Transformacija

Konane, jako mi se svidjelo u jednom postu tvoje viđenje obraćenja, nanovorođenja. Voljela bih da se raspišeš.

Konan?
Nisam taj, ali vidim da se ovo odnosi na mene.

Hvala Noemi, mislim da je to vrlo zanimljiva tema. Probati ću sutra nešto opširnije napisati, večeras više nemam koncentracije, ali mogla bi to biti zanimljiva diskusija, pošto o tome imam nešto malo drugačije mišljenje nego većina kršćana.

Ni ja nisam po kalupu, ne sekiraj se . Nadrasla sam "zvezdanu prašinu", ljubim Gospoda, krštena sam vodom i duhom, dočekujem subotnji blagoslov i volim sve ljude, alergična sam na ego niskih struktura svijeti. Obožavam pravoslavne starce i E.G.W. Čitam sve što mi dođe pod ruku jer se ne bojim zastranjenja, i želim što više ljudi upoznati sa Isusom Kristom a da im ne naturujem moj religiski-duhovni obrazac. To mi je donijela transformacija koja je trajala godinama dok se viđenje i vjerovanje nije pročistilo. I smatram da nam imaš što reći, ja "nanjušila". I, da, najdraži dio Biblije mi je Isusova velikosvećenička molitva.

Evo ti podrška od mene. Dobro?

Sada ću možda sam sebi protusloviti onome što sam napisao u tom postu. Tamo se govorilo o promjeni naravi kao cilju, na šta sam ja rekao, da postoji nanovorođenje i da postoji transformacija naravi/svijesti koja je postupna i ne događa se preko noći nego je mi oblikujemo odbacujući sve ono što nije od Boga, a prihvaćajući ono što je.
Pa da probam malo razjasniti na šta sam mislio.

Obraćenje je jedan trenutak, dok transformacija traje cijeli naš život, ona postoji prije i nakon obraćenja.
Najbolje bi bilo reći da je obraćenje početak istinske transformacije.

Nanovorođenje je u biti krštenje Duhom, prekretnica u životu, do koje dolazi kada pojedinac shvati kako je njegov život do tada bio beznačajan, bez smisla i isprazan. Shvati da je Bog izvor svega lijepog, moćnog i dobrog, svega čemu se on divi i da Mu želi biti bliže. Shvati da je grešnik, odrekne se tih grijeha, pokaje se i zamoli Boga za oprost. Odluči staviti Boga na prvo mjesto u životu, predati mu se i u popunosti mu se otvoriti, tada dolazi do silaska Duha, do krštenja duhom, do novorođenja.

Postoji dobra analogija, sa jedrilicom i avionom, jedrilica je nošena vjetrom i strujama, isto kao i avion, ali avion ima i motor kojim može ići i protiv vjetra.
Znači duh prevladava nad animalnim, naša duša sada upravlja našim postupcima, dobiva prvenstvo u našem životu.

Naravno samim obraćenjem nismo spašeni i dalje smo nesavršeni, grešni i nismo u potpunosti spoznali Boga. Ali obraćenje je nužan početni uvijet. Put prema Bogu, transformacija, rast u Kristu, tek tada počinje.

Možemo reći da postoji i postupna transformacija i prije i nakon obraćenja. Transformacija prije, rekao bi da je nesvjesna, ali opet postoji, gdje je u biti svijet taj koji utjeće na našu svijest , nesvjesno ju mijenjajući, dok ne dodjemo do trenutka kada smo dovoljno razvijeni i u određenoj mjeri dovoljno čisti da shvatimo da smo grešni i da odaberemo Boga kao naš cilj.
Nakon obraćenja slijedi ona svjesna transformacija, gdje više nema mjesta zakonima, u kojem imamo potpunu kontrolu, slobodu, ali i veću odgovornost, svaki naš izbor nas približava ili udaljava od Boga, u svakom trenutku, svakoga dana, sve do potpune spoznaje Boga, jer samo potpuno čista narav može u potpunosti spoznati Boga. Moramo biti "mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!". Moramo rasti u Kristu. U svakom izboru treba odbaciti ono što nije od Boga, a odabrati ono Božje i treba znati to prepoznati, naravno u onoj mjeri u kojoj smo u tom trenutku sposobni, sve do i posljednje kušnje, koju je i Isus morao proći u pustinji, to je zadnja stepenica prema savršenstvu. I nakon obraćenja, u svakom trenutku možemo posustati i pasti...

Ali o tome dalje rađe ne bi, jer sve što bi napisao bi bila teorija i prepričavanje tuđih mudrosti...

Kako vi na to gledate? Imam osjećaj da većin kršćana misli da kada se obrati, da je to kraj, da su spašeni? Ja mislim da je to tek početak.

Samo piši, ja razumijem što kažeš, i mislim da će ovo pomoći i drugima da malo prošire vidike, kome to treba. Evo, ja se molim za ovu temu.

Konin,složio bih se sa većinom što si napisao,ali ne i sa tvojim mišljenjem,ako je ono takvo,da obraćenjem nismo spašeni.Ako bi svi mi morali proći potpunu transformaciju da bismo bili spašeni,koliko bi tada ljudi u stvari bilo spašeno??Ne bih se složio sa time nego bih rekao da obraćenjem,ako je ono iskreno i stvarno,jesmo spašeni,a što ne znači da nakon toga ne možemo ponovno pasti.Moje mišljenje je da je transformacija period kao što i sam kažeš,ali obraćenje je trenutak kada prihvatimo Boga po Isusu Kristu u svoj život,a prethodi transformaciji.

Joshua je napisao/la:

Ako bi svi mi morali proći potpunu transformaciju da bismo bili spašeni,koliko bi tada ljudi u stvari bilo spašeno??

Jako malo. Ovdje je to dobro opisano, iako nije iz Biblije:
"Između tisuća ljudi možda samo jedan teži savršenstvu.
čak i među njima, koji teže i koji su savršeni, samo Me
možda jedan uistinu zna. "
Ako uzmemo u obzir da Isus kaže da je vječni život spoznati Boga, onda to dosta govori.

Joshua je napisao/la:

Ne bih se složio sa time nego bih rekao da obraćenjem,ako je ono iskreno i stvarno,jesmo spašeni,a što ne znači da nakon toga ne možemo ponovno pasti.Moje mišljenje je da je transformacija period kao što i sam kažeš,ali obraćenje je trenutak kada prihvatimo Boga po Isusu Kristu u svoj život,a prethodi transformaciji.

Da, nažalost većina kršćana misli tako. Ja se ne slažem sa time. Samo čista duša može u potpunosti spoznati Boga. Dok god naša duša nije čista, mi nismo u mogućnosti spoznati Boga, samim time nismo se u mogućnosti u potpunosti odlučiti za ili protiv Boga. Dok god ne dođemo do tog krajnjeg izbora, nemožemo reći ni da smo spašeni, ni da nismo.
Nije to crno-bijelo, ne postoji proklet-spašen.
Nije bitan jedan izbor, bitna je naša narav, koja je u određenoj mjeri u skladu sa Bogom. Isus kaže da se neće spasiti oni koja ga zovu gospodine, gospodine, nego oni koji vrše Božju volju. A kako možemo vršiti Božju volju, ako nismo Boga u potpunosti spoznali.
Odabirom samo za neko Ime, nismo rješili ništa...

Apsolutno se slažem sa činjenicom da je čovjek krštenjem tek napočetku puta svoje transformacije. Tek tada počinju kušnje i problemi i borba protiv samog sebe na svakidašnjoj razini. Najstrašnija stvar koja se može napraviti nakon krštenja jest reći kršteniku da je sad spašen iz razloga što će si umisliti da je sve riješeno i da je način života koji živi dobar. A jeli stvarno dobar to je upitno ! Uzoholit će se i prepustiti grijehu tri puta intezivnije nego što je to bilo do sada. Trebamo shvatiti da ćemo se boriti u ovom životu dokle god dišemo. Ali zar se ne isplati s obzirom na ono što nas čeka ako ostanemo čvrsti do kraja? Krist nigdje nije rekao da nesmijemo više pogriješiti kad to nije moguće jer smo grešni po naravi. Nego bez obzira na sve da ostanemo iskreni i ponizni u zajednici sa Njim i da pustimo da postepeno mijenja naš život te provodi Svoju volju za nas u našoj svakodnevnici te da se odreknemo svega onoga što nas od Njega odvaja.Znam da to možda zvuči jako teško ali ako mu se predajemo malo pomalo Krist će se pobrinuti da ne ponavljamo naše stare greške tj. bit ćemo čvrsti u Kristu. Hvala. Mir vam U Isusu Kristu Gospodinu našemu.