Strah od boga=dobrota?

Evo još jedan topic.Ovo pitanje me posebno zanima:ima li dobročinstvo ikakve vrijednosti ako je ono učinjeno iz straha od boga,tj. odlaska u pakao.Nije li takvo dobročinstvo zapravo koristoljublje?Jer čak ako i pretpostavimo da netko cijeli svoj život pomaže drugima i odriče se osobnog materijalnog bogatstva i to čini samo da bi poslije smrti "bolje prošao" za mene to nije znak dobrote nego samo lukavosti,jer nije teško trpiti 80-ak godina pa proživjeti vječnost u blaženstvu.Za mene jedinu vrijednost ima dobročinstvo učinjeno od čovjeka koji ne vjeruje u raj i pakao.

Za mene jedinu vrijednost ima dobročinstvo učinjeno od čovjeka koji ne vjeruje u raj i pakao.

imas nazalost povrsni pogled na krscanstvo. no to je normalno za nekoga tko ne vjeruje.

gle, ja ne radim dobre stvari zato jer se bojim pakla.

Vec zato jer volim Boga i ljude, recimo mogu uciniti nesto dobro, sto zahtjeva napor, to ucinim, nije mi bilo lako, ali sam stalno sretan jer sam mogao nekome pomoci i jer sam ucinio svog Oca na nebesima ponosnim i sto sam mu udovoljio.

Ne dajes zeni poklon zato da te ne napusti - vec zato jer je volis. isto je i s vjerom.

Nije strah Božji kao jedan od sedam darova Duha Svetoga strah od Pakla. Nipošto! Strah Božji je biti ponizan pred Bogom, priznat ga da je neizmjerno veći od tebe i poštivat ga, i u toj spoznaji mu podložit svoju volju. Barem ja tako to doživljavam. Nije strah Božji činit neko "dobro" djelo jer će te inače Bog kaznit Paklom, NE!
Dobro si primijetio da bi to onda u tom izdanju bilo čisto koristoljublje, a koristoljublje je prikrivena sebičnost. Bog ne proklamira sebičnost, on nas oslobađa od naše sebičnosti.

djela ne opravdavaju niti spasavaju covjeka od pakla pa da i cijeli svijet oslobodio od gladi i siromastva( sto je opet nemoguce covjeku) ti neces moci stati pred Boga i reci ;" Gledaj sto sam napravio , ja sam pravedan, ja sam se opravdao i zato imam pravo u raj"
Pravednost dolazi od Boga. Gresan covjek ne moze postati djelima pravedan. Gresna narav mora biti maknuta a to jedino Bog moze, jer je on jedini pravedan. On je jedini taj cist koji moze to napraviti, ta ne moze necisto samo od sebe postati cisto, Mora doci netko i ocisititi. Tako je Bog poslao svog Sina da ocisiti svijet na krizu plativski i preuzevsi na sebe grijeh, da svatko tko vjeruje primi Duha Svetoga i njegova narav bude promjenjena i on pocinje novi zivot.

A sto onda opravdava čovjeka ako ne djela?Nego čim može griješan čovijek postati pravedan nego pravednim djelima?

Vjera ga opravdava.

Grijesan covjek je opravdan u Kristu, te prestaje biti gresan - postaje novi stvor koji mrzi grijeh i normalno mu je ciniti dobro, a ako mu se koji put omakne da ucini kakav grijeh, brzo se kaje i ne zeli to ciniti.

Takav covjek ne razmislja da cini dobra djela, vec to cini prirodno, kao sto gresnik ne razmislja da cini grijeh - vec to cini prirodno.

A moze li taj stvor mrziti grijeh i normalno činiti dobro,ako i ne vjeruje u boga?

Nažalost, puno je dobrih ljudi, koji će ići u pakao.

Za vječni život je potrebno puno više, nego biti dobar čovjek.

Možemo mi biti dobri i činiti dobra djela i bez da smo se pokajali i svoj život predali Bogu.

Apostol Pavao je rekao da možemo čak dati svoje tijelo da se sažeže, ali ako nemamo ljubavi - to nam ništa ne vrijedi (1. Korinćanima 13).

Dakle, ono što je potrebno za spasenje, jest uspostaviti zajednicu ljubavi s Bogom.

Djuro, biblijski Bog nije nekakav strogi vladar koji očekuje od svojih podanika da vrše određene obrede i da čine određena djela, jer će ih u protivnom uništiti. Takvu sliku o Bogu su oduvijek imali pogani, koji su bili mnogobošci. Nažalost, u Srednjem vijeku je i Katolička Crkva intenzivno počela plašiti vjernike ovakvom slikom o Bogu.

Međutim, biblijskom Bogu si ti drag kao "zjenica Njegovog oka".

On je svjestan da čovjek ima grešne sklonosti i da je slab i da ne može biti savršen.

Bog zna da se nitko ne bi spasio, ako bi od nas ljudi tražio da se spasimo svojim dobrim djelima.

Stoga nas Bog poziva da se jednostavno ponizimo pred Njim, da priznamo da smo grešnici i da prihvatimo Njegovu žrtvu za naše spasenje, da prihvatimo Njegov besplatni oprost.

Kako to možemo učiniti? Za početak svatko mora učiniti taj skok vjere, prijatelju.
Možeš tražiti smisao i pravu ljubav i dobrotu, cijelog života. Ali bez Boga nema ljubavi. Bog je izvor svega što je dobro. Bog je onaj koji može ovaj svijet vratiti u njegovo prvotno savršenstvo, a također može obnoviti i svakoga od nas, učiniti nas savršenima na svim razinama - tjelesno, duhovno, mentalno i emotivno.

Bez Boga nema savršenstva, nema prave ljubavi, nema vječnosti.

Učini skok vjere, prijatelju. Nemaš što izgubiti. Ovaj život je kratak.

Bog želi da Mu se predaš i da živiš vječno s Njim.

Bog želi da svi živimo zajedno s Njim na Obnovljenoj Zemlji, kroz svu vječnost.

Volio bih te vidjeti tamo.

Tvoj prijatelj

hmm,moram priznat da to ima nekog smisla,u pravu si u nekim stvarima,ali nikako ne mogu prihvatit da dobar čovjek može ići u pakao.

Danas nije "in" biti dobar čovjek.

Djuro Djuric je napisao/la:

hmm,moram priznat da to ima nekog smisla,u pravu si u nekim stvarima,ali nikako ne mogu prihvatit da dobar čovjek može ići u pakao.

Kad sam rekao "dobar čovjek", htio sam reći da je potrebno učiniti više, nego jednostavno biti dobar, nikome se ne zamjeriti, ne kršiti državne zakone, itd... Potrebno je učiniti više, da bi se išlo na Nebo. Potrebno je pomiriti se s Bogom.

E sad,državne zakone se nekad mora kršiti,npr. u Hitlerovoj Njemačkoj.

Djuro Djuric je napisao/la:

E sad,državne zakone se nekad mora kršiti,npr. u Hitlerovoj Njemačkoj.

Slažem se.

Totus Tus
Molim te reci odakle ti podatak da je strah Božji jedan od sedam darova Duha?


Djuro
Doista mi je drago da postavljaš zanimljiva i konkretna pitanja. To je za svaku pohvalu. Prema tvojim godinama koje si napisao, vrlo si mlad (ako je to točan podatak!?). Dok današnji mladići teže ga pijanstvom i ljenčarenju, divno je susresti osobe koje traže smisao i istinu u životu. Moram priznati da me podsjećaš malo i na mene u danima moje mladosti. Tada nisam bio vjernik nijedne crkve, niti pripadnik nijedne pobožnosti. Ali sam stalno težio ka istini, smislu i sreći u životu.
Nakon mnogo pročitanih knjiga, istraživanja i razočarenja - to sam uspio postići samo onda kada sam susreo Bibliju, i Boga Biblije. On mi je dao sve odgovore na pitanja koja sam imao, dao je potpuni smisao mom životu i učinio me sretnim čovjekom. I sada znam, da dok sam ja tražio sreću, smisao i istinu – za to vrijeme je Bog tražio mene. I zahvalan sam mu što sam Ga sreo kroz Bibliju i kroz Krista – što je rezultiralo potpunom promjenom u mom životu.

Pitaš, da li Bog prihvaća dobročinstva pokrenuta lukavošću i sebičnim interesima? I sam daješ pravi odgovor. Ako je to u tvojim očima «lukavstvo i prijevara» - u Božjim očima je to još više. Kada mi kao nesavršena bića prepoznamo u nećemu gadost, bijedu, sramotu i nemoral – kako to ne bi prepoznao savršeni Stvoritelj?

Bog gleda na srce, na motive (pobude) koji ga pokreću. I zato može biti sudac svakom čovjeku, jer poznaje njegove najveće dubine.
Ukoliko nas na «dobra djela» pokreće naše grešno srce (naša grešna narav), tada će i sva djela koja učinimo iz takve naravi biti «grešna djela», a ne «djela ljubavi» (bez obzira kako korisna i potrebna djela bila). Djela ljubavi su samo ona djela koja su pokrenuta ljubavlju. A ljubav je prvi rod Svetog Duha (Galačanima 5,22). Da bi Duha Sveti učinio djelo novorođenja u čovjeku (iz grešne naravi u narav ljubavi) – On mora upisati u čovjeka (u um i u srce) Božji moralni zakon. Tek tada imamo pravi motiv u srcu (ljubav) i živimo s naravi koja je u svemu poslušna Bogu.

Kada nahranimo gladnog, a na to nas pokreće grešna narav nekim od svojim grešnih motiva (samopravednost, sebičnost, potreba za dokazivanjem, strah od Boga, sentimentalnost itd), mi tada pomažemo toj osobi, ali Boga nismo prevarili. «Kada bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje ... a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi» (1. Korinčanima 13,3) Gladan ima od toga koristi, ali «dobročinitelj» nema pred Bogom od toga koristi!!!

Pitaš: što onda opravdava čovjeka ako ne djela?
Prvo treba razjasniti riječ «opravdati». To je riječ u srodstvu sa riječi «pravednost». A pravednost je stanje kada na čovjeku nema krivnje, kada nema krivice na njemu. Tada ga ništa ne može osuditi na propast. Budući da nam Biblija upoznaje da smo svi Adamovi potomci i da zbog toga svi imamo grešnu narav (koja nas sve svrstava na stranu Božjih neprijatelja) - kada i kako čovjek može postići to stanje bez krivice???

Biblija je tu vrlo jasna. Čovjekova dobra djela ne donose pravednost, jer kada bi to bilo moguće – tada bi Kristova smrt bila uzaludna. Budući da bi čovjek morao umrijeti (vječnom smrću, smrću koja traje cijelu vječnost) – Bog je iz svoje dobrote ponudio još jednu priliku onima koji potraže pomoć, onim koji ostave grijeh i okrenu leđa zlu, onima koji žele vječno živjeti. Zato je Bog platio kaznu sam – poslao je svoga Sina da umre vječnom smrću, kao Spasitelj svijeta. Od tada je opravdanje ponuđeno svima. Ali nisu svi automatski opravdani Kristovom smrću. Nego to postaju oni koji prihvate Kristovu žrtvu – kao zamjenu za vlastitu propast. Tako se čovjek može opravdati pred Bogom – prihvativši Krista za svog Spasitelja od grijeha.

Da li nas tada opravdavaju naša djela? Ne, nego Kristova djela, Kristova dragovoljna smrt na križu. A mi se za ponuđeno spasenje vežemo vjerom (odnosno povjerenjem prema Bogu). Tada postajemo poslušni Bogu jer mu vjerujemo. Poslušnost i pokornost Bogu je dokaz naše vjere, našeg povjerenja koje nas opravdava!!!

Justin je lijepo objasnio da naša dobrota nije dovoljna za opravdanje. Najteže je pozvati na prihvačanje Kristove prvednosti one osobe koje žive urednim i kulturnim životom, koje su obzirne, suosjećajne i spremne činiti dobro drugima. Uvijek se pitaju: «zašto bih trebao Krista? Zar nisam dovoljno dobar?» Naročito kada takve osobe žive životom koji je plemenitiji od mnogih religioznih ljudi (vjernika, svećenika, propovjednika) – još manje imaju potrebu za prihvaćanjem pobožnosti.

Ali Biblija nam pomaže da postanemo svjesni svog pravog stanja – grešnosti. I najplemenitiji ljudi mrze, sebični su, oholi, samopravedni («što će mi Krist, kad sam dobar?»). A to je razlog da trebaju Krista, i Njegovo spasenje.

simply je napisao/la:

Totus Tus
Molim te reci odakle ti podatak da je strah Božji jedan od sedam darova Duha?

Tako me učila moja Crkva. Odakle mi, iz Katekizma Katoličke Crkve.
Zar se ne slažeš s time?

Djuro Djuric je napisao/la:

A moze li taj stvor mrziti grijeh i normalno činiti dobro,ako i ne vjeruje u boga?

ne, jer ocito je da osoba nije nanovorodena, nije se pomirila s Bogom.
odlicno ti je objasnjen gore moje post sve sto trebas znati, no sada ako to tebi ne odgovara ili ti je nesto sasvim novo i zato imas stav cudenja ili bunta, uzmi Bibliju i citaj, provjeri, pitaj, a jos nije bitno jel se nama nesto svida , imamo li protiv nego je li to istina. Jer istina je ta koja daje slobodu, a istina je Isus Krist.

Poštovani i cijenjeni Totus,
upravo sam pitao gdje si to pročitao, jer takvu nauku ne nalazimo u Bibliji. Dakako da imaš slobodu vjerovati "svojoj" crkvi. Ali ja sam čovjek koji vjeruje samo Kristu i Bibliji. Crkva nema zadatak formirati nekakva "svoja" učenja, nego ima zadatak poučavati ljude o Kristovoj riječi, o Bibliji.
A Biblija poznaje i darove i rodove Svetog Duha. Međutim "strah Božji" nije niti Božji dar (1. Korinčanima 12,4-10), a još je manje Božji rod (Galačanima5,22).

Sam pojam "strah Božji" ne govori o potrebi da budemo uplašeni Bogom, nego govori o svijesti: ima Bog na nebu! Dakle, taj izraz nam govori kako je Bog - stvranost.
Zato Biblija kaže: "Strah Gospodnji (svijest da Bog postoji) - početak je mudrosti". Kada je čovjek svjestan da Bog postoji, tada živi drugačije nago kada je uvjeren da Boga nema.
Pozdrav i hvala na odgovoru.

Dragi simply,

simply je napisao/la:

upravo sam pitao gdje si to pročitao, jer takvu nauku ne nalazimo u Bibliji.

"Strah Gospodnji početak je mudrosti". To kaže Biblija. U Bibliji se ta krepost spominje uvijek u pozitivnom kontekstu, zar ne? A da je dar je logično, jer ga čovjek ne može sam u sebi proizvesti. Darove daje Duh Sveti. Drugim riječima, to je dar Duha Svetoga. Nevidim problem tu.

simply je napisao/la:

Dakako da imaš slobodu vjerovati "svojoj" crkvi. Ali ja sam čovjek koji vjeruje samo Kristu i Bibliji. Crkva nema zadatak formirati nekakva "svoja" učenja, nego ima zadatak poučavati ljude o Kristovoj riječi, o Bibliji.

Odluči se onda, jeli vjeruješ Kristu ili Bibliji? Kažeš isto je? E, pa ja tako kažem da je isto vjerovati Kristu i Crkvi. Crkva nema "svoja" učenja, nego Božja.

simply je napisao/la:

A Biblija poznaje i darove i rodove Svetog Duha. Međutim "strah Božji" nije niti Božji dar (1. Korinčanima 12,4-10), a još je manje Božji rod (Galačanima5,22).

Karizme su druga stvar koje se spominju u Korinčanima, i, mislim da ćeš se složit sa mnom da Pavao na tom mjestu nije nabraojao sve karizme, jer karizmi ima tisuće. Također nije nabrojao ni sve plodove Duha Svetoga u Galačanima, ali o tome ovdje ne pričamo.

simply je napisao/la:

Sam pojam "strah Božji" ne govori o potrebi da budemo uplašeni Bogom, nego govori o svijesti: ima Bog na nebu! Dakle, taj izraz nam govori kako je Bog - stvranost.
Zato Biblija kaže: "Strah Gospodnji (svijest da Bog postoji) - početak je mudrosti". Kada je čovjek svjestan da Bog postoji, tada živi drugačije nago kada je uvjeren da Boga nema.
Pozdrav i hvala na odgovoru.

Dobro, ima veze s time što si napisao, ali sama svijest da Bog postoji ne podrazumjeva strah Božji jer je to više na području vjere. Strah Božji uključuje više poniznost i pravu sliku o Bogu i o sebi. Nemoć gledajući svoju mizernost pred Božjom veličini i svetosti.

Božji blagoslov!