Humanizam i/li kršćanstvo

Dominik je negdje postirao odlicnu definiciju humanizma:

Humanism[1][2] is a broad category of ethical philosophies that affirm the dignity and worth of all people, based on the ability to determine right and wrong by appeal to universal human qualities—particularly rationality. It is a component of a variety of more specific philosophical
systems, and is incorporated into several religious schools of thought.
Humanism entails a commitment to the search for truth and morality
through human means in support of human interests. In focusing on the
capacity for self-determination, humanism rejects the validity of
transcendental justifications, such as a dependence on faith, the supernatural, or divinely revealed texts.

Na temelju ovoga, smatrate li i dalje da netko može biti u isto vrijeme 100% humanist (dakle, DOBAR čovjek koji NE VJERUJE u Boga) i 100% kršćanin? Izgleda da ne.

humanizam nije u suprotnosti s kršćanstvom, citiram svoj post od 11. kolovoza:

jer je Isus bio najveći humanist
koji je živio na zemlji i jer je jedna od glavnih zapovjedi kršćanima
nedvojdbeno humanistička: "ljubi bližnjega kao samoga sebe". [...] kršćanstvo jest humanizam i
humanizam jest kršćanstvo.

kao što sam upravo u prošlom postu u vezi komunizma rekao da on kao društveno uređenje može egzistirati sasvim normalno a da se ne upliće u postojanje ili nepostojanje Boga, tako sada i ovdje kažem da i humanizam može egzistirati savršeno kao životni stil bez da se upliće u to postoji li ili ne postoji Bog. naime, imaš kršćane koji čine dobro drugima, a imaš i ateiste koji čine dobro drugima. i jedni i drugi su humanisti, samo što ovi prvi vjeruju u Boga, a drugi ne. humanizam dakle egzistira izvan religijskog okvira. no, isto tako i kao što sam već rekao, upravo kršćanstvo naređuje humanizam. a najveći uspjeh sila zla je to što su uspjele uvjeriti i kršćane i ateiste da je humanizam ateizam, odnosno posvađale su kršćanstvo i humanizam što je ustvari u jednom, te istom paketu kojeg je propovjedao Isus.

Bhakti, nisi odgovorio na moje pitanje.

humanism rejects the validity of
transcendental justifications, such as a dependence on faith, the supernatural, or divinely revealed texts.

Ja sam pitao:
Na temelju ovoga, smatrate li i dalje da netko može biti u isto vrijeme 100% humanist (dakle, DOBAR čovjek koji NE VJERUJE u Boga) i 100% kršćanin? Izgleda da ne.

Teoretski nemoze s obzirom na navedeno.....iskreno ne vidim smisao pitanja posto je tvoje pitanje postavljeno s obzirom na navedenu "definiciju" isto kao da pitas "moze li 100% pusac biti i 100% nepusac".....

Ajde evo tebi pitanje smatras li da je znacajnije i vaznije biti " 100% humanist ili 100% krscanin"

kako nisam odgovorio... rekao sam da biti humanist ne znači ne vjerovati u Boga. ako to nisi shvatio iz mog posta, onda ga još jednom pažljivo pročitaj.

Bhakti je napisao/la:

kako nisam odgovorio... rekao sam da biti humanist ne znači ne vjerovati u Boga. ako to nisi shvatio iz mog posta, onda ga još jednom pažljivo pročitaj.

Pa to je TVOJE mišljenje. Međutim, znaš li što je HUMANIZAM? Humanist i humanizam u pravom, autentičnom smislu tih riječi, označavaju osobu i ideologiju koja je okrenuta prema ČOVJEKU, a u isto vrijeme je okrenula leđa Bogu. Čini mi se da toga nisi svjestan. Humanizam tvrdi da čovjek može u samome sebi pronaći samoga sebe u potpunosti, bez da traži ikakvu Božju pomoć. Humanizam se oslanja isključivo na čovjeka, njegovu inteligenciju i znanje. Humanizam uzdiže čovjeka i njegove sposobnosti iznad svega.

Svakako, mi se možemo igrati riječima i koristiti riječ "humanist" isključivo u smislu altruistične i empatične osobe, ili čega već... Međutim, htio bih da shvatimo pravo značenje izraza "humanist" i "humanizam".
Osoba koja nije humanist, nije nužno "nehumana" osoba, kako se često pogrešno tvrdi.

Inače, naša sekularna kultura teži k tome da bude izrazito HUMANISTIČKA, odnosno usmjerena prema čovjeku i njegovim potrebama. To nema puno veze s "humanošću" i "moralnošću", to moramo shvatiti. Humanizam ne postavlja toliko pitanje "Što je humano?", koliko postavlja pitanje "Što je po našem/ljudskom mišljenju humano?". A povijest nam je nebrojeno puta pokazala da ljudi ne znaju što je najbolje za njih. U tom grmu leži zec humanizma.

Stoga, nemojmo se zavaravati bajkama da će svi "dobri ljudi" ići na Nebo. Onaj tko je okrenut isključivo prema ČOVJEKU i njegovim potrebama, može čak u očima ovog svijeta biti jako altruističan i dobar čovjek i pravi humanist, ali to ne znači da je ta osoba priznala Boga za svog Spasitelja i Stvoritelja. Ustvari, kao što smo vidjeli, PRAVI humanist nikad neće priznati Boga ni Bibliju za svoj standard i uzor, nego će standard tražiti u savršenom čovjeku.
(A možemo se zapitati: Postoji li savršeni čovjek na ovome svijetu?)

Humanistička ideologija je ideologija Sotone, koji je još u početku čovjeku rekao: "Bit ćete kao Bog, pa ćete znati..." (Postanak 3:5). Ako želimo humanizam poistovijetiti s HUMANOŠĆU, tada smo u velikom problemu. Nije ni čudo što se danas ljudi sve više pitaju "zna li itko što je doista humano i moralno?", te "postoji li uopće standard za humanost i moralnost?". Očito, taj standard se ne nalazi u samome ČOVJEKU. Ako težimo k doista humanom humanizmu, tada bi nam bilo bolje da se opredijelimo za KRŠĆANSTVO, koje jedino u potpunosti podržava i omogućuje sve ono, što stoji iza izraza "prava humanost".
Ne trebamo biti genijalci da shvatimo da su svi LJUDSKI pokušaji da stvori bolji svijet i bolje ljude i da shvati kako to može postići - BEZUSPJEŠNI.
Stoga, usuđujem se reći da je kršćanstvo jedini pravi humanizam, kao i jedina prava filozofija.

Nemojmo se zavaravati misleći da SAMI (svojom mudrošću i svojom dobrotom) možemo dokučiti ono nešto, ono "božansko", ono za čim svi toliko čeznemo. Božja Riječ nam kaže da će takvi pokušaji tragično završiti (Matej 6:19-21). S druge strane, Biblija nam kaže da će svi oni koji budu tražili BOGA, i to SVIM SRCEM - pronaći ono što traže (Jeremija 29:13)!

Svakako je na mjestu primjedba da bi kršćani trebali u praktičnom životu i kršćanstvu pokazati malo više onog HUMANOG... Možda se mnogi kršćani, poput farizeja Isusovog vremena, trude da zadovolje određene "uvjete" za ulazak u "Nebo", a pri tome zanemaruju, kako je Isus rekao, "ono što je najvažnije - dobrotu, milosrđe i vjernost" (Matej 23:23).
Međutim, nadam se da razumijemo da je besmisleno govoriti da kršćanstvu nedostaje "humanizma". Ono što nekim (ili mnogim) kršćanima nedostaje, jest HUMANOST. A prava humanost je nešto što postoji u pravom, izvornom kršćanstvu, a nikako u humanizmu.

Dragi prijatelji, primjere LOŠIH kršćana nam nikad neće biti teško naći. Sama činjenica da netko nosi ime kršćanin, ne znači da je on pravi kršćanin.
Stoga, ako želimo doista provjeriti što je BOLJE, humanizam ili kršćanstvo - pozivam vas sve da počnete tražiti primjere DOBRIH kršćana. Takvi ljudi (vjerovali ili ne) postoje. I kad ih nađete, promatrajte ih. Oni će vam pokazati da "doći ka Kristu" ne znači "pobjeći od vlastite humanosti", nego naprotiv, "pronaći vlastitu humanost".

PREPORUČUJEM KNJIGU:
"Christianity: The True Humanism" (J. I. Packer i Thomas Howard).

pa da znaš da se zapravo slažem s tobom, ovim zadnjim paragrafima pogotovo... mislim da mislimo istu stvar, samo govorimo na drukčiji način.

Drago mi je da se slazemo.

Samo sam htio naglasiti da je HUMANIZAM ideologija koja se ustvari suprotstavlja ideji krscanstva.

Stoga, nemojmo govoriti da krscanstvu fali "humanizma".
Ispravnije je reci da nekim krscanima fali vise "humanosti".

Tezimo svi k pravoj poboznosti, za koju nam je Isus Krist ostavio uzor, da tezimo ka onome, ka cemu trebamo teziti. (1. Petrova 2:21)

Svijet u kojemu zivimo je humanisticki orijentiran i voli uzdizati covjeka na razinu boga. A vecina jadnih ljudi toga nisu ni svjesni i ni sami ne shvacaju da srljaju u propast. Usli su u vlak koji vodi u smrt, i ne znaju da ce, ako uskoro ne izadju iz njega, kasnije jako tesko izaci, cak i ako to budu htjeli.

Krajnje je vrijeme da se ljudi probude i da otvore Bozju Rijec u kojoj jedinoj imaju pravi Put, pravu Istinu i pravi Zivot.

Zadnja promjena: ; čet 30 kol 2007, 14:05; ukupno mijenjano 1 put.

Jesus the communist je napisao/la:

U danasnjem svijetu fali humanizma, a "krscanstva" ima......samo od njega nikakve istinske koristi!

Nisi dobro informiran. U današnjem svijetu ima i previše humanizma, imaš danas "na bacanje" humanističke ideologije sprovedene u praksi!

Ali kršćanske ideologije sprovedene u praksi jako fali svijetu u kojemu živimo.

.....?!.....dobro.....ajde mi reci tri "humanisticke ideje koje su provedene u dijela"?
I molim te nemoj mi "nisi dobro informiran" jer od tog mi se "dize kosa", sorry nista osobno.....vec nesto nesto privatni....

1. Evolucionističko razumijevanje porijekla i života (Ova humanistička "ideja" je "sprovedena" na toliko područja života, da ju slobodno možemo zvati svjetonazorom; nažalost, evolucionistički svjetonazor je nekršćanski i nebiblijski svjetonazor, jer udara u sami temelj Isusovog učenja. U školama se najvećim dijelom djecu uči ovakvom svjetonazoru, a u zadnje vrijeme se pokušava ovaj svjetonazor pomiješati s kršćanskim, što je još gora opcija.)

2. Ideja da je u određivanju moralnih vrijednosti ključno ljudsko iskustvo, a ne Božje otkrivenje. (Pogledajmo svijet u kojemu živimo i budimo iskreni: Nije li ovo dominantni svjetonazor danas? Svi danas žele MORALNO društvo, upravo onu stvar za koju se humanizam najviše zalaže. Međutim, izgleda da je humanistička metoda u određivanju morala puno dominantnija, nego kršćanska. A možemo si postaviti pitanje: Je li doista ta metoda racionalnija i razumnija? Pitanje za razmišljanje: Što je "prirodno"?)

3. Tradicionalne religije onemogućavaju ljudima da dožive i ostvare svoje pune potencijale (Čini se da većina svijeta vjeruje u ovo. Danas imamo toliko alternativnih religijskih pokreta, da se ne mogu ni izbrojiti. Ljudi traže nešto novo, odbacuju sve tradicije, odbacuju čisto biblijsko učenje. Što se kršćana tiče, u zadnje vrijeme se dosta govori o tzv. "kulturnom kršćanstvu", koje je puno raširenije, nego "pravo kršćanstvo". Biti "kulturni kršćanin" znači biti kršćanin samo "na papiru", a srcem vjerovati u humanističku ideologiju, koja glasi da si puno sretniji ako "uživaš u životu" i ne služiš nikakvom božanstvu, osim samome sebi. Danas postoji i tzv. "religijski humanizam", ali to je nešto što nema baš puno veze ni s jednom religijom, a kamoli s kršćanstvom.)