<BLOCKQUOTE>
• Svakodnevni rad osnova je egzistencije većine ljudi. Ipak, mnogi s odbojnošću doživljavaju svoje zanimanje, preziru svoje zaposlenje, a nisu im simpatični ni kolege s kojima rade na radnim mjestima.
ŠTO JE RAD I KAKO RADIMO?
Poziv, zvanje i zanimanje
Veći dio dana provodimo izvršavajući obveze. Od malih nogu učimo za naš budući rad, a kao odrasli radimo na svojem radnom mjestu. Radnom dijelu dana posvećujemo i vrijeme u kojem se spremamo na posao i putujemo do mjesta rada, a posao ponekad donosimo i kući, ako ne u formi papira, onda u svojim mislima.
Svakodnevni rad osnova je egzistencije većine ljudi. Ipak, mnogi s odbojnošću doživljavaju svoje zanimanje, preziru svoje zaposlenje, a nisu im simpatični ni kolege na radnom mjestu. Rijetko je tko birao obrazovati se za neko zvanje imajući na umu koliko je to zvanje profitabilno. Birajući zvanje vodili smo se idealima kako je baš to zvanje plemenito, a sami imamo talenta i dara da njegove vještine i pravila umijeća savladamo, te da kroz naš rad do punog izražaja dođe punina naše osobnosti.
Na tom putu moguće je da smo zaboravili zašto smo izabrali baš to, određeno zvanje, a čest je slučaj i da nam zanimanje ili priroda radnog mjesta iznevjere očekivanja, pa od područja koje nas je privlačilo i zanimalo ostane samo prazna forma, ljuštura i mehaničko izvršavanje svakodnevnih zadataka.
Razvijanje talenata
Neke od nas životne okolnosti i nedostatak sredstava potrebnih za školovanje odveli su na put koji nismo planirali, pa možda i radimo u zanimanju za koje se nismo školovali. Ne smijemo smetnuti s uma da Bog zna puno bolje od nas što je za nas dobro, pa mu spremno i mirno predajmo život u ruke, puni povjerenja. Ako nam usadi hrabrost, možemo još naći u sebi motivacije i potražiti drugo zaposlenje, ili se doškolovati. Uz Božju pomoć, imat ćemo za to snage i volje. Učenje, osvježavanje i nadograđivanje znanja cijelog radnog vijeka i tako je imperativ današnjeg doba baš u svakoj struci, tako da moramo ostati otvoreni pred napretkom i novim informacijama, te spremni na učenje i usavršavanje.
Bog ne želi da itko zakopa u zemlju i zanemari svoje talente, nego želi da ih razvijamo. Poziv je naš unutarnji glas koji nas dovodi do zvanja, a obavljamo ga svaki dan u obliku svoga zanimanja na radnome mjestu. Kad se sjetimo motiva koji su nas potakli da izaberemo određeno zvanje, možemo se osvijestiti i u misli da je svako zanimanje plemenito i društveno korisno, te da ne radimo samo radi plaće nego i zato da bismo bili od koristi svim ljudima kojima je naš posao potreban. U tom smisli rad na bilo kojem radnom mjestu jest prilika za služenje dugima, mogućnost da ostvarimo sebe i razvijemo svoje interese, ali i da svakog radnog rana budemo prema drugima plemeniti kad od nas zavise, te prilika za susrete i druženja. Lijepo je na radnom mjestu pomalo proslaviti svaki rođendan.
Odgovornost prema radu i zaposlenicima
Rad nije razonoda i današnji svijet biznisa svodi se na depersonalizaciju, a često i na izrabljivanje, ali to ne znači da moramo tupo dopustiti da nas odčovječe. Poslodavci bi morali prije svega shvatiti odgovornost prema svojim zaposlenicima kako bi oni primili pravednu plaću i imali dobre uvjete za rad. U suprotnom će nepravda dovesti do ogorčenosti i smanjenje učinkovitosti na radu. U tom lancu često se i vrlo opasno odnosi bagateliziraju, a ljudski rad i trud omalovažava.
Ali, kako u praksi izgleda naš radni dan? Teško se na silu budimo, bezvoljni i nemotivirani odlazimo na posao, odrađujemo ga mehanički i jedna čekamo da krenemo kući, a sutra opet novi radni dan i tako upadamo u monotoniju svakodnevice. Zbog toga nam konobar donese sok s ledom, iako smo izričito tražili da bude bez leda, frizer nam spali kosu pri farbanju, trgovkinja ne zna ima li određene boje i modele odjeće u trgovini, službenica na šalteru je neljubazna, liječniku smo samo broj, a ne osoba koja pati, sudac bezrazložno dugo piše presudu, menadžer će svakoga gledati s patronatskim odnosom, a učitelj će biti strah i trepet s nerazumnim zahtjevima prema učenicima, čak će nas i poneki svećenik razočarati svojim nestrpljenjem i nezainteresiranošću za naš problem.
Ali kad se tako nešto dogodi trebali bismo imati međusobnog razumijevanja, a neljubaznost ne shvatiti osobno. Teško je ustati i odlaziti na posao po ružnom vremenu, biti potplaćen, a kad svrha posla postane samo novac i zaboravimo zašto ustvari radimo, prirodna su velika nezadovoljstva i kod pružatelja usluge i kod korisnika.
Svatko na svoj način može osvijetliti svoje zanimanje, pokušati uživati u njemu i raditi ga raspoložen s osmijehom na usnama. Radi se o procesu, potreban je trud, ali sjetimo se da je svaki ljudski pošteni rad blagoslovljen od Boga, a kad smo poziv na neko zvanje osjetili u sebi, nismo ni sanjali da bismo ga mogli mrziti svaki dan. Pokušajmo bar nešto lijepo pronaći u njemu, jer svi smo nužni kotačići u velikom mehanizmu ljudskog roda.
22.10.2007
• Svakodnevni rad osnova je egzistencije većine ljudi. Ipak, mnogi s odbojnošću doživljavaju svoje zanimanje, preziru svoje zaposlenje, a nisu im simpatični ni kolege s kojima rade na radnim mjestima.
ŠTO JE RAD I KAKO RADIMO?
Poziv, zvanje i zanimanje
Veći dio dana provodimo izvršavajući obveze. Od malih nogu učimo za naš budući rad, a kao odrasli radimo na svojem radnom mjestu. Radnom dijelu dana posvećujemo i vrijeme u kojem se spremamo na posao i putujemo do mjesta rada, a posao ponekad donosimo i kući, ako ne u formi papira, onda u svojim mislima.
Svakodnevni rad osnova je egzistencije većine ljudi. Ipak, mnogi s odbojnošću doživljavaju svoje zanimanje, preziru svoje zaposlenje, a nisu im simpatični ni kolege na radnom mjestu. Rijetko je tko birao obrazovati se za neko zvanje imajući na umu koliko je to zvanje profitabilno. Birajući zvanje vodili smo se idealima kako je baš to zvanje plemenito, a sami imamo talenta i dara da njegove vještine i pravila umijeća savladamo, te da kroz naš rad do punog izražaja dođe punina naše osobnosti.
Na tom putu moguće je da smo zaboravili zašto smo izabrali baš to, određeno zvanje, a čest je slučaj i da nam zanimanje ili priroda radnog mjesta iznevjere očekivanja, pa od područja koje nas je privlačilo i zanimalo ostane samo prazna forma, ljuštura i mehaničko izvršavanje svakodnevnih zadataka.
Razvijanje talenata
Neke od nas životne okolnosti i nedostatak sredstava potrebnih za školovanje odveli su na put koji nismo planirali, pa možda i radimo u zanimanju za koje se nismo školovali. Ne smijemo smetnuti s uma da Bog zna puno bolje od nas što je za nas dobro, pa mu spremno i mirno predajmo život u ruke, puni povjerenja. Ako nam usadi hrabrost, možemo još naći u sebi motivacije i potražiti drugo zaposlenje, ili se doškolovati. Uz Božju pomoć, imat ćemo za to snage i volje. Učenje, osvježavanje i nadograđivanje znanja cijelog radnog vijeka i tako je imperativ današnjeg doba baš u svakoj struci, tako da moramo ostati otvoreni pred napretkom i novim informacijama, te spremni na učenje i usavršavanje.
Bog ne želi da itko zakopa u zemlju i zanemari svoje talente, nego želi da ih razvijamo. Poziv je naš unutarnji glas koji nas dovodi do zvanja, a obavljamo ga svaki dan u obliku svoga zanimanja na radnome mjestu. Kad se sjetimo motiva koji su nas potakli da izaberemo određeno zvanje, možemo se osvijestiti i u misli da je svako zanimanje plemenito i društveno korisno, te da ne radimo samo radi plaće nego i zato da bismo bili od koristi svim ljudima kojima je naš posao potreban. U tom smisli rad na bilo kojem radnom mjestu jest prilika za služenje dugima, mogućnost da ostvarimo sebe i razvijemo svoje interese, ali i da svakog radnog rana budemo prema drugima plemeniti kad od nas zavise, te prilika za susrete i druženja. Lijepo je na radnom mjestu pomalo proslaviti svaki rođendan.
Odgovornost prema radu i zaposlenicima
Rad nije razonoda i današnji svijet biznisa svodi se na depersonalizaciju, a često i na izrabljivanje, ali to ne znači da moramo tupo dopustiti da nas odčovječe. Poslodavci bi morali prije svega shvatiti odgovornost prema svojim zaposlenicima kako bi oni primili pravednu plaću i imali dobre uvjete za rad. U suprotnom će nepravda dovesti do ogorčenosti i smanjenje učinkovitosti na radu. U tom lancu često se i vrlo opasno odnosi bagateliziraju, a ljudski rad i trud omalovažava.
Ali, kako u praksi izgleda naš radni dan? Teško se na silu budimo, bezvoljni i nemotivirani odlazimo na posao, odrađujemo ga mehanički i jedna čekamo da krenemo kući, a sutra opet novi radni dan i tako upadamo u monotoniju svakodnevice. Zbog toga nam konobar donese sok s ledom, iako smo izričito tražili da bude bez leda, frizer nam spali kosu pri farbanju, trgovkinja ne zna ima li određene boje i modele odjeće u trgovini, službenica na šalteru je neljubazna, liječniku smo samo broj, a ne osoba koja pati, sudac bezrazložno dugo piše presudu, menadžer će svakoga gledati s patronatskim odnosom, a učitelj će biti strah i trepet s nerazumnim zahtjevima prema učenicima, čak će nas i poneki svećenik razočarati svojim nestrpljenjem i nezainteresiranošću za naš problem.
Ali kad se tako nešto dogodi trebali bismo imati međusobnog razumijevanja, a neljubaznost ne shvatiti osobno. Teško je ustati i odlaziti na posao po ružnom vremenu, biti potplaćen, a kad svrha posla postane samo novac i zaboravimo zašto ustvari radimo, prirodna su velika nezadovoljstva i kod pružatelja usluge i kod korisnika.
Svatko na svoj način može osvijetliti svoje zanimanje, pokušati uživati u njemu i raditi ga raspoložen s osmijehom na usnama. Radi se o procesu, potreban je trud, ali sjetimo se da je svaki ljudski pošteni rad blagoslovljen od Boga, a kad smo poziv na neko zvanje osjetili u sebi, nismo ni sanjali da bismo ga mogli mrziti svaki dan. Pokušajmo bar nešto lijepo pronaći u njemu, jer svi smo nužni kotačići u velikom mehanizmu ljudskog roda.
22.10.2007
piše: Karla Kuzle
karla.kukac@vip.hr
</BLOCKQUOTE>karla.kukac@vip.hr
