Mali princ je shvatio što sam htio reći.
Dakle, Bog je puno veći od nas (Izaija 55:9-10)!
Kad se čovjek obrati, nije to tako, da sad odjednom u njega uđe "punina božanstva"... ili kako već to neki tvrde...
Ma dajte ljudi, da mi postajemo bogovi nakon obraćenja, pa zamislite si kakav bi nam grozan život bio u ovom "paklu"! Ne...
A znate li da je i jako opasno tvrditi da počinjemo biti Bog nakon obraćenja? Hej, jesmo li mi stvoreni zato da bismo s vremenom napredovali kao pokemoni u neki viši stadij i postali Bogovi? Ili smo mi stvoreni kao ljudi i ostajemo ljudi??
Tko smo mi? Ja nisam Bog i nikad to neću biti. U to sam uvjeren, na temelju Biblije. Možda mi sebi doista puno puta damo previše maha, pa počnemo tumačiti obraćenje i novi život kao nekakvu čarobnu metamorfozu...pretvaranje čovjeka u Boga...postajanje novim bićem...Hej! Pa ja sam se obratio, a ostao sam i dalje grešnik!!! U čemu je kvaka? Možda neki sastojak u toj čaroliji nije bio dobar, možda bih trebao ponovo pokušati...? Možda sam se trebao sasvim osloboditi svih svojih mušica, svih svojih dotadašnjih pretpostavki, neznanja, pogrešnih shvaćanja svijeta, sebe, ljudi i Boga...? Možda sam trebao postati bezgrešan? Možda sam trebao dobiti sposobnost letenja??
Istina, mi smo stvoreni na "sliku Božju", mi se trebamo "preobličavati u Njegovo obličje" - ali Biblija pod tim ne misli da trebamo postajati Bog! Ona prije svega misli da trebamo poprimati karakter koji je sličan Njegovom, jer je to oduvijek i bila Njegova zamisao.
Ali Bog je Bog, a ljudi su ljudi. U čemu je Evin grijeh? SJETIMO SE: "Bit ćete kao Bog..."!