"A sad nešto (naizgled) sasvim drugačije! Podsjetih sam sebe na obećanje
iz “Davincija s rupom na kraju” – Isus i njegovi naputci puni
nevjerojatne i šokantne dobrote. Svi ste čuli onu : “Kad te netko udari
po desnom obrazu, ti mu ponudi i lijevi.” Ili, onu: “Ako ti netko uzme
kaput, ti mu daj i košulju.” Mnogo su pokušali slijediti te naputke,
vjerujući da predstavljaju neku vrst žrtve ili barem “pedagoškog
postupka” koji će posramiti nasilnika i kradljivca. No,Thom Hartman
(pisac knjiga “Posljednji žar pradavnog Sunca”, “Prorokov put” i
“Najveća duhovna tajna svih vremena”) daje nam jednu drugačiju
perspektivu. Vrlo je zanimljiva ne samo zato što osvjetljava te čudne
naputke s drugog stajališta, već i zato što uvodi “ženski element “u
Isusovo naučavanje. Objasnit ću to kasnije, a sad pažljivo čitajte!
Daklem, u Isusovo vrijeme njegovu su zemlju okupirali Rimljani. Oni su
sa sobom donijeli određena pravila. Jedno od njih je bilo da pripadnici
osvojenih naroda nisu ravnopravni rimskim građanima tako dugo dok se
rimski građani nisu prema njima odnosili kao prema takvima. To je u
praksi značilo da su Rimljani mogli vrijeđati, pljuvati, ponižavati
Židove (i druge) kako su htjeli. Oni se nisu smijeli braniti ni
uzvraćati. Ali ako bi ih netko izazvao na borbu, tim bi se činom oni
uzdigli do ravnopravnog položaja i mogli su uzvratiti Rimljaninu. Zbog
toga su Rimljani dobro pazili što čine tako da svaki odnos s
potlačenima bude ponižavajući, a ne ravnopravan.
Najveće poniženje u javnosti bilo je ako netko nekoga dotakne lijevom
rukom, a posebice ako netko nekoga tom rukom pljusne. Udarac desnom
rukom bio je neka vrst izazova i priznavanje protivnika ravnopravnim.
Znate li zašto je udarac lijevom bio najveće poniženje? Zbog toaletnog
papira. Odnosno, zbog njegovog nedostatka! I dan danas u nekim
dijelovima svijeta, a posebice tada i tamo, ljudi su čistili svoju
stražnjicu poslije velike nužde lijevom rukom! Koliko god prali tu
ruku, zna se gdje je ona bila. E, pa, kad vas je netko lijevom samo
dotaknuo to je bilo kao da vas danas pljune, a kad vas je udario po
licu, kao kad bi se danas doslovce popiškio na vas!
I sad dolazi “kvaka”: zapazite da u slučaju udarca lijevom rukom po
licu, napadač pljiuska žrtvu po DESNOM obrazu. Ukoliko bi pljusnuo po
LIJEVOM, to znači da je upotrijebio desnu ruku, a to je značilo izazov
i pravo na uzvrat!
Dakle, kad Isus kaže “ponudite lijevi obraz onome tko vas je udario po
desnom”, on kaže “dajte mu do znanja da je kukavica i podlac; ponudite
mu da vas udari desnom rukom, ako se usudi, jer ćete mu tako moći
uzvratiti”!
Vjerovali ili ne, u to vrijeme je to funkcioniralo kao sredstvo da vas
napasni Rimljani ostave na miru – naime, nisu se željeli izlagati
opasnosti ravnopravne borbe s lokalnim narodom, a s druge strane nisu
željeli ispasti kukavice u očima svojih kolega.
I tako, ako su vas udarali po desnom obrazu, bilo je dovoljno da drsko
ponudite i lijevi, pa da se riješite gnjavaže. Jednostavno, a
djelotvorno!
Sad stajem, a za dan, dva slijedi pravo značenje naputka o “davanju
košulje onom tko vam je uzeo kaput”, zajedno s objašnjenjem zašto takvo
društveno angažirano i socijalno osjetljivo naučavanje pripada
“ženskoj” a ne “muškoj” strani."
( prenosim sa neta)
iz “Davincija s rupom na kraju” – Isus i njegovi naputci puni
nevjerojatne i šokantne dobrote. Svi ste čuli onu : “Kad te netko udari
po desnom obrazu, ti mu ponudi i lijevi.” Ili, onu: “Ako ti netko uzme
kaput, ti mu daj i košulju.” Mnogo su pokušali slijediti te naputke,
vjerujući da predstavljaju neku vrst žrtve ili barem “pedagoškog
postupka” koji će posramiti nasilnika i kradljivca. No,Thom Hartman
(pisac knjiga “Posljednji žar pradavnog Sunca”, “Prorokov put” i
“Najveća duhovna tajna svih vremena”) daje nam jednu drugačiju
perspektivu. Vrlo je zanimljiva ne samo zato što osvjetljava te čudne
naputke s drugog stajališta, već i zato što uvodi “ženski element “u
Isusovo naučavanje. Objasnit ću to kasnije, a sad pažljivo čitajte!
Daklem, u Isusovo vrijeme njegovu su zemlju okupirali Rimljani. Oni su
sa sobom donijeli određena pravila. Jedno od njih je bilo da pripadnici
osvojenih naroda nisu ravnopravni rimskim građanima tako dugo dok se
rimski građani nisu prema njima odnosili kao prema takvima. To je u
praksi značilo da su Rimljani mogli vrijeđati, pljuvati, ponižavati
Židove (i druge) kako su htjeli. Oni se nisu smijeli braniti ni
uzvraćati. Ali ako bi ih netko izazvao na borbu, tim bi se činom oni
uzdigli do ravnopravnog položaja i mogli su uzvratiti Rimljaninu. Zbog
toga su Rimljani dobro pazili što čine tako da svaki odnos s
potlačenima bude ponižavajući, a ne ravnopravan.
Najveće poniženje u javnosti bilo je ako netko nekoga dotakne lijevom
rukom, a posebice ako netko nekoga tom rukom pljusne. Udarac desnom
rukom bio je neka vrst izazova i priznavanje protivnika ravnopravnim.
Znate li zašto je udarac lijevom bio najveće poniženje? Zbog toaletnog
papira. Odnosno, zbog njegovog nedostatka! I dan danas u nekim
dijelovima svijeta, a posebice tada i tamo, ljudi su čistili svoju
stražnjicu poslije velike nužde lijevom rukom! Koliko god prali tu
ruku, zna se gdje je ona bila. E, pa, kad vas je netko lijevom samo
dotaknuo to je bilo kao da vas danas pljune, a kad vas je udario po
licu, kao kad bi se danas doslovce popiškio na vas!
I sad dolazi “kvaka”: zapazite da u slučaju udarca lijevom rukom po
licu, napadač pljiuska žrtvu po DESNOM obrazu. Ukoliko bi pljusnuo po
LIJEVOM, to znači da je upotrijebio desnu ruku, a to je značilo izazov
i pravo na uzvrat!
Dakle, kad Isus kaže “ponudite lijevi obraz onome tko vas je udario po
desnom”, on kaže “dajte mu do znanja da je kukavica i podlac; ponudite
mu da vas udari desnom rukom, ako se usudi, jer ćete mu tako moći
uzvratiti”!
Vjerovali ili ne, u to vrijeme je to funkcioniralo kao sredstvo da vas
napasni Rimljani ostave na miru – naime, nisu se željeli izlagati
opasnosti ravnopravne borbe s lokalnim narodom, a s druge strane nisu
željeli ispasti kukavice u očima svojih kolega.
I tako, ako su vas udarali po desnom obrazu, bilo je dovoljno da drsko
ponudite i lijevi, pa da se riješite gnjavaže. Jednostavno, a
djelotvorno!
Sad stajem, a za dan, dva slijedi pravo značenje naputka o “davanju
košulje onom tko vam je uzeo kaput”, zajedno s objašnjenjem zašto takvo
društveno angažirano i socijalno osjetljivo naučavanje pripada
“ženskoj” a ne “muškoj” strani."
( prenosim sa neta)
