Kršćanska načela i kršćanski korjeni

Kako održati kršćansku postojanost kada se oni koji hoće pobožno živjeti progone..?Nestade pobožnih..?

Afrika je udaljena od Europe samo 12 kilometara i pored toga 30.000 ljudi umiru svakoga dana od gladi..
Njemački dnevni list Bild posvetio je cijeli svoj prostor apelu Europljanima, posebno Njemcima , protiv gladi u Africi..Dramatičan poziv političarima kršćanske Njemačke glasi : " U ime Božje i u ime Njemačke činite svoj posao - učinite već jednom kraj toj bijedi!"
Gost uređivač cijelog broja bio je pop zvijezda Bob Geldof koji je u intervjuu sa kancelarkom Angelom Merkl zapitao : "Plačete li za Afriku?"
Bog Geldof smatra da političari mogu učiniti a narod hoće a ne može!
Da li je to tako, zar smo kao kršćani spali na to da nam je negdje u povijesti oduzeta ili odumrla evanđeoska moć pravog posta iz Izaije?!
Kako obnoviti kršćanske aktivne vrijednosti?Može li tome pridonijeti apel Pape Benedickta XVI upućen vođama G-8?
Dokle ćemo živjeti vjerom kao da Boga nema?!
Papa:
http://www.radiovaticana.org/cro/Articolo.asp?c=138334
Pravo shvaćanje pojma caritas vodi nas u srce kršćanstva, u Kristovo

Pravo shvaćanje pojma caritas vodi nas u srce kršćanstva, u Kristovo – kazao je papa Benedikt XVI. p srcerimivši danas u audijenciju sudionike 18. opće skupštine Međunarodnoga Caritasa (Caritas Internationalis). U govoru, koji je cijeli bio posvećen središnjem položaju Kristove ljubavi kao temelju svakoga karitativnog djelovanja, Sveti je Otac posebne misli uputio kardinalu Oscaru Rodríguezu Maradiagi, koji je u utorak izabran za predsjednika Međunarodnoga Caritasa.
U zalaganju organizacijâ kao što je Međunarodni Caritas, vidimo plodove Kristove ljubavi – istaknuo je Sveti Otac te napomenuo kako je glavna zadaća te karitativne ustanove podupirati Crkvu u njezinome poslanju širenja Božje ljubavi. Zbog toga djelovanje Međunarodnoga Caritasa nije samo rad u ime Crkve, nego je ono dio Crkve. Govoreći potom o dubokome značenju kršćanske ljubavi, koja treba uvijek voditi aktivnosti Međunarodnoga Caritasa, Sveti je Otac naglasio kako svako karitativno djelo treba biti nadahnuto osobnim iskustvom vjere koja nas vodi u otkrivanju Božje ljubavi. Tko radi u Caritasu treba biti svjedok te ljubavi pred svijetom – dodao je Papa te podsjetio kako kršćanska ljubav nadvisuje naravnu sposobnost za ljubav. Kako kaže sveti Pavao, ona je, naime, teološka krepost. Humanitarnu pomoć stoga valja postaviti u kontekst osobnoga iskustva vjere, koja tako postaje dio dara pruženoga potrebitima.
Samo kada se karitativno djelovanje usklađuje s kršćanskim darivanjem sebe, ono doista postaje dostojno ljudskoga bića, stvorenoga na sliku i priliku Božju – kazao je nadalje Sveti Otac. Ako živimo ljubav, rastemo u svetosti, po primjeru brojnih slugu koji su služili siromasima, a koje je Crkva uzdigla na čast oltara. Osvrnuvši se potom na univerzalnost kršćanske ljubavi, Sveti je Otac istaknuo kako je Božja ljubav ponuđena svima, zbog toga je ljubav Crkve opći cilj koji treba obuhvatiti zalaganje za društvenu pravednost. Pa ipak – dodao je Sveti Otac – promjena nepravednih struktura nije dostatna kako bi se zajamčila sreća ljudskoga bića. Potvrđujući potom ono što je rekao tijekom svojega apostolskog pohoda Brazilu, Sveti je Otac istaknuo da politika nije u izravnoj nadležnosti Crkve. Njezino je poslanje promicati cjeloviti razvoj ljudske osobe. Zbog toga se s velikim izazovima, s kojima se treba suočiti današnji svijet - od globalizacije do društvene nepravde, nije moguće suočiti ni nadvladati ih, ako se pozornost ne usmjeri na najdublje potrebe ljudskoga bića, odnosno na promicanje njegova dostojanstva, i u konačnici, na vječni spas. Sveti je Otac na koncu pohvalio rad više od 150 nacionalnih organizacija koje obuhvaća Međunarodni Caritas, te ohrabrio njihove djelatnike da ustraju u posebnome poslanju širenja Kristove ljubavi, kako bi svi mogli imati život u izobilju.
Nakon izbora kardinala Maradiage za predsjednika Međunarodnoga Caritasa, jučer je za glavnoga tajnika izabrana ravnateljica Engleskoga i Velškoga Caritasa, Lesley-Anne Knight. U razgovoru za našu radio postaju osvrnula se na prioritete koji su istaknuti na ovome skupu, te kazala kako je na prvome mjestu, prije svega, zalaganje za siromašne, kako bi se iskorijenilo siromaštvo i društvena nepravda, kao i same strukture koje ne prekidaju bijedu. To valja učiniti s Crkvom i kroz nju, uz naše vrednote i naše poslanje, koji se temelje na socijalnome nauku Crkve koji govori o ljubavi prema bližnjemu i prema cijelome čovječanstvu. Mislim da je konfederacija raznih Caritasa čvrsto ukorijenjena u naš katolički identitet i u katoličku mrežu, tako da može doći do svih i svakoga. U tom svjetlu, i dalje ćemo u središte svake svoje obveze stavljati pomirenje u sukobima; nastavit ćemo sa svojim zalaganjem kako bi se u cijelome svijetu ostvarila mreža u korist mira; i nastojat ćemo ostvariti integrirani i cjeloviti ljudski razvoj – kazala je Lesley-Anne Knight.
Papa bogatije države poziva da budu otvorene kako bi se u siromašnim državama mogao imati život dostojan zvati se „ljudskim životom“. Ali, rekao bih da potpore razvoju nisu dostatne, ako se prije svega ne izbrišu dugovi koje siromašne zemlje imaju prema razvijenijim državama: treba, dakle, krenuti od ništice, zatim treba odgojiti za mudro korištenje tih potpora

Posvuda je potreban obnovljeni navještaj i onima koji su već kršteni.
Toliki suvremeni Europljani misle da znaju što je kršćanstvo, ali ga stvarno ne poznaju. Često ne znaju čak ni osnovne elemente i pojmove vjere. Mnogi krštenici žive kao da Krista nema: ponavljaju se geste i znakovi vjere, osobito u bogoštovnim činima, ali njih ne prati zbiljsko prihvaćanje sadržaja vjere i prianjanje uz Isusovu osobu. Na mjesto velikih istina vjere kod mnogih je došao neodređen i nezahtjevan religiozni osjećaj; šire se različiti oblici agnosticizma i praktičnog ateizma koji povećavaju raskorak između vjere i života; neki su se dali zaraziti duhom nekakva imanentističkog humanizma koji im je oslabio vjeru i, nažalost, često ih dovodi do njezina potpunog napuštanja; svjedoci smo nekakve sekularističke interpretacije kršćanske vjere koja je nagriza i na koju se nadovezuje duboka kriza savjesti i kršćanskog ćudoređa.80 Velike vrjednote koje su uvelike nadahnjivale europsku kulturu odvojene su od Evanđelja, izbog čega su izgubile svoju dublju dušu i otvorile put nerijetkim zastranjenjima.

Neka cijela Crkva u Europi osjeti kao sebi upravljenu Gospodinovu zapovijed i poziv: ispitaj se, obrati se, "probudi se i utvrdi ostatak koji tek što ne umrije" (Otk 3,2). To je zahtjev koji proizlazi i iz promatranja sadašnjeg vremena: "Teško stanje vjerske ravnodušnosti tolikih Europljana, postojanje mnogih i na našem kontinentu koji još ne poznaju Isusa Krista i njegovu Crkvu i koji još nisu kršteni, sekularizam što truje mnoge kršćane koji obično misle, odlučuju i žive ‘kao da Krista nema’, nipošto ne gasi našu nadu, nego je čini poniznijom i sposobnijom da se uzda samo u Boga. Od njegova milosrđa primamo milost i poziv na obraćenje."