stvari, uvrede usmjerene protiv Boga i Majke Božje. Te ideje su naravno potpuno oprečne mojoj volji, i onome što ja mislim, koliko želim ljubiti Boga. Napadaju me dakle loše primisli, protiv kojih se vrlo teško boriti. Nastojim ne misliti na to, odnosno misliti lijepe stvari, hvaliti Boga u svojim mislima, no tome se zbilja nije jednostavno oduprijeti.
Napomenut ću i da sam zbog tog istog razloga već jednom odustao od namjere da slijedim svoj poziv, zbog bojazni da time zapravo još više ne uvrijedim Boga ako mi na pamet budu dolazile takve grozne stvari. Ubrzo sam ipak promijenio tu odluku, ali tog problema se ne mogu nikako u potpunosti riješiti.

Činim li time težak grijeh, iako to jasno nisu moja uvjerenja? Je li to samo prolazno iskušenje ili ću taj križ morati nositi cijeli život ukoliko ustrajem u svom pozivu?

I najvažnije: Kako se boriti protiv toga?

Ima li netko sličnih iskustva, bilo bi mi drago ukoliko može pomoći.

A koji je to tvoj poziv?

<BLOCKQUOTE>

Caesar je napisao/la:

Prije svega pozdrav sima.

Imam jedan ozbiljan problem/tegobu duhovno-psihičkog karaktera koja se manifestira u svakodnevnom životu već određeno vrijeme, pa budući da nisam pronašao nijedan topic koji bi pokrivao pitanja sličlnog tipa, odlučih otvoriti novi. Također, pozivam svakog tko ima sličnih pitanja da ih izloži, i naravno naročito onog tko može ikako pomoći da odgovori.

Moj problem je slijedeći. Nakon dugotrajnih nutarnjih prelamanja, vođen Božjim nadahnućem, odlučio sam nedavno da slijedim svoj unutarnji poziv. I otad mi svakodnevno padaju na pamet ružne stvari, uvrede usmjerene protiv Boga i Majke Božje. Te ideje su naravno potpuno oprečne mojoj volji, i onome što ja mislim, koliko želim ljubiti Boga. Napadaju me dakle loše primisli, protiv kojih se vrlo teško boriti. Nastojim ne misliti na to, odnosno misliti lijepe stvari, hvaliti Boga u svojim mislima, no tome se zbilja nije jednostavno oduprijeti.
Napomenut ću i da sam zbog tog istog razloga već jednom odustao od namjere da slijedim svoj poziv, zbog bojazni da time zapravo još više ne uvrijedim Boga ako mi na pamet budu dolazile takve grozne stvari. Ubrzo sam ipak promijenio tu odluku, ali tog problema se ne mogu nikako u potpunosti riješiti.

Činim li time težak grijeh, iako to jasno nisu moja uvjerenja? Je li to samo prolazno iskušenje ili ću taj križ morati nositi cijeli život ukoliko ustrajem u svom pozivu?

I najvažnije: Kako se boriti protiv toga?

Ima li netko sličnih iskustva, bilo bi mi drago ukoliko može pomoći.

Cuj,tezinu grijeha,ti covjek,ne moze,odrediti,a samo ti moze kod ovakvih borbi pomoci Isus Krist.</BLOCKQUOTE>

Caesar je napisao/la:

Prije svega pozdrav sima.

Imam jedan ozbiljan problem/tegobu duhovno-psihičkog karaktera koja se manifestira u svakodnevnom životu već određeno vrijeme, pa budući da nisam pronašao nijedan topic koji bi pokrivao pitanja sličlnog tipa, odlučih otvoriti novi. Također, pozivam svakog tko ima sličnih pitanja da ih izloži, i naravno naročito onog tko može ikako pomoći da odgovori.

Moj problem je slijedeći. Nakon dugotrajnih nutarnjih prelamanja, vođen Božjim nadahnućem, odlučio sam nedavno da slijedim svoj unutarnji poziv. I otad mi svakodnevno padaju na pamet ružne stvari, uvrede usmjerene protiv Boga i Majke Božje. Te ideje su naravno potpuno oprečne mojoj volji, i onome što ja mislim, koliko želim ljubiti Boga. Napadaju me dakle loše primisli, protiv kojih se vrlo teško boriti. Nastojim ne misliti na to, odnosno misliti lijepe stvari, hvaliti Boga u svojim mislima, no tome se zbilja nije jednostavno oduprijeti.
Napomenut ću i da sam zbog tog istog razloga već jednom odustao od namjere da slijedim svoj poziv, zbog bojazni da time zapravo još više ne uvrijedim Boga ako mi na pamet budu dolazile takve grozne stvari. Ubrzo sam ipak promijenio tu odluku, ali tog problema se ne mogu nikako u potpunosti riješiti.

Činim li time težak grijeh, iako to jasno nisu moja uvjerenja? Je li to samo prolazno iskušenje ili ću taj križ morati nositi cijeli život ukoliko ustrajem u svom pozivu?

I najvažnije: Kako se boriti protiv toga?

Ima li netko sličnih iskustva, bilo bi mi drago ukoliko može pomoći.

Brate, prouči ove stihove:
"Ne znate li da u trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu! Tako trčite da je odnesete! Svaki se natjecatelj uzdržava u svim stvarima. Oni da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi. Ja stoga tako trčim, ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce, ne kao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba, da sam ne budem odbačen, pošto sam drugima propovijedao." (1. Korinćanima 9:24-27)

Ako smo Kristovi sljedbenici, moramo biti spremni na mnoga odricanja i moramo svoju grešnu narav stalno "ukroćivati". Pavao je bio veliki Božji poslanik, ali se i on morao stalno boriti sa svojim "tijelom", sa svojom grešnom naravi.
Ako te Bog pozvao u tu veliku službu, prihvati ju i nemoj misliti da je lako "trčati". Sotona se posebno trudi da ubije "duh" kod onih ljudi, koji rade u Božjem djelu.

Ali Bog nam je obećao: "Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti." (1. Korinćanima 10:13)

Vjerujmo Mu.

Također: 1. Petrova 5:6-11

Caesar"]Prije svega pozdrav sima.

Tegoba duhovno-psihičkog karaktera
/primjedba - takve tegobe su i fizičkog koje nisi spomenio, psihosomatskog tj i spiritosomatskog/- zašto to nisi spomenio?
-"ideje oprečne volji "/ " ideje"! koje ideje?odlučiti predati volju na upravljanje kome?
-Nebu, ili, silama tame.Dakle činiš kao i svi ostali što nećeš ono činiš..
-Imam jedan ozbiljan problem/tegobu duhovno-psihičkog karaktera koja se -"manifestira u svakodnevnom životu već određeno vrijeme.."
U svakodenvnom životu dosta je teško postići ravnotežu između dužnosti prema Bogu i kako se to kaže - dužnosti svakodnevnog života...
Naša volja stalno je pritisnuta , opterećena našim pomislima , željama.., karakterom..
Analiza našeg voljnog aparata utvrđuje slabost volje da se odupre navali onoga što držimo da nije po Bogu..Pomoćni Analitičar upotrebe i snage naše volje
u ovom Tvom-našem slučaju jeste neusklađen odgoj savjesti sa antagonizmom sila tame i sila svjetla..Taj nesklad je obično rezultat potiskivanja krivice i njeno neiznošenje pred autoritet "unutrašnjeg svjetla.."
Sukob unutrašnjeg svjetla i kušnje sila tame završava se izborom - obraćenjem, pokajanjem na osnovu slijeđenja čudnog vidjela-Isusovog..
Kako to da vođen Božjim nadahnućem slijeđenje unutrašnjeg poziva nije prepoznalo prestanak sila u nadahnuću..?Za takvo nešto je apostol Petarsavjetovao - bijeg od želja mladosti...Tu sada nastaje krivica koja se potiskuje radi ugođaja - slasti kako kaže apostol Jakov na početku Njegove poslanice..
-
pa budući da nisam pronašao nijedan topic koji bi pokrivao pitanja sličlnog tipa, odlučih otvoriti novi. Također, pozivam svakog tko ima sličnih pitanja da ih izloži, i naravno naročito onog tko može ikako pomoći da odgovori.

Moj problem je slijedeći. Nakon dugotrajnih nutarnjih prelamanja, vođen Božjim nadahnućem, odlučio sam nedavno da slijedim svoj unutarnji poziv. I otad mi svakodnevno padaju na pamet ružne stvari, uvrede usmjerene protiv Boga i Majke Božje. Te ideje su naravno potpuno oprečne mojoj volji, "i onome što ja mislim" - što Ti misliš?, "koliko želim ljubiti Boga."
- koliko ? zašto koliko a ne kako?! "Napadaju me dakle loše primisli, protiv kojih se vrlo teško boriti."
-"loše pomisli !"
Nije li dobra ideja! proči iskustvo opravdanja kroz vjeru bez teškog naglaska na i ono i djelima koja ne zadovoljavaju nadahnuće..
"Nastojim ne misliti na to, odnosno misliti lijepe stvari",
Izbjegavati misliti bi trebalo biti u skladu sa vjerovati kako ne bi izbjegavali vjerovati...Stari evanđeoski sklad između trebati, htjeti, moći, biti svom snagom - hvaliti Boga u svojim mislima, djelima, to je nemoguće postići svojom snagom.. "tome se zbilja nije jednostavno oduprijeti!".
Napomenut ću i da sam zbog tog istog razloga već jednom odustao od namjere da slijedim svoj poziv, zbog bojazni da time zapravo još više ne uvrijedim Boga ako mi "na pamet budu dolazile" "takve grozne stvari."
-Kako je to riješio apostol Pavao?
Ubrzo sam ipak promijenio tu odluku, ali tog problema se ne mogu nikako u potpunosti riješiti.
Teološko rješenje treba i primjeniti - razapinjanje starog čovjeka!
Kako?
Sigurno ne tako što ćemo izbjegavati svoj poziv?!
Da li je nadahnuće bili u skladu sa Tvojim izborom poziva..Da li je Tvoj poziv izraz Božje volje?!
Svećeničko - evanđeoska trema i anksioznost od neuspjeha nalaze rješenje u željejnju griješnih stvari za koje znamo da ometaju svetost..kako bi radi nepovjerenja u sebe i sposobnosti obnašanja poziva - kao odziva osudili personificiranu tamu u sebi..Dakle ne sumnjaj u sebe, već izmjeri još jednom Kristovim aršinom..Grijeh bi bio ostaviti poziv-Božji odziv ako smo unutrašnji lumen primili od Krista..Odlučiti predati svoju volju Kristu postaje snaga koja lomi sile grijeha!

Činim li time težak grijeh, iako to jasno nisu moja uvjerenja? Je li to samo prolazno iskušenje ili ću taj križ morati nositi cijeli život ukoliko ustrajem u svom pozivu?
Živjeti životom stalnog kajanja - jedino je rješenje - ali vrlo korisno jer donosi plodove pravde, naravno ako smo pošli putem opravdanja vjerom..!

I najvažnije: Kako se boriti protiv toga?
Tako što svatko treba rješti - kupovanje zabadava!
Primiti dar Kristove pravde i odustati činiti djela koja su plod spasenja..
Nadam se da Te nitko neće udaljiti iz poziva radi iskrenosti..
Pozdrav
Idemo čitati Jakovljevu poslanicu i 7 glavu Rimljanima..Zatim ono o suoblićavanju..Evo molit ćemo..
pozdrav smjernosti učeći se u Kristu..
abraham

Ima li netko sličnih iskustva, bilo bi mi drago ukoliko možete pomoći.

Za ohrabrenje iz Radio Vatican :"“Ta nemamo takva Velikog svecenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom“, zakljucak je koji nam kao jednu od mogucih sinteza ovonedjeljnih liturgijskih citanja nudi vrlo kratak odlomak iz poslanice Hebrejima. Slika je to i ideja Boga, Krista i njegovog mesijanskog poslanja posve u suprotnosti s onim što bismo kao ljudi, kao bica potrebna necije zaštite i brige od Boga ocekivali i tražili. Izlaz iz svoje problematicne situacije, iz problema koji nas muce i podcinjavaju rado volimo vidjeti u nekome tko ce se postaviti nad cijelu situaciju, u nekome tko ce znati dominirati i nadvladati. Rijetko pomišljamo da netko, tko dijeli iste probleme, netko tko je i sam pogoden boli i patnjom može biti adekvatan odgovor na naša traženja. No, u ovoj nam upucenoj rijeci rješenje želi doci iz posve razlicitog ambijenta. Odgovor na covjekov vapaj dolazi iz iste, identicne situacije u kojoj se i sam nalazi; iz boli, patnje, poniženja i uvrijede. Bog u Kristu, slugi – patniku kako ga u svojoj viziji vidi prorok Izaija, želi pokazati koliko je blizak u svakoj ljudskoj situaciji pa i u onim marginalnim. Bogu je stalo ne samo da sucutno prati svoje stvorenje vec da isti put s njime podijeli i proživi. Takvoga Boga ne možemo prepoznati i prihvatiti, osim ako i sami nismo pili iz iste caše trpljenja i poniženja...

-savjet: suobliciti se toj Kristovoj dimenziji sluge i patnika, znati se staviti u služenje drugima i biti cvrst i pouzdan oslonac u trenucima kada je covjeku najteže.
Idemo to istraživati vjerom , istražujmo kušanje naše vjere.. pa poslije kušanje pomisi..itd..

Caesar, mislim da te razumem. Tvoj problem se u psihologiji naziva "prisilnim mislima". Jednostavno, dolaze ti lose, ruzne misli, iako ih ne zelis, i iako im se opires.

Moj savet ti je da ne obracas paznju na njih (ma koliko ruzne misli bile), jer im tako dajes podsticaj da se nanovo pojavljaju; i da svoju psihicku snagu trosis.

Tvoj zelja da nemas te (prisilne) misli govori o tvojoj pozitivnoj zelji i volji naspram njih, ali, eto, psiha ima problem.

abraham je napisao/la:

/primjedba - takve tegobe su i fizičkog koje nisi spomenio, psihosomatskog tj i spiritosomatskog/- zašto to nisi spomenio?
-"ideje oprečne volji "/ " ideje"! koje ideje?odlučiti predati volju na upravljanje kome?
-Nebu, ili, silama tame.Dakle činiš kao i svi ostali što nećeš ono činiš..

Predug bi bio naslov pa nisam htio više ništa dodavati

Inače, naravno - tema otvorena i za tegobe i(li) iskušenja fizičkog karaktera.
Ovaj slučaj ne spada u tu skupinu, protiv unutarnjih nagona se puno lakše boriti i obuzdati ih, jer je opiranje puno više u čovjekovoj volji nego ovo. S time nemam gotovo nikakvih problema.

Inače mislio sam na ideje kao misli, ali i gore spomenutog također ima, jer ponekad posumnjam je li moj put ispravan ako sam (iako ne svojevoljno) zaokupljen lošim mislima.

abraham je napisao/la:

u ovom Tvom-našem slučaju jeste neusklađen odgoj savjesti sa antagonizmom sila tame i sila svjetla..Taj nesklad je obično rezultat potiskivanja krivice i njeno neiznošenje pred autoritet "unutrašnjeg svjetla.."
Sukob unutrašnjeg svjetla i kušnje sila tame završava se izborom - obraćenjem, pokajanjem na osnovu slijeđenja čudnog vidjela-Isusovog..
Kako to da vođen Božjim nadahnućem slijeđenje unutrašnjeg poziva nije prepoznalo prestanak sila u nadahnuću..?Za takvo nešto je apostol Petar savjetovao - bijeg od želja mladosti...Tu sada nastaje krivica koja se potiskuje radi ugođaja - slasti kako kaže apostol Jakov na početku Njegove poslanice..

Krivica naravno svatko ima iz prošlosti, a obraćenje je taj trenutak u kojem čovjek doživaljava unutarnji prijelom, izraz volje da ide ispravnim putem. Čvrstu odluku da ostavi sve loše iza sebe i kroči putem pravednosti. Ali nipošto ne znači da je čovjek samim činom obraćenja imun na unutarnja iskušenja, bilo onih psihičke prirode ili pak fizičkih nagona. Dapače, što više nastojimo vjerovati, živjeti u pravom Duhu, to nosimo teži križ na ramenima i podliježemo intenzivnijim iskušenjima sila tame čija je nakana da nas odvrate s pravog Puta. Uostalom, vidjeli smo koliko puta je i sam Isus bio na kušnji, a također i apostoli u svojem poslanju.

Ovo što apostol Petar savjetuje je bijeg i odricanje od zemaljskih ispraznosti radi što potpunijeg služenja Bogu. Mogu reći da sam se osobno odrekao mnogih ispraznih navika koje sam dosad prakticirao i na tom planu nastojim svakodnevno sve dalje ići, što je moguće više vršiti unutarnje mrtvljenje. I to je svakako odraz naše volje, no ima isto tako i nečega što nije izravno pod utjecajem naše volje, a to su ove misli koje sam izložio.

Što se tiče svog poziva - mislim da ima određenih elemenata po kojima mogu reći da me Gospodin zove da krenem Njegovim putem, i doživaljaja koji ukazuju na to, a i unutarnjeg zova. Na početku studija krenuo sam drugim putem s uvjerenjem da će me Gospodin ponovo pozvati ukoliko je to Njegova namjera, i to se zaista dogodilo. Koliko god izbjegavao, uvijek nanovo me stigne unutarnji poziv da krenem tim putem, i evo danas sam odlučan napustiti svoj studij (unatoč tome što sam na 2. godini), i krenuti tamo kamo me Gospodin zove. No, naravno, nitko ne može znati sudbinu unaprijed pa prepuštamo neka bude Božja volja, što je jedino ispravno i pravedno.

abraham je napisao/la:

"i onome što ja mislim" - što Ti misliš?, "koliko želim ljubiti Boga."
- koliko ? zašto koliko a ne kako?! "Napadaju me dakle loše primisli, protiv kojih se vrlo teško boriti."
-"loše pomisli !"
-Kako je to riješio apostol Pavao?

Pa svojevoljno mislim svakako dobre stvari o Bogu, nastojim ga što više ljubiti i predati se u Njegovu službu. No, kao što je sv. Josemaria Escriva napisao:
''Gospodine, ljubim te, ali - nauči me ljubiti''
Tu je naravno važno i koliko i kako ljubiti Boga, slažem se.

Ne znam, kako je riješio apostol Pavao?

abraham je napisao/la:

Da li je nadahnuće bili u skladu sa Tvojim izborom poziva..Da li je Tvoj poziv izraz Božje volje?!
Svećeničko - evanđeoska trema i anksioznost od neuspjeha nalaze rješenje u željejnju griješnih stvari za koje znamo da ometaju svetost..kako bi radi nepovjerenja u sebe i sposobnosti obnašanja poziva - kao odziva osudili personificiranu tamu u sebi..Dakle ne sumnjaj u sebe, već izmjeri još jednom Kristovim aršinom..Grijeh bi bio ostaviti poziv-Božji odziv ako smo unutrašnji lumen primili od Krista..Odlučiti predati svoju volju Kristu postaje snaga koja lomi sile grijeha!

Evo prethodno sam napisao o tome pitanju. Naravno, teško je tumačiti Božju volju, i biti potpuno siguran da je tumačimo na ispravan način. Prema svojim unutarnjem stanju duha, a i određenim pojedinostima u životu, činjenicama da me je Bog dosad uvijek pratio pomoću u molitvama, osim u jednom-dva slučaja koji su na neki način usmjerili moj životni put, osobno iščitavam da me Bog poziva da ga slijedim. I nastojim svoju volju o usmjerenju vlastitog života u što većoj mjeri uskladiti s Božjom voljom.

abraham je napisao/la:

Činim li time težak grijeh, iako to jasno nisu moja uvjerenja? Je li to samo prolazno iskušenje ili ću taj križ morati nositi cijeli život ukoliko ustrajem u svom pozivu?
Živjeti životom stalnog kajanja - jedino je rješenje - ali vrlo korisno jer donosi plodove pravde, naravno ako smo pošli putem opravdanja vjerom..!

I najvažnije: Kako se boriti protiv toga?
Tako što svatko treba rješti - kupovanje zabadava!
Primiti dar Kristove pravde i odustati činiti djela koja su plod spasenja..
Nadam se da Te nitko neće udaljiti iz poziva radi iskrenosti..
pozdrav smjernosti učeći se u Kristu..

Zahvaljujem na dobrim željama i savjetima, nastojat ću ovo slijediti i neka bude izvor usmjerenja u životu, da ne skrenem na pogrešan put. I naravno, sve prepuštamo Božjoj volji.

Velikomucenik je napisao/la:

Caesar, mislim da te razumem. Tvoj problem se u psihologiji naziva "prisilnim mislima". Jednostavno, dolaze ti lose, ruzne misli, iako ih ne zelis, i iako im se opires.

Moj savet ti je da ne obracas paznju na njih (ma koliko ruzne misli bile), jer im tako dajes podsticaj da se nanovo pojavljaju; i da svoju psihicku snagu trosis.

Tvoj zelja da nemas te (prisilne) misli govori o tvojoj pozitivnoj zelji i volji naspram njih, ali, eto, psiha ima problem.

Zahvaljujem, i ja mislim da je ovo više problem psihološkog karaktera, možda bolje objašnjiv iz znanstvene perspektive.

Pozdrav Caesar,

Možda ne bi bilo loše da pročitaš koji članak o tome problemu, koji obrađuju psiholozi. Pročitaj ovaj - "Programirani um"

pozdrav

Euro

<BLOCKQUOTE>

Caesar je napisao/la:

Velikomucenik je napisao/la:

Caesar, mislim da te razumem. Tvoj problem se u psihologiji naziva "prisilnim mislima". Jednostavno, dolaze ti lose, ruzne misli, iako ih ne zelis, i iako im se opires.

Moj savet ti je da ne obracas paznju na njih (ma koliko ruzne misli bile), jer im tako dajes podsticaj da se nanovo pojavljaju; i da svoju psihicku snagu trosis.

Tvoj zelja da nemas te (prisilne) misli govori o tvojoj pozitivnoj zelji i volji naspram njih, ali, eto, psiha ima problem.

Zahvaljujem, i ja mislim da je ovo više problem psihološkog karaktera, možda bolje objašnjiv iz znanstvene perspektive.

Ako ti mislis da je ovo problem psiholoskog karatktera,onda bi morao potraziti,stvarno za to strucnu osobu,kao npr.psihijatra,jer cuj,ovako iz daleka,ti mi svi koliko nas ima ne bi mogli pomoci,fah je fah. </BLOCKQUOTE>

Depresija, osamljenost, nevjerovanje u vlastitu vrijednost - danas su najčešći problemi mladih. Jedan dio mladih rješenje nalazi u bijegu iz realiteta te tako povećavaju svoju traumatiziranost a izbjegavajuči samougrozbu samokažnjavanja ulaze u praktičnu spiritualnost osluškivanja Božje volje - primjenjuju laičku logoterapiju okrivljujuči izvor grijehovnih pomisli te tako kažemo spiritualnim se umom, dušom slažem sa Duhom, ali nalazim u sebi drugu silu drugog duha te ne mislim ono što hoću već ono što neću to mislim.. i sada doalzi sa tim izvorom u sukob vjera od koje očekujemo pomoć te se nadamo kroz unutarnje mrtvljenje zaustaviti apostaziju od sebe samih..Obnavlja se potiskivanje traume koja probija kroz negativne pomisli i pretvaraju se u ideje a ideje u praksu.Ako ne rješimo sukob između sebe-sebe dolazi do karakternih problema..
U ovome mogu pomoći duhovne vježbe u Kristu razapetom kojih je jedan od osnovnih metoda proživljavanje razapinjanja sebe da bi se svuklo starog čovjeka i ouklo novog - suobličavanje sa Kristovom smrću, suuskrsenje - doživljavanje duhovne obnove..Svojevrsna logoterapija pomoću kračih ili dužih vježbi potrebuje i "trenera"..

i krenuti tamo kamo me Gospodin zove!

Poslušajmo:
http://www.cyberhymnal.org/htm/j/f/jfldivin.htm

Najbolje rješenje!
Na tome putu mijenjaju se pomisli ako smo se potpuno predali Isusu - biti potpuno Tvoj , Njegov, - Totus Tuus!Prethodni papa je nalazio put potpune predaje kroz Mariju..
Ako si krenio tamo gdje Te Gospodin zove da li si to odlučio moleči se Mariji ?
Mariološka logoterapija često prenaglašava ulogu Marije a potiskuje kristologiju, Kristološku logoterapiju..ulogu Krista , ulogu Trojstva..
No na putevima Božjim, morat ćemo stjecati nova duhovna znanja, opet ćemo studirati, ali ne napuštajmo studij jer će nas i natom putu napadati sila tame..Sve u svaemu potrebujemo duhovno obnovljenje..Svakodnevno krštenje Duhom..
No sličnosti Tvojim iskustvima nalazimo i na ovom blogu:
http://www.kriz-zivota.com/blog/neispricana_prica

Pozdrav Caesare.
Čitam tvoj post i razmišljam o pitanju unutrašnje borbe, koja nije nepoznata stvar kod pobožnih ljudi. I sam sam prolazio kroz to, pa sam stekao određena iskustva. A Bog mi je kroz svoju Riječ objasnio i dao da razumijem mehanizme, probleme i riješenja ovog značajnog (ali pobjedivog) problema.

Kažeš da je ta borba počela u trenutku kada si donio odluku za Boga. Točno. To je trenutak kada počinje borba. Zašto baš tad??? Zašto upravo u tom trenutku???

Prije nego što čovjek donese odluku «za» Krista – on je mrtav u svojim grijesima. On je rob grijeha i Sotone (zvat ću ga "neprijatelj"). Takva je situacija sa svim ljudima, čak i onima religioznim. Ali kada čovjek odgovori pozitivno na Božji poziv, na Božje nadahnuće, na kretanje u život prave pobožnosti – tada nastaju problemi. Zašto? Zato što neprijatelj, ne želi izgubiti jednog od svojih robova. Zamisli jednog robovlasnika, čiji rob odjednom odlučuje da više neće biti njegov rob, nego ide on sada služiti drugom gospodaru. Što čini njegov gospodar? Pogotovo kada je zao!? Nastoji ga na sve načine spriječiti da to učini.

Isto to se događa kada okrenemo leđa grijehu i «ocu grijeha». Budući da nas Božji Duh nadahnjuje da krenemo putem Božjim, dolazi do otpora. Vidiš, neprijetelj ti ne može ništa, nego te može samo «uvjeravati» u nešto što ti ne želiš. Bog ne dozvoljava da ti ikako naudi, ali dopušta jednu stvar: dopušta da tvoj um bude slobodan kako bi ti mogao donijeti samostalnu odluku za Boga. I neprijatelj zna da je um (misli) mjesto koje Bog ostavlja slobodnim – jer mi moramo samostalno donositi odluke (jer smo slobodna bića). I upravo naš um, naše misli postaju bojište (ratište) na kojem se sada odvija sukob dobra i zla.

Odjedanput u svojoj glavi primjetimo nekakve «čudne» misli: psovke na Boga, psovke prema ljudima, pripisivanje Bogu raznih loših stvari, bludne i mračne misli itd, itd. Zaprepašteni pitamo se – što se to s nama događa??? Ranije kada smo bili pravi Božji neprijatelji, kada smo živjeli grešnim životom – imali smo mir u mislima. A sada kada smo donijeli odluku da slijedimo Boga – evo problema!!!

Budući da smo donijeli odluku "za" Boga, Bog nas čuva od zloga. I ona nam ne može nauditi. Ali Bog mu ostavlja jednu točku koju može napadati – naš um, naše misli.

Neprijatelj pokušava u naš um ubaciti "svoje" misli. Budući da ima mogućnost nametanja misli, on to i čini.

On nas želi na sve moguće načine vratiti u svoje ropstvo. Jedan od prvih načina je da nas "uvjeri" kako smo od trenutka prihvaćanja Božje volje – poludili. Ranije dok smo bili u njegovoj vlasti činio je od nas što je htio. Ali sada kada nas je izgubio iz svog nadzora, pokušava nas "ubijediti" da nam je ranije bilo bolje. (I sam kažeš da si nakon svoje prve odluke – kada su se javili ti problemi – poklekao i vratio se na staro).

On ima mogućnost da nam nametne određene misli, pa to i čini. U naš um on ubacuje "svoje"misli, a mi tada mislimo da su to "naše" misli. On želi psovati Boga, on želi preljub, on želi ubijati i klati, on želi ... – a tebe "uvjerava" kako su te zamisli zapravo tvoje!!! To je njegova misao, a ne tvoja. To je njegova želja, a ne tvoja. Tvoje biće se gnuša nad svim tim, ti ne činiš to o čemu "misliš". Pa čemu onda služi to "ubacivanje gnusnih misli" u naš um?

Sotona pokušava opteretiti naš um i našu savjest – "našom" nečistoćom misli, "našom" nedostojnošću da se zovemo kršćanima, "našim" nesavršenstvom, "našim" slabostima, našim "tajnim" željama. Ukratko, on želi da postanemo opterećeni ljudi!!! I u krajnjem slučaju, da ostanemo njegovi robovi.

Čime možete opteretiti onoga tko je dobio mir, sigurnost, povjerenje, nadu, smisao? Onim što je suprotno od svega navedenog: nemirom, nesigurnošću, nepovjerenjem, razočarenjem, besmislom!!! Sotona nije više gospodar našeg srca kojim vlada Krist. Zato on sada napada naš um, jer Krist nam daje slobodu uma. Krist nam se ne nameće kao gospodar našeg razuma, nego poštuje našu slobodu izbora i razmišljanja. To je dio našeg bića koji neprijatelj napada, jer zna da se tu Krist ne nameće kao gospodar. Krist je zauzeo naše srce, ali um ostavlja slobodnim. Zato se Sotona ne usuđuje napasti naše srce, ali um – da!

I što neprijatelj sada želi "dovesti" u naš um? Upravo onakve misli koje će nas opteretiti – uvjereva nas da smo poludili izborom Krista, nadu predstavlja kao naivnost, povjerenje (vjeru) kao obmanu ... Na sve načine nas pokušava uvjeriti kako je naš izbor bio pogrešan.

Poštovani Caesare, nadam se da će ti ovo moje iskustvo i razumjevanje biti od pomoći. Gle, već je Martin Luther zapisao: «Ne mogu zabraniti pticama da lete oko moje glave, ali im mogu zabraniti da naprave gnijezdo na njoj».

Time je želio reći da do našeg uma, do naših misli mogu slobodno dolaziti svakakve ružne stvari (često dolaze u obliku ružnih riječi koje ljudi govore, ili u obliku zlih postupaka koje ljudi čine). Ali te misli, te ružne stvari nisu tvoje!!!

Tvoj um je čuvar tvoga srca!!! Um selekcionira misli i neke od njih «propušta» do tvog srca, a neke odbauje. Odbacuje ono što prepoznaje kao loše, zlo, neprimjereno. A propušta u srce ono što prepoznaje kao dobro i potrebno. I ti postaješ odgovoran pred Bogom samo za one misli koje su postale «misao srca». A za one mnogobroje misli koje dolaze samo do uma (nazovimo ih "misli uma" – nisi odgovoran, jer one imaju Božju dozvolu da dođu do uma, do svijesti. Ali ako bi loše i zle misli ti prihvatio svojim umom, i propustio ih u svoje srce (kada bi počeo raditi i djelovati uskladu s njima) – tada bi učinio grijeh. Tad bi tvoje misli srca bile grešne.

Npr: ako do tvog uma, do tvoje svijesti dopre misao o tome kako je Bog loš i počne ti se vrtiti u umu, ne možeš je se osloboditi, ona te opterečuje i proganja – tada činiš dvije stvari. Prvo, ne prihvaćaš da je to istina – sam sebi kažeš da je to laž. Time pokazuješ da se ne slažeš s tom idejom, s tom misli. A ako misao tada ne popušta, nego proganja –tada se svojim riečima pomoliš Bogu i zamoliš ga da te oslobodi ove ružne misli. Možeš Bogu i iznijeti da je to misao s kojom se ti nikako ne slažeš i da je nećeš prihvatiti. I moliš da te Bog oslobodi od njenog prisustva. Moje je iskustvo da je nakon toga misao uvijek nestajala. Bogu hvala. Bila je to pobjeda!!!

Ostao sam vjeran Bogu, ostao sam slobodan od griješnih misli, moj um je ostao slobodan (i osposobljen da još bolje razlikuje dobro od zla i odupire se zlu).
Pozdrav!!!

Vjerujem da će svima koristiti ovaj psalam:
51 Psalam
Upravitelju pjevačkoga zbora; psalam Davidov;
1 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svojem; po velikom milosrđu svojem uništi grijehe moje!
2 Posve me operi od zlodjela mojih, od grijeha mojega očisti me!
3 Jer ja znam zločin svoj, krivnja moja vazda mi je pred očima.
4 Tebi, tebi samo sagriješih, što je pred tobom bilo zlo, to učinih, tako da se ti pokazuješ prave dan u presudi svojoj, čist stojiš u sudu svojem.
5 Jer gle, rođen sam u grijehu, u krivnji me je već začela mati moja.
6 Gle, ti tražiš čistoću srca: udijeli nutrini mojoj mudrost!
7 Poškropi me hisopom da se očistim; operi me i bit ću biti bjelji od snijega.
8 Daj mi da okušam radost i veselje, da se obraduje tijelo moje, što ga biješ!
9 Zastri lice svoje od grijeha mojih i uništi sva zlodjela moja!
10 Srce čisto stvori mi, Bože, duh pravi obnovi u meni!
11 Ne odbacuj me od lica svojega, svetoga Duha svojega ne uzimaj od mene!
12 Daj da ponovno iskusim radost spasenja tvojega; daj me okrijepi u duhu dobrovoljnom!
13 Tada ću pokazati bezbožnicima putove tvoje, da se grješnici obrate k tebi.
14 Izbavi me od krvi, Bože, Bože spasenja mojega! Tada će jezik moj glasno slaviti milost tvoju.
15 Gospode, otvori usne moje, i usta će moja navješćivati hvalu tvoju!
16 Žrtava klanica nijesi mogao; htjedoh ti ih dati; žrtve paljenice tebi se ne mile.
17 Žrtva, što se dopada Bogu, skrušen je duh, srce skrušeno i poniženo, Bože, to ti ne prezireš nikada.
18 Čini dobro na Sionu u naklonosti svojoj i podigni zidove Jerusalema!
19 Onda ćeš imati radost na pravim žrtvama: na žrtvama paljenicama, čitavim žrtvama; onda će se stavljati junci na žrtvenik tvoj.

Imajmo sigurnost jer:
..izdaleka Ti poznaješ misao moju..
Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje, ispitaj me i upoznaj pomisli moje!
.. Vidi, jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječnosti!:
Pslam 139(138)

Upravitelju pjevačkoga zbora; psalam Davidov.
1 Gospode, ti si me kušao i poznaš me.
2 Ti znaš kad sjednem i ustanem; ti razumiješ već izdaleka, što mislim.
3 Hodanje moje, počivanje moje ti istražuješ, sve putove moje ti vidiš,
4 Još mi nema riječi na jeziku, a ti je, Gospode, već poznaš točno.
5 Straga i sprijeda ti me okružuješ i stavljaš na me ruku svoju.
6 Odveć je čudno za me takvo znanje, odveć visoko; ne shvaćam ga nikada.
7 Kamo da otidem od duha tvojega, kamo da utečem od lica tvojega?
8 Da bih se uzdigao gore k nebu: "ti si tamo; da bih legao dolje u carstvu mrtvih; gle, tu si.
9 Da bih uzeo sebi i krila zore i nastanio se na kraju mora,
10 I tamo bi me pratila ruka tvoja, prihvatila bi me desnica tvoja.
11 l da bih pomislio: "Jest, neka me zastre tmina, neka svjetlo oko mene postane noć",
12 I tmina ne bi la za te tamna, noć bi bila svijetla kao dan, tmina kao svjetlo.
13 Jer si ti stvorio bubrege moje, satkao me u krilu matere moje.
14 Zahvaljujem ti divno i čudesno ja sam stvoren; veoma su čudesna djela tvoja; duša moja to zna dobro.
15 Postanje moje nije bilo skriveno od tebe; kad postadoh u tajnosti, otkan u dubinama zemaljskim,
16 Oči me tvoje vidješe kao zametak bezličan; u knjizi su tvojoj zabilježeni svi dani, što su bili unaprijed određeni, kad ih još nije bilo ni jednoga.
17 Ali za mene, o Bože, kako su teške pomisli tvoje, kako im je silan broj!
18 Brojio sam ih, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam uvijek uza te.
19 O, da hoćeš, Bože, ubiti bezbožnika, krvoloci odstupajte od mene!
20 Oni puni varke govore o tebi; kao neprijatelji tvoji hvastaju se isprazno.
21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da ne prezirem one koji ustaju na te?
22 Jest, smrtnom mržnjom mrzit ću na njih; oni su moji vlastiti neprijatelji.
23 Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje, ispitaj me i upoznaj pomisli moje!
24 Vidi, jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječnosti!
-------
Prijevod Ivana Ev.Šarića
No, sada je izašlo 1.poravljeno izdanje, ima li ga Tko ...?

Potraga za smislom Svrhe na putevima na kojima se ispriječi zlikovac te se sjećamo vapaja u iskustvu koje se obnavlja radi našeg rasta :
Daj mi Gospodine spoznati moju Svrhu..
Ušutio sam i ne otvaram svojih usta jer si Ti to učinio..

Psalam 39(38)
1 Rekoh: "Čuvat ću putove svoje od grijeha jezika; zauzdavat ću usta svoja, dok je još blizu zlikovac!"
2 I tako postadoh nijem, posve tih; šutio sam bez utjehe; ali je u meni rovala bol.
3 Goruće mi postade srce u grudima; kad bih mislio na to, razgorio bi se oganj; tada sam morao govoriti jezikom svojim:
4 Daj mi, Gospode, misliti na svrhu moju i mjeru dana mojih, kako li je malena, da mogu upoznati kako sam vrlo prolazan!
5 Eto, s pedlja izmjerio si život moj; vrijeme je moje pred tobom kao ništa; samo je dah čovjek, makar kako stoji čvrsto.
6 Kao sjena prolazi čovjek, ni za što je muka njegova; skuplja, a ipak ne zna, kojemu će dopasti.
7 A sada, Svemogući, što da čekam? Samo si ti ufanje moje!
8 Od svih grijeha mojih izbavi me; ne daj me na podsmijeh bezumnima!
9 Sad sam tiho; ne otvaram usta svojih, jer si ti to učinio.
10 Odvrati od mene bič svoj, inače moram podleći sili ruke tvoje!
11 Ti karaš čovjeka kaznama za zlodjela; ti pustiš da prođe život njegov kao moljčev; ah, samo je dah svaki čovjek!
12 Čuj, Gospode, molitvu moju, čuj vapaj moj, ne zatvaraj se suzama mojim, jer sam ja stranac u tebe, kao svi oci moji putnik.
13 Prestani me karat, da odahnem, prije nego otidem i više me ne bude!

Ali ,
Psalam 40 (39)
1 Željno sam očekivao Gospoda; on se je milostiv prignuo k meni i čuo glasnu molitvu moju.
2 Iz jame propasti izvuče me, iz blatne kaljuže; postavi na hridinu noge moje, utvrdi stope moje.
3 Metnu mi u usta pjesmu novu, hvalospjev Bogu našemu; mnogi to moraju sa strahopoštovanjem iskusiti i uzdati se u Gospoda.
4 Blagoslovljen je čovjek, koji samo u Gospoda stavlja uzdanje svoje, koji ne drži s oholima i s lašcima nevjernim!
5 Gospode, Bože moj, ti si učinio mnogo; čudesima tvojim i osnovama za nas ništa se ne može prispodobiti; htio bih ih javljati i pripovijedati, ali im nema broja.....
...........

Rješenje na vidiku, dolazi Onaj Koji je ispunio Zakon i u Njemu nalazimo sigurnost spasenja:
iz
Psalm 119:
165 Tko ljubi zakon tvoj, velik mir ima, i u njega više nema spoticanja.
166 čekam spasenje tvoje, Gospode, i izvršujem propise tvoje.
167 Držim se svjedočanstva tvojih, ljubim ih veoma.
168 Držim propise tvoje i svjedočanstva tvoja; jer su svi putovi moji tebi dobro poznati.
169 Neka prodre vapaj moj do tebe, Gospode, po riječi svojoj prosvijetli me!
170 Neka dođe moljenje moje pred lice tvoje, po riječi svojoj daj mi da nađem spasenje!
171 Usta će moja pjevati hvalu tebi, jer me učiš poznavati naredbe svoje.
172 Neka jezik moj pjeva o naputku tvojemu, jer su propisi tvoji svi pravedni!
173 Neka bude spremna ruka tvoja da mi pomogne, jer odabrah propise tvoje!
174 Čeznem, Gospode, za spasenjem tvojim, i nauka je tvoja naslada moja.
175 Neka živi duša moja, da te slavi, daj da mi upute tvoje pomognu!
176 Lutam naokolo kao ovca izgubljena; traži slugu svojega, jer zapovijedi tvojih ne zaboravih.

Odjednom u tjeskobi iskustvo na putu ka Svrsi spsenja:
Psalam 120,1:
"1 U tjeskobi svojoj zavikah Gospodu; i usliši me.

I mi pjevamo:
http://www.cyberhymnal.org/mid/e/i/n/ein_feste_burg.mid
:
God is a Stronghold and a Tower,
A Help that never faileth,
A covering Shield, a Sword of power,
When Satan’s host assaileth.
In vain our crafty foe
Still strives to work us woe,
Still lurks and lies in wait
With more than earthly hate;
We will not faint, nor tremble.