da, ovo je karakteristično za katolike u španjolskoj... u hrvatskoj možda neće biti baš ovog običaja, no pogledajmo npr. samo neke od suludih običaja i vjerovanja tijekom korizme i uskrsa:
- zabranjeno je kopanje i obrađivanje zemlje na veliki petak jer u njoj leži Isusovo tijelo. među katoličkim preporukama o tome što je dobro raditi za vrijeme sv. trodnevlja je i ta da se na veliki petak treba obilnije piti crno vino jer će od toga u tijelu nastati više krvi. slična vjerovanja tome su i da se na veliki petak ne smije krvariti, na braču mesari ne smiju klati stoku, a žene mijesiti kruh jer će u njemu biti krvi
- u kastavštini postoji vjerovanje da se trebaju cijepiti voćke, jer kako je Isusu krv tekla iz pet rana, onako će voda poteći iz cijepljenoga drveta na mladicu. zabilježena su i gatanja o učinku vremena na plodove, te preporuke i zabrane u vezi sađenja različitoga povrća - krumpira, krastavaca, graha...
- plodnost se povezivala i sa zavezivanjem zvona. npr. u okolici zagreba, u času zavezivanja zvona, pri njihovom zadnjem oglašavanju na veliki četvrtak, sade se krastavci, a u trenutku odvezivanja na veliku subotu, zlarinjani sade grah, jer će, navodno, posađen na taj dan, dobro roditi. u slavoniji na veliku subotu, kad za vrijeme crkvenog obreda zazvone zvona, seljaci protresu voćke ne bi li bolje rodile.
- na veliku subotu se primjenjuju posljednja dva simbolična postupka čišćenja ljudi pred konačnim sjedinjenjem sa svetim - paljenje vatre i blagoslov vode. crkveni obred na veliku subotu započinje blagoslovom vatre koju je u srijemu, slavoniji i istri palio zvonar, a drugdje seljaci. o starosti toga obreda svjedoči paljenje vatre kresivom, zabilježeno u slavoniji, istri i dalmaciji.
- svećenik blagoslivlja vatru, a zatim ljudi na njoj pale glavnju, a ponegdje ili gubu (vrsta gljive). zatim ju nose kući, pazeći pritom da se ne ugasi, te njome, stvarno ili simbolično, gaseći ili samo obnavljajući staru vatru, pale novu vatru na svom ognjištu. U posavini su gorućom gljivom kadili kuću, staje i pčelinjak da bi bilo zdravlja i napretka. u poljicima se blagoslovljena vatra čuvala tijekom cijele godine da ne bi blagoslov napustio kuću, a u hrvatskom zagorju do početka nekog drugog posla, npr. sijanja kukuruza.
- nerijetko se pušta stoka preko ugaraka krijesa uz vjerovanje da vještice neće moći naškoditi stoci te godine. stavljaju su ugarci i na njive i vrtove. velikosubotnji obred blagoslova vatre se nastavlja u obred blagoslova svijeće i pjevanja pohvale svijeći (exultet). to pjevanje komemorira povijest stvaranja i mističnog ponovnog rođenja svijeta. zatim liturgija velike subote vodi do obreda blagoslova vode.
- još jedan običaj koji se odvija u velikom tjednu, obično na veliku srijedu, četvrtak ili petak je običaj, u slavoniji zvan šibarine, a u dalmaciji baraban, pri kojemu su djeca ili mladići ljeskovim ili drugim šibama, ponegdje ukrašenim, udarali po crkvenim klupama, a usput i jedni druge.
- u otoku u slavoniji djeca šibama tuku svoja posna jela, a u sikirevcima govore da tako vraćaju židovima koji su bičevali Isusa (iako u Bibliji piše da su Isusa mučili rimski vojnici, što govori o poznavanju Biblije). taj običaj ima korijene u pretkršćanskom vjerovanju da se udarcem prenosi nadnaravna moć s jednog predmeta ili čovjeka na neki drugi objekt ili subjekt. no, postoje i izvori koji govore kako bi običaj ipak mogao imati i začetak u katoličkoj liturgiji prema kojoj su se na veliku srijedu, četvrtak i petak molile duge molitve na latinskom (matutinum et laudes) na kraju kojih je prema starome brevijaru stajalo "neka bude malo udaranja i buke" što su svećenici nakon molitve činili udaranjem knjiga o klupe, a puk je to preuzeo u obliku udaranja klupa šibama.
- za uskrs se nakon 40 dana nemrsa priprema posebna mesna hrana. iz svake kuće je obično žena ili djevojka nosila u crkvu na blagoslov košaru punu jela zvanu svetinje, posvećenje, posvetilište, posvećenica i slično. u košari su se nalazila jela koja u prethodnom korizmenom razdoblju nisu konzumirana: jaja, šunka, kobasice, slanina, mladi luk ili ljutika, hren, sol, komad mesa, kruh ili uskrsno pecivo, te vino i rakija. crkvenim blagoslovom jela dobivaju posebne moći, te može širiti svoju svetost na druge predmete s kojima dolazi u dodir. to se očituje u tome što se jelo nosilo vrlo pažljivo, ali isto tako su se i natjecali u tome tko će prvi primiti blagoslov, jer su vjerovali u boljitak onoga koji prvi stigne, a očituje se i u ceremonijalnom unošenju posvećene hrane u kuću, izgovaranju formula za boljitak kuće, te odlaganju hrane u različite prostore na okućnici i u polju, te uz uzglavlje djeteta.
- jaje je značajno obilježje uskrsa - susrećemo ga kao obvezatan dio svetenja i uskršnjeg doručka, kao glavni predmet uskrsnih razmjena i darivanja, kao posebno moćno sredstvo očišćenja (umivanje u vodi s lupinama jaja) i kao moćno sredstvo za postizanje obilja i plodnosti. u lici se stavlja u žito za dobar urod, na pagu se konzumira pri blagoslovu polja na uskrsni ponedjeljak, a u međimurju su se ljuske od jajeta spremale kao lijek za stoku. ukrašeno ili neukrašeno, blagoslovljeno ili neblagoslovljeno, jaje je simbol periodičke obnove prirode, te tako jasno daje do znanja da potiče iz poganskih obreda vezanim uz proljetno buđenje prirode u kojima se javljalo jaje kao simbol obnove. latoličanstvo je jaje kao simbol uskrsnuća uključilo u svoje obrede, a blagoslovom koji im podaruje na veliku subotu ono dobiva još veću magijsku moć koju im puk i inače pridaje, slično kao i u procesima blagoslova grančica, vode i vatre koji se odvijaju na cvjetnicu i veliku subotu.
ispričavam se na dužini, al ovo je vjerojatno samo 1% takvih vjerovanja i običaja koji se prakticiraju u hrvatskoj katoličkoj crkvi velikim dijelom pod službenim blagoslovom katoličkih svećenika. dakle, kc u svakoj državi ima specifičnog i vlastitog nekršćanskog putra na glavi... u nekima više, nekima manje, u španjolskoj jedno, u hrvatskoj drugo, itd.
da ne mislite da izmišljam, pročitajte članak Dunje Rihtman-Auguštin "Hrvatski korizmeno-uskrsni običaji" u jednom od etnoloških zbornika (zaboravih kojem točno, ali nije teško pitati knjižničarku, ako vas zanima)... tamo je sve to puno detaljnije i opširnije opisano uz usporedbe sa strukturama istih vjerovanja u predkršćanskim religijama...
