SVETA TEREZIJA AVILSKA (* 28. 03. 1515. + 14. 10. 1582.)
– posljednje (12.) dijete u roditelja – nesuđena mučenica –
zaštitnica grada Subotice – zaštitnica Španjolske – pomoćnica
za milost – pomoćnica za dobru molitvu – ljupka i dražesna –
teška srca stupila u samostan – umalo je živu nisu pokopali –
gorljiva štovateljica svetoga Josipa – srce katoličke reforme –
18 godina osrednjosti i 22 godine najgorljivije revnosti –
vjerovala u snagu molitve – u srcu nosila sva zbivanja u
domovini, svijetu i Crkvi – naučiteljica Crkve –
Sveta Terezija Avilska se rodila kao dvanaesto dijete plemenitih
roditelja u Španjolskoj u gradu Avili u istoimenoj pokrajini
Stare Kastilje 28. ožujka 1515. godine. Bilo joj je sedam
godina kad je žarko željela mučeništvom proslaviti Gospodina.
Njezine su se dvije sestre udale, a Terezija se odazvala Božjem
pozivu u duhovno zvanje. Od 14. do 18. svoje godine vrlo
temperamentna Terezija je razmišljala o udaji. Voljela je
ljepotu, ljupkost i bogatstvo. Dražesna Terezija je uvijek bila
okružena kako muškim tako i ženskim društvom. Nitko kao ona
nije znao nasmijati i razveseliti. Gladna znanja, Terezija je
izuzetno puno čitala. Prije njezine odluke da stupi u
karmelićanski samostan nije bilo nikakvog razočaranja. Terezija
se bojala da zbog svoje vesele naravi u svijetu neće uspjeti
spasiti dušu. Izuzetno se teško odlučila za samostan: ”Jedva
mogu vjerovati da će moja bol i u smrti biti veća od one što
sam je osjećala kad sam napuštala roditeljsku kuću. Činilo se
da se u meni odvaja svaka pojedina kost.” Previše je ozbiljno
shvatila samostanski život. Stupila je u samostan u kojem je
živjelo 120–180 časnih sestara. Jedna godina u samostanu bila
je dosta, da se razboli. Shrvana teškom bolešću bila je
obamrla. Da nije bilo njezinog oca Alonsa, valjda bi je živu
pokopali. Za pomoć se obratila svetome Josipu. Na Josipov
zagovor je ozdravila. Zato je postala njegova gorljiva
štovateljica. Slijedilo je zatim 18 godina puke osrednjosti u
njezinu životu, gotovo prema načelu, ”Pazi da ne pretjeraš!”
Onda je došlo jedno ružno viđenje. Vidjela je svoje mjesto u
paklu. Bilo joj je 40 godina. To je bilo dosta da se trgne iz
osrednjosti i da svim žarom duše posegne za obnovom karmelskog
načina života. Neumorno je 22 godine putovala diljem Španjolske
ne bi li snaga reforme karmela zahvatila što više samostana. Iz
njezinog nastojanja, da svoj život prilagodi evanđeoskim
načelima, da se u svemu vodi Isusovom ljubavlju, razvio se
obnovljeni karmelski red. Nije samo putovala. I pisala je:
”Knjiga Gospodinovih smilovanj a ” – gdje je opisala Božje
djelovanje u vlastitom životu. Djela: ”Put savršenosti”,
”Stanovi ili grad duša”, ”Utemeljenja” predstavljaju vrhunce
mistike. Pisala je lijepu mističnu liriku. Žrtvom, molitvama i
dobrim djelima pratila je Tridentski sabor, bitku kod Lepanta,
sve događaje u Španjolskoj, misijski rad u istom otkrivenoj
Americi. Sveta Terezija se popela do vrhunaca katoličke obnove
u XVI. stoljeću. Drugi dan poslije njezine smrti (15. listopada
1582.) stupio je na snagu i danas važeći Gregorijanski
kalendar. Terezijina obnova nadahnjuje i danas. Samo u prvih
sedam desetljeća 20. stoljeća objavljeno je 528 izdanja
njezinih djela. Već četiri stoljeća nadahnjuje duhovni život
Europe. Proglašena je naučiteljicom Crkve. Zovu je Doctora
mystica. Zato je Bossuet s pravom o njoj zabilježio: ”Sama
Terezija ima u mistici isto značenje kao Toma Akvinski u
dogmatici”.
Zaštitnica je Karmelićanskog reda. Karmelićani i karmelićanke je
drže svojom majkom, pa je oslovljaju kao Majka Terezija.
Zaštitnica je grada Subotice i naše katedrale bazilike,
Španjolske. Zaštitnica je i novoutemeljene hrvatske biskupije u
Požegi. Njezin zagovor traže vjernici da od Boga zadobiju
milost, a posebno je moćna zaštitnica onima kojima ne ide dobro
molitva.
Njezine sestre karmelićanke osvojile su i Hrvatsku. Nakon jedinog
samostana u Brezovici kod Zagreba karmelićanke su neko vrijeme
imale samostan u Juršićima kraj Pule. Imaju samostan u Kloštar
Ivaniću, zbog rata napustile su svoj samostan u Šarengradu na
Dunavu. Eno ih sada u Remetama. Otvorile su novi samostan u
Sarajevu. Tako cvate Terezijin red u Hrvatskoj. Neka tako bude
i u Bosni i Hercegovini. Od nedavna opet žive karmelićanke i u
Mađarskoj. Naša biskupija ima dvije karmelićanke i obje iz
Sombora: jednu u Hrvatskoj, drugu u Mađarskoj.
Prema: Maria Kretner, Helige um uns, Wien–Muenchen 1956, str.
311–312 i Josip Antolović, Duhovni velikani, II. dio, Zagreb
1998, str. 400–403.
http://www.zvonik.org.yu/721/ZV10.html