<BLOCKQUOTE>
<BLOCKQUOTE>
Imamo li dovoljno samopoštovanja???
Manjak samopoštovanja, depresija, stres obilježja su kojim se može opisati svakodnevica većine ljudi suvremenog doba.
Ljudi prestaju vjerovati u sebe, strah od novih izazova i situacija prelazi u paralizirajuću tjeskobu i čini život nemogućim. Pretjerana zabrinutost čak i oko svakodnevnih poslova i izazova rezultira povećanjem stresa i vodi u depresiju i stvara se začarani krug.
Ja to ne mogu; ružan/na sam; nitko me ne voli; mislim da sam debeo/la; ja ništa ne vrijedim - riječi su koje čujemo od onih u osnovnoškolskim klupama do onih u uredskim foteljama. Radi se o globalnoj pojavi koja se samo pogoršava.
Zašto je tomu tako? Zašto suvremeni čovjek gubi tlo pod nogama iako se u tehnološkom napretku nikada nije toliko visoko popeo kao sada. Mislim da se odgovor krije u vjeri. Gubeći vjeru u Boga čovjek gubi i vjeru u samog sebe poznavajući svoje ograničenosti postaje preplašen jer živi u svijetu koji je bezgraničan, hladan, okrutan lišen Boga. Najednom životni križ postaje pretežak jer nemamo nikoga da ga s nama nosi, mislimo da sve ovisi o nama i toliko se bojimo vlastitog neuspjeha da time sami sebe onesposobljujemo za življenje života punim plućima.
Kako dalje? Samo uz Božju pomoć. Posvjestimo sebi da nas Bog voli i kada svi odustanu od nas i naizgled nas prestanu voljeti on nas i dalje voli i kada sami sebe prestanemo voljeti on nas i dalje voli, on nas je stvorio iz ljubavi, on nas je prvi ljubio. BOG JE LJUBAV.
OPRAŠTANJE - tema kojoj bi trebalo posvetiti cijeli post ili cijeli niz postova, a evo usko je vezana i uz samopoštovanje. Oprostiti treba ponajprije sebi, a onda i drugima. Trebamo početi POZITIVNO GLEDATI na svoju dosadašnju povijest i prihvatiti je baš onakvu kakva jest, ne gledati na to koliko smo propatili nego koliko smo se obogatili kroz doživljaje, susrete i osobe koje su dio naše prošlosti. SAMOPRIHVAĆANJE.
Sveti Pavao kaže: U Njemu živimo, mičemo se i jesmo. Bog nam je blizak, bliži nam je čak od nas samih. Šimić to lijepo opisuje "Bog oko mene sja, miriše i šušti" - nismo prepušteni na milost i nemilost svijeta koji nas okružuje Bog je uvijek s nama. TRAŽITI I NALAZITI BOGA U SVEMU!
Evo na kraju malo humorističnijeg tona za one koji misle da je sve to super, a da su oni jednostavno tehnička greška u Božjem planu. BOG JE NEPOGREŠIV - stvorio te je s razlogom, sa svrhom i povjerio ti posao u Njegovu spasenjskom planu koji samo ti možeš izvršiti, pa nemoj očajavati, nemoj biti uznemiren i tjeskoban nego s Isusom ČINI SVE NOVIM.
Ako te Svemogući, Beskrajni, Sveznajući i Sveprisutni Bog ljubi i poštuje kao slobodno biće i kao remek-djelo svoje stvarateljske Ljubavi, zar ne izgleda glupo da ti ne voliš i ne poštuješ samoga sebe???
blog-filippoblu
</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>
<BLOCKQUOTE>
Imamo li dovoljno samopoštovanja???
Manjak samopoštovanja, depresija, stres obilježja su kojim se može opisati svakodnevica većine ljudi suvremenog doba.
Ljudi prestaju vjerovati u sebe, strah od novih izazova i situacija prelazi u paralizirajuću tjeskobu i čini život nemogućim. Pretjerana zabrinutost čak i oko svakodnevnih poslova i izazova rezultira povećanjem stresa i vodi u depresiju i stvara se začarani krug.
Ja to ne mogu; ružan/na sam; nitko me ne voli; mislim da sam debeo/la; ja ništa ne vrijedim - riječi su koje čujemo od onih u osnovnoškolskim klupama do onih u uredskim foteljama. Radi se o globalnoj pojavi koja se samo pogoršava.
Zašto je tomu tako? Zašto suvremeni čovjek gubi tlo pod nogama iako se u tehnološkom napretku nikada nije toliko visoko popeo kao sada. Mislim da se odgovor krije u vjeri. Gubeći vjeru u Boga čovjek gubi i vjeru u samog sebe poznavajući svoje ograničenosti postaje preplašen jer živi u svijetu koji je bezgraničan, hladan, okrutan lišen Boga. Najednom životni križ postaje pretežak jer nemamo nikoga da ga s nama nosi, mislimo da sve ovisi o nama i toliko se bojimo vlastitog neuspjeha da time sami sebe onesposobljujemo za življenje života punim plućima.
Kako dalje? Samo uz Božju pomoć. Posvjestimo sebi da nas Bog voli i kada svi odustanu od nas i naizgled nas prestanu voljeti on nas i dalje voli i kada sami sebe prestanemo voljeti on nas i dalje voli, on nas je stvorio iz ljubavi, on nas je prvi ljubio. BOG JE LJUBAV.
OPRAŠTANJE - tema kojoj bi trebalo posvetiti cijeli post ili cijeli niz postova, a evo usko je vezana i uz samopoštovanje. Oprostiti treba ponajprije sebi, a onda i drugima. Trebamo početi POZITIVNO GLEDATI na svoju dosadašnju povijest i prihvatiti je baš onakvu kakva jest, ne gledati na to koliko smo propatili nego koliko smo se obogatili kroz doživljaje, susrete i osobe koje su dio naše prošlosti. SAMOPRIHVAĆANJE.
Sveti Pavao kaže: U Njemu živimo, mičemo se i jesmo. Bog nam je blizak, bliži nam je čak od nas samih. Šimić to lijepo opisuje "Bog oko mene sja, miriše i šušti" - nismo prepušteni na milost i nemilost svijeta koji nas okružuje Bog je uvijek s nama. TRAŽITI I NALAZITI BOGA U SVEMU!
Evo na kraju malo humorističnijeg tona za one koji misle da je sve to super, a da su oni jednostavno tehnička greška u Božjem planu. BOG JE NEPOGREŠIV - stvorio te je s razlogom, sa svrhom i povjerio ti posao u Njegovu spasenjskom planu koji samo ti možeš izvršiti, pa nemoj očajavati, nemoj biti uznemiren i tjeskoban nego s Isusom ČINI SVE NOVIM.
Ako te Svemogući, Beskrajni, Sveznajući i Sveprisutni Bog ljubi i poštuje kao slobodno biće i kao remek-djelo svoje stvarateljske Ljubavi, zar ne izgleda glupo da ti ne voliš i ne poštuješ samoga sebe???
blog-filippoblu
</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>