Svastika na samskrtu znaci: dobar znak, povoljno obiljezje:
su (dobro) - asti (koja jeste, 3.l.sg.) - ka (nastavak za zenski rod). Rijec je o povoljnom znaku koji se u mnogim kulturama svijeta koristi vez nekoliko tisuca godina, cak je bio poznat i u antickim kulturama Sredozemlja. Znak nosu duboko duhovno otajstvo. Sam po sebi je jednostavan opis svijeta.
Uspravna crta znaci svijest, duh; vodoravna crta oznacava silu, energiju. Duh i sila su sastavni dijelovi bitka, no bitak nije ukocen. Duh je sila, i sila je duh. Izmedju njih nema razlike. Stoga svastika ima ta krilca, koja ukazuju na kretanje i gibanje. Tocka u sredini je tocka krajnjeg onostranog. Tocka u kojoj nema razlike izmedju Bozanskog duha i Bozanske stvaralacke sile.
Ne bi bilo dobro da svoje tumacenje tog drevnog duhovnog znaka gradimo na plitkom povijesnom sjecanju starom tek 70 godina.
Drugi znak obiljezava yang i yin na japanskom ili shien (duh) - chi (sila) na kineskom. I on opisuje potpuno istu pricu o medjusobnom jedinstvu sile i duha.
Ima jos jedan drevan duhovni znak koji govori istu pricu. To je tzv. zidovska sestokraka zvijezda (koja takodjer uopce nije samo judaisticki znak). Trokut s vrhom prema gore oznacava silu, a trokut s vrhom prema dolje znanje, svijest, duh. Tek kada su u savrsenom skladu, nastaje sreca - svastika: dobar znak srece. U sredini zvijezde je tocka potpunog Bozanskog sklada. Sva ta tri znaka pricaju drevnu i jednostavnu duhovnu istinu:
Duh i Sila sacinjavaju Boga. Ta Sila je sila Duha. Ispunjenje uloge Duha i Sile se odrazava u stvaranju raznolikosti svijeta i vracanju nazad u izvorno jedinstvo.