Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio

"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio"

Je li Isus u tom trenutku stvarno bio razdvojen od Oca, zbog svih grijeha koji su počivali na njemu ili je u pitanju nešto drugo...jedna od teorija glasi da su te riječi početni stihovi 22 Psalma, i pošto je svaki Židov psalme učio i pjevao napamet oni su u trenutku kad su došli do 17.18.19. stiha shvatili da su razapeli Krista...stihovi glase

"Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile,
probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu
a oni me gledaju i zure na me, haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju"...

Zatim pogledajte stihove iz Luka 23,48 "Sva svjetina što se bijaše skupila da prisustvuje tom prizoru, kad vidje što se dogodi, vrati se kući UDARAJUĆI SE O PRSA"

Još jedno pitanje, što mislite zašto je Petar na dan Pentekosta, krstio 3000 duša...ovi ljudi su bili osvjedočeni prije toga, još pored križa, kad je Isus izgovorio ove važne riječi... "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio"

zanimljivo razmišljanje na tu temu isusovca luke rađe:

To sa Kristom na križu
podsjeća me na jedan moj šverc iz davnih dana (kojeg, Bogu hvala, ne trebam
ispovijedati jer sam tad držao da je to dobro djelo). Molio me jedan dragi
čovjek da umjesto njega idem polagati prijemni ispit na fakultetu. Ma učinio bi
sve za njega. Malčice poštimam frizuru, pustim bradu – kako bi mu što sličniji
bio; pokažem njegovu osobnu kartu na ulazu u dvoranu – i umjesto njega to
odradim. Nešto straha, i tihih uzdaha – i on spašen. Evo tako je nekako i
Krist. Zaodjenuo se našim tijelom, preuzeo našu tjeskobu, kriknuo Bogu s našim
pitanjima – i bi uslišan. Prošao on, prošli mi.

Svakako dobar primjer.

U tom trenutku je Isus MORAO biti potpuno odvojen od Boga, da bi u svemu, baš u svemu odradio misiju spasenja. Rođen je kao bog - čovjek. Kao čovjek, sve je prošao osim grijeha. No, da bi kompletirao spasenje, morao je proći smrt. U Isusu je cijelo čovječanstvo umrlo i uskrsnulo. Stari čovjek sa svojom grješnom naravi je uništen. Uskrsnuo novi Adam. Rastom u Kristu mi postajemo novi Adam. Novo srce, novi um, nova narav. To se događa božanskom intervencijom, kao što Bog uskrsnuo Krista, tako nas oblikuje u njegovu narav i uskrsnuće i nas. Bog u nama gleda svog sina. Jer, se jedino kroz Isusa može doći k Bogu. " U ime Isusa".
On je Put. Znači, primiti Isusa u svoj život i učiti se od njega.
Tako ja razumijem. I molim se da me Bog oblikuje. Svaki dan nečemu umiremo i svaki dan se nanovorađamo da narastemo do mjere Kristova rasta.

Da On nije umro, ne bi mi mogli primiti vječni život.

Dugo, dugo nisam razumjela Kristovu zrtvu,mozda i sad ne u potpunosti.Ali sam sa svojim suprugom dozivela nesto-sto i sad nemogu objasniti.Morali smo nekom drugom vratiti 19.000 DM kredita a nismo ni tada feninga vidjeli,znaci platili dugome dug.A oni kojima smo to vratili i sad koketiraju oko nas kao sveti pravednici ,i smiju nam se u brk.Imam samo straha da i ja to neradim sa zrtvom Kristovom.Moja jedna rodjaka rece,sto cu ja jos biti kriva za Krista koji je umro prije 2000 god.Mozda mi lekcija nije bila jasna dovoljno,pa je Dragi Bogo dopustio na mene nesto,sto se desilo prije 45 god.da ja nevina ispastam onda mi je bilo samo 5god.Ni osobe ni mjesto dogadjaja mi nije bilo poznato,ali se danas ja moram nositi i dalje sa tim.Pitam se hocu li ikad moci Kristovu zrtvu razumjeti u potpunosti??
Ili cu morati jos,ispastati u pravdi???

Mila Dino, ja sam sigurna da Dobri Bog nije tebi smjestio tu situaciju. Samo dobri darovi dolaze odozgo, nikako zle stvari.
A čemu se radilo u stvari? Vidim da je to nešto neobično jako
Ako hoćeš, povjeri nam se.

<BLOCKQUOTE>O Snjezana nisam to uzela kao negativno,nego samo mislim da to dopusta na mene nevinu,da shvatim tezinu koju je Krist uzeo na sebe za nas.A odmah receno u tim sitacijama vidim dobru rzku Dragog Isusa koji mi daje snage.Poverit cu vam kad se malo bolje upoznamo.</BLOCKQUOTE>

Pozdrav svima,
Mnogo puta se sam čovek nađe u jednu dilemu(nesigurnost)da li je ono što ga je snašlo od Boga ili od nekog drugog.
ja mislim da čovek baš tu treba da bude pribran-da ne bi morao da se obeshrabruje.
Gospod je pokazao svoje: Umro je za nas, dok još bejasmo grešnici..., a ja vas pitam šta smo sada? Jovan ili Ivan piše da smo pravednici kao i on što je pravednik i da se ne varamo u tome...jer mi smo zaista pravednici, ali kroz Nj. i Nj. žrtvu koju je prineo za nas. Tu pravdu ne možemo steći svojim delima niti istim da je zaslužimo(samo verom), ono što je On učinio za nas je BESPLATNO, ali to nas i ne obavezuje da radimo protivnu Nj.svete volje, a to je živeti po NJ. zapovestima koje nas čuvaju od greha!
Prema tome, ako je Otac žrtvovao svoga Sina za nas-kako nam neće dati sve ono što nam je potrebno za promenu našeg karaktera..ap. Pavle piše da ni smrt, ni život, ni anđeli...na drugo mesto kaže: imati ili nemati-kroz mnogo šta je prošo i ostao Bogu veran samo je ishod da se naš karakter preobrazi-što ćemo i jedino poneti na nebu! Ako tu uložimo svoje napore bićemo blagosloveni!

Neka je sa svima vama naš dragi Bog koji nam je milostiv, da nam pomogne da za svaku predstojeću prepreku imamo dovoljne snage da je izdržimo-bez mrmljanja ili gunđanja, da bi kroz sve to usavršili svoj krakter!
Maranata

Strasno mi je pomisliti na Kristovu zrtvu. A sjetim je se cesto, jer zgrijesim. I tada se kajem i molim za oprost.

I vidim Isusa, razapetog na kriz, zbog MOJEG GRIJEHA!. Isus, janje, savrseni, bezgresni, cisti, i vidim kako je zbog MOJEG GRIJEHA postao necist. I kako je njegovo BESKRAJNO ZAJEDNISTVO s OCEM i DUHOM, zbog MOJEG GRIJEHA, prekinuto. I ne mogu ni zamisliti KOLIKO JE TO BILO STRASNO!!!! Isus NIKADA u svojem zivotu nije se pozalio...do tog trena. KADA MU JE ZBOG MOJEG GIJEHA, MENE!!!, ODUZET BOG i OSTAO JE SAM.

UZASNO.

Jednom, samo jednom kada sam bio neposlusan Bogu, odsjekao me od Duha i svoje milosti. To je bilo tako uzasno iskustvo da sam htio umrijeti. UMRIJETI. Ne mogu ni zamisliti, ni shvatiti, ni razumijeti, kako se je ISUS osjecao nakon BESKONACNOG ZAJEDNISTVA i LJUBAVI S Bogom, NAJINTIMNIJIM ODNOSOM s Ocem i Duhom. I kada je to PREKINUTO!! Zbog mene. KADA JE OSTAO SAM. Kada je Bog ga pogledao i OSUDIO i ODBIO OD SEBE. Jer je MOJ GRIJEH bio na njemu.

O, Isuse hvala ti. Sto li si sve dao, da ja mogu biti tvoj. Slava Ti!

dominik je napisao/la:

Strasno mi je pomisliti na Kristovu zrtvu. A sjetim je se cesto, jer zgrijesim. I tada se kajem i molim za oprost.

I vidim Isusa, razapetog na kriz, zbog MOJEG GRIJEHA!. Isus, janje, savrseni, bezgresni, cisti, i vidim kako je zbog MOJEG GRIJEHA postao necist. I kako je njegovo BESKRAJNO ZAJEDNISTVO s OCEM i DUHOM, zbog MOJEG GRIJEHA, prekinuto. I ne mogu ni zamisliti KOLIKO JE TO BILO STRASNO!!!! Isus NIKADA u svojem zivotu nije se pozalio...do tog trena. KADA MU JE ZBOG MOJEG GIJEHA, MENE!!!, ODUZET BOG i OSTAO JE SAM.

UZASNO.

Jednom, samo jednom kada sam bio neposlusan Bogu, odsjekao me od Duha i svoje milosti. To je bilo tako uzasno iskustvo da sam htio umrijeti. UMRIJETI. Ne mogu ni zamisliti, ni shvatiti, ni razumijeti, kako se je ISUS osjecao nakon BESKONACNOG ZAJEDNISTVA i LJUBAVI S Bogom, NAJINTIMNIJIM ODNOSOM s Ocem i Duhom. I kada je to PREKINUTO!! Zbog mene. KADA JE OSTAO SAM. Kada je Bog ga pogledao i OSUDIO i ODBIO OD SEBE. Jer je MOJ GRIJEH bio na njemu.

O, Isuse hvala ti. Sto li si sve dao, da ja mogu biti tvoj. Slava Ti!

Divno iskustvo križa!

Krizostom, pitao si na početku ovo:

"Još jedno pitanje, što mislite zašto je Petar na
dan Pentekosta, krstio 3000 duša...ovi ljudi su bili osvjedočeni prije
toga, još pored križa, kad je Isus izgovorio ove važne riječi... "Bože
moj, Bože moj, zašto si me ostavio"

Mislim da to nema veze s osvjedočenjem kod križa, jer tekst ide ovako:

Dj 2,41 "I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri
tisuće duša."

A prije toga je Duh Sveti spušten na ljude i osvjedočavao ih je dok je riječ u njima djelovala.

A ne znam da li si primjetio da kada su Izraelci napravili sebi Boga od zlata, tada je poginulo točno isti broj koji je ovdje bio spašen?

Izl 32, 28 "Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće
ljudi."

Isus cijelo vrijeme hoda zajedno s Bogom, ima zajedništvo s Njim, razgovara s Njim, sluša Ga, do trenutka kada preuzima grijehe ljudi na sebe. Nitko, tko ima i najmanji grijeh, nema zajedništvo s Ocem. Da bi Isusova uloga bila potpuna, morao je primiti grijeh na sebe bezgrešnog. Taj trenutak odvojenja od Boga Oca je strašniji nego i jedno bičevanje i mučenje tijela.

Adam i Eva su imali zajedništvo s Ocem, hodali su s Njim, razgovarali, dok nije grijeh stao između njih. Grijehom smo mi ljudi postali odvojeni od Boga Oca. I to je nešto najstrašnije i najteže ( bar bi trebalo biti ), teže od mučenja tijela.

Bog je od postanka svijeta pripremio Janje za pomirenje svijeta.

Hvala na krvi koja nas čisti! Haleluja! Hvala i slava mome Kralju! Jer opet vidim Boga i hodam s Njim i čujem Ga u popodnevnom povjetarcu dok se šećemo i razgovaramo...

Dominik je spomenio da se osećao sam i ostavljen kada je učinio greh. Upravo tako se svi osećamo kada zgrešimo, jer nas naši gresi odvajaju od lica Božjeg. Isus je na krstu preuzeo sve naše grehe, grehe svih ljudi pre njegove žrtve, grehe svih nas koji živimo posle njegovog raspeća. Upravo ti gresi su odvojili Isusa od Boga, to je bila veća patnja za našeg Spasitelja, nego strašni telesni bolovi koje je osećao.

Bog nije mogao da gleda patnje svoga Sina, a Sin je po prvi put osetio potpunu odvojenost od svog Oca. Hvala Bogu da je Hristos svojom žrtvom omogućio da nas Otac prihvata kada mu se iskreno obratimo i da možemo osetiti da On posreduje i moli se za nas.