Kako reći Riječ

Učiti od prvih kršćana


Kršćani bi trebali stavljati prve stvari na prvo mjesto.Naše praoce u vjeri optuživali su da "okreću svijet naglavce" Radosnom viješću,koju su kazivali ljudima (Djela 17:6).Međutim,u zapadnom svijetu kršćanstvo je u svakom slučaju daleko od toga da bude revolucionarno,oduševljeno razglašavanje Radosne vijesti.Više se shvaća da je na strani statusa quo,konzervativnog,buržujskog,dosadnog.Kao da u njemu ima vrlo malo "vijesti",a za ono što postoji ispostavlja se da je sve drugo nego "radosno".Međutim,upravo to je ono što evangeliziranje znači!Većina kršćana možda nikada uopće ne uvidi da je evangeliziranje širenje Radosne vijesti.Oni to zacijelo ne smatraju svojim poslom.U tome se upravo tako neizmjerno razlikujemo od prve crkve,u kojoj su svaki muškarac i žena smatrali svojom zadaćom da iznose svjedočanstva o Isusu Kristu svekolikim načinima kojima su raspolagali.Kršćani Novog zavjeta sagledavali su u dinamičnom bogoštovlju,zajedno s odvažnim i maštovitim evangeliziranjem,dvostruku svrhu postojanja Crkve.Oni su prve stvari stavljali na prvo mjesto.U nas prve stvari često dolaze posljednje.Bogoštovlje je dosadno i isplanirano,njime dominiraju svećenici i pjevački zbor,više dužnost negoli radost.A evangeliziranje -- pa dobro,u nekim je to krugovima gotovo prosta riječ.Doista,kad bi nekim čudom evangeliziranje ponovno ušlo u kategoriju "stvari od prvotne važnosti",vjerojatno ne bi naišlo ni na kakav odaziv jer bi se život pojedinca ili crkve po mnogo čemu razlikovao od onoga za kakav se izdaje.Čak i onda kada se oduševljeno pristupi evangeliziranju,ono često trpi od nedostatka.Propovijedana je poruka mršav sažetak novozavjetne Radosne vijesti.Metode su stereotipne.Naknadno staranje i odgoj se zanemaruju.I,kao kruna svega,cijela je stvar ljudska izvedba,oslanjanje na djelotvornost metoda i tehnike,a ne na Božjeg Svetog Duha.
Nema važnije zadaće za crkve koje su se izgubile u ekumenizmu,prilagođavanju,mjenjanju bogoštovlja i drugim poslovima od izvršavanja posljednjih zapovijedi Isusa Krista: "Idite i činite učenicima sve narode".I upravo na tom području prvi nas kršćani mogu mnogo toga naučiti.

Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!Idite i učinite sve narode učenicima mojim!" Tako je glasila zapovijed Isusa Krista.Poslušali su ga,njih jedanaestorica...Uspjeh je iznenadio i njih same: poslije prve propovijedi -- 3000 obraćenika.Još jedna propovijed i -- 5000 obraćenika ... i tako dalje.Mala grupica evanđelista okrenula je,govorilo se po Rimskom carstvu,svijet naopačke.
Što možemo naučiti od njih?U čemu je tajna njihova uspjeha?

Kada je jedanaest muškaraca krenulo evangelizirati svijet,dopustit ćemo si pitanje kako im je to uopće uspjelo.Deset godina od Isusove smrti Evanđelje o njemu stiglo je u Aleksandriju i Antiohiju -- najveći grad Afrike,odnosno Azije.Gotovo je sigurno da je do tog vremena doprlo i do Rima: u glavnom gradu svijeta bio je to toliko poznat pokret.Poruka se proširila carstvom,i da nije bilo Dominicijanove sklonosti prema progonu,vjerojatno bi do kraja 1. stoljeća na carsko prijestolje sjeo kršćanin.Evangeliziranje je očito bilo u prvom planu Isusovih sljedbenika.

Zadnja promjena: ; čet 15 vel 2007, 19:12; ukupno mijenjano 1 put.

Što je evangeliziranje?


Jedna od najboljih definicija potječe od arhibiskupa William-a Temple-a : "Evangelizirati znači tako predočavati Isusa Krista u sili Svetog Duha da ljudi kroz njega dolaze k vjeri u Boga,te da prihvate Krista kao svog Spasitelja i služe mu kao svom kralju u zajedništvu njegove crkve."
To,i ništa manje,jest evangeliziranje.Riječ je o tome da kršćanska zajednica prenosi Radosnu vijest o Spasitelju,onima koji ga ne poznaju.Uostalom,što su imali prvi kršćani?Ne puno.Nisu imali Odbor za misiju i evangelizaciju.Nisu držali konferencije ili tečajeve na tu temu.Nisu imali određenog vjerovanja.Nisu imali pravilnik ponašanja,koji bi se vrlo razlikovao od pravilnika ponašanja iz židovstva,odakle su proizašli.Nisu imali ceremonija.Nisu imali crkvenih zgrada ni svećenika.Imali su jedino sigurnost da je Isus dugo očekivani Osloboditelj,da je umro,ustao i da sada vlada cijelim svemirom.

hm...

Ljudima treba pokazati tko su i sto pred Bogom. Kakve su nistarije i buntovnici...i tada im reci da je Isus dosao da ih otkupi.

Tada se ljudi trebaju pokajati. Zatim krstiti (a ne skropiti).
Tada ce primiti dar - Duha.

Evangeliziranje je iznošenje Radosne Vijesti o onome što je Bog učinio za sve nas,naš Gospodin je Osoba,a evangeliziranje je dovođenje ljudi licem u lice s tom Osobom i nije plitko.Plitkim ga,naravno često smatraju oni koji se njime ne bave,a i neki koji se bave.Puno toga što se prodaje pod evangeliziranjem jest plitko.Ali ono nije zamišljeno da bude takvo,zamišljeno je da to bude Radosna vijest o tome kako Bog uzima grešnike i ugrađuje ih u novo društvo,koje predstavlja prvo uporište Božje kraljevske vladavine u odmetničkom svijetu.Nema ništa plitko u toj poruci i njezinim posljedicama.Ona utječe na razum,na način gledanja,na odnose - na sve.

Još malo o evangeliziranju jer smatram da trebamo znati svi koji slijedimo Krista u svojim životima,svim svojim bićem,kolika je važnost evangelizacije koja nije zadaća samo raspoloženog svećenstva.To uopće nije njihova prvotna zadaća.Njihova je uloga propovijedanje i naučavanje vjere,ali po samoj naravi stvari oni nisu u tako bliskom dodiru s agnosticima kao što je to većina članova njihovih crkava tijekom njihove svakodnevice.Među starim zapisima nema ništa što bi nagovještalo da je prva crkva shvaćala evangeliziranje isključivim zadatkom vođa.Svi su bili pozvani da prenose Radosnu Vijest.Bila je ona isuviše radosna da bi je prepustili profesionalcima.
Evangeliziranje nije pronalaženje ljudi za popunjavanje crkvenih klupa.Ponekad,nakon što je uzaludno pokušavala sve drugo,crkva ponovno nadođe na pomisao da bi joj,želi li i dalje poslovati,bilo najbolje da se upusti u evangelizacijsku kampanju.
Evangeliziranje nije ljudska propaganda.U nj je upleten Bog.Bog Otac se upleo kada je poslao svoga jedinog Sina.Isus Krist ga je smatrao tako prioritetnim zadatkom da ga je učinio predmetom svoje poslijednje zapovijedi.Sveti Duh je dan s određenim ciljem opremanja Crkve za svjedočenje.Evangeliziranje je djelatan iskaz Božje ljubavi u palom svijetu.Ono nije opijum načinjen ljudskom rukom.
Isus je hodao čnieći dobro i propovijedajući Radosnu vijest kraljevstva.Njegovi sljedbenici moraju težiti za istom ravnotežom.Bog koji pomaže ljudima kojima je pomoć potrebna,izbavlja ih,ugrađuje ih u novo društvo i stalo mu je do svakog oblika njihova života na ovom i na drugom svijetu.
Tu poruku treba navještati i živjeti.Sama prisutnost i samo navještanje jednako su beskorisni ako ne prakticiramo oboje kao što su to prakticirali prvi kršćani.

Pozdrav,

Zanimljiva ti je ova tema. Uvek kada razmisljam na temu evangeliziranja setim se jako dobre knjige koju mnogi znate od Osvalda Smita, Covek koga Bog upotrebljava, nekako kada god sam obeshrabren uzmem tu knigu i citam je ponovo.

Srdacno je preporucujem svakome, to je knjiga jednog evandjeliste coveka koji je mnoge doveo Hristu.

Sada kad smo kod teme kako reci Rec, tamo je naveden jedan divan primer. Jedan mladi brat tek obracen, je imao zelju da svedoci za Gospoda.

I tako jednom mu se ukazala prilika sreo je jednog gresnika. Posto je bio neiskusan i mlad u veri nije poznavao Bibliju dovoljno i nije mogao da debatuje o jako dubokim predmetima izlgedao je postidjen dok je govorio tom coveku koji je bio intelektualno potkovan ateista.

Nije znao sta da mu odgovori na njegove uvredljive aluzije na Gospoda i setio se samo jedne Reci,

ONAJ KO VERUJE SPASICE SE KO NE BUDE VEROVAO OSUDICE SE.

I samo je to rekao, ateista je na to planuo i otisao svojim putem. Brat je bio postidjen jer je mislio da je zbog nedovoljnog znanja propustio priliku za dobro svedocanstvo.

Kada je nevernik otisao kuci, bio je ljut. Legao je spavati i kasnije je svedocio o tome po glavi i pameti su mu se javljali svi argumetni o tome kako nema Boga... ali koliko god to i nije zeleo u misli su mu dolazile reci mladog brata..

ONAJ KO VERUJE SPASICE SE KO NE VERUJU OSUDICE SE...

Nije vise mogao da izdrzi kleknuo je na kolena i predao svoj zivot Bogu.

I tako brat Osvald Smit kaze BOG NIJE OBECAO I TRAZIO OD NAS DA OBJASNJAVAMO I PUNO PAMETUJEMO OKO BIBLIJE NEGO DA PROPOVEDAMO REC.

I mislim da je tu tajna pravog svedocanstva, ne bi se trebali truditi da objasnimo Rec, da ubedjujemo druge da se raspravljamo PREDSTAVIMO REC KAO CINJENICU, RECIMO BOG JE TAKO REKAO I TO JE TO...

Nas Bog nikada nije poslao da objasnjavamo nego da govorimo Rec.
Ja se trudim da jednostvno to kazem onako kako je Biblija rekla.

Sledeca stvar koja je za mene vazna je sledeca pre nego sto pocenim govoriti o Bogu zelim da primerom zivota, hriscanskim stavom pokazem ljubavi i postovanje preme osobi.

TO JA ZOVEM PRIPREMITI TEREN ZA REC.

Evo jednog dana na poslu, posto sam uradio svoj posao, imao sad dosta do kraja radnog vremena slobodnog prostora mislio sam malo otici u samocu moliti se, i dok sam setao firmom video sam dvojicu kolega koji su toga dana bili pretrpani poslom. Jednostavno sam prosao i kako sam krenuo dalje svojim putem nesto je progovorilo mome srcu.

SETIO SAM SE ISUSOVIH RECI ONO STO ZELITE DA DRUGI VAMA CINE CINITE I VI NJIMA JER JE U TOME ZAKON I PROROCI SU TO UCILI.

Pomislio sam sta bih ja zeleo da imam toliko mnogo posla kao te kolege. Bez sumnje da mi neko pomogne, i onda sam poceo da mislim da li bih cenio pomoc svakako, i vratio sam se i pomogao im da zavrse posao... I TADA SU BILI SPREMNI DA CUJU REC, JER SU VIDELI DOBRE HRISCANSKE RODOVE I TO PRIVUCE LJUDE...

Tako trudim se od tada pa nadalje da prvo pokazem primerom zivota da cenim neku osobu i da ona gledajuci moj ziovt moze videte rod ljubavi i postovanja, pa kada to vide ONDA JE PRAVI TRENUTAK DA KAZEM REC NA JEDNOSTVAN NACIN.

Jer ljudi nas posmatraju mnogo pazljivije nego sto mi mislimo kada kazemo da smo hriscani, oni od nas OCEKUJU DRUGACIJE PONASANJE...

Pa verujem da bi svedocenje imalo uspeha budimo svetlo i delima pre svedocanstva i tada i samo tada Bog ce dati prodornost nasim recima da one donesu rod u ljuckim srcima.

Pozdran Josua, izabrao si lepu i vaznu temu

u evangeliziranju treba biti jednostavan i slusati sto ti drugi govori,
jako puno ljudi danas vapi da ih se poslusa,
ne treba forsirati ISUS JE GOSPOD SPASI SE I POKAJ, i Naturiti 100 bilijuna biobl. citata jer em sto se pravis pametan isto tako i nameces osudu, pa ces lagano biti lud fanatik i osoba ce te otfrkaljiti, da su meni tako dosli rekla bi brisi ca!!!
Treba razgovarati s ljudima, normalno, o svim stvarima i polako ubaciti i pitanje vjere,
ne treba komplicirati, to je najbitnije.
Nisam strucnjak, imam nesto iskustva ali ono sto pali jeste slusanje i jednostavnost i tvoj pristup(strast u srcu za spasenje)

Da slazem se treba biti sto jednostavniji, slusati sagovornika i izbeci ubedjivanje i nadmudrivanje.

Ja Rec kazem kao cinjenicu, ako se pokajes ziveces, ako ne umreces.

Samo citiram ono sto je receno bez nekog dubljeg tumacenja.

Zbog zainteresiranosti za ovu temu,idemo nastaviti gdje smo stali Slažem se da je pri evangeliziranju potrebna jednostavnost,strast za svjedočenjem i jako bitno ; praktično pokazivanje,primjer nas samih kroz življenje poruke koja se naviješta.
Idemo malo razmotriti prednosti prvih kršćana pri evangeliziranju ;
Prometne veze su bile dobre.U rimskom carstvu moglo se ići od Crnog mora do Biskajskog zaljeva bez putovnice,ne plaćajući visoke pristojbe u lukama i bez straha od gusara.Osim toga postojala je razgranata mreža rimskih cesta.Da,time se može sve objasniti.Ali,samo malo.....mora da je tu osim dobrih veza bilo još nešto.
Imali su zajednički jezik.Grčki jezik bio je lingua franca diljem starog svijeta.Petar je njime mogao propovijedati na Pedesetnicu i svi su ga mogli razumjeti,bez obzira na to,bili Krećani,žitelji Mezopotamije,posjetitelji iz Rima ili egipatski Arapi.
Ali nemamo li i mi danas lingua franca?Engleski će proći u više od polovice svijeta.Što se pak jezika tiče,lako nam je evangelizirati kao što je to bilo i apostolima.

Slazem se sa tvojim komentarima brate Josua, i inace izabrao si divan nick.

Moram ti reci da je evangeliziranje moja omiljena tema, na neki nacin volim poceti jutro sa molitvom, odprilike kome danas Boze da kazem nesto o tebi i sta...

Tako Bog mi stavi na srce odredjenu osobu, ili na poslu ili komsiju i dobijem ideju kako da zapocnem razgvoor o Bogu, tako ne zelim da prodje niti jedan dan da nekom nesto ne kazem o Isusu, ili da kazem nesto nekome iz Biblije.

Uvek se setim Isusovih Reci, AKO SE NEKO POSTIDI MENE PRED LJUDIMA POSTIDICU SE JA NJEGA PRED OCEM I NJEGOVIM SVETIM ANJDELIMA!

A jos nesto primenjujem ne zovem ljude u nasu zajednicu, nego im samo kazem da prihvate Isusa sa verom i da ce ih on onda voditi kroz zivot svojom Milscu.

Ne znam evo ja i Aladin kako zajedno evangeliziramo preko jednu deceniju mislim da smo na taj nacin priveli oko sto ljudi Hristu.

Neko bi rekao puno ali kada pogeldam na druge sluzbe sramim se.

Moramo vise raditi.

Još malo o prednostima prvih kršćana ;

Oni su imali prednost novine.Mora da je tako.Nitko nikad prije nije čuo za Evanđelje pa je naravno bilo vjerojatno da će zagristi na nj već u prvom naletu.Ili je bilo?Ako je itko pokušao navijestiti Evanđelje o Isusu pripadnicima druge vjere,mogao se uvjeriti da li "zagrizu" već u prvom naletu.
Svi prvi obraćenici nisu bili neki slučajni pojedinci iz te vrste,nego obraćenici s druge vjere.Ako smatramo da je novina ključ evangeliziranja,postoji u svijetu nekoliko stotina milijuna ljudi koji nikad nisu čuli o Isusu Kristu te milijuni drugih,koji se njegovim imenom služe samo u psovkama.Na njima probajmo iskušat teoriju novine.
Umjesto da se zavaravamo pomišlju da bi nam cijelo to evangeliziranje palo puno lakše samo da smo živjeli u 1. ili 2. stoljeću,razmislimo o teškoćama u kojima su radili.
Nastavak slijedi.....

Jedna stvar mi se kod njih cini kljucnom, zar koji su imali u sebi, i drugo mislim da je dar evangeliziranja jedan dar od Boga.

Ono sto im je kljucna teskoca bila je nesto krajnje prosto. NJIH SU UBIJALI ZBOG TOGA STO SU RADILI!

Ili su u najboljem slucaju kada su kao Petra uhapsili, odlucili da ih kazne batinama, medjutim kako su dani njihovog zivota prolazili oni su polagali svoje zivote na oltar svoje vere.

Tako mozemo reci da je njima bilo sa te strane teze nego nama danas. Meni je tesko i zamisliti kako je Stefan isao ka ljudima koji nisu verovali i koji su mrzeli samo pomisao na Hrista.

Pa ipak isao je ka njima po cenu zivota. Platio je tu cenu. Mozda je kljuc njihovog uspeha bio sto su rekli ono sto je Bog ocekivao od njih.

Eto i ja se nalazim pred takvim izborom. Da propovedam istinu onako kako Bog to ocekuje od mene ili da ulepsavam stvari, sto se tice pravoslavne crkve.

Odlucio sam propovedati ljudima da je to odpadnicka religija i ne praviti konpromise sa tim.

Verujem da cu tada imati vise uspeha na polju evangelizma.

Dakle oni jesu bili novost, ali i nisu pravili konpromise... Cekam tvoj nastavak brate Josua nestrpljivo.

evo bas smo jucer pridobili dusu za Krista!!! Slava Bogu !!!

Slava Bogu!

dominik je napisao/la:

hm...

Ljudima treba pokazati tko su i sto pred Bogom. Kakve su nistarije i buntovnici...i tada im reci da je Isus dosao da ih otkupi.

Tada se ljudi trebaju pokajati. Zatim krstiti (a ne skropiti).
Tada ce primiti dar - Duha.

brate ali se moraju i nanovo roditi!

dominik je napisao/la:

Slava Bogu!

Bog je naše svijetlo i put u raj!