Polazeći od temeljnih aksioma i postavki Teorije događaja vidljivo je da u biti postoji samo jedan potpuni događaj kojeg zovemo apsolutni događaj. Taj događaj ima svoje odlike ili aspekte usmjerenosti, događanja i polja događanja. Primjenjeno na psihologiju događanja govorimo o Apsolutnom događaju koji se drugim događajima-promatračima tog događaja, vidi kao subjekt trojstvene naravi: kao aspekt polja-to da jest, da se događa, kao usmjerenost događanja koje je uvijek usmjereno u svoju nutrinu-u samog sebe, i kao sam događaj događanja-jastvenost događanja.
U religioznoj terminologiji govorimo o Bogu Apsolutu u tri osobe: Ocu, Duhu i Sinu. Bog Otac kao prva Božanska osoba odgovara aspektu polja događanja, polja svijesti, Duh Sveti kao treća Božanska osoba jest usmjerenost svijesti ka polju svijesti. I konačno sama jastvenost, bićevitost kakvu ljudi mogu pojmiti u samima sebi jest druga Božanska osoba-Sin Božji. Ujedno je taj aspekt onaj emanirajući aspekt Apsoluta po kojemu očitovano postoji- „po kome je sve stvoreno“.
U psiholgiji događanja kao cilj ostvarenja osobe navedeno je ostvarenje stanja Čistog jastva na način da se staro lokalizirano jastvo mora transformirati, uzdignuti. Odnosno, čovjek-osoba koja teži tom cilju treba preokrenuti usmjerenje svoje svijesti, od izvanjskog ka unutarnjem.
Što to znači praktički, odnosno što pojedinac treba činiti da to ostvari?
Budući da je Apsolut sveprisutan, sa svim svojim aspektima, tako je i kroz aspekt Čistog jastva već nazočan u mogućnosti ostvarenja u svakoj osobi. Rekli bismo da je čovjek već slobodan, samo to ne zna. A znati je isto što i biti. I stoga osoba koja teži ostvarenju Čistog jastva u sebi, treba prihvatiti tu činjenicu, spoznati ali ne umom, nego svojom suštinom tako se preda bivstvu-znanju kojeg nosi u sebi. Religiozni ljudi kažu da treba prihvatiti Krista kao Spasitelja. No to su isprazne riječi na razini lightworkerskih fraza iza kojih se skrivaju upravo oni koji se boje suočiti sa znanjem. Jer, ako se to samo prihvaća umom, punjenjem baze podataka ništa se ne postiže.
Što onda znači predati se, spoznati?
Sve se svodi u tri koraka: stati-pogledati-biti!
Stati sa svim svojim naporima da nešto postignemo što ćemo pripisati sebi. Mi ništa ne postižemo, mi smo kapljica vode u tijeku rijeke.
Pogledati da smo tijek rijeke, tijek života, i da u svakom trenu imamo ono što nam treba, a ono za čime žudimo a što nemamo, izraz je neznanja, odnosno težnje da posjedujemo, da svojom sviješću nešto ograđujemo kao svoje. Sve što nas okružuje a što smatramo svojim tek je usputno nama dano na korištenje.
I konačno posjedovanje treba prerasti u bivanje, u postojanje. A postojanje jest izražavanje svojih mogućnosti. Tada više neće biti jaza između želja i mogućnosti, jer sve što trebamo već imamo u sebi, a sve što treba za očitovanje toga dolazit će spontano jer ćemo biti u skladu s događanjem Apsolutnog događaja.